Nakon što su odigrali 0-0 u pretposljednjem kolu na gostovanju kod Solina, pioniri HNK Gorice vratili su se svojim redovnim obvezama – školi i treninzima. Školska godina bliži se kraju, nije to nebitna stavka, jer to su većinom dečki koji završavaju osmi razred osnovne škole, a u sve to ovi dečki moraju uklopiti i pripremu za zadnji čin borbe za naslov prvaka države. Nije lako, nije jednostavno, ali prilika je to koju nitko od ovih mladića ne želi propustiti…

S obzirom na rasplet pretposljednjega kola, u igri za naslov ostali su još samo Gorica, koja je na 56 bodova, te Lokomotiva, koja ima dva boda manje. Budući da su mladi Goričani bolji u međusobnim susretima, u zadnjem kolu će im protiv Rijeke, na domaćem terenu, biti dovoljan. Ako Lokomotiva ne uspije pobijediti Dinamo, ni taj jedan neće im biti potreban, no naravno da će klinci pod vodstvom trenera Borisa Trivunova ići na sva tri. Bez imperativa od strane bilo koga iz kluba, ali s pritiskom koje će nametnuti sami sebi, odnosno prilika koja se otvara.

Iako, odluka o terminima utakmica zadnjega kola ponudila je priliku da sve bude gotovo i prije nego što ogled Gorice i Rijeke započne. Naime, određeno je da će se ta utakmica igrati u nedjelju od 18 sati, čemu će kao uvertira poslužiti utakmica kadeta, a Dinamo i Lokomotiva igrat će već u prijepodnevnim satima, s početkom u 10 sati. Ne uspiju li “lokosi” uzeti sva tri boda, Gorica će igrati revijalnu utakmicu, idealnu za proslavu titule. S druge strane, dođe li Lokomotiva do pobjede, okršaj s Rijekom dobit će novu dimenziju i dodatnu težinu.

U cijelu ovu priču, koja sadrži nogometni rasplet i kraj školske godine, treba dodati i još jedan detalj, a to su – krizme! Jedan od ključnih igrača ove momčadi, Juraj Frigan, prvi dio nedjelje tako će provesti u crkvi, a drugi na nogometnom igralištu, na kojem će mu zadatak biti povesti suigrače prema cilju. Frigan je samo jedan od goričkih reprezentativaca u U-15 selekciji, koju čeka nastup na jakom turniru koji nosi ime Vlatka Markovića.

Uz njega, izbornik Sreten Ćuk pozvao je i ovoga puta Mateja Kelavu, Elisandra Kožinu Arauja i Francisa Echuea, dok je s popisa ovom prilikom ispao Luka Čolić, a poziv su vjerojatno mogli dobiti i još neki igrači Gorice. Ovdje je riječ o jednoj zaista dobro složenoj generaciji, prepunoj talenta, o dečkima za koje će trener Trivunov reći da im je “svaki trening kao finale Lige prvaka”, a to je spoj koji očito piše lijepe priče.

S happy endom, nadamo se. U nedjelju od 18 sati, posljednji put ove sezone, klinci će istrčati na teren i pokušati dovršiti posao. Zaslužili su uspjeh, jednako kao i podršku. I zato, ako nemate ništa pametnije za raditi u nedjelju poslijepodne, isplati se doći pogledati što mogu u posljednjih 70 minuta sezone…

Igrat će se na glavnom igralištu Gradskog stadiona, na pozornici koju su dečki sami odabrali, što znači da će biti mjesta za sve.

Prošle su već više od četiri godine otkad je završio trenerski mandat u Gorici, otkad je krenuo svojim putem, ali veza između Sergeja Jakirovića i Velike Gorice ostala je snažna. Zahvaljujući lijepim zajedničkim uspomenama, Goričani vole Sergeja, a Jakir voli navraćati u Goricu svakom mogućom prilikom, bilo na utakmicu, bilo na kavu, druženje sa starim prijateljima… Bio je nedavno i na dvije utakmice u Lukavcu, gledao sina Leona u dresu U-16 reprezentacije, pozdravljao se s pola Lukavella, isti onakav kakvoga ga pamtimo iz goričkih dana.

Sve skupa još se više ispreplelo dolaskom Marija Brkljače na mjesto sportskog direktora, a nedavno i Rajka Vidovića na trenersku klupu. Obojica su s Jakirom veliki prijatelji, povezani i kumski, pa je i logično da je prošlog četvrtka tuga vladala i našim stadionom. I čim je stigla tužna vijest da je preminula Sergejeva majka Jelena, bilo je potpuno jasno da ključni ljudi sportskog sektora Gorice neće propustiti posljednji ispraćaj gospođe Jakirović, da će željeti biti uz prijatelja toga dana.

Sprovod Jelene Jakirović organiziran je u utorak, na put za Metković otišli su i Vidović i Brkljača, a to je značilo da će obojica morati propustiti trening zakazan za prijepodnevne sate. Palicu su tako preuzeli Vidovićevi pomoćnici Mensur Mujdža i Marko Krnjić, koji su momčad izveli prvo na pomoćni, a zatim i glavni teren, sve u sklopu pripreme za Rudeš na domaćem terenu, za utakmicu koja je na rasporedu u petak od 18 sati.

Naizgled je to nevažna utakmica, jer gosti su već odavno ispali, a Gorica se bori jedino za popravljanje dojma, no stvari i nisu toliko crno-bijele. Nakon četiri poraza u nizu, nakon nezasluženo visokog posrnuća u Koprivnici, Goričani će morati napraviti sve da dođu do pobjede protiv momčadi koja je ove sezone pobijedila jedino – njih. Eventualni novi poraz donio bi dodatnu dozu depresije u proljeće prepuno posrnuća i teških trenutaka, a to nikome ne treba. I zato je za pretpostaviti da će motivacija biti maksimalna, odnosno jedino bi normalno bilo da bude takva…

A uz pripreme za pretposljednju domaću utakmicu sezone, u kojoj neće zaigrati ozlijeđeni Ndockyt, Matavž, Krizmanić i Kapulica, glavna tema i dalje je velika nesreća koja je zadesila Đuru-Giulija Đekića u subotnjoj utakmici. Oporavak u KB Dubrava teče po planu, Đeka se svaki dan osjeća sve bolje, a bolničku dosadu ovog su mu utorka svojim posjetom odlučili ublažiti “senatori” iz goričke svlačionice. Nekolicina starijih igrača nakon treninga se zaputila prema Dubravi, kako bi dali podršku mladom suigraču, pred kojim je zahtjevan oporavak.

Prema prvim procjenama, s laganim treninzima Đuro-Giulio mogao bi započeti za mjesec dana, nakon čega će se postepeno uključivati u redovni trenažni proces, pri čemu će sasvim sigurno dobiti i novi vizualni identitet. Barem neko vrijeme igrat će i trenirati s maskom, kako bi sačuvao dio lica koji je nastradao u toj 20. minuti ogleda sa Slaven Belupom, ali to je najmanji problem u cijeloj priči. Svjedoci kažu da je sve skupa izgledalo toliko ružno da su se u tim trenucima čula i pitanja poput “jel živ?!”, što će reći da je još i dobro ispalo.

Iz bolnice će Đeka pratiti i taj ogled s Rudešom, za koji se pripreme nastavljaju u srijedu prijepodne, ponovno pod vodstvom trenera Vidovića.

Paraatletski klub Uspon u nedjelju je na ŠRC-u Velika Gorica organizirao Paraatletski miting i 3. kolo hrvatske paraatletske lige. Bio je to najbrojniji miting do sada na kojem je nastupio 101 paraatletičar i paraatletičarka, a natjecanje je poslužilo i kao posljednje pripremno natjecanje prije odlaska reprezentacije u Kobe na Svjetsko prvenstvo.

– Moramo se pohvaliti da su naši Velimir Šandor, koji je disk bacio 18.78m što mu je najbolji ovosezonski rezultat i Mirnes Omerhodžić koji je čunj bacio 32.06m što je ujedno i novi državni rekord, pokazali da su u izvrsnoj formi što nam daje naslutiti da će u Kobeu biti izvrsnih rezultata – ističu iz kluba.

Uz Velimira i Mirnesa junior su pokazali da i od njih u budućnosti možemo očekivati dobre rezultate pa su tako u skoku u dalj nastupili Amar Jakupović, Ivano Rajković, Dominik Nestić i Toni Pemper. Amar je skočio 3.45m, Dominik 3.15, Toni 3.01m a Ivano 2.61m. Toniju Pemperu je ovo bio prvi klupski nastup.

U bacanju kugle od juniora su nastupili Tin Posavec, Amar Jakupović, Ivano Rajković i Matej Hačić. Tin je kuglu bacio 3.66m, Amar 5.73m, Ivano 5.56m, Matej 5.57m, svima su ovo najbolji rezultati do sad. Od seniora su nastupili Dominik Počekal u bacanju kugle i diska, disk je bacio 29.80m dok je kuglu bacio 8.20.

Stjepan Dereta, Nikola Nestorović, Tvrtko Matanović i Antonio Lovrić u bacanju kugle Stjepan je kuglu bacio 8.49m što mu je najbolji rezultat, Tvrtko 6.44m. Nikola 6.46m a Antonio 6.11m.

Od djevojaka iz ovog goričkog kluba nastupile su Renata Celjak u bacanju kugle i diska, kuglu je bacila 5.10, a disk 12,09m. Anamarija Hudić i Nataša Sobočan nastupile su u bacanju kugle, Ana je bacila 3.94 a Nataša 6.14m.

– Svi sudionici dobili su medalju za sudjelovanje, a troje najbolji po RAZA bodovima u muškoj i ženskoj konkurenciji osvojili su pehar pa je tako naš Mirnes Omerhodžić osvojio prvo mjesto u muškoj konkurenciji dok je Nataša Sobočan bila treća u ženskoj konkurenciji – kažu iz Uspona.

Od ostalih rezultata ističu rezultat Luke Bakovića iz Splitskog ASK-a, ujedno i putnika za Kobe, koji je kuglu bacio 16.10m što je i novi državni rekord. Taj rezultat svrstava ga u sam vrh što je trenutno treći rezultat u svijetu u klasi F46.

– Ovo je bio organizacijski, a i po brojnosti nastupa najkvalitetniji naš miting od osnutka kluba. Kako uvijek može više i bolje idemo probat sljedeće godine još i bolje. Ne znamo još točno kad ali već sad vas sve pozivamo na Paraatletski miting Velika Gorica i novo kolo hrvatske paraatletske lige za 2025.godinu – dodaju iz kluba.

Izvršni odbor Nogometnog kluba Kurilovec uputio je Očitovanje prema javnosti, ali i službenim nogometnim organizacijama i pojedincima, povodom utakmica u kojima smatraju da su drastično oštećeni. Očitovanje u potpunosti prenosimo.

Oduvijek je tome bilo tako: tko gubi – ima pravo da se ljuti. I zakaj se, prosim vas lepo, onda i mi ne bi ljutili nakon što smo u srijedu, na sam Praznik rada, u živopisnom ambijentu zelenih brega zagorske metropole Krapine, izgubili utakmicu 28. kola Treće NL Centar, protiv domaćeg Zagorca, sa glatkih 3:0 (1:0). Izgubili smo mi i tri dana poslije toga, doma, kontra vodeće Segeste, reklo bi se opet uvjerljivo – 2:4. Logičnim se, naravno, nameće pitanje: a kaj se imate buniti i ljutiti nakon tak glatkih poraza, da je rezultat bil tijesan i na knap još bi vas i razmeli, ali ovak….

Ali mi Kurilovčani, tvrdoglavi, uporni i ponosni kakvi jesmo, ipak se i bunimo i ljutimo jer trpjeti i šutjeti više ne želimo i ne možemo. Naravno da nam se ovo nije dogodilo prvi put, ali je ovom prigodom uistinu prelilo svaku čašu i prešlo svaku granicu sportskog i ljudskog bitka i dostojanstva.  U obje smo utakmice, naime, drastično zakinuti i oštećeni, što su blaži oblici činjeničnog stanja koje se ne može prevesti drugačije nego – pokradeni. U Krapini nas je pomoćni sudac Rašić uništio bezočnim i bezobraznim podizanjem zastavice i označavanjem nikome vidljivog i shvatljivog zaleđa, a glavni (kako mu i samo prezime asocira) Komesar još bezočnijom „sljepoćom i šutnjom“, izvlačeći prvi prekršaj domaćih izvan linije 16 metara, dok mu prilikom drugog ni na kraj pameti nije bilo reagirati, kamo li puhnuti u zviždaljku i pokazati na 11 metara. No, zato je, recimo, u drugom dijelu prvi dolazak domaćih igrača u naš šesnaesterac, u 52. minuti, drsko iskoristio za brzopotezno dosuđivanje samo njemu razumljive najstrože kazne.

Doma, pak, kontra sisačke „stare dame“, vjerovali ili ne, opet je prvi pomoćni isti dotični „gospodin“ Rašić (zašto baš on, gospodine povjereniče, zar nema drugih sudaca?), zahvaljujući kojem Segesta dolazi u vodstvo poslije debelog zaleđa strijelca Martinovića. Naša potpuna dominacija u drugom dijelu mirisala je na poravnanje rezultata koje je, međutim, glavni arbitar Jokić, bez da trepneš, spriječio, prvo nedosuđivanjem „svemirskog“ penala poslije starta na Ćosiću, a sve „zabetonirao“ dosuđivanjem više nego sumnjivog „elvera“ za goste u sudačkoj nadoknadi. Uzgred, u drugom dijelu prekid igre je trajao punih 12 minuta (nekoliko intervencija liječnika i brojne zamjene igrača), a glavni je dao do znanja da će se igrati još najmanje – 4 minute?! Duboko smo uvjereni da snimke sa ovih utakmica mogu potvrditi kako prezentirani propusti nisu plod naše mašte ili zablude, no pitanje je tko će si uopće dati za pravo i odvojiti vrijeme da iste pogleda i provjeri?!

Da ovo sve skupa nije tragično, bilo bi komično i obratno, no tragediju cijele situacije čine zapravo radnje koje su joj prethodile. One su uistinu najveći povod, razlog, uzrok i posljedica naše, ne ljutnje, nego dubokog ljudskog i sportskog razočaranja, ogorčenja i nevjerice.

Naime, čim je objavljeno koja će sudačka trojka voditi utakmicu u Krapini, iz redova nadležnih nogometnih saveza (ne)posredno nam je skrenuta pažnja da vjerojatno idemo na put bez – nade. Drugim riječima, u Krapini ćemo imati ulogu i poslanje baš identično onom koje je imao jelen kojeg su vrijedni drugovi dotjerali do same čeke kako bi ga drug Tito lako i bez problema – odstrijelio. Žalosno, ali slične su informacije i „poruke“ do nas stizale vezano i uz naš naredni domaći ogled sa Segestom. Nismo željeli povjerovati u te i takve najave i prognoze jer smo jednostavno vjerovali da imamo momčad spremnu da na prostranom krapinskom igralištu iznenadi domaćina, a sa Siščanima smo bili spremni odigrati „va banque“, pa nek’ pobjedi bolji. No, u subotu u 19,20 sati smo se na jadan i bijedan način uvjerili i shvatili da su naša vjerovanja bila prazno slovo na papiru i da su nadležni nogometni povjerenici i vlastodršci unaprijed skuhali kašu u koju smo mi upali ne baš kao muhe, prije kao mali, bespomoćni mravi.

E, sad da smo i mi baš „vesla sisali“, nismo, pa smo u  neposrednoj pripremi ovih utakmica dečke pripremili i za mogući, unaprijed izrežirani scenarij po kojem su iste stvarno odigrane. Stoga ne treba čuditi da dečki na terenu nisu reagirali, još manje protestirali, ni na jednu od ne čudnih, nego bizarnih i neshvatljivih prethodno opisanih situacija, a nisu iz jednostavnog razloga jer su bili pripremljeni za viđeno i suđeno pa si uz sve muke pretrpljene na terenu nismo mogli niti htjeli dozvoliti da se momčad iskartonira i osakati za teške utakmice koje su pred nama i koje odlučuju o našoj sudbini odnosno opstanku u III HNL.

Slijedom svega iznijetog, suočeni s nevjericom, ogorčenjem i konsternacijom svih ljudi u klubu i oko njega, s punim pravom postavljamo pitanje nadležnim nogometnim osobama i institucijama: tko si to i na temelju čega daje za pravo da na tu istu našu sudbinu utječe na opisani, bezočni, bezobrazni i bezobzirni način? Tko je tim „frajerima“ i mešetarima dao mogućnost da iz svojih udobnih fotelja vuku poteze koji će odlučivati o sudbini bilo kojeg kluba pa tako i našeg? Tko su ti pristojno honorirani povjerenici i ini dužnosnici koji posežu za takvom samovoljom i tiranijom koja bi sportu i nogometu trebala biti tabu tema i zabranjeno područje? Konačno, tko su ti vlastodršci iz viših nadležnih institucija koji na sve to žmire, neće ili ne žele reagirati i iz kojih to razloga neće ili ne žele učiniti? Da li su i oni nekome od njih ponešto dužni pa, eto, „ruka ruku mije“, pa svi zajedno ipak u tom kolu plešu zajedno, ne mareći što od nogometnog sporta rade cirkus i žabokrečinu, a od klubova očajnike i bedake?! Gospodo, kad će se konačno netko nadležan očitovati o ovoj temi i o nizu sličnih koje su sve prisutnije i učestalije u medijima? Do kad će ti silni povjerenici za suđenje i natjecanje raditi svoje križaljke i drmati kako im se prohtije, do kad će se za službene utakmice delegirati suci koji već duži niz godina nose etiketu „naručenih za prljave poslove“ (i to, gle čuda, uvijek baš iste sudačke trojke i uvijek baš u finišu sezone kada se i u vrhu i na dnu mnogima „kroje gaće“)? Do kad će ih se skidati pa vraćati na liste i bezobzirno koristiti sitne „kokošarske“ usluge onih koji nemaju Bog zna kakve ambicije za napredovanjem i čije su karakterne osobine skromne i rubne, a one koji pak žele korak više ucjenjivati odrađivanjem određenih poslova?  Do kad će službenim osobama (čitaj: delegatima) biti onemogućeno o viđenom na utakmici, s naglaskom na suđenje, iznositi i pisati istinu i samo istinu, a ne ih prisiljavati da radi daljnjeg opstanka na listi i opetovanog delegiranja, sve anomalije, propuste i evidentne pogreške pokrivaju svojim formalnim, „pišljivim“ i prozirnim izvješćima???

Na kraju svih krajeva, do kad će se spoznaja da je prije svake sezone poželjno obaviti razgovore sa inim povjerenicima, pri tom razmijeniti informacije i „mišljenja“, prezentirati  namjere i ambicije u sezoni koja slijedi, pri čemu navodno nije na odmet utvrditi „cijene“ za određene usluge – tretirati kao „javna tajna“? Nisu li tu posrijedi nedozvoljene i koruptivne radnje na koje bi nadležni nužno morali reagirati, ali ih i debelo sankcionirati? Ili je sve to prešutno i uvriježeno pravilo ponašanja za sve one klubove koji bi eventualno htjeli rang više, kao i one koji bi unaprijed htjeli izbjeći brige oko opstanka, pa tko voli – nek’ izvoli!? Ako se bez tog prešutnog pravila ne može gore ni dolje, treba li onda krivnju bacati i optuživati klubove koji to pravilo „poštuju“ i takvu „igru“ prihvaćaju!?

Da nije tužno bilo bi komično i obratno, ali, na žalost, o svemu tome (pre)često odlučuju, kroje i „skrbno brinu“ ljudi koji su tek kraće vrijeme, tek povremeno ili uopće nisu bili akteri i dužnosnici u amaterskim klubovima kakvima pripada i naš. Klubu koji danas ima registrirana 263 igrača (23 seniora i 240 igrača mladeži), njih tridesetak na „posudbi“ u ostalim turopoljskim klubovima i dvadesetak u dobi 5-6 godina koji se već marljivo uče loptanju, klubu koji ima petnaest trenera, veliki sportski objekt i ukupno četiri terena koje svakodnevno treba održavati. Klubu koji se nije ustručavao organizirati jedan od najvećih međunarodnih turnira limača na ovim prostorima, kako bi promovirao svoju domovinu i svoj kraj, ali i ponešto privrijedio ne bi li uspio zatvoriti godišnji financijski proračun, za koji članovi Izvršnog odbora, treba li to uopće posebno naglasiti, uistinu moraju „krv pišati“ ne bi li u tome uspjeli.

A onda će vam netko iz kruga tih samovoljnih dužnosnika i vlastodržaca bez problema poslati račun na besramni iznos od 6.500,00 eura samo za članarine i registracije tih brojnih mladih igrača, a prethodno takse i naknade službenim osobama potezom pera povećati za 50% (pa kaj bi mi šteli u klubovima, pa i kruh i mleko su otišli gore i poskupili…)….Izbora jednostavno nemate, snađite se kako znate i umijete jer vam nad glavom već sutra visi mač moguće suspenzije zbog nepravovremenog plaćanja. Ponavljam, izbora nemate, preživjeti morate…kako, toga ponekad ni sami nismo svjesni.

Ali, zato smo i te kako svjesni te u ovoj prigodi naglašavamo kako više nismo spremni tolerirati i preživljavati situacije u kojima će nam ti isti ili srodni dužnosnici delegirati i slati službene osobe (čitaj: suce i delegate) baš „po narudžbi“, baš po unaprijed skrojenom scenariju u kakvom smo, na žalost,  bili prisiljeni sudjelovati u Krapini protiv Zagorca i doma kontra Segeste. I slaba su nam pri tom utjeha bile riječi bivšeg predsjednika krapinskog kluba: „Dečki, ja vam se ispričavam, ali s tim svim stvarno nemam ništa…“. Ili domaćeg „vječitog“ kroničara sportskih i nogometnih zbivanja, bivšeg golmana istog kluba: „Dečki, stvarno ste bili bolji, ali…..“. Još su nam manja utjeha bili smijeh i nevjerica neutralnih gledatelja na utakmici protiv Siščana, vezani uz prije navedene sudačke odluke, kao i bijes i ogorčenje domaćih članova kluba i kibica s kojim su iste odluke otvoreno popratili.

I čovjek se onda na kraju priče i više nego s pravom pita: kakvog to sve skupa zapravo ima smisla? Kakvog smisla ima voziti se autobusom na utakmicu i igrače tijekom vožnje pripremati na spoznaju da se svi skupa zapravo vozimo ususret – nemogućoj misiji? Je li klub o kojem svakodnevno brinete i nad kojim svakodnevno strepite u funkciji raznih saveza i silnih povjerenika i dužnosnika ili bi možda ipak trebalo biti – obrnuto? I to dužnosnika i povjerenika koji će istovremeno bez problema zažmiriti na činjenicu da ima i onih klubova koji baš i ne ispunjavaju sve kriterije natjecanja, nadasve one vezane uz neodigrane, ali zapisnički odrađene i pokrivene utakmice mladeži…?! Nije li napokon došlo vrijeme da se tim pojedinim samovoljnim silnicima i vlastodršcima podrežu krila i pokaže put prema izlaznim vratima, ako ni zbog čega, ono zbog vraćanja izgubljene vjere u sve ono što bi u nogometnom sportu trebalo imati etiketu – čisto, pošteno i pravedno….pa nek’ pobjedi uistinu bolji. Ali i zbog te silne vojske bedaka i volontera koji nogometni sport i svoj klub doživljavaju isključivo kroz prizmu odanosti, strasti i ljubavi, istinske i iskrene! A kojih je, upravo zbog svega navedenoga, iz dana u dan, na žalost, sve manje i manje…

 

U vjeri i nadi da ovaj naš vapaj neće proći nezapaženo i završiti u nogometnom košu te da isti neće skončati po onoj „karavane prolaze, a psi i dalje laju…“, s pravom očekujemo argumentirani odgovor od bilo koje nadležne osobe iz te naše velike nogometne obitelji. Gospodo, onog tko se „drzne“ odgovoriti, slobodni smo unaprijed, vrlo rado i bez ikakvog ustručavanja proglasiti nogometnom osobom – ne godine, već desetljeća!

Srdačni sportski pozdrav iz Kurilovca – Turopolja srca! S poštovanjem….

Velika Gorica, 06.05.2024.

Predsjednik Izvršnog odbora

Dražen Vujnović

 

Dostaviti:

1. Marijan Kustić, predsjednik HNS-a
2. Tomislav Svetina, predsjednik ZNS-a
3. Davor Ivić, predsjednik NSSMŽ-e
4. Neven Šprajcer, predsjednik NSKŽ-e
5. Stjepan Merkaš, predsjednik NSKZŽ-e
6. Nenad Črnko, predsjednik NSZŽ-e

O tome obavijest:

1. Damir Stipković, tajnik NSZ
2. Božidar Smrekar, povjerenik za suđenje III NL Centar
3. Damir Nogić, povjerenik za natjecanje III NL Centar
4. Neven Šimunić, disciplinski sudac
5. Željko Mihalj, predsjednik NSVG

 

Djevojčice i dječaci iz Judo kluba Pinky za vikend su se natjecali u Zagrebu na međunarodnom turniru Kup Dugava i osvojili 14 medalja. Natjecanje je okupilo 480 natjecatelja iz 36 klubova, a Pinky je nastupio s 33 natjecatelja u konkurenciji dječaka i djevojčica do 16 godina.

Kod djevojčica do 10 godina zlato je osvojila Saša Mušinović, a srebro Nina Vuković. Bronače su bile Brigita Medved, Larissa Sanja Zvonar i Kiara Petrac.
Drugo mjesto kod dječaka srebro je osvojio Noel Haramustek i broncu Lovro Brebrić. Ema Kužir osvojila je broncu u kategoriji U12.

Zlato u kategoriji dječaka U14 osvojio je Tin Kovačić, a Damjan Radić drugo mjesto. Četiri medalje osvojili su dječaci u kategoriji U16, a to su Jan Šipušić i Adrian Hren koji su se okitili zlatom, srebrni je bio Matija Petrović, dok je Petar Grbeša osvojio broncu.