Sport
Priča iz Švedske: Beskrajan dan ili dva, svježi tata, romobili i pogled s neba
Dva dana švedske avanture su iza nogometaša Gorice. Točno 45 i pol sati prošlo je između polaska s goričkog stadion i povratka na njega, a između toga smjestili su se dobra partija, naporno putovanje, puno novih iskustava i spoznaja koliko Gorica može…
Zora je svanula tek koji trenutak ranije, jedan topli ljetni utorak micao je krmelje s očiju, a na goričkom stadionu već je bilo živo. Igrači su kapali jedan po jedan, pa članovi uprave, ljudi iz kluba… Dogovor je bio da će put prema Švedskoj, za 1120 kilometara udaljeni Malmö, počne u 6.40 sati, kad je autobus s goričkom ekspedicijom i krenuo prema aerodromu. Cherif Ndiaye utrčao je u posljednji trenutak, motor busa već se grijao, a trener Jakirović mu je, onako usput, očitao bukvicu. Senegalac je, što će drugo, pognuo glavu i uletio u bus…
Dotad su već svi odradili ranojutarnje čestitanje, a čovjek s najvećim osmijehom u društvu bio je Aleksandar Jovičić. Stasiti stoper Gorice, 23-godišnjak iz Prijedora koji je u naš klub stigao prošlog ljeta iz Slaven Belupa. Jova je postao tata, njegova životna suputnica i imenjakinja Aleksandra rodila je malenu Teodoru, teško je pronaći ljepši povod za čestitanje…
– Sve je, hvala Bogu, prošlo super, cure su obje dobro – ponavljao je Jovičić.
Let je bio izravan, od Zagreba do Kopenhagena, pa onda preko mosta Öresund, najdužeg mosta na svijetu koji prelazi granicu, dolazak u Malmö. U hotel visoke kategorije, osiguran od agencije koja je i organizirala prijateljsku utakmicu švedskog velikana Malmöa i sve veće Gorice. Lopta je s centra kretala istoga dana u 19 sati, po dolasku u hotel preostalo je svega nekoliko sati za pripremu za utakmicu. Doputovala su 22 igrača, doputovala da zaigraju.
– Igrat će svi! Svatko će dobiti po 45 minuta, sve ću zamijeniti na poluvremenu. I ne bojim se nekakvog teškog poraza, bit će to ok – najavio je trener Jakir.
Popili su neki skupu švedsku hotelsku kavu, drugi prošetali gradom, treći krenuli tražiti bankomate i mijenjačnice, sve kako bi se ubilo vrijeme do ručka. Pravog skandinavskog, dovoljno neobičnog da se krenu stvarati upitnici iznad glava nekih od igrača, ali barem s mesnim okruglicama neusporedivo boljim od onih iz IKEA-e… I kolač od mrkve, desert koji na prvu možda zvuči kao gastronomski oksimoron, ali u stvarnosti je – prva liga. Baš kao i naša Gorica, koja je to i pokazala na terenu.
Sunce je pičilo punom snagom, temperatura u zraku puno je više nalikovala teškom Mediteranu nego europskom sjeveru, kad se krenulo prema stadionu. Swedbank Arena, zdanje na koje se može nagurati i 24.000 ljudi, nedaleko je od gradskog središta. Nema tu nekog luksuza i blještavila, ali sve djeluje nekako skladno, pitomo, uredno… Na zidovima fotografije cijelog niza generacija kluba koji se službeno zove Malmö FF, jer prvi od ukupno 20 naslova prvaka Švedske osvojili su još ratne 1944., a na hodnicima klupski djelatnici u punoj pripravnosti. Je, prijateljska je utakmica, ali oni su svi u odijelima, elegantni i profesionalni, uvijek pri ruci.
Kao što su pri ruci trebalo biti i nekima od njih. Najavljivač Nikolas zamolio je za pomoć s izgovaranjem imena igrača Gorice, jer zbunjeno je gledao u ono “Špičić”, “Ljubisavljević”, pa ono “Hrvoje” u imenu mladog Babeca… Ali brzo je i to nekako uspio savladati, uz objašnjenje:
– Zapravo jako volim ta vaša prezimena na -ić. Šogorica mi je, uostalom, Hrvatica, i ona mi je malo pomogla. Inače sam najavljivač i na rukometu, i tu sam se susretao s vašim imenima, zato mi je lakše poloviti sve ovo.
A kad je već spomenuo rukomet, nije moglo proći bez još i ovoga…
– Gdje je sad Ivano Balić, što radi? Obožavao sam ga kao igrača, taj je bio čudo!
Igrači su za to vrijeme šetali travnjakom Swedbank Arene, zelenom plohom koju bi najlakše bilo opisati kao – tepih. Šetajući se po takvom terenu, gledajući 24.000 svjetloplavih stolica posvuda oko sebe, to prekrasno nogometno ozračje, čovjeku dođe žao što nije nogometaš. I što će tih 90 minuta provesti gore na tribini s laptom umjesto dolje na terenu s loptom…
– Stadion je stvarno bombon, doslovno je užitak igrati ovdje – najbolje je dojam opisao trener Jakirović, dok su se nekoliko metara dalje za fotkanje namještali tata Jovičić i golman Kahlina, ovoga puta s kapetanskom vrpcom oko ruke.
A onda je krenuo i nogomet… Okupilo se nekih 700, možda 800 ljudi, ali bilo je i tu nekoliko zastava, navijača koji su mahali, pjevali, ljutili se na suca.
– Ove stolice na sjeveru tu su samo zbog europskih natjecanja, inače je to tribina stajanje, prava navijačka. U većini zemalja to je zabranjeno, ali ovdje nije. Ljudi cijelu utakmicu stoje, pjevaju, navijaju… Sjećam se da su igrači Celtica, kad su igrali ovdje, bili u šoku, govorili su da su mislili da će ih tu dočekati skandinavska, hladna atmosfera. Ali nije tako ni blizu, Malmö ima baš žestoke navijače. Ipak je tu i jako puno ljudi koji nisu originalni Šveđani… – govorio nam je kolega Josip, novinar švedskog Expressena zadužen za Malmö.
I on je jedan od tih koji nisu “pravi” Šveđani, jer tata mu je iz Jajca, a mama iz okolice Splita. Obožava Hrvatsku, žestoki je navijač Hajduka, ali život je ipak gore, u Švedskoj.
– Ne mogu ti, iskreno, reći što mi više odgovara. Najbolje bi bilo izmješati hrvatski i švedski mentalitet, ali ovako je ipak Švedska moj izbor za život. Mogućnosti su puno veće, treba ih samo iskoristiti. Evo, ja sam završio novinarstvo, a sad sam odlučio upisati i pravo. Želim se jednog dana baviti sportskim pravom, to u Švedskoj nije dovoljno razvijeno – ćaskali smo s Josipom dok je na terenu trajalo uvodno odmjeravanje snaga.
Samo pet dana poslije Malmö je čekao derbi prvenstva s AIK-om, bila je ovo generalna proba, a tako su se domaćini i ponašali. I igrači, ali i trener Uwe Rösler, Nijemac koji je najveći dio igračke karijere proveo u Manchester Cityju. U to vrijeme drugačijem nego danas, ali svejedno je riječ o velikom igračkom imenu.
– Znaš kako galami na njih! Nema kod njega opuštanja, pravi je Nijemac – opisivao nam je Josip trenera Röslera, a vrlo brzo u to smo se i sami uvjerili.
Skakao je, galamio, namještao svoje igrače kao figure, ali u tom uvodu ništa im nije polazilo za nogom. Gorica je, vjerojatno i iznenađujće po njih, bila odlična. Nagrada je stigla u 33. minuti, mali Spudić, klinac koji je lani igrao za Kurilovec, zavrtio je nesretnog lijevog beka i poslao bekamovski centaršut na čelo Lukasza Zwolinskog. Rösler je odmahnuo rukama, a gore na tribini Šveđani su se pogledavali međusobno, želeći valjda reći “što je sad ovo…”
Pokušavao je neuspješno domaćina pogurati i sudac, toliko da je na trenutke ispadao i smiješan. Kao, recimo, u posljednjim trenucima poluvremena, kad je Cherif pojurio s loptom prema golu jednako brzo kao istoga jutra prema ulaznim vratima autobusa, došao na 20-ak metara, da bi sudac – svirao kraj?! Sad su se pogledavali Goričani, sa smiješkom, želeći valjda reći “ajde, neka im bude…”
Šestorica igrača nedostajala su Gorici (Suk, Marina, Musa, Miya, Čabraja i Šroler), šestorica umjesto njih bili su igrači na probi (Slunjski, Babec, Gagulić, Spudić, Blagojević i Haman), a to se i vidjelo kad je Jakirović na poluvremenu stvarno ostavio u svlačionici svih 11 igrača iz početne postave. Napadao je Malmö u nastavku, stvarao šanse, promašivao, a onda u 73. minuti i zabio. Mali Krešo Krizmanić, 18-godišnjak koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, nije uspio spriječiti centaršut domaće klupske legende Marcusa Rosenberga, nekad igrača Ajaxa i Werdera, a stanoviti Antonsson donio je “bod” Malmöu.
Više od toga nisu Šveđani mogli, Gorica je sačuvala 1-1 i nakon svega ostavila jako, jako dobar dojam. Zadovoljni su valjda bili i galebovi, njih desetak, možda i više, koji su tijekom cijele utakmice neumorno preletali iznad igrališta, na neobično maloj nadmorskoj visini, riskirajući da ih pogodi neki Lovrićev projektil, Kahlinino ispucavanje ili Maločin centaršut…
– Zadovoljan sam, moram biti. Bilo je lijepo vidjeti kako to izgleda na ovoj razini, sjajno je što smo pokazali da se čak i u ovom sastavu možemo nositi s jednom ozbiljnom europskom momčadi – komentirao je trener Jakirović.
Zadovoljno su glavom klimali i predsjednik Nenad Črnko, prvi čovjek klupske skupštine Renato Ivanuš, kao i prvi operativac Mindaugas Nikoličius.
– Bio sam već ovdje sa Žalgirisom, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, završilo je 0-0 na ovom stadionu. Četiri puta sam u Litvi doživio te europske kvalifikacije, znam kako to izgleda, zato toliko i želim to ponovno doživjeti s Goricom. Drago mi je što su sad i ljudi iz kluba vidjeli kakav je to osjećaj, iako je utakmica bila samo prijateljska. Kroz sve to vidiš države u koje inače možda nikad ne bi otišao, upoznaš druge kulture, običaje, posebnosti… – pričao je Niko, koji je u tom trenutku imao i jake argumente za ovo posljednje.
Bio je, naime, već prošao 21 sat, a od noći ni traga ni glasa! Dan je bio u punom jeku, kao da je rano poslijepodne, a ne već izmak dana. Potrajalo je to sve do hotela, pa onda i nakon večere… Tek tamo iza 23 sata konačno je počeo padati mrak, koji će nestati već tamo oko četiri ujutro, kad na svoje dolazi zora. Beskrajan dan? Da, takve su se konstrukcije vrtjele glavom dok sa sunčanim naočalama hodaš okolo u deset navečer…
Teško je bilo i zaspati u svemu tome, iako je dan trajao već oho-ho, jer teško je i organizmu shvatiti da je vrijeme za poći leći. Pa je logičnije bilo popeti se na vrh hotela, na 25. kat, i popiti pivo ili dva, za lakši san. Pogled koji puca je impresivan, cijeli grad je na dlanu, i to jako lijep grad.
Igrači su za to vrijeme lovili san, jer već u 10.30 sati idućeg dana trebalo je biti na treningu. Na jednom od dva pomoćna igrališta Malmöova stadiona igrači su odradili svoje, a za to vrijeme ostatak društva išao je provjeriti kako izgleda Malmö danju.
Slijedio je nakon treninga i ručak, pa kraći odmor, nakon kojeg je počeo još jedan beskrajan dan… Ovoga puta, doduše, iz sasvim drugih razloga. Trebalo je dočekati let kući, koji je na rasporedu bio tek u 21.50 sati. Nekoliko igrača uložilo je 20 eura u ubijanje vremena i unajmilo električne romobile.
– Pazite samo da netko ne ozljedi na tome… – povikao je netko dok su Maloča, Čović, Ćelić, Ljubisavljević i društvo krenuli u romobilski obilazak grada.
Društvene mreže bile su omiljena zabava ostalima, iako su neki vrijeme odlučili provesti i uz knjigu, odmarajući na stolu za masažu ili blejeći u prazno. Vrijeme je sporo prolazilo, a cijela stvar dodatno je dobila na dramatici kad je stigla vijest da let kasni?! Jedva su svi dočekali da se potrpaju u autobus i krenu prema aerodromu, umorni i sad već pomalo nervozni, a sve je otišlo na novu potenciju kad je let – opet odgođen! Tek debelo nakon ponoći konačno je poletio avion za Ljubljanu, u kojoj je čekao autobus… Da, baš beskrajan dan. Koji je konačno završio oko četiri ujutro, kad je švedska ekspedicija konačno stigla na svoj stadion.
– Dečki, vidimo se popodne na treningu – nemilosrdan je bio trener Jakirović, svjestan da vremena za gubljenje na pripremama nema.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
I time je, eto, završilo prvo europsko gostovanje Gorice. Pokusno, recimo to tako, jer bit će možda u budućnosti i pravih, natjecateljskih utakmica poput ove… I avantura poput ove. Prilika da se vidi beskrajan dan, golman na romobilu i najbrži lift ikad, kolač od mrkve i mesne okruglice bolje nego one u IKEA-i. I da se igra nogomet.
Priča iz kvarta
‘Mraclinci toliko vole svoj klub da se i sam ponekad zapitam u čemu je stvar…’
Miroslav Iličić početkom ožujka je preuzeo ulogu predsjednik NK Mraclina, trenutačno pete momčadi 4. NL Središte. U nedjelju se na Grabi igra derbi kola, u goste Mraclincima dolazi Naftaš iz Ivanića
Promjena na čelu NK Mraclina, po rezultatima četvrtog kluba u nogometnom Turopolju, dogodila se početkom ožujka, što će reći da su iza novog predsjednika Miroslava Iličića prva dva mjeseca u ulozi koja mu je nova, ali koja u praktičnom smislu i nije donijela neke velike, krucijalne promjene.
– Da, sad je već prošlo nešto vremena, ali mogu vam reći da mi se život i nije značajno promijenio. I dosad sam bio uključen u vođenje kluba, zajedno s bivšim predsjednikom, a sadašnjim tajnikom Goranom Vukašinecom i sportskim direktorom Lukom Cvetnićem. I tu se zapravo ništa nije značajno promijenilo. Kod Gorana je došlo do malog zasićenja, poželio se maknuti, Luka je ostao na svojoj poziciji, pa praktički nije ni bilo druge opcije nego da ja budem predsjednik – kaže Iličić, poduzetnik i nogometni zaljubljenik iz Mraclina.
Na skupštini na kojoj je preuzeo čelno mjesto u rad kluba uključili su se još neki ljudi, mraclinska nogometna ekipa sad je još jača, ali s tim u ovom posebnom selu ionako nema previše problema.
– Mraclinci su jako vezani uz klub, to je baš posebnost našeg sela. Jako puno mještana želi pomoći, uključiti se, tako da se zna dogoditi da nas dođe i previše kad se nešto radi, kad se organizira neka akcija. Čudno je to za peti rang natjecanja, ali mi imamo svoje navijače na svim gostovanjima, čak i onim najdaljima. Iskreno, i sam se ponekad zapitam u čemu je stvar, u čemu je tajna, jer ti ljudi su uz nas i kad se pobjeđuje, i kad se gubi, i kad je lijepo, i kad je teško – govori Iličić pa nastavlja:
– Možda je djelomično stvar u tome da smo zadnjih godina preskakali rangove, imali dobre sezone, napredovali, možda je to malo više ljude vezalo uz klub. U svakom slučaju, presretan sam i prezadovoljan što imamo takvu sinergiju u klubu i u selu. Za jedan seoski klub to je na zaista visokoj razini.
Sve govori da će tako i ostati, jer ista ekipa i dalje je na okupu, iz dana u dan, ako treba i od jutra do mraka.
– Stvarno često radimo u klubu i oko kluba, tako da smo postali kao obitelj. To su pozivi, poruke… S porukom na temu kluba se budiš ujutro, s porukom na temu kluba ideš spavati navečer. Naš sportski direktor Luka Cvetnić ustaje jako rano i on prvi kreće ujutro, ali zato ide rano spavati. A kad on spava, tamo negdje u ponoćnom terminu, bivši predsjednik Goran Vukašinec šalje završne poruke za taj dan. Ideš leći u krevet, a dolazi poruka… U početku je i žena pitala tko mi to šalje poruke u to doba, ali sad je i ona naviknula, ha, ha – kroz smijeh opisuje predsjednik Mraclina.
Na početku svog mandata u ulozi prvog čovjeka kluba sudario se i s poznatim boljkama niželigaškog nogometa. Zbog suđenja su iz Mraclina već dvaput reagirali ovog proljeća, s posebnim naglaskom na gostovanje kod vodećeg Tigra u Svetoj Nedelji. Sudac s te utakmice, kao i one kod Moslavine u Kutini, skinuti su s lista.
– Da, može se reći da smo imali problema sa suđenjem. Objavljivali smo i na društvenim mrežama neke odluke koje nismo mogli prožvakati. Smatramo da smo oštećeni i uskraćeni za neke zaslužene bodove, ali neću ići toliko daleko i reći da se to događalo namjerno. Iako, neke su odluke bile, onako, čudne. I bilo ih je više, a to je teško prihvatiti. Ulažeš vrijeme i energiju, odeš uživati na tu utakmicu i teško je ostati miran kad dolazi do takvih situacija – kaže Iličić.
Mraclin ima podršku navijača na domaćim, ali i na gostujućim utakmicama… Foto: Vito Štuban
Sve to, naravno, neizbježno utječe i na život kluba u cjelini.
– Ma kako ne, narušava se atmosfera, osjeća se nervoza među ljudima, navijačima. Iako na nas u upravi to ne utječe previše, nije ti svejedno ako se, kao što se događalo ove sezone, nađeš u fazi u kojoj povežeš četiri utakmice bez pobjede, a trebao si dobiti barem dvije – kaže Iličić, kojem je za ovu priliku preostalo još jedino malo se osobno predstaviti.
– Imam tvrtku koja se bavi PVC stolarijom, živim u Mraclinu, otac troje djece, sretno oženjen, a nogomet mi dođe kao ispušni ventil. Kad dođeš nedjeljom na utakmicu, zaboraviš na sve, to mi je najbolji mogući odmor. Taman poslije nedjeljnog ručka, gledaš utakmicu, vidiš se s ljudima koje ne vidiš tijekom tjedna, a to je i poanta seoskoga kluba – zaključio je predsjednik Mraclina.
Prva sljedeća takva prilika pojavit će se već ove nedjelje od 17 sati, kad Mraclin dočekuje Naftaš Ivanić. Sad je opet u rijeku dobra faza, jer Mraclin je uzeo deset bodova u posljednje četiri utakmice i drži se na petome mjestu tablice 4. NL Središte, s dva boda manje od treće Rugvice i četvrte kutinske Moslavine, s jednim više od šestog Moslavca iz Popovače. Sljedeći protivnik, društvo iz Ivanića, drži drugo mjesto, što će reći da se u nedjelju na Grabi igra derbi kola.
I mirno se čeka kraj još jedne dobre i uspješne sezone, što je potpuno drukčije okruženje od onog u kojem žive naša preostala dva predstavnika u ovom rangu, Gradići i Jelačić, koji su u borbi za ostanak u ligi. Sastav iz Vukovine u subotu je u Lekeniku, a istoga dana Gradići gostuju kod Libertasa u Novskoj.
Sport
Za što igra Gorica? Ozljede, izostanci, prilike i motivi za kraj teške sezone
Nogometaši Gorice u subotu od 17 sati igraju protiv Slaven Belupa, na pretposljednjem gostovanju sezone, uz gomilu problema s ozljedama i izostancima, ali i daleko od pravog ritma, pogotovo nakon poraza od Osijeka u prošlom kolu
Četiri utakmice daleko od završetka još jedne turbulentne i neobične sezone, nakon tri vezana poraza, nogometaši Gorice odrađuju posljednje pripreme za pretposljednje gostovanje u ovoj prvenstvenoj kampanji. S obzirom na okolnosti, na postojanje Rudeša s jedne i na udaljenost od Lokomotive s druge strane, velikog rezultatskog imperativa nema, no daleko od toga da u goričkim redovima vlada mir i spokoj u iščekivanju putovanja za Koprivnicu.
Porazi od Dinama, Rijeke i Osijeka, u kojima Gorica nije uspjela ni zabiti gol ni uloviti bod, svakako su ostavili posljedice, kako u mentalnom, tako i u fizičkom smislu. I iz jedne i iz druge perspektive sezona je izuzetno naporna i zahtjevna, rezultati su takvi da je preostalo igrati za ponos i čast, pa i ne čudi što se ožiljci vide i u energiji, i u pristupu, ali i u rubrici “ozlijeđeni”. Iako, sve to nisu razlozi da se sezona ne dovrši na najbolji mogući način, s najvećom mogućom željom i motivom, sa ciljem da se zgrabi svaka ponuđena prilika.
Međutim, da je lako – nije. Goricu trenutačno vodi treći trener ove sezone, Rajko Vidović naslijedio je momčad koju su vodili i pripremali Željko Sopić i Dinko Jeličić, a i to je detalj koji nosi svoje pluseve i minuse. Mijenjali su se načini rada, uloge u momčadi i rezultatske faze, pri čemu je ovo posljednje u 2024. godini na prilično niskoj razini. I to bi svakako trebalo popraviti, jer svakom bi igraču, kao i članu stožeru, zapravo bilo kome tko je u momčadi i oko nje, trebalo biti izuzetno važno da se sve skupa ne završi onako kako izgleda posljednjih mjeseci.
Uzme li se kao uzorak samo ova godina, pa doda li se tome i posljednji mjesec posljednje godine, gole brojke kažu da je Gorica odmah do Rudeša. I da je u posljednjih 17 utakmica uzela samo devet bodova. A na raspolaganju je bio, lako je izračunati, 51 bod. I to je loša stvar za klub, ali i za svakog od igrača, koji se možda žele prodati, možda izboriti za novi ugovor, možda za bolji status kod novog trenera… Nitko od potencijalnih kupaca, realno, neće ozbiljno shvatiti igrače koji u spomenutom razdoblju uzimaju 0,5 bodova po utakmici, nitko od navijača ne može biti blagonaklon prema takvom učinku, nitko od onih koji odlučuju o budućnosti kluba ne može gledati na takvo društvo s velikim optimizmom.
I zato je ova sama završnica prvenstva prilika da se situacija barem malo popravi, da dojam bude barem nešto bolji, da pozicija na tablici bude najbolja što može biti u ovom trenutku. Razlika je, i to velika, hoće li Gorica na kraju biti šesta, sedma, osma ili deveta. Zbog svega spomenutog, zbog dojma i doživljaja, a u krajnjoj liniji i zbog novca koji dolazi od TV prava. I sve su to i više nego dovoljno dobri razlozi da se u posljednje četiri utakmice sezone “pojede trava” na svakom sljedećem treningu, u svakoj sljedećoj utakmici.
Bez obzira na to što nije lako ni igračima, iscrpljenima i potrošenima u svakom smislu, a definitivno nije lako ni treneru. Rajko Vidović kod svojih igrača mora pokušati probuditi sve moguće motive, a istovremeno mora i “kemijati” s onima koje ima na raspolaganju. Dobra vijest je da će opet na raspolaganju imati Josipa Mitrovića, jednu od rijetkih svjetlih točaka u ovom tmurnog nogometnom proljeću, ali tu je i cijeli niz onih na koje neće moći računati.
Ni u Koprivnici tako neće biti Merveila Ndockyta, što je već odavno stara vijest, a neće biti ni Dina Štigleca, ni Kreše Krizmanića, ni Tima Matavža, vjerojatno ni Luke Kapulice, možda ni Filipa Mrzljaka, koji je također načet ozljedama, već duže je ozlijeđen i mladi Ino Vuko, a upitan je i Andrej Lazarov. Neki od njih mogli bi biti u kadru, ali radi se o vrlo značajnoj brojci izostanaka, pogotovo kad znamo da je već i počela selekcija za novu sezonu, u kojoj igrači Gorice, prilično je izvjesno, neće biti Alex Munksgaard i Sven Blummel. Pa ni oni, shodno tome, nisu u ozbiljnoj konkurenciji za momčad u samoj završnici sezoni.
Zbog svih tih problema s izostancima, trener Vidović priključio je treninzima prve momčadi trojicu juniora, pa cijeli tjedan s prvotimcima rade stoper Petar Raguž, veznjak Lovro Dukić i napadač Fran Stunja, sva trojica rođeni 2006. godine.
– Njih trojica neće biti u konkurenciji za utakmicu u Koprivnici, priključili smo ih kako bismo imali dovoljan broj igrača za trening, ali i kako bismo dobili bolju sliku o njima za budućnost – objasnio je trener Vidović, koji u pripremi ogleda sa Slaven Belupom neće imati previše manevarskog prostora.
Još malo konkretnije, u obrani će raspolaže s iskusnim Maločom, dokazanim Lešom, te nedokazanim Matkovićem i Đekićem, čemu možemo dodati još i 17-godišnjeg Josića i praktički otpisanog Munksgaarda. U veznom redu, uz upitnog kapetana Mrzljaka, tu su još i Soldo, Pršir, 17-godišnji Vrzić, eventualno i Lazarov, a na krilima konkuriraju Rukavina, Mitrović i Majstorović, plus otpisani Blummel, a daleko od tog statusa nije ni Ilečić. Za mjesta u napadu konkuriraju Vujnović i Jurić, s kojima priča zapravo i završava.
Daleko je to, dakle, od bilo kakve raskoši u izborima trenera koji ima zadatak davati priliku mladima, procijenjivati ih u ovim preostalim utakmicama, a uz to i pokušati uloviti što je više moguće bodova. Nije to nimalo lako pomiriti i upravo zato je pred Vidovićem težak i vrlo zahtjevan zadatak.
Najlakše bi u svemu tome bilo povesti se onom “samo neka sezona što prije završi”, ali nije to baš tako. Ugled i renome kluba, ali i svakog pojedinog igrača, gradi se jako dugo i mukotrpno, a ruši se i nestaje puno brže i jednostavnije. I zato je puno logičnije povesti se onom “samo neka sezona što bolje završi”, budući da trenutačno sve skupa nije daleko od slike koja je uokvirena prošle sezone, po svim kriterijima najlošije otkad je Gorica prvoligaš.
A to nikome ne treba.
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igrači HSTK Velika Gorica izgubili su rezultatom 0:3 od državnog prvaka STK Libertas Marinkolor (Dubrovnik) u posljednjem 12. kolu Superlige i nakon jedne sezone vratili se u niži rang, u Prvu ligu..
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Za goričku momčad najznačajniji susret zadnjeg kola bio je meč STK Marathon – STK Split, čiji je ishod bio odlučujući koja će se momčad preseliti u niži rang – Marathon ili Velika Gorica. Pobijedio je Marathon (3:2) i ostao u Superligi.
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Rezultat u zadnjem kolu doveo je do paradoksalnog raspleta, jer je Marathon u netom završenom prvenstvu oba puta izgubio susrete s Velikom Goricom!? Goričkoj momčadi trebala je u konačnici samo još jedna pobjeda za očuvanje superligaškog statusa. Gdje se ”zagubila” ta pobjeda? Možda u jesenskom dijelu prvenstva kada je Martin Petrović zbog ozljede propustio 5 nastupa!
Velika Gorica, 03.05.2024. Superliga 2023./2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pojedinačni skorovi igrača: Lovro Zovko 29 mečeva (7 pobjeda / 22 poraza), Marko Habijanec 24 (6/18), Martin Petrović 16 (5/11), Ante Jakić 6 (0/6).
Galerija fotografija
Superliga muški 2023./2024., 12. kolo
HSTK Velika Gorica – STK Libertas Marinkolor (Dubrovnik) 0:3 (1:9, 63:107)
Rezultati Martin Petrović – Miho Simović 0:3 (11:13, 2:11. 6:11), Lovro Zovko – Filip Čipin 1:3 (8:11, 4:11, 11:6, 6:11), Ante Jakić – Tomislav Japec 0:3 (3:11, 5:11, 7:11).
Rezultati 12. kola (28.04.2024.): HSTK Velika Gorica – STK Libertas Marinkolor (Dubrovnik) 0:3, STK Pula – STK Požega 1:3, GSTK Zagreb – STK Vodovod (Osijek) 3:1, STK Marathon (Zagreb) – STK Split 3:2, STK Zagreb – Donat (Zadar) 3:1.
Konačni redoslijed: 1. STK Libertas Marinkolor (20 20:0 60:4 40), 2. STK Zagreb (20 17:3 55:21 37), 3. GSTK Zagreb (20 16:4 50:24 36), 4. STK Starr Varaždin (20 15:5 49:27 35), 5. Donat (20 9:11 35:42 29), 6. STK Požega (20 7:13 34:45 27), 7. STK Split (20 7:13 33:47 27), 8. STK Pula (20 6:14 28:50 26), 9. STK Vodovod (20 6:14 28:46 26), 10. STK Marathon (20 4:16 28:55 24), 11. HSTK Velika Gorica (20 3:17 18:57 23).
Sport
Praznih ruku na Praznik rada: Kurilovec i Lukavec padali po Zagorju…
Nogometaši Kurilovca izgubili su 3-0 na gostovanju kod krapinskog Zagorca, a njihovi sportski prijatelji iz Lukavca poraženi su 1-0 u gostima kod Tondacha u Bedekovčini
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odbojkaši Gorice su u utakmici 21. kola 2.Lige – Regija Sjever pobijedili rezultatom 3:0 susjede iz Kravarskog te su tako očekivano potvrdili svoje 4. mjesto na prvenstvenoj ljestvici.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Natjecanje u sezoni 2023./2024. je završeno, još se imaju odigrati dvije odgođene utakmice: OK Sisak II – OK Kravarsko (12.kolo) i OK Medicinar Trnje II – OK Gorica (20.kolo). Ishodi ovih utakmica neće utjecati na konačni poredak na prvenstvenoj ljestvici.
Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Galerija fotografija
2.liga – Regija Sjever – seniori 2023./2024., 21. kolo
OK Gorica – OK Kravarsko 3:0 (25:15, 25:21, 25:11)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Utorak, 30.04.2024., 21 sat. Sutkinje: Ana Visković (Velika Gorica) i Katarina Mišetić (Zagreb). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).
GORICA: Franko Katalenić, Gabrijel Kaurić, Juraj Baldaš, Patrik Vidaković, Matija Klasnić, Davor Sviličić, Luka Mačvanin, Bruno Silaj, Karlo Pejić (cap.), Mateo Sviličić, Dario Pavlešan, Bruno Slavica, Dominik Glavaš (L). Trener: -.
KRAVARSKO: Dino Komar (L), Filip Hajduk, Matija Kompes, Darko Dugonjić, David Juvan, Tomislav Vrbančić, David Posavec, Nikola Dolački (cap.), Petar Brnjilović, Marko Miković, Neno Hazer. Trener: Nikola Boić.
Redoslijed: 1. MOK Čazma 36 (20 18 2 56:18), 2. OK Daruvar 34 (20 17 3 56:14), 3. HAOK Mladost II 30 (20 15 5 49:24), 4. OK Gorica 26 (19 13 6 44:27), 5. OK Sheeft 24 (20 12 8 43:29), 6. OK Croatia 18 (20 9 11 40:39), 7. OK Rudar Mursko Središće 18 (20 9 11 34:38), 8. OK Medicinar Trnje II 13 (19 7 12 24:37), 9. OK Sisak II 10 (19 5 14 17:46), 10. OK Quirin Sisak 6 (20 3 17 14:52), 11. OK Kravarsko 0 (19 0 19 4:57).
-
CityLIGHTSprije 3 danaPrelet VBA Rafale iznad čitave Hrvatske povodom obljetnice Operacije Bljesak
-
HOTNEWSprije 6 danaKuče: Pozvonili muškarcu na vrata, potom ga napali i ukrali mu novac
-
Kulturaprije 5 danaFOTO Održan koncert u čast hrvatskim braniteljima u novosagrađenoj crkvi u Kravarskom
-
HOTNEWSprije 6 danaStiže treći AIRVG, a glavna zvijezda bit će novi borbeni avioni Rafalei
