Povežite se s nama

Sport

Priča iz Švedske: Beskrajan dan ili dva, svježi tata, romobili i pogled s neba

Dva dana švedske avanture su iza nogometaša Gorice. Točno 45 i pol sati prošlo je između polaska s goričkog stadion i povratka na njega, a između toga smjestili su se dobra partija, naporno putovanje, puno novih iskustava i spoznaja koliko Gorica može…

Objavljeno

na

Zora je svanula tek koji trenutak ranije, jedan topli ljetni utorak micao je krmelje s očiju, a na goričkom stadionu već je bilo živo. Igrači su kapali jedan po jedan, pa članovi uprave, ljudi iz kluba… Dogovor je bio da će put prema Švedskoj, za 1120 kilometara udaljeni Malmö, počne u 6.40 sati, kad je autobus s goričkom ekspedicijom i krenuo prema aerodromu. Cherif Ndiaye utrčao je u posljednji trenutak, motor busa već se grijao, a trener Jakirović mu je, onako usput, očitao bukvicu. Senegalac je, što će drugo, pognuo glavu i uletio u bus…

Dotad su već svi odradili ranojutarnje čestitanje, a čovjek s najvećim osmijehom u društvu bio je Aleksandar Jovičić. Stasiti stoper Gorice, 23-godišnjak iz Prijedora koji je u naš klub stigao prošlog ljeta iz Slaven Belupa. Jova je postao tata, njegova životna suputnica i imenjakinja Aleksandra rodila je malenu Teodoru, teško je pronaći ljepši povod za čestitanje…

– Sve je, hvala Bogu, prošlo super, cure su obje dobro – ponavljao je Jovičić.

Let je bio izravan, od Zagreba do Kopenhagena, pa onda preko mosta Öresund, najdužeg mosta na svijetu koji prelazi granicu, dolazak u Malmö. U hotel visoke kategorije, osiguran od agencije koja je i organizirala prijateljsku utakmicu švedskog velikana Malmöa i sve veće Gorice. Lopta je s centra kretala istoga dana u 19 sati, po dolasku u hotel preostalo je svega nekoliko sati za pripremu za utakmicu. Doputovala su 22 igrača, doputovala da zaigraju.

– Igrat će svi! Svatko će dobiti po 45 minuta, sve ću zamijeniti na poluvremenu. I ne bojim se nekakvog teškog poraza, bit će to ok – najavio je trener Jakir.

Popili su neki skupu švedsku hotelsku kavu, drugi prošetali gradom, treći krenuli tražiti bankomate i mijenjačnice, sve kako bi se ubilo vrijeme do ručka. Pravog skandinavskog, dovoljno neobičnog da se krenu stvarati upitnici iznad glava nekih od igrača, ali barem s mesnim okruglicama neusporedivo boljim od onih iz IKEA-e… I kolač od mrkve, desert koji na prvu možda zvuči kao gastronomski oksimoron, ali u stvarnosti je – prva liga. Baš kao i naša Gorica, koja je to i pokazala na terenu.

Sunce je pičilo punom snagom, temperatura u zraku puno je više nalikovala teškom Mediteranu nego europskom sjeveru, kad se krenulo prema stadionu. Swedbank Arena, zdanje na koje se može nagurati i 24.000 ljudi, nedaleko je od gradskog središta. Nema tu nekog luksuza i blještavila, ali sve djeluje nekako skladno, pitomo, uredno… Na zidovima fotografije cijelog niza generacija kluba koji se službeno zove Malmö FF, jer prvi od ukupno 20 naslova prvaka Švedske osvojili su još ratne 1944., a na hodnicima klupski djelatnici u punoj pripravnosti. Je, prijateljska je utakmica, ali oni su svi u odijelima, elegantni i profesionalni, uvijek pri ruci.

Kao što su pri ruci trebalo biti i nekima od njih. Najavljivač Nikolas zamolio je za pomoć s izgovaranjem imena igrača Gorice, jer zbunjeno je gledao u ono “Špičić”, “Ljubisavljević”, pa ono “Hrvoje” u imenu mladog Babeca… Ali brzo je i to nekako uspio savladati, uz objašnjenje:

– Zapravo jako volim ta vaša prezimena na -ić. Šogorica mi je, uostalom, Hrvatica, i ona mi je malo pomogla. Inače sam najavljivač i na rukometu, i tu sam se susretao s vašim imenima, zato mi je lakše poloviti sve ovo.

A kad je već spomenuo rukomet, nije moglo proći bez još i ovoga…

– Gdje je sad Ivano Balić, što radi? Obožavao sam ga kao igrača, taj je bio čudo!

Igrači su za to vrijeme šetali travnjakom Swedbank Arene, zelenom plohom koju bi najlakše bilo opisati kao – tepih. Šetajući se po takvom terenu, gledajući 24.000 svjetloplavih stolica posvuda oko sebe, to prekrasno nogometno ozračje, čovjeku dođe žao što nije nogometaš. I što će tih 90 minuta provesti gore na tribini s laptom umjesto dolje na terenu s loptom…

– Stadion je stvarno bombon, doslovno je užitak igrati ovdje – najbolje je dojam opisao trener Jakirović, dok su se nekoliko metara dalje za fotkanje namještali tata Jovičić i golman Kahlina, ovoga puta s kapetanskom vrpcom oko ruke.

A onda je krenuo i nogomet… Okupilo se nekih 700, možda 800 ljudi, ali bilo je i tu nekoliko zastava, navijača koji su mahali, pjevali, ljutili se na suca.

– Ove stolice na sjeveru tu su samo zbog europskih natjecanja, inače je to tribina stajanje, prava navijačka. U većini zemalja to je zabranjeno, ali ovdje nije. Ljudi cijelu utakmicu stoje, pjevaju, navijaju… Sjećam se da su igrači Celtica, kad su igrali ovdje, bili u šoku, govorili su da su mislili da će ih tu dočekati skandinavska, hladna atmosfera. Ali nije tako ni blizu, Malmö ima baš žestoke navijače. Ipak je tu i jako puno ljudi koji nisu originalni Šveđani… – govorio nam je kolega Josip, novinar švedskog Expressena zadužen za Malmö.

I on je jedan od tih koji nisu “pravi” Šveđani, jer tata mu je iz Jajca, a mama iz okolice Splita. Obožava Hrvatsku, žestoki je navijač Hajduka, ali život je ipak gore, u Švedskoj.

– Ne mogu ti, iskreno, reći što mi više odgovara. Najbolje bi bilo izmješati hrvatski i švedski mentalitet, ali ovako je ipak Švedska moj izbor za život. Mogućnosti su puno veće, treba ih samo iskoristiti. Evo, ja sam završio novinarstvo, a sad sam odlučio upisati i pravo. Želim se jednog dana baviti sportskim pravom, to u Švedskoj nije dovoljno razvijeno – ćaskali smo s Josipom dok je na terenu trajalo uvodno odmjeravanje snaga.

Samo pet dana poslije Malmö je čekao derbi prvenstva s AIK-om, bila je ovo generalna proba, a tako su se domaćini i ponašali. I igrači, ali i trener Uwe Rösler, Nijemac koji je najveći dio igračke karijere proveo u Manchester Cityju. U to vrijeme drugačijem nego danas, ali svejedno je riječ o velikom igračkom imenu.

– Znaš kako galami na njih! Nema kod njega opuštanja, pravi je Nijemac – opisivao nam je Josip trenera Röslera, a vrlo brzo u to smo se i sami uvjerili.

Skakao je, galamio, namještao svoje igrače kao figure, ali u tom uvodu ništa im nije polazilo za nogom. Gorica je, vjerojatno i iznenađujće po njih, bila odlična. Nagrada je stigla u 33. minuti, mali Spudić, klinac koji je lani igrao za Kurilovec, zavrtio je nesretnog lijevog beka i poslao bekamovski centaršut na čelo Lukasza Zwolinskog. Rösler je odmahnuo rukama, a gore na tribini Šveđani su se pogledavali međusobno, želeći valjda reći “što je sad ovo…”

Pokušavao je neuspješno domaćina pogurati i sudac, toliko da je na trenutke ispadao i smiješan. Kao, recimo, u posljednjim trenucima poluvremena, kad je Cherif pojurio s loptom prema golu jednako brzo kao istoga jutra prema ulaznim vratima autobusa, došao na 20-ak metara, da bi sudac – svirao kraj?! Sad su se pogledavali Goričani, sa smiješkom, želeći valjda reći “ajde, neka im bude…”

Šestorica igrača nedostajala su Gorici (Suk, Marina, Musa, Miya, Čabraja i Šroler), šestorica umjesto njih bili su igrači na probi (Slunjski, Babec, Gagulić, Spudić, Blagojević i Haman), a to se i vidjelo kad je Jakirović na poluvremenu stvarno ostavio u svlačionici svih 11 igrača iz početne postave. Napadao je Malmö u nastavku, stvarao šanse, promašivao, a onda u 73. minuti i zabio. Mali Krešo Krizmanić, 18-godišnjak koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, nije uspio spriječiti centaršut domaće klupske legende Marcusa Rosenberga, nekad igrača Ajaxa i Werdera, a stanoviti Antonsson donio je “bod” Malmöu.

Više od toga nisu Šveđani mogli, Gorica je sačuvala 1-1 i nakon svega ostavila jako, jako dobar dojam. Zadovoljni su valjda bili i galebovi, njih desetak, možda i više, koji su tijekom cijele utakmice neumorno preletali iznad igrališta, na neobično maloj nadmorskoj visini, riskirajući da ih pogodi neki Lovrićev projektil, Kahlinino ispucavanje ili Maločin centaršut…

– Zadovoljan sam, moram biti. Bilo je lijepo vidjeti kako to izgleda na ovoj razini, sjajno je što smo pokazali da se čak i u ovom sastavu možemo nositi s jednom ozbiljnom europskom momčadi – komentirao je trener Jakirović.

Zadovoljno su glavom klimali i predsjednik Nenad Črnko, prvi čovjek klupske skupštine Renato Ivanuš, kao i prvi operativac Mindaugas Nikoličius.

– Bio sam već ovdje sa Žalgirisom, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, završilo je 0-0 na ovom stadionu. Četiri puta sam u Litvi doživio te europske kvalifikacije, znam kako to izgleda, zato toliko i želim to ponovno doživjeti s Goricom. Drago mi je što su sad i ljudi iz kluba vidjeli kakav je to osjećaj, iako je utakmica bila samo prijateljska. Kroz sve to vidiš države u koje inače možda nikad ne bi otišao, upoznaš druge kulture, običaje, posebnosti… – pričao je Niko, koji je u tom trenutku imao i jake argumente za ovo posljednje.

Bio je, naime, već prošao 21 sat, a od noći ni traga ni glasa! Dan je bio u punom jeku, kao da je rano poslijepodne, a ne već izmak dana. Potrajalo je to sve do hotela, pa onda i nakon večere… Tek tamo iza 23 sata konačno je počeo padati mrak, koji će nestati već tamo oko četiri ujutro, kad na svoje dolazi zora. Beskrajan dan? Da, takve su se konstrukcije vrtjele glavom dok sa sunčanim naočalama hodaš okolo u deset navečer…

Teško je bilo i zaspati u svemu tome, iako je dan trajao već oho-ho, jer teško je i organizmu shvatiti da je vrijeme za poći leći. Pa je logičnije bilo popeti se na vrh hotela, na 25. kat, i popiti pivo ili dva, za lakši san. Pogled koji puca je impresivan, cijeli grad je na dlanu, i to jako lijep grad.

Igrači su za to vrijeme lovili san, jer već u 10.30 sati idućeg dana trebalo je biti na treningu. Na jednom od dva pomoćna igrališta Malmöova stadiona igrači su odradili svoje, a za to vrijeme ostatak društva išao je provjeriti kako izgleda Malmö danju.

Slijedio je nakon treninga i ručak, pa kraći odmor, nakon kojeg je počeo još jedan beskrajan dan… Ovoga puta, doduše, iz sasvim drugih razloga. Trebalo je dočekati let kući, koji je na rasporedu bio tek u 21.50 sati. Nekoliko igrača uložilo je 20 eura u ubijanje vremena i unajmilo električne romobile.

– Pazite samo da netko ne ozljedi na tome… – povikao je netko dok su Maloča, Čović, Ćelić, Ljubisavljević i društvo krenuli u romobilski obilazak grada.

Društvene mreže bile su omiljena zabava ostalima, iako su neki vrijeme odlučili provesti i uz knjigu, odmarajući na stolu za masažu ili blejeći u prazno. Vrijeme je sporo prolazilo, a cijela stvar dodatno je dobila na dramatici kad je stigla vijest da let kasni?! Jedva su svi dočekali da se potrpaju u autobus i krenu prema aerodromu, umorni i sad već pomalo nervozni, a sve je otišlo na novu potenciju kad je let – opet odgođen! Tek debelo nakon ponoći konačno je poletio avion za Ljubljanu, u kojoj je čekao autobus… Da, baš beskrajan dan. Koji je konačno završio oko četiri ujutro, kad je švedska ekspedicija konačno stigla na svoj stadion.

– Dečki, vidimo se popodne na treningu – nemilosrdan je bio trener Jakirović, svjestan da vremena za gubljenje na pripremama nema.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

I time je, eto, završilo prvo europsko gostovanje Gorice. Pokusno, recimo to tako, jer bit će možda u budućnosti i pravih, natjecateljskih utakmica poput ove… I avantura poput ove. Prilika da se vidi beskrajan dan, golman na romobilu i najbrži lift ikad, kolač od mrkve i mesne okruglice bolje nego one u IKEA-i. I da se igra nogomet.

Sport

Stiže nam trava, možda i pojačanje na boku, Gorica u srijedu u Novskoj

Za ponedjeljak poslijepodne najavljen je dolazak hladnjača s novim travnjakom, koji bi odmah trebao biti i postavljen. U srijedu će biti donesena odluka o eventualnoj zamjeni domaćinstva sa Slaven Belupom, a istoga dana se igra Kup…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su u petak odigrali prijateljsku utakmicu u gostima kod Maribora i upisali poraz 4-2, nogometaši Gorice odradili su kraći odmor, pa nastavili s pripremama za izazove koji slijede. Naravno, slijede gostovanja, kao i u cijelom dosadašnjem tijeku sezone, prvo u srijedu kod Libertasa u Novskoj u kupu, a zatim i kod Dinama u prvenstvu…

Sva predviđanja govorila su da će Goričani u prvome kolu SuperSport Kupa Hrvatske igrati protiv drugoligaša Opatije, no u pretkolu se dogodilo veliko iznenađenje, budući da je Libertas uspio izboriti prolazak dalje izbacivši Opatijce nakon boljeg izvođenja penala. Riječ je o klubu kojem je ta pobjeda ostala i jedina dosad ove sezone, budući da su igrači Libertasa u petom rangu natjecanja, u kojem su zajedno s našim Mraclinom, u prva tri kola upisali poraze od Vrbovca, Lekenika i sisačkog Metalca.

Naravno, apsolutno svi pokazatelji ovdje su na strani Gorice, koja bi morala lakoćom proći prepreku zvanu Libertas, no ishod ogleda s Opatijom, kao i neka ranija iskustva, morali bi biti dovoljni za punu mobilizaciju uoči odlaska u Novsku. Prošle sezone Gorica je imala puno problema kod đakovačke Croatije u ovoj fazi Kupa, prošla je dalje tek nakon penala, pa opreza ne bi smjelo manjkati…

Protiv Libertasa, prema svemu sudeći, neće nastupiti Vedad Radonja, desni bek koji je stigao nakon što je posljednje tri godine bio igrač grčkog AEK-a. Momak iz BiH prošao je Dinamovu omladinsku školu prije nego što se preselio u Grčku, a u Goricu je došao na probu, koju su neki mediji preveli kao “dolazak novog igrača na desni bok”. Zasad se to nije dogodilo, ugovor i dalje nije potpisan, ali 24-godišnji Radonja je na treninzima, što bi trebalo značiti i da je blizu definitivnog dolaska u Turopolje, gdje će biti konkurencija Slovencu Žanu Trontelju.

Radovi na osnaživanju kadra, dakle, i dalje su u tijeku, a u tijeku su i radovi na postavljanju novog travnjaka. U ponedjeljak prijepodne kadar s tribina govorio je da je završetak posla daleko od završetka, budući da je teren i dalje prekriven pijeskom, odnosno podlogom koja je pripremljena za postavljanje travnjaka. Međutim, već tijekom dana taj bi kadar trebao postati puno zeleniji, jer dolazak trave najavljen je za poslijepodnevne sate. Trava se u rolama dovozi hladnjačama i odmah se mora postaviti na svoje mjesto, pa se očekuje da će se to posao na glavom terenu protegnuti do kraja dana.

Kad se travnjak postavi, trebat će mu neko vrijeme da se kvalitetno primi za podlogu, zbog čega je upitno odigravanje utakmice protiv Slaven Belupa 21. rujna. Kako doznajemo, nije i nemoguće da će Goričani i Koprivničani tog datuma doista i zaigrati na Gradskom stadionu, jer posljednje informacije kažu kako je potrebno puno manje od ranije spominjanih 20-ak dana da teren bude spreman za igru, ali definitivna odluka bit će donesena sredinom ovoga tjedna. Procijeni li se da ipak neće sve biti spremno, ići će se na novu zamjenu domaćinstava, pa bi se ta utakmica u tom slučaju odigrala u Koprivnici.

Tjedan dana poslije, kad bi u grad trebao doći Osijek, sve bi trebalo biti spremno. Aktualni plan kaže da će se novi travnjak već u petak prvi put kositi, da će se toga dana iscrtavati i linije, a sve to događat će se osam dana prije termina ogleda sa Slaven Belupom, odnosno 15 dana prije dolaska Osijeka. Kako sad stvari stoje, realnije je da će novi travnjak debitirati u utakmici s Osijekom, ali ostavljamo mogućnost da se to dogodi i tjedan dana ranije… U svakom slučaju, bilo bi bolje da tek postavljeni travnjak “odleži” duže nego kraće, ali o tom potom.

Nastavite čitati

Sport

Došao glasno, otišao tiho: Luka Kapulica na posudbi u Karlovcu

Nakon tri godine provedene u Gorici, osam mjeseci nakon što je produžio ugovor do 2029. godine, Luka Kapulica (20) otišao je na posudbu u redove vodeće momčadi druge lige. Prilika je to za novi početak, za dokazivanje da ima kvalitetu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je sredinom 2022. godine Luka Kapulica došao u Goricu, u tom trenutku kao 17-godišnjak, bila je to svojevrsna senzacija. Kapi, kako su ga prozvali u Gorici, stigao je u Turopolje kao jedan od najvećih talenata iz Hajdukove škole nogometa, kao kapetan kadetske momčad splitskoga kluba, pa su očekivanja s razlogom bila velika. A ljutnja u Splitu tolika da je tadašnji predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić ispalio izjavu koja je rekla sve što misli o klubu koji je u svojim prvi sezonama redovito “šamarao” nekoć slavni splitski klub.

– Ako netko između Hajduka i Gorice izabere Goricu, taj i zaslužuje igrati u Gorici!

Kapulica je u Gorici ostao sljedeće tri sezone, u međuvremenu je skupio 56 nastupa, zabio dva gola i imao jednu asistenciju, a te brojke će najbolje reći da svoj raskošan talent nije uspio pretvoriti u očekivani vrijednost na seniorskoj razini. U početku je igrao i za juniore, no cijelo je vrijeme bio dio prve momčadi, u kojoj mu se tijekom razdoblja iza nas mijenjao status, a (pre)često i pozicije na terenu. Nažalost po njega i po Goricu, nikad se nije uspio ustabiliti i pronaći svoje mjesto pod suncem.

Tamni oblaci nadvili su se nad njegovu goričku epizodu dolaskom Marija Carevića na mjesto trenera. U početku je i dobivao priliku, jednu je utakmicu odigrao i od početka do kraja, ali dojam je da mu je “presudio” nastup protiv Lokomotive u posljednjem kolu jesenskog dijela prošle sezone. Jurica Pršir se ozlijedio kod rezultata 1-1, zamijenio ga je upravo Kapulica, da bi na kraju završilo 1-4. Uz slabu partiju Kapulice, praktički posljednju koju je odigrao u dresu Gorice.

Iako je te zime potpisao novi ugovor, koji vrijedi sve do ljeta 2029. godine, od tog je trenutka u dresu Gorice odigrao točno – tri minute! Na kraju je završio u statusu prekobrojnog čak i na treninzima, jer u posljednje vrijeme znali smo ga viđati kako niže krugove oko igrališta dok njegovi suigrači odrađuju planirano. U iznimno brojnim promjenama tijekom ovoga ljeta nije pronašao svoje mjesto, trener Carević nije računao na njega i bilo je logično očekivati da to više tako neće funkcionirati.

U samoj završnici prijelaznog roka Kapulica je tako otišao na posudbu u Karlovac, trenutačno vodeću momčad 1. NL, odnosno druge lige. U Gorici za njega perspektive više nije bilo, barem ne u aktualnim okolnostima, pa odlazak u grad na četiri rijeke nije iznenadio toliko koliko je iznenadila tišina koja se nadvila nad taj privremeni transfer. Iz kluba se niti jednom rječju nisu oglasili o odlasku Luke Kapulice iz kluba, što puno govori o statusu kojeg je imao u ovom posljednjem razdoblju.

Kapulica će tako, sa statusom nekadašnjeg velikog talenta, u Karlovcu imati priliku za novi početak. I za dokazivanje da vrijedi, da ima kvalitetu vrijednu pažnje. Pozornica je odgovarajuća, drugi rang hrvatskog nogometa trebao bi biti primjereno okruženje za eventualni novi uzlet, a potom možda i povratak u redove kluba s kojim je vezan sljedeće četiri godine.

Nastavite čitati

Sport

Kurilovečki “blitzkrieg” u Bistri: Dovoljno je bilo samo pet minuta…

Pobjedom 2-1 u gostima kod Bistre, prvoj ove sezone u 3. NL Centar, nogometaši Kurilovca najavili su utakmicu šesnaestine finala SuperSport Kupa Hrvatske. U srijedu od 16.30 sati na Udarniku gostuje Oriolik iz Oriovca

Objavljeno

na

Objavio/la

Otvaranje sezone u 3. NL Centar pokazalo je da će iz perspektive NK Kurilovca u značajnoj mjeri vrijediti ona “sve je isto k’o i lani…” U ovom slučaju to nije nimalo loša vijest, jer Kurilovčani su prošle sezone bili u borbi za sami vrh sve do same završnice prvenstva, pri čemu su bili uspješniji u gostima nego doma. Tako je nekako ispalo i u prva dva kola ove sezone, pa su nakon domaćeg boda protiv Gaj Mača igrači trenera Senada Harambašića do prve pobjede došli u gostima.

Put ih je odveo u Bistru, na teren koji je dimenzijama nešto uži, što traži i posebnu vrstu prilagodbe, ali s tim Kurilovec nije imao problema ni prošle sezone, pa zašto bi ih imao ove… S druge strane bio je solidan protivnik, momčad koju vodi trener Tomislav Gondžić, čiju je igračku karijeru obilježio onaj jedan gol u velikom derbiju, kojim je u Maksimiru donio Dinamu pobjedu 3-2 protiv Hajduka u sudačkoj nadoknadi, dok trenerski put gradi na svom domaćem terenu.

Na istom tom terenu sve je krenulo u pravom smjeru po Kurilovec već od treće minute, kad je Antonio Novak pogodio za rano vodstvo i šok u domaćim redovima. Toliki šok da je već u šestoj minuti prednost poduplana, a utakmica, pokazalo se, riješena. Mak Goziembah, Nigerijac koji se vratio na Udarnik nakon drugoligaške epizode u Turopolju, pogodio za 2-0, što je bio kapital dovoljan za prvi trobod u ovoj sezoni.

Domaćini su uspjeli zakomplicirati stvari u 40. minuti, kad je Lučak smanjio na 1-2, no do kraja su “udarnici” uspjeli sačuvati svoju prednost. Čupavo je bilo u 71. minuti, kad su domaćini zabili i drugi put, no spas po goste iz Turopolja stigao je u obliku podignute zastavice pomoćnog suca. Nema gola, nema izjednačenja, nema problema za Kurilovec…

Sasvim zasluženo naši su nogometaši tako stekli sve preduvjete za nastavak lanjske tradicije, koja uključuje fotografiranje u svlačionici. Stisnute šake, široki osmijesi, velika fešta i tri boda u džepu… Sve je ove nedjelje poslijepodne u Bistri prošlo baš onako kao što je planirano, što je jako dobar poticaj za sve ono što slijedi. A slijedi gotovo više utakmica nego treninga!

Naime, već u srijedu Kurilovčani će na svome Udarniku dočekati Oriolik iz Oriovca, u utakmici prvoga kola SuperSport Kupa Hrvatske.

“Dragi Kurilovčani i prijatelji nogometa, pozivamo vas da u što većem broju podržimo naše dečke u šesnaestini finala Hrvatskog nogometnog kupa! Protivnik je ekipa Oriolika, a našim igračima će trebati glasna podrška s tribina!”, pozvali su iz kluba, u nadi da će turopoljski nogometni kibici doista prepoznati trenutak.

Kurilovec je u pretkolu lakoćom prošao Zemunik, pobijedivši čak 12-2, a sad će imati priliku na svom terenu, u sudaru s momčadi koja se natječe u petom rangu natjecanja, izboriti vjerojatni okršaj s nekim od prvoligaša. Oriolik je, usput rečeno, četiri dana uoči gostovanja na Udarniku s visokih 5-0 pobijedio NK Kaptol iz istoimenog mjestašca smještenog podno Papuka…

Nakon što odrade i taj dio posla, Kurilovčani će sljedećeg vikenda na svom igralištu dočekati krapinski Zagorec u trećem kolu prvenstva, u utakmici koja će biti posebna po tome što se na nekadašnje radno mjesto vraća Perica Vidak, aktualni trener Zagorca, jednog od dva kluba koji su u prva dva kola prvenstva skupili svih šest bodova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Sjajan početak sezone za karatiste! Vito Hulina najbolji u Čakovcu, Goričani uzeli pet medalja

Glavni ciljevi su izboriti reprezentativne pozivnice za Europsko prvenstvo.

Objavljeno

na

Objavio/la

Karatisti Karate kluba Velika Gorica otvorili su novu sezonu nastupom na Međimurje Openu u Čakovcu, održanom u subotu, 6. rujna 2025. Turnir je okupio 846 natjecatelja iz 109 klubova i 12 država, a gorički sportaši kući su se vratili s jednom zlatnom i četiri brončane medalje. Najveći uspjeh postigao je junior Vito Hulina u kategoriji do 68 kilograma.

Hulina je do zlata stigao nakon četiri pobjede, redom protiv predstavnika Mađarske, Njemačke, Slovenije i Italije. Brončane medalje osvojili su Nikola Huzjak (juniori +76 kg), Katja Braica (juniorke -59 kg), Franka Jerkin (kadetkinje -54 kg) i Antonio Brletić (juniori -61 kg). Uz njih, u Čakovcu su nastupili i Matea Kordić, Mia Čunčić, Luka Lukačić i Luka Jukić, koji su unatoč dobrim borbama ostali bez odličja.

Međimurje Open poslužio je kao kontrolni turnir za izbor reprezentacije koja će nastupiti na Europskom prvenstvu na Cipru u veljači 2026. godine. Gorički karatisti zadovoljni su prvim rezultatima nove sezone, posebice s obzirom na to da su nakon bazičnih priprema, koje su trajale od 1. kolovoza do 1. rujna, u Čakovcu nastupili s tek nekoliko tehničkih treninga.

Pred klubom je zgusnut raspored. Do kraja listopada karatisti će nastupiti na turnirima gotovo svakog vikenda. Glavni ciljevi su izboriti reprezentativne pozivnice za Europsko prvenstvo te pripremiti mlađe uzraste za državno prvenstvo koje je na rasporedu za nešto više od mjesec dana.

Nastavite čitati

Sport

Mraclin bez sreće i treći put – Zelina odnijela bodove

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je doživio i treći poraz u nizu. Nakon promjene trenera (Sabljak umjesto Marinića) momčad je pokazala veću borbenost, ali nedostajala je realizacija. Zelina je znala iskoristiti rani poklon domaće obrane i odnijeti puni plijen. Završilo je 0:1, a jedini pogodak postigao je Alen Bubnjar već u 10. minuti susreta. Bio je to pogodak iz ničega, klasičan “poklon” obrane, koji je Zelini donio prednost, a na kraju i sva tri boda. Inicijativa je uistinu bila na strani Mraclina, gledatelji su vidjeli nekoliko dobrih pokušaja, ali nedostajalo je mirnoće i prave završnice u šesnaestercu. Zelina je prijetila tek sporadično iz kontri, no to im je bilo dovoljno da odnesu vrijedna tri boda.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 3. kolo

MRACLIN – ZELINA 0:1

SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Kos (Petrinja). Pomoćnici: Lalić i Faletar.

STRIJELAC: 0:1 – Bubnjar (10).

MRACLIN: Matejčić (od 46. Zagorac), Đurašić (od 46. Marjanović), Strunje, J. Domitrović, B. Dandić (od 77. M. Paradžik), Ivanković, Borovac, Kaurin, Matić, Tokić (od 77. Smajić), Hajduk (od 88. Jančić). Trener: Saša Sabljak.

ZELINA: Brlek, Vlajsović, Stanojević, Bubnjar, Haramina, Bebić (od 63. Grabovac), Baričević, Blažeković, Radešić, Karamatić, Meter. Trener: -.

 

Nastavite čitati

Reporter 452 - 28.08.2025.

Facebook

Izdvojeno