Povežite se s nama

Vijesti

U Parizu se natjecala s najboljim frizerima svijeta

Matea: ‘Na Svjetsko prvenstvo velike ekipe vode modele, nutricioniste, trenere, mentore pa čak i psihologe da frizere smire i opuste pred natjecanje’

Objavljeno

na

Tradicija obrtništva u Velikoj Gorici je jaka, a gorički majstori svojim umijećem uspješno su se dokazivali po svijetu. Da goričko obrtništvo ne mora strahovati za svoju budućnost najbolje pokazuje i mlada gorička frizerka Matea Mesić, koja već godinama uspješno sudjeluje na međunarodnima natjecanjima. Za svoj doprinos  i iznimna dostignuća u profesionalnoj uslužnoj gospodarskoj djelatnosti, kao i promicanju Velike Gorice na međunarodnim natjecanjima nagrađena je i Nagradom grada Velike Gorice Krčka vrata.

Naša sugovornica nedavno se vratila sa Svjetskog prvenstva u Parizu gdje je odmjerila snage s najboljim svjetskim frizerima. Iako joj ove godine nije pošlo za rukom obraniti prošlogodišnju broncu, pred ovom mladom i ambicioznom frizerkom sjajna je perspektiva. Ipak, teško je parirati ekipama iz Kine, Tajvana, Italije, Japana, Francuske i Švicarske koje na natjecanje dolaze s prvom malom vojskom ljudi zaduženih za ‘support’ natjecateljima.

 

– Mjesecima sam se pripremala za taj nastup. Konkurencija je bila strašno jaka. Dio natjecatelja uopće ne radi po salonima, već samo šiša na natjecanjima. Do nas se nalazila ekipa iz Kine čiji članovi žive od natjecanja, odnosno plaćeni su da se natječu. Mjesto da šišaju po salonima, oni osam sati dnevno vježbaju i idu po natjecanjima. Ekipu od 12 frizera pratilo je 12 modela, nutricionist, treneri, mentori i psiholog, koji je frizerima pomagao oko treme i smirivao ih – otkrila nam je Matea.

Mlada frizerka natjecati se počela već tijekom svog školovanja. Prvi put natjecala se 2015. godine na Županijskom natjecanju iz frizerstva i tamo osvojila prvo mjesto. Kako kaže, jako je zahvalna svojoj profesorici Mirjani Mikulčić koja ju je naučila osnove struke i potaknula je da krene na natjecanja. No, napretka nema bez konstantnog usavršavanja.

– Ja sam od kako sam upisala srednju školu točno znala što želim postići. Položila sam majstorski ispit i uvijek su mi moj posao i struka bili na prvom mjestu. Mlada sam i želim se maksimalno ostvariti u profesionalnom dijelu. Potrebno je i malo se žrtvovati. Tu su stalne edukacije i seminari koje treba uskladiti s radnim vremenom. Svaki mjesec sudjelujem na nekom stručnom seminaru, a nekad se to zna zaredati i dvaput tjedno. U današnje vrijeme jako je važno biti u trendu s novitetima – objasnila je mlada frizerka.

Matea trenutno radu u jednom goričkom frizerskom salonu, a prije toga radila je u Zagrebu. Želja joj je jednog dana otvoriti frizerski salon u svom gradu.

– Ovdje je moj dom, ovdje sam odrasla i započela karijeru. Znam kako ljudi dišu i stvorila sam svoj krug ljudi – kazala je Matea.

Zanimalo nas je kakve frizure vole Velikogoričanke i Velikogoričani.

– Uglavnom preferiraju klasiku. Za razliku od Zagreba, malo je onih koji traže nešto ekscentrično. Doduše, primijetila sam da u zadnje vrijeme Goričani pridaju pažnju svojim frizurama. Ponovno se u modu vraća ‘barbering’, frizure s ‘fadeovima’ i uređenje brade – objasnila nam je naša sugovornica.

Postoje tri vrste ljudi koje dolaze kod frizera. Oni koji šute, oni koji su razgovorljivi i oni koji se u frizerski zanat razumiju bolje od frizera. Upitali smo Mateu da nam ispriča kako izgleda s one strane frizerske stolice.

– Dio ljudi se upravo na frizerskoj stolici toliko se opusti da otvori dušu i podijeli svoje probleme upravo s frizerom. Kroz godine rada otupite na to i na jedno uho vam uđe, a na drugo izađe. Gorica je mala, sve se brzo dozna pa je potrebno biti i diskretan. U radu s ljudima izuzetno je važan kompromis i zdrava komunikacija. Društvene mreže dirigiraju trendove i mušterije dolaze s fotografijama frizura kakve bi htjeli, a ponekad je to nemoguće napraviti takvu frizuru s obzirom na kvalitetu kose i oblik lica. Meni je važno da moj klijent iz salona izađe zadovoljan i sretan. Važno je ispuniti njihove želje u najvećoj mogućoj mjeri, a opet paziti da im frizura pristaje. Tu se gradi jedan uzajamni odnos, a to nije uvijek lako. Jednom mi je došla gospođa s časopisom u rukama i tijekom šišanja pratila svaki moj pokret rukama. Upozorila me čak kako škare ne držim u dobrom položaju, jer ih frizer na fotografiji nije tako držao. Cijelo vrijeme listala je časopis, sliku po sliku, i pokazivala mi što navodno krivo radim. Trebalo je dosta snage za suzdržati se i objasniti klijentici razloge zašto se škare ne smiju u stvarnom životu držati kao što ih drži model na fotografiji – prisjetila frizerka.

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

U razgovoru smo doznali da je brigu o Matejinoj frizuri preuzela njezina šefica, jer donedavno se sama šišala. Kako kaže, nije joj to predstavljalo nikakav problem. Valjda kad naučiš šišati svejedno je čija je kosa, važno je samo da je kosa. Naša 21-godišnja sugovornica uvijek je tu i za svoje prijateljice kad se požele urediti za izlazak.  Uz njih, veliku podršku ima i u svojoj obitelji, čiji članovi nisu uvijek blagonaklono gledali na njezin izbor profesije.

– Mama me odgovarala od ove profesije i protivila se da upišem tu srednju školu. No, čim je vidjela da sam se pronašla u tome i krenula na natjecanja te da stvarno to volim, dobila sam njezinu punu podršku, kao i od ostatka obitelji. Zahvaljujući mojim uspjesima na natjecanjima sve više ljudi prepoznaje moj rad i traže da upravo ja radim njihove frizure. Svi moji klijenti znaju kad se pripremam za natjecanje i gdje ću nastupiti te mi i oni daju veliku podršku – istaknula je Matea.

 

 

Vijesti

Mama Marina otkriva kako izgleda život s osmero djece? “Peremo tri veš mašine dnevno, a u kući je uvijek kreativan nered”

Kila špageta, dvije kile mesa i tri veš mašine dnevno.

Objavljeno

na

Objavio/la

Razgovarali: Gianna Kotroman i Matko Mihaljević

Majčin dan danas će mnogi obilježiti ručkom, buketom cvijeća ili kratkim posjetom mami. Tim povodom, naši Gianna i Matko ugostili su Marinu Hrkač, majku osmero djece, pet djevojčica i tri dječaka, a raspon godina u obitelji ide od 11 mjeseci do gotovo 18 godina.

“Ljudi nas često prebrojavaju kad nas vide”, počinje kroz smijeh, svjesna da prizor velike obitelji i dalje izaziva znatiželju gdje god se pojave.

Najstariji su dječaci, najmlađa je djevojčica, a u kući trenutno ima pet školaraca i jednu buduću školarku. Iako brojka zvuči kao logistički izazov, Marina kaže da su se uhodali i da djeca puno toga rješavaju međusobno, posebno kad je riječ o školi.

Po struci je magistrica farmacije. Radila je, no nakon što su djeca počela dolaziti, ona i suprug donijeli su odluku da ostane kod kuće.

“Evo 18 godina sam na porodiljnom, ali radno vrijeme mi je 0-24”, kaže Marina.

Prvo dijete rodila je s 26 godina, a osmo s 42. Sve porode imala je prirodnim putem, a priznaje da strah nikad ne nestaje potpuno, ali da svaki put postane lakše.

Iako bi mnogi pomislili da je s osmero djece nemoguće “izdržati dan”, Marina ima zanimljivu teoriju, ponekad je s jednim djetetom teže nego s osmero.

“Kad je jedno, onda je sav fokus na jedno dijete i ono na mene. Kad ih je dvoje, već imaju neku svoju interakciju. A kad ih je više, stalno se netko ubacuje u ekipu”, objašnjava.

Naravno, to ne znači da je sve jednostavno. Najteže su, kaže, svađe i sukobi, pogotovo kad se u kući istovremeno događa i pubertet i dječje faze.

Dvije do tri veš mašine dnevno i kuhanje “na veliko”

Perilica rublja radi svakodnevno. “Peremo dvije do tri veš mašine dnevno”, kaže Marina.

A kad se kuha, kuha se ozbiljno. U njihovoj kući ručak nije za četiri osobe nego za deset. Za bolonjez ide između kilu i dvije mesa, a špageta cijela kila. Enchilade, koje djeca posebno vole, radi u količini koja bi mnogima bila dovoljna za manje slavlje, 36 komada.

A kad dođe Božić? Marina radi kolače u količinama koje mnogi rade za cijelo susjedstvo, ali kaže da do Štefanja uglavnom više nema ničega.

No, u obitelji Hrkač sve funkcionira jer se posao dijeli. Svako veće dijete ima svoj dan za određene obaveze, nošenje veša, slaganje perilice suđa i slične kućanske poslove.

Kad je Marina bila u rodilištu, suprug je, kaže, uveo pravilo da svaki dan netko mora smisliti što će se kuhati i funkcioniralo je.

Upravo suprugu pripisuje veliku zaslugu za dječju samostalnost. Dok bi ona, priznaje, sve odvozila i svima popuštala, tata je taj koji im daje strukturu.

“Mama zvuči toplije i bliže, ali tata im daje kičmu”, kaže Marina.

Dva auta i zidovi puni crteža

Za prijevoz koriste dva automobila sa sedam sjedala, iako rijetko idu svi zajedno na isto mjesto u isto vrijeme. Djeca imaju aktivnosti, cure idu u glazbenu školu, jedan sin trenira hrvanje, mlađe cure voze na likovne radionice, a put često odrađuju biciklima.

Putovanja su, priznaje, uvijek logistički izazov. Prisjeća se godine kada su imali petero djece i uspjeli ugurati kofere i sjedalice, iako ni danas ne znaju kako. Prošle godine nisu išli na more, ali ove planiraju i već unaprijed razmišljaju kako će sve organizirati.

Žive na katu kuće od oko 130 kvadrata. Starije cure imaju svoju sobu, dječaci svoju s krevetima na kat, a beba je s roditeljima. A kuća? Ona izgleda baš kako biste očekivali u domu s osmero djece.

“Bude dosta pošaranih zidova, često imamo krečenje, ali uvijek brzo svanu novi crteži. To je jedan kreativan nered”, smije se Marina.

Jedna velika obitelj

U svemu im pomaže i šira obitelj. Marina dolazi iz obitelji gdje velike brojke nisu iznimka, brat ima šestero djece, sestra četvero. I krug prijatelja i kumova također je sličan. Majka joj ima ukupno 19 unučadi, no Marina kaže da je stvar često drugačija nego što ljudi zamišljaju.

“Svi se boje kad vide puno djece, misle da su svi mali i skaču okolo, ali nisu svi mali. Generacijski su podijeljeni”, objašnjava.

Marina kaže da je svu djecu dojila, a doji i danas. Djecu doji otprilike do godine i pol. Još kod petog djeteta izračunala je da iza sebe ima šest godina dojenja te je oko pet tisuća puta dijete stavila na prsa, a danas je ta brojka, jasno, još veća.

“Strah ne bi trebao biti zapreka”

Na kraju razgovora, Marina ne pokušava idealizirati majčinstvo. Kaže otvoreno, nijedna obitelj nije savršena.

“Nema savršenih roditelja ni djece. Ja se svaki put bojim poroda, ali svaki put mi bude lakše”, kaže.

Ipak, njezina poruka je da strah ne bi trebao biti razlog da se odustane.

“Isplati se. To je ulaganje u budućnost. Na kraju se uvijek sve isplati”.

Nastavite čitati

Najave

Makrame radionica za Majčin dan – mame i djeca pozvani na zajedničko kreativno druženje

Objavljeno

na

Objavio/la

Povodom Majčinog dana, Dječji odjel Gradske knjižnice Velika Gorica u ponedjeljak, 12. svibnja 2026. godine, organizira makrame radionicu namijenjenu mamama i djeci, s početkom u 18 sati.

Radionicu će voditi Mateja Fanuko, a sav materijal potreban za rad je osiguran što znači da polaznici ne trebaju donositi ništa osim dobre volje.

Prijave su obavezne, a zainteresirani se mogu prijaviti putem telefona na broj 6260689.

Nastavite čitati

Najave

“Dajte stvarima drugu priliku” – proljetni buvljak stiže u Kuče

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Udruga žena Kuče/FB

Udruga žena Kuče organizira proljetni buvljak koji će se održati u nedjelju, 17. svibnja, iza Društvenog doma u Kučama, od 14 do 18 sati.

Posjetitelji će moći razgledati ponudu, kupiti razne predmete po simboličnim cijenama ili jednostavno donijeti stvari koje im više ne trebaju i dati im novu priliku kroz razmjenu.

Organizatorice pozivaju sve zainteresirane da iskoriste proljetno poslijepodne za druženje i ugodnu šetnju među štandovima. Informacije i prijave dostupne su na broj 091 799 7074 (Zora).

Foto: Udruga žena Kuče/FB

Nastavite čitati

Najave

Patronažna služba Velika Gorica organizira nove trudničke tečaje i grupe za potporu u dojenju – poznati termini za svibanj

Prijave nisu potrebne.

Objavljeno

na

Objavio/la

Patronažna služba Velika Gorica nastavlja sa svojim redovnim trudničkim tečajevima i grupama za potporu u dojenju koji će se održati u svibnju u predavaonici Doma zdravlja Velika Gorica.

Prvi susret, grupa za potporu u dojenju, namijenjen roditeljima koji žele dobiti informacije i podršku vezanu uz dojenje te razmijeniti iskustva u sigurnom i stručnom okruženju, doržat će se 2. svibnja u 11 sati.

Dva dana kasnije, 14. svibnja u 15 sati održava se i trudnički tečaj, koji je namijenjen trudnicama i budućim roditeljima koji se žele pripremiti za dolazak djeteta te dobiti osnovne smjernice i savjete.

Oba događanja vodi Marica Čardžić, mag. med. tech., IBCLC savjetnica i patronažna sestra.

Iz Patronažne službe poručuju kako prijave nisu potrebne, a dodatne informacije građani mogu dobiti na brojeve 01/6379-703, 01/6379-704 i 01/6379-755 ili putem e-maila [email protected].

Nastavite čitati

Moja županija

Sisak osigurao sredstva za pokretnu knjižnicu: bibliokombi stiže u ruralna naselja

Posebna pažnja usmjerena je na djecu i mlade, starije osobe te osobe s invaliditetom, kako bi i njima knjiga bila što dostupnija te i oni uživali u čitanju, učenju i druženju uz knjigu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Grad Sisak osigurao je bespovratna sredstva za projekt kojim prvi put uvodi bibliokombi, mobilnu knjižnicu namijenjenu stanovnicima ruralnih i slabije dostupnih dijelova grada. Time se knjižnične usluge proširuju i izvan središta Siska, prema naseljima u kojima je pristup knjizi dosad bio ograničen.

Ugovori o financiranju potpisani su u Ministarstvu kulture i medija u okviru poziva „Čitanjem do uključivog društva“, koji se provodi kroz Program Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027. Projekt se financira bespovratnim sredstvima, a ukupna vrijednost ugovora iznosi 385.613,98 eura.

Mobilna knjižnica trebala bi obuhvatiti više naselja i zajednica koje su dosad imale slabiji pristup knjižničnim sadržajima, uključujući Donju Posavinu, Komarevo, Blinjski Kut, Odransku Obrež, Pračno i druga okolna mjesta.

Projekt je predstavljen pod nazivom „EUreka za jednake mogućnosti“, a njegov je cilj približiti knjige, znanje i kulturne sadržaje svim građanima, bez obzira na dob, mjesto stanovanja ili mogućnost dolaska u gradsku knjižnicu.

Zamjenica gradonačelnika Sanja Mioković naglasila je kako se projekt posebno usmjerava na skupine kojima je pristup kulturi otežan.

– Posebna pažnja usmjerena je na djecu i mlade, starije osobe te osobe s invaliditetom, kako bi i njima knjiga bila što dostupnija te i oni uživali u čitanju, učenju i druženju uz knjigu  – istaknula je Sanja Mioković.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno