Sport

Priča iz Švedske: Beskrajan dan ili dva, svježi tata, romobili i pogled s neba

Dva dana švedske avanture su iza nogometaša Gorice. Točno 45 i pol sati prošlo je između polaska s goričkog stadion i povratka na njega, a između toga smjestili su se dobra partija, naporno putovanje, puno novih iskustava i spoznaja koliko Gorica može…

Objavljeno

prije 6 godina

28. lipnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Zora je svanula tek koji trenutak ranije, jedan topli ljetni utorak micao je krmelje s očiju, a na goričkom stadionu već je bilo živo. Igrači su kapali jedan po jedan, pa članovi uprave, ljudi iz kluba… Dogovor je bio da će put prema Švedskoj, za 1120 kilometara udaljeni Malmö, počne u 6.40 sati, kad je autobus s goričkom ekspedicijom i krenuo prema aerodromu. Cherif Ndiaye utrčao je u posljednji trenutak, motor busa već se grijao, a trener Jakirović mu je, onako usput, očitao bukvicu. Senegalac je, što će drugo, pognuo glavu i uletio u bus…

Dotad su već svi odradili ranojutarnje čestitanje, a čovjek s najvećim osmijehom u društvu bio je Aleksandar Jovičić. Stasiti stoper Gorice, 23-godišnjak iz Prijedora koji je u naš klub stigao prošlog ljeta iz Slaven Belupa. Jova je postao tata, njegova životna suputnica i imenjakinja Aleksandra rodila je malenu Teodoru, teško je pronaći ljepši povod za čestitanje…

– Sve je, hvala Bogu, prošlo super, cure su obje dobro – ponavljao je Jovičić.

Let je bio izravan, od Zagreba do Kopenhagena, pa onda preko mosta Öresund, najdužeg mosta na svijetu koji prelazi granicu, dolazak u Malmö. U hotel visoke kategorije, osiguran od agencije koja je i organizirala prijateljsku utakmicu švedskog velikana Malmöa i sve veće Gorice. Lopta je s centra kretala istoga dana u 19 sati, po dolasku u hotel preostalo je svega nekoliko sati za pripremu za utakmicu. Doputovala su 22 igrača, doputovala da zaigraju.

– Igrat će svi! Svatko će dobiti po 45 minuta, sve ću zamijeniti na poluvremenu. I ne bojim se nekakvog teškog poraza, bit će to ok – najavio je trener Jakir.

Popili su neki skupu švedsku hotelsku kavu, drugi prošetali gradom, treći krenuli tražiti bankomate i mijenjačnice, sve kako bi se ubilo vrijeme do ručka. Pravog skandinavskog, dovoljno neobičnog da se krenu stvarati upitnici iznad glava nekih od igrača, ali barem s mesnim okruglicama neusporedivo boljim od onih iz IKEA-e… I kolač od mrkve, desert koji na prvu možda zvuči kao gastronomski oksimoron, ali u stvarnosti je – prva liga. Baš kao i naša Gorica, koja je to i pokazala na terenu.

Sunce je pičilo punom snagom, temperatura u zraku puno je više nalikovala teškom Mediteranu nego europskom sjeveru, kad se krenulo prema stadionu. Swedbank Arena, zdanje na koje se može nagurati i 24.000 ljudi, nedaleko je od gradskog središta. Nema tu nekog luksuza i blještavila, ali sve djeluje nekako skladno, pitomo, uredno… Na zidovima fotografije cijelog niza generacija kluba koji se službeno zove Malmö FF, jer prvi od ukupno 20 naslova prvaka Švedske osvojili su još ratne 1944., a na hodnicima klupski djelatnici u punoj pripravnosti. Je, prijateljska je utakmica, ali oni su svi u odijelima, elegantni i profesionalni, uvijek pri ruci.

Kao što su pri ruci trebalo biti i nekima od njih. Najavljivač Nikolas zamolio je za pomoć s izgovaranjem imena igrača Gorice, jer zbunjeno je gledao u ono “Špičić”, “Ljubisavljević”, pa ono “Hrvoje” u imenu mladog Babeca… Ali brzo je i to nekako uspio savladati, uz objašnjenje:

– Zapravo jako volim ta vaša prezimena na -ić. Šogorica mi je, uostalom, Hrvatica, i ona mi je malo pomogla. Inače sam najavljivač i na rukometu, i tu sam se susretao s vašim imenima, zato mi je lakše poloviti sve ovo.

A kad je već spomenuo rukomet, nije moglo proći bez još i ovoga…

– Gdje je sad Ivano Balić, što radi? Obožavao sam ga kao igrača, taj je bio čudo!

Igrači su za to vrijeme šetali travnjakom Swedbank Arene, zelenom plohom koju bi najlakše bilo opisati kao – tepih. Šetajući se po takvom terenu, gledajući 24.000 svjetloplavih stolica posvuda oko sebe, to prekrasno nogometno ozračje, čovjeku dođe žao što nije nogometaš. I što će tih 90 minuta provesti gore na tribini s laptom umjesto dolje na terenu s loptom…

– Stadion je stvarno bombon, doslovno je užitak igrati ovdje – najbolje je dojam opisao trener Jakirović, dok su se nekoliko metara dalje za fotkanje namještali tata Jovičić i golman Kahlina, ovoga puta s kapetanskom vrpcom oko ruke.

A onda je krenuo i nogomet… Okupilo se nekih 700, možda 800 ljudi, ali bilo je i tu nekoliko zastava, navijača koji su mahali, pjevali, ljutili se na suca.

– Ove stolice na sjeveru tu su samo zbog europskih natjecanja, inače je to tribina stajanje, prava navijačka. U većini zemalja to je zabranjeno, ali ovdje nije. Ljudi cijelu utakmicu stoje, pjevaju, navijaju… Sjećam se da su igrači Celtica, kad su igrali ovdje, bili u šoku, govorili su da su mislili da će ih tu dočekati skandinavska, hladna atmosfera. Ali nije tako ni blizu, Malmö ima baš žestoke navijače. Ipak je tu i jako puno ljudi koji nisu originalni Šveđani… – govorio nam je kolega Josip, novinar švedskog Expressena zadužen za Malmö.

I on je jedan od tih koji nisu “pravi” Šveđani, jer tata mu je iz Jajca, a mama iz okolice Splita. Obožava Hrvatsku, žestoki je navijač Hajduka, ali život je ipak gore, u Švedskoj.

– Ne mogu ti, iskreno, reći što mi više odgovara. Najbolje bi bilo izmješati hrvatski i švedski mentalitet, ali ovako je ipak Švedska moj izbor za život. Mogućnosti su puno veće, treba ih samo iskoristiti. Evo, ja sam završio novinarstvo, a sad sam odlučio upisati i pravo. Želim se jednog dana baviti sportskim pravom, to u Švedskoj nije dovoljno razvijeno – ćaskali smo s Josipom dok je na terenu trajalo uvodno odmjeravanje snaga.

Samo pet dana poslije Malmö je čekao derbi prvenstva s AIK-om, bila je ovo generalna proba, a tako su se domaćini i ponašali. I igrači, ali i trener Uwe Rösler, Nijemac koji je najveći dio igračke karijere proveo u Manchester Cityju. U to vrijeme drugačijem nego danas, ali svejedno je riječ o velikom igračkom imenu.

– Znaš kako galami na njih! Nema kod njega opuštanja, pravi je Nijemac – opisivao nam je Josip trenera Röslera, a vrlo brzo u to smo se i sami uvjerili.

Skakao je, galamio, namještao svoje igrače kao figure, ali u tom uvodu ništa im nije polazilo za nogom. Gorica je, vjerojatno i iznenađujće po njih, bila odlična. Nagrada je stigla u 33. minuti, mali Spudić, klinac koji je lani igrao za Kurilovec, zavrtio je nesretnog lijevog beka i poslao bekamovski centaršut na čelo Lukasza Zwolinskog. Rösler je odmahnuo rukama, a gore na tribini Šveđani su se pogledavali međusobno, želeći valjda reći “što je sad ovo…”

Pokušavao je neuspješno domaćina pogurati i sudac, toliko da je na trenutke ispadao i smiješan. Kao, recimo, u posljednjim trenucima poluvremena, kad je Cherif pojurio s loptom prema golu jednako brzo kao istoga jutra prema ulaznim vratima autobusa, došao na 20-ak metara, da bi sudac – svirao kraj?! Sad su se pogledavali Goričani, sa smiješkom, želeći valjda reći “ajde, neka im bude…”

Šestorica igrača nedostajala su Gorici (Suk, Marina, Musa, Miya, Čabraja i Šroler), šestorica umjesto njih bili su igrači na probi (Slunjski, Babec, Gagulić, Spudić, Blagojević i Haman), a to se i vidjelo kad je Jakirović na poluvremenu stvarno ostavio u svlačionici svih 11 igrača iz početne postave. Napadao je Malmö u nastavku, stvarao šanse, promašivao, a onda u 73. minuti i zabio. Mali Krešo Krizmanić, 18-godišnjak koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, nije uspio spriječiti centaršut domaće klupske legende Marcusa Rosenberga, nekad igrača Ajaxa i Werdera, a stanoviti Antonsson donio je “bod” Malmöu.

Više od toga nisu Šveđani mogli, Gorica je sačuvala 1-1 i nakon svega ostavila jako, jako dobar dojam. Zadovoljni su valjda bili i galebovi, njih desetak, možda i više, koji su tijekom cijele utakmice neumorno preletali iznad igrališta, na neobično maloj nadmorskoj visini, riskirajući da ih pogodi neki Lovrićev projektil, Kahlinino ispucavanje ili Maločin centaršut…

– Zadovoljan sam, moram biti. Bilo je lijepo vidjeti kako to izgleda na ovoj razini, sjajno je što smo pokazali da se čak i u ovom sastavu možemo nositi s jednom ozbiljnom europskom momčadi – komentirao je trener Jakirović.

Zadovoljno su glavom klimali i predsjednik Nenad Črnko, prvi čovjek klupske skupštine Renato Ivanuš, kao i prvi operativac Mindaugas Nikoličius.

– Bio sam već ovdje sa Žalgirisom, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, završilo je 0-0 na ovom stadionu. Četiri puta sam u Litvi doživio te europske kvalifikacije, znam kako to izgleda, zato toliko i želim to ponovno doživjeti s Goricom. Drago mi je što su sad i ljudi iz kluba vidjeli kakav je to osjećaj, iako je utakmica bila samo prijateljska. Kroz sve to vidiš države u koje inače možda nikad ne bi otišao, upoznaš druge kulture, običaje, posebnosti… – pričao je Niko, koji je u tom trenutku imao i jake argumente za ovo posljednje.

Bio je, naime, već prošao 21 sat, a od noći ni traga ni glasa! Dan je bio u punom jeku, kao da je rano poslijepodne, a ne već izmak dana. Potrajalo je to sve do hotela, pa onda i nakon večere… Tek tamo iza 23 sata konačno je počeo padati mrak, koji će nestati već tamo oko četiri ujutro, kad na svoje dolazi zora. Beskrajan dan? Da, takve su se konstrukcije vrtjele glavom dok sa sunčanim naočalama hodaš okolo u deset navečer…

Teško je bilo i zaspati u svemu tome, iako je dan trajao već oho-ho, jer teško je i organizmu shvatiti da je vrijeme za poći leći. Pa je logičnije bilo popeti se na vrh hotela, na 25. kat, i popiti pivo ili dva, za lakši san. Pogled koji puca je impresivan, cijeli grad je na dlanu, i to jako lijep grad.

Igrači su za to vrijeme lovili san, jer već u 10.30 sati idućeg dana trebalo je biti na treningu. Na jednom od dva pomoćna igrališta Malmöova stadiona igrači su odradili svoje, a za to vrijeme ostatak društva išao je provjeriti kako izgleda Malmö danju.

Slijedio je nakon treninga i ručak, pa kraći odmor, nakon kojeg je počeo još jedan beskrajan dan… Ovoga puta, doduše, iz sasvim drugih razloga. Trebalo je dočekati let kući, koji je na rasporedu bio tek u 21.50 sati. Nekoliko igrača uložilo je 20 eura u ubijanje vremena i unajmilo električne romobile.

– Pazite samo da netko ne ozljedi na tome… – povikao je netko dok su Maloča, Čović, Ćelić, Ljubisavljević i društvo krenuli u romobilski obilazak grada.

Društvene mreže bile su omiljena zabava ostalima, iako su neki vrijeme odlučili provesti i uz knjigu, odmarajući na stolu za masažu ili blejeći u prazno. Vrijeme je sporo prolazilo, a cijela stvar dodatno je dobila na dramatici kad je stigla vijest da let kasni?! Jedva su svi dočekali da se potrpaju u autobus i krenu prema aerodromu, umorni i sad već pomalo nervozni, a sve je otišlo na novu potenciju kad je let – opet odgođen! Tek debelo nakon ponoći konačno je poletio avion za Ljubljanu, u kojoj je čekao autobus… Da, baš beskrajan dan. Koji je konačno završio oko četiri ujutro, kad je švedska ekspedicija konačno stigla na svoj stadion.

– Dečki, vidimo se popodne na treningu – nemilosrdan je bio trener Jakirović, svjestan da vremena za gubljenje na pripremama nema.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

I time je, eto, završilo prvo europsko gostovanje Gorice. Pokusno, recimo to tako, jer bit će možda u budućnosti i pravih, natjecateljskih utakmica poput ove… I avantura poput ove. Prilika da se vidi beskrajan dan, golman na romobilu i najbrži lift ikad, kolač od mrkve i mesne okruglice bolje nego one u IKEA-i. I da se igra nogomet.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews malmö reportaža

Sport

Vrijeme za frajere

Nogometaši Gorice na osam kola do kraja imaju još samo jedan bod ispred Šibenika, posljednjeg protivnika kojeg su uspjeli pobijediti, i to prije više od mjesec i pol dana, Gorica sve drži u svojim rukama, ali mora početi pobjeđivati…

Objavljeno

prije 3 minute

7. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijeli vikend imali su u stožeru i svlačionici Gorice da saberu dojmove nakon remija bez golova u Varaždinu u petak. Bod je upisan u gorički konto, prvi put u sezoni spojena su dva gostovanja bez poraza, ali tu negdje i zastaje nabrajanje pozitivnih dojmova iz baroknoga grada, što će reći da se imalo o čemu razmišljati. I u stožeru, i u svlačionici, i pred ogledalom.

Ključni su trenuci sezone, još jedne od onih koje ćemo željeti što prije zaboraviti, jer uporno smo zapetljani u tu napornu borbu za ostanak. U njoj je situacija na trenutke počela izgledati lagodno, okolnosti su govorile da “neće tu biti problema”, ali brzo se tu stvari okrenu. Pogotovo o sezoni ludoj poput ove u HNL-u… Uostalom, sve se opet izokrenulo u nedjelju navečer, kad je Šibenik rasturio Osijek na Šubićevcu i prišao na samo bod zaostatka. I eto opet frke, ovoga puta u produkciji Rajka Vidovića i njegovih napaćenih igrača.

Iako, imaju u svemu tome svoje prste i Mario Carević sa svojim igračima. Šibenčani su, evo, maznuli Osijek, prije dva kola uzeli su puni plijen i doma s Istrom, pokazuju da su živi, jer moraš pobjeđivati ako želiš ostati u ligi! A Goričani, nažalost, baš i ne pobjeđuju…

U jednom nogometnom razgovoru ovog ponedjeljka ujutro pokušali smo se na brzinu sjetiti posljednje pobjede Gorice u prvenstvu. I sjetili smo se, ali ne baš na brzinu, jer iz ove perspektive zvuči nevjerojatno da se ona dogodila još 23. veljače protiv Šibenika! Sjetit ćete se možda, to je ona utakmica u kojoj je Ante Erceg nakon pregleda VAR-a dobio drugi žuti, odnosno crveni karton zbog gaženja koje je bilo nemoguće izbjeći. Davno? Previše davno za situaciju u kojoj se nalaziš.

Nakon tog Šibenika, tih 1-0, Gorica je doma remizirala bez golova s Rijekom, zatim ispala iz Kupa u Koprivnici, izgubila na Poljudu u utakmici u kojoj je pokazala najviše od cijelog ovog niza, a onda i dobila “po lampi” od Slaven Belupa doma (0-3). Remiji protiv Lokomotive (1-1) i Varaždina (0-0) dobar su ishod s obzirom na viđeno na terenu, a sve skupa će reći da je situacija daleko od idealne. I da Gorica u ovom trenutku izgleda kao momčad koja po svemu i pripada u borbu za ostanak.

Komparacije s ostalima radi, dovoljno se vratiti u najbližu prošlost. Gorica je u domaćih 0-3 sa Slaven Belupo bila potpuno nadigrana, u remiju s Lokomotivom mogla je biti zadovoljna s bodom, a za bod u Varaždinu može se zahvaljivati nebesima. I fenomenalnom Ivanu Baniću. Tu, dakle, govorimo o protivnicima koji su uvijek bili “u pet deka” s Goricom, a trenutačno se baš i ne može reći da je tako. Slaven Belupu i Varaždinu, objektivno, nisi bio ni blizu, a sad ti još slijedi Istra, ista ona koja je demolirala Dinamo, opet protivnik od kojeg možemo očekivati dominaciju.

Osim ako…

– Moramo nešto promijeniti.

Gorica je bez pobjede u posljednjih šest utakmica, u tom nizu ih je pet u prvenstvu i jedna u kupu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

I to je, između svega ostaloga, u svojoj analizi nule u Varaždinu rekao trener Mario Carević, a to će se neizbježno dogoditi. Za početak, morat će promijeniti cijelu obranu, jer protiv Istre neće moći računati ni na jednog igrača iz startne obrambene trojke u Varaždinu. Krizmanić i Bralić dobili su treći žuti karton, jednako kao i Čaić, a zbog ozljede lista neko će vrijeme izvan sastava biti i Krešić. Srećom, Gorica u kadru ima osmoricu stopera, pa su u konkurenciji ostali Leš, Steenvoorden, Maloča, Gurlica i Matković.

Slijedom svega toga, nije nemoguće da Gorica promijeni i sustav igre, pa zaigra s četvoricom otraga, za što će biti dovoljna dva centralna stopera, ali to je tema kojom će se baviti trener sa svojim stožerom. U kojem se sasvim sigurno raspravlja o svim mogućim idejama, o raznim vrstama promjena, jer i sam trener nema problem priznati da je svjestan da to mora biti bolje. Četvorica otraga, dvojica napadača u paru, promjene figura… Sve je opcija u potrazi za pozitivnim pomacima, pogotovo u igri prema naprijed.

Gledajući sa strane, dojam je da bi jedan od tih pozitivnih pomaka mogao doći u mentalnom smislu, kroz više hrabrosti i odlučnosti, više povjerenja u vlastite mogućnosti, ali nije lako sve to imati u situaciji u kojoj se boriš za živu glavu.

– U ovakvim situacijama se postaje igrač. Moraš preuzeti odgovornost i biti bolji.

I to je rekao trener Carević, a to zapravo i jest poanta priče. Ovo je vrijeme za nogometne frajere, za tipove koji će preuzeti odgovornost i rješavati stvari. Na ovaj ili onaj način, i na klupi i na terenu.

Pri čemu bi na obje lokacije, a to nije nimalo nevažno, bilo dobro da jedne stvari ima manje – nervoze. Naravno, nije lako ostati miran u završnici jedne ovako iscrpljujuće sezone, u prvom redu mentalno iscrpljujuće, razumljivo je da nervoza postoji, drukčije ne može biti, ali valjalo bi je držati pod kontrolom. I što manje razmišljati o sucima, mahati rukama, reagirati na sve i svašta…

Sezona je iscrpljujuća, bilo je u njoj i nepravdi, ali sad je vrijeme za ostati miran i mudar… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Jer, sve nabrojeno će uvijek prije odmoći nego pomoći. Kroz žute kartone zbog prigovora, kroz izostanak mirnoće u samoj igri, na što se posljedično lijepe i nelogične individualne pogreške, kroz nepotrebne tenzije na terenu, a na sve to veže se i gubitak samopouzdanja na momčadskoj razini. A sve to Gorici je u ovom trenutku potrebno; i hrabrost, i vjera u sebe, i odlučnost, i zajedništvo, i mudrost… Kvalitetu ova momčad, kao i njezin trener, sasvim sigurno imaju, nema nikakve dvojbe da mogu puno bolje od ovoga.

Osam je kola do kraja, nakon Istre slijedi gostovanje u Osijeku, zatim u grad stiže Dinamo, a nakon njega ide utakmice istine – gostovanje kod Šibenika na Šubićevcu.

Da, vrijeme je za frajere.

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec izgubio i ostao prvi, vlada totalni kaos! ‘Tko preživi, pričat će!’

Nogometaši Kurilovca poraženi su 1-0 na svom Udarniku od Trešnjevke, u utakmici u kojoj su se pošteno ispromašivali, ali i zajedno s protivnikom kreirali kaos na tablici. Vodeći Kurilovec je tri boda iznad šeste Trešnjevke…

Objavljeno

prije 3 sata

7. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Probudio se novi tjedan, iza nogometnog Kurilovca ostao je vikend u kojem su seniori doživjeli poraz, ali nema depresije ili negative ni u kojem obliku. Kurilovčani u odigrali dobru utakmicu, bili bolja momčad od Trešnjevke u subotu poslijepodne, ali ovoga puta nije išlo. Potez odluke povukao je Jakov Pavlic u 30. minuti, njegov gol donio je Trešnjevci pobjedu 1-0.

Bila je to, realno gledajući, jedina prava situacija koju su gosti kreirali na ovoj utakmici, ali završilo je kobno po Kurilovčane. Lopta je došla s krila, prvi pokušaj završio je na prečki, a odbijena lopta na nozi Pavlica, koji nije pogriješio. Nakon toga su se, još izraženije nego u dotadašnjem dijelu utakmice, gosti orijentirali na defenzivu, a domaći nogometaši tražili su način kako se vratiti u egal.

Prilika je bilo najmanje nekoliko, onih pravih i ozbiljnih, ali gostujući golman Ante Anić bio je čudesno raspoložen. U dvije ili tri situacije njegove su obrane bile doslovno spektakularne, čime je definitivno zaslužio titulu igrača utakmice. I ostavio Kurilovčane praznih ruku pred svojim navijačima.

– Tako to ide u nogometu, pogotovo u ovako izjednačenoj ligi. Ponikve prođemo neokrznuti, izvučemo 0-0, a ljudi fulaju-tri dvije nemoguće šanse, a sad se dogodi obrnuto. Imali smo dovoljno prilika, odigrali baš dobru utakmicu, ali nismo uspjeli zabiti. A trebali smo, po svemu, zabiti najmanje jedanput… – kaže trener Senad Harambašić.

Neće ni u jednoj sekundi bilo što predbaciti svojim igračima, svjestan svih okolnosti, ali i činjenice da je Kurilovec i dalje vodeća momčad lige. Ostao je na vrhu unatoč ovom porazu, jer drugoplasirane Ravnice su remizirale i tako prišle na samo bod zaostatka, ali ne završava ova priča s Kurilovcem i Ravnicama. Štoviše, daleko od toga, jer na samom vrhu tablice događa se totalni kaos!

Kurilovec, dakle, vodi s 39 bodova, a na 38 su Ravnice, ali i Lučko, koje je moglo i preuzeti vrh da je uspjelo dobiti kod HAŠK-a (0-0). Na četvrtome mjestu, sa 37 bodova, smjestio se Samobor predvođen našim trenerom Markom Pancirovim, a na 36 su Gaj Mače i od subote Trešnjevka.

Sažeto rečeno, šest vodećih klubova naguralo se u samo tri boda!

– Rekao bih da je to logika stvari s obzirom na kvalitetu lige. Nitko tu ne strši, ne izdvaja se po pitanju kvalitete, ali ima nas pet, šest ili sedam klubova koji su za nijansu iznad ostalih. I u koji su tu negdje po kvaliteti, u pet deka – govori trener Senad.

O točnosti te teze puno će reći podatak da je čak osam puta ove sezone Kurilovec pobjeđivao 1-0, kao i da je ovom prilikom upisao treći poraz 1-0. Bitne promjene po tom pitanju ne očekuju se ni u nastavku ove sve dramatičnije sezone. Štoviše, slijedi potpuno ludilo, jer već za vikend Kurilovec ide Ravnicama, s kojima se “naganja” tijekom cijele sezone. Nakon toga na Udarnik stiže vrlo dobri Tigar iz Sv. Nedelje, a zatim se ide u goste Lučkom, koje trenutačno ima bod manje.

Drugim riječima…

– Tko preživi, pričat će!

Tako je to sažeo trener Senad. I vjerojatno ponudio najtočniju dijagnozu jednoj ludog proljeća u 3. NL Centar…

Nastavite čitati

Sport

Kapetan Hajduk proslavio 100. nastup, Mraclin i Vrbovec podijelili bodove u derbiju kola

Objavljeno

prije 18 sati

6. travnja 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Prije početka derbija kola između Mraclina i Vrbovca, uprava kluba priredila je posebno iznenađenje za kapetana Igora Hajduka. Naime, Hajduk je upravo upisao svoj 100. nastup za mraclinsku momčad, a povodom toga uručen mu je prigodni dres s brojem 100.

Sam susret opravdao je epitet derbija. Gosti su u utakmicu ušli s prednošću od šest bodova na ljestvici te su slovili kao favoriti, što su potvrdili dominacijom u prvom dijelu. U 13. minuti Bruno Rihtar je uzdrmao prečku, a Josip Tokić nije iskoristio dvije stopostotne prilike, za što zasluge idu odličnom Ivanu Zagorcu na golu Mraclina. Domaći su imali svoju najbolju šansu u 42. minuti kada je Jurica Brdek glavom pucao tik uz vratnicu nakon kornera.

U nastavku utakmice domaćini dolaze do vodstva preko kapetana i slavljenika Igora Hajduka, koji je iskoristio nepažnju vratara Denija Kakše i lukavo zabio za 1:0. Gosti su zatim krenuli ofenzivnije, a najbliže izjednačenju bili su u 77. minuti kad je Filip Rihtar ponovno pogodio prečku. Ipak, trud im se isplatio u sudačkoj nadoknadi – Mario Cetina proigrao je Domagoja Colarića, koji preciznim niskim udarcem postavlja konačnih 1:1.

U samom finišu Marin Sudar imao je šansu donijeti pobjedu Mraclinu, no nije najbolje zahvatio loptu glavom iz blizine. Gledajući sveukupno, podjela bodova čini se najpravednijim ishodom ove borbene i napete utakmice.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 21. kolo

MRACLIN – VRBOVEC 1:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 200.
Sudac: Dikić (Voloder). Pomoćnici: Baneković i Krznarić (Kutina).

STRIJELCI: 1:0 – I. Hajduk (56), 1:1 – D. Colarić (90+1).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović (od 78. Đuarašić), Strunje, J. Domitrović, B. Dandić, Paradžik (od 46. Borovac), Brdek, Matić (od 68. Godinić), Lukavečki (od 68. Rakas), Ivanković, Hajduk (od 88. Sudar). Trener: Marko Biljan.

VRBOVEC: Kakša, Janeković (od 75. Karamatić), Šarić (od 46. D. Colarić), Rak, Kovačić, Cetina, Topić (od 61. Darojković), Filipović, Klarić (od 61. J. Colarić), F. Rihtar, B. Rihtar. Trener: Emanuel Benković.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odbojkašice Velike Gorice pobijedile u derbiju kola

Objavljeno

prije 23 sata

6. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Odbojkašice Velike Gorice u velikom stilu pobijedile su u derbiju 21. kola ‘Prve B lige’ odbojkašice HAOK Zagreb rezultatom 3:1 te tako dodatno potvrdile svoje mjesto u kvartetu vodećih klubova.

Velika Gorica, 05.04.2025. Prva B liga-21.kolo: OK Velika Gorica-HAOK Zagreb 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr