Povežite se s nama

CityLIGHTS

Šef goričke policije: To što sada pričamo ne znači da vam vani neću napisati kaznu

Objavljeno

na

Cityportal napravio je intervju s prvim goričkim policajcem. S načelnikom Policijske postaje Velika Gorica Kristijanom Sušom porazgovarali smo o sigurnosnoj situaciji u gradu, suradnji s građanima, izazovima s kojima se susreo u Velikoj Gorici, a otkrio nam je i slučaj koji ga je obilježio za cijeli život.

Kakva je sigurnosna situacija na velikogoričkom području?

”Opće stanje sigurnosti u Velikoj Gorici je dobro. Evidentiran je manji broj kaznenih djela, ali imamo blagi porast prekršaja. U 2016. zabilježili smo 868 prekršaja, što predstavlja porast od 5,2 posto u odnosu na 2015. godinu. Najzastupljeniji su prekršaji protiv javnog reda i mira, odnosno galama i vika te opijanje na javnim mjestima. Pojačali smo i rad s maloljetnicima tijekom zadnje dvije godine, što je u konačnici rezultiralo time da u ovoj godini nemamo zabilježenih prekršaja ove vrste među maloljetničkom populacijom. Istaknuo bih i STOP program u koji smo se uključili, a koji je polučio odlične rezultate. Njime smo izbjegli represivno postupanje prema djeci, koja su počinila manje prekršaje. Dali smo im priliku da shvate konsekvence njihovih postupaka te da se na primjeren način oduže zajednici. Najvažnije je da smo time izbjegli stigmatizaciju mladih ljudi na početku njihovih života.”

Koja su najčešća kaznena djela s kojima se susrećete?

”To su kaznena djela iz djelokruga rada Službe općeg kriminaliteta, odnosno provale, krađe, razbojništva i druga slična kaznena djela iz domene imovinskih delikata. Najčešće je riječ o provalama u kuće, vikendice i stanove. No, moram istaknuti da smo postigli zavidne rezultate u razrješavanju takvih slučajeva. U prosincu prošle godine riješili smo 53 posto, u studenom  42,50 posto slučajeva, a postotak razriješenosti na godišnjoj razini kreće se između 55 i 60 posto.”

Kakvu suradnju imate s građanima?

”Odlično surađujemo s našim sugrađanima. Međutim, imamo jedan drugi problem. Građani nam pomognu doći do počinitelja, ali ne žele svjedočiti protiv njega. Imali smo slučaj građana koji je vidio počinitelja kaznenog djela, pokazao nam ga, ali nije htio ići dalje od toga. Znači, mi imamo počinitelja i znamo da je počinio nedjelo, ali bez suradnje svjedoka ne možemo mu dokazati kazneno djelo.”

Znači svima nam nedostaje građanske hrabrosti?

”Ja mislim da to nije pitanje hrabrosti, već građanske dužnosti. Ako ja živim u nekoj sredini, onda moram osjećati obvezu da svojim postupcima doprinesem povećanju sigurnosti u njoj. Mi nismo svemogući i naš posao jako ovisi o suradnji s građanima. Bez njihove pomoći ne možemo puno napraviti.”

10.02.2017. – Velika Gorica – Intervju s načelnikom Kristijanom Sušom. Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Koji je najveći izazov s kojim ste se suočili preuzimajući funkciju načelnika Policijske postaje Velika Gorica?

”Mijenjati neka nepisana pravila u ovom gradu. Ovo je mala sredina i ljudi su navikli živjeti po nekim svojim pravilima. Teško je nekome objasniti da je Grad odredio da se u nekim dijelovima parkiranje naplaćuje i da se ne može parkirati na obližnjoj pješačkoj stazi, kako bi izbjegao plaćanje parkiranja. Iako na pješačkoj stazi ima mjesta za parkiranje vozila, ona je namijenjena za promet pješaka. Kad zbog toga dobije kaznu, onda mu je kriva policija. Teško je promijeniti svijest građana, jer ovo je mala sredina i svi se međusobno znaju. Svi su si kumovi, prijatelji i rodbina. Naš posao je da pomognemo građanima i budemo njihov servis, a ne da hodamo i šutke promatramo nepravilnosti.”

Kako se nosite s pritiscima sa stane?

”Lijepo. Nemam kumova i prijatelja. Posao je posao.”

Po gradu kruži priča da su se neki pokušali vaditi iz nezgodnih situacija pozivajući se na kumstvo i prijateljstvo s vama, ali da su od vas uvijek dobili košaricu.

”To su sve više manje poznanici, kojima je građanska dužnost poštivati zakone ove države, kao što je i meni. Samo treba vremena da to shvate. A što se tiče mojih kumova, svi žive u Dubravi. Biti policajac nije samo posao, to je i poziv te način života. Toga se pridržavam već 22 godine. To što sada pričamo ne znači da vam vani neću napisati kaznu.”

Koji je najgori slučaj s kojim ste se susreli u svojoj karijeri?

”Bilo je dosta traumatičnih slučajeva, ali najteži mi se dogodio na početku karijere. Na dužnosti nam je ranjen kolega. To je za sve nas bio težak dan, jer u to vrijeme policija bila jedna obitelj. Ubrzo je ranjen i drugi kolega, a sve se to događalo u Zagrebu. Daleko od bojišnice. Tada sam shvatio postoji velika mogućnost da odem na posao i da se više ne vratim. To je životna lutrija s kojom se policajci moraju naučiti nositi.”

Postoje naši sugrađani koji imaju odbojnost prema policiji. Kakva su vaša iskustva s njima?

”Policiju čovjek ne može voljeti ili ne voljeti. Policija je tu da radi svoj posao, kao i djelatnica na šalteru u banci. Mi smo servis građana i cilj nam je da građane imaju pozitivno mišljenje o nama. Naravno, ima ljudi koji su doživjeli i negativna iskustva s policijskim službenicima. Tu je važno da građani ne ulaze u bilo kakvu vrstu sukoba s policajcima, već svoje primjedbe prijave nadležnim policijskim službama. One su zadužene za utvrđivanje zakonitosti, odnosno taktike postupanja policijskog službenika. Ako se utvrde propusti, postoje i sankcije koje će se poduzeti protiv njega. Nije dobro da se temelju takvih slučajeva stvara negativna slika o policiji. Nama je najveće zadovoljstvo kada nekome uspijemo pomoći. Ja sam u ove 22 godine dobio pregršt pohvala, ali sve su bezvrijedne u odnosu na osjećaj kada nekome spasiš život, imovinu ili mu pomogneš u teškoj situaciji.”

Policijska postaja Velika Gorica pokriva područje od 600 kvadratnih kilometara. U njezinoj zoni odgovornosti nalazi se Grad Velika Gorica i općine Pokupsko, Kravarsko i Orle. Kada je izgrađena 1974. godine, PP Velika Gorica bila je zadužena za sigurnost 8 tisuća stanovnika, a sada se taj broj udeseterostručio. Novom sistematizacijom radnih mjesta trebao bi se povećati broj policijskih službenika.

CityLIGHTS

Head Spa? Ooo da! Evo kako me je čarobni relax spasio siječanjske mrzovolje

Nek me netko, molim vas, uštipne! 

Objavljeno

na

Objavio/la

(Piše: Marija Vrbanus)

Početak godine uobičajeno sa sobom nosi pad raspoloženja i motivacije ili zamor nakon razdoblhja blagdana, a tu ne pomaže ni učestalo razmišljanje o hrpi obaveza koje sa sobom nose novi počeci. 

Siječanj zato ima etiketu zlovoljnog mjeseca u godini, tijekom kojeg još uvijek nedostaje dovoljno dnevnog svjetla, hladnoća nas drži u zatvorenom i sa sjetom gledamo prosinac koji nam je zalupio vrata… No, zašto sami ne poduzmemo nešto, što bi ovaj period učinilo manje napornim, lakše prebrodivim i srcu dražem? 

Da se mene pita, kronični nedostatak opuštajućih trenutaka tijekom dana trebalo bi zabraniti zakonom i negdje u Ustav ubaciti obavezni reset! 

I zato vam predlažem, prema vlastitom iskustvu, opuštajući Head spa tretman koji mi je potvrdio da za sreću ne treba puno. Doživljaj u Velikoj Gorici po pristupačnim cijenama nudi Studio ljepote Lulu, pa se nadam da nemate ništa protiv da vas upoznam sa svojim iskustvom, nakon kojeg mi ruke same lete po tipkovnici 😊. 

Mmmmm, opuštanje.  

To je garancija koju daje Head spa tretman tijekom kojeg ćete biti u nježnim rukama educiranih djelatnica salona, a sve kreće u posebnoj relax zoni, u ležećem položaju pod dekicom uz laganu glazbu. 

 

Prvi korak je piling vlasišta kako bi ga temeljito očistili i “otvorili” za sve njegujuće sastojke luksuznih spa proizvoda – uputila me je uvodno vlasnica Helena, jer, kako je objasnila, pranje kose kod kuće miče površinske nečistoće, za razliku od pilinga, nakon kojeg vlasište “prodiše”.

 

To mi je bilo fora iskustvo, jer mi nikad nije nitko oprao kosu na ležećki! I još uz masažicu i poseban tuš koji u intervalima lijeva toplu vodu naprijed-nazad. Naježila sam se 😊. 

Nakon što je sve čisto k’o suza, idu dva reda šamponiranja – uz laganu masažu posebnim alatima za vlasišteH – opet milina od osjećaja za sve nas koji obožavamo da nam netko “petlja” po kosi. 

E sad ćemo kosu nahraniti! – obavijestila me Helena dok sam ja već padala u REM fazu sna! Moja glava je dobila “ručak” u tri slijeda – protox masku za duboku hidrataciju sa steam (parnom) terapijom, na lice mi je kliznula mirisna hidratantna maska, a nakon terapije na vlasište mi je nježno umasirana ampula na bazi placente za poticanje rasta kose…

Zvuči kraljevski? Da, i bilo je! 

Još jedna dobra stvar je što postoji i “sensation desert” – završna masaža vlasišta, vrata, dekoltea i ramena dok ti na očima stoji “grijajuća” maska koja opušta to područje.

OK. Mislim si u tom trenutku: Nek me netko, molim vas, uštipne! 

Jedina “mana” je što nakon toga moraš ići doma, a ostala bi do prekosutra. No, moram priznati da je ovo stvarno bilo ugodno, opuštajuće i prepuštajuće iskustvo koje je potpuno odradilo svoj posao – totalni relax. 

Još jedan veliki plus, koji će razumjeti vlasnice pramenova, kosa mi je nakon sušenja – bez upotrebe četke – bila mekana, glatka i bez “zapetljanaca” – sve je odradio fen!  

Svima kojima je potreban trenutak “stani na loptu”, ovo mogu upotrijebiti kao povratak u ravnotežu ili svojoj kosi dati luksuz koji zaslužuje. Dobra ideja je i kao poklon vašim najdražima za rođendan, zahvala za učinjeno dobro djelo ili kuc-kuc: Valentinovo!  

Studio ljepote Lulu potražite na društvenim mrežama ili uživo u Zagrebačkoj 60/1

Velika Gorica. 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

UKLJUČITE SE! 15 minuta čitanja kroz 15 dana – ulog u samostalnost budućeg malog čitača

Kreće nacionalni izazov poticanja čitanja djeci od najranije dobi.

Objavljeno

na

Kreće kampanja „15 po 15 – cijela Hrvatska čita djeci“ koju je pokrenuo nacionalni program poticanja čitanja djeci od najranije dobi – Rođeni za čitanje, u koju se do sada uključilo više od 40 tisuća djece iz svih krajeva Hrvatske.

Riječ je o čitalačkom izazovu za djecu predškolske dobi kojim se potiče međusobno povezivanje roditelja i djece kroz čitanje na glas – 15 minuta dnevno kroz 15 dana.

Naime, čitanje je dokazani način kojim se potiče govor i izražavanje, proširuje rječnik i ostvaruje pažnja i koncentracija – ključne vještine za buduće školske obaveze.

No, ako uzmemo u obzir da ova navika potiče maštu, pamćenje i razumijevanje emocija, ulažemo u samostalnost budućeg malog čitača koji će znati razmišljati izvan okvira.

Pridružite se prijavnicom na poveznici: www.rodjenizacitanje.hr/15po15, kako bi i sami bili dio velike čitalačke zajednice koja će od 15. do 29. siječnja čitanjem obogatiti djetinjstvo svojoj djeci.

-Do sada je prijavnicu ispunilo više od 4.200 roditelja, skrbnika i članova šire obitelji, 732 vrtića, 148 knjižnica, 9 bibliobusa, jer svako dijete zaslužuje svoju priču! – stoji u pozivu na izazov.

⇒ „Kako sam bio velik, kada sam bio malen“ – Tin Ujević

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Tko bi rekao da pufaste papuče mogu izgledati ovoliko dobro?

Objavljeno

na

Još donedavno pufaste papuče bile su rezervirane isključivo za kućnu intimu i ljenčarenja u pidžami. Nosili smo ih iz čiste praktičnosti, ne razmišljajući o njihovom modnom potencijalu. No, ono što se događa danas redefinira samu ideju kućne obuće. Pufaste papuče postale su neočekivani modni fenomen – viđene na nogama influencerica, u ulicama Kopenhagena i Tokija, pa čak i u editorijalima koji slave novu eru komfora kao vrhunskog luksuza. Zahvaljujući modnim suradnicima koji su prepoznali njihov potencijal, ove stilske udobne papuče sada dolaze s dekorativnim remenčićima, živopisnim detaljima poput žutih zvijezda i plišanim tkaninama koje ih pretvaraju u pravi vizualni statement. Stilska inovacija učinila je svoje: pufaste papuče više nisu samo funkcionalne, već su postale simbol nove modne ere u kojoj se granica između privatnog i javnog, udobnog i elegantnog, potpuno izbrisala.

Kako su pufaste papuče osvojile modni svijet?

Uspon pufastih papuča nije slučajan, on je logičan nastavak onoga što se u modi događa posljednjih sezona. Dok se industrija sve više okreće konceptu “slow fashion” i svjesnog odijevanja, ležerna moda postaje dominantna narativ. Udobnost više nije suprotstavljena stilu; ona je postala njegov sastavni dio. Pufaste papuče savršeno utjelovljuju tu filozofiju: voluminozne su, vizualno intrigantne i često dolaze obogaćene detaljima koji bi im jednako dobro pristajali na modnoj pisti kao i u dnevnom boravku.

Dizajneri i modni suradnici prepoznali su da postoji publika koja traži autentičnost, ne performativnost. Suradnje između etabliranih brendova i inovativnih dizajnera rezultirale su popularnim stilovima koji ne skrivaju udobnost kao svoju glavnu namjenu već je slave. Od memory foam jastučića koji obavijaju stopalo do pompom ukrasa koji dodaju playful notu, pahuljasti materijali postali su signature ovih komada. To nije prolazni trend; to je kulturni pomak prema modi koja poštuje tijelo i njegov komfor, a pritom ne zanemaruje vizualnu dimenziju. Pufaste papuče danas se nose uz oversize traperice, kardigane od kašmira, ali i minimalističke kapute. Dokaz su da se ležernost i sofisticiranost više ne isključuju.

Materijali koji definiraju novu generaciju papuča

Ono što zaista izdvaja suvremene pufaste papuče jest njihova materijalna kompleksnost. Ovo više nisu jednostavne kućne papuče, to su pomno dizajnirani komadi koji kombiniraju funkciju i formu. Plišani poliester i umjetno krzno stvaraju gotovo terapeutski mekani osjećaj koji stopalo dočekuje poput zagrljaja. Sherpa i runo, materijali koji su stoljecima korišteni za zaštitu od hladnoće, danas su reinterpretirani u modnom kontekstu. Njihova izolacijska svojstava zadržana su, ali sada dolaze u kontekstu visoko stiliziranih runom obloženih slip-on modela i udobnih gležanjača koji izgledaju jednako dobro na Instagramu kao i u stvarnosti.

Ali prava inovacija leži u tehnologiji koja stoji iza estetike. Vanjski slojevi često su opremljeni teflon prevlakama koje odbijaju vlagu i prljavštinu, dok vatrootporni Cordura materijal dodaje izdržljivost bez dodavanja težine ili krutosti. Pahuljasti materijali koji definiraju ove papuče nisu samo vizualno atraktivni, oni su rezultat godina razvoja tekstilne tehnologije, a njihova sposobnost da pružaju toplinu uz prozračnost, mekoću uz strukturu, čini ih idealnim za hibridni lifestyle koji danas živimo. Za one koji žele istražiti njihovu udobnost i modnu svestranost, https://prm.com/hr nudi kuriranu selekciju modela koji predstavljaju vrhunac ovog trenda.

Mogu li pufaste papuče živjeti izvan doma?

Pitanje koje se nameće jest gdje završava privatno, a gdje počinje javno kada govorimo o modi? Suvremene pufaste papuče dizajnirane su upravo da izazovu tu granicu. Dizajnirane za nošenje unutra i vani, one nude versatilnost koja odgovara načinu na koji danas živimo – fluidno, bez strogih pravila. Vodootporni potplati i debeli gumeni potplat nisu više kompromis; oni su elegantno integrirani u dizajn tako da ne narušavaju estetiku. Teksturirani vanjski potplat omogućava sigurno kretanje po gradskim ulicama, dok jastučasti interijeri zadržavaju onaj osjećaj koji vas tjera da nikad ne želite skinuti papuče.

Najnapredniji modeli dolaze s prilagođenim najlon oxford vanjskim oblogama i 3,8 cm debelim potplatom koji ne samo da štite stopalo, već mu pružaju pravu potporu. Činjenica da su mnogi modeli perivi u mašini za pranje veša (samo ih osušite na zraku) govori o tome koliko su ovi komadi osmišljeni za stvarni život, ne za idealizirane Instagram kadrove. Vidimo ih u brzinsklim pauzama za kavu tijekom radnog dana, vikend šetnjama tržnicama, pa čak i na ležernim druženjima. Pufaste papuče postale su ultimativni prijelazni komad, nešto što živi između prostora i prilika, savršeno prilagođeno za generaciju koja odbija kategorije.

Neočekivana privlačnost papuča kao modnog statementa

Što čini pufaste papuče toliko privlačnima? Možda je to njihova inherentna kontradikcija –  izgledaju pomalo čudno, gotovo karikaturalno voluminozno, a pritom nude čisti, nekomplicirani užitak nošenja. Nekad viđene kao čisto funkcionalna kućna obuća, one su sada obogaćene teksturalnim vanjskim ljuskama i plišanim klompama koje ih pozicioniraju negdje između loungewear i streetwear estetike, negdje gdje većina mode danas i želi biti.

Najuzbudljiviji dizajni uključuju dekorativne remenčiće koji daju strukturu mekanoj formi, ili živopisne ukrase poput zvijezda, printova, kontrastnih šavova koji podižu ove papuče iz kategorije “praktično” u “poželjno”. Kombinirani s plišanom podstavom i cool bojama koje variraju od neutralnih tonova do neonskih akcenata, oni predstavljaju savršenu fuziju stila i funkcije. Ovo je moda koja ne traži da se uklapate; ona vas poziva da budete ono što jeste.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VIDEO Zadnji tjedan školskih praznika, ali sanjke u Gradićima još jure

Objavljeno

na

Objavio/la

FOTO: Danik Prihodk/pexels.com

Školski praznici polako dolaze kraju, torbe se opet pripremaju, a raspored se vraća u svakodnevnu rutinu. Ipak, zima još nije rekla svoju posljednju riječ. Snijeg je tu, a s njim i prilika za još malo dječje radosti.

Smijeh, rumeni obrazi i sanjke koje jure niz brijeg podsjećaju nas da najljepše uspomene često nastaju u ovim malim, “ukradenim” trenucima prije povratka u obaveze.

Nije važno koliko je praznika ostalo, važno je iskoristiti svaki trenutak na svježem zraku. Podijelite i vi s nama svoje snježne trenutke prije nego što se školarci vrate u klupe.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Telka je i dalje glavna – Hrvati tjedno pred televizorom provedu više od 9 sati, 66 posto nas posjeduje smart TV

“Ima se-može se”: Imamo gotovo najmodernije televizore u Europi, no gledamo ih puno manje od ostalih 

Objavljeno

na

Objavio/la

Ukupno 81,5 posto hrvatskog stanovništva gleda televiziju svaki tjedan, no vremenski nešto manje od svjetskog prosjeka, pokazuju rezultati nove digitalne studije, piše Canonical SEO Agency. 

Premda je televizija kao medij u padu, televizori su svejedno jedan od glavnih izvora zabave. Prema podacima platforme za usporedbu cijena Shoptok, televizori su i dalje u vrhu najtraženijih proizvoda u Hrvatskoj, a svjetske analize govore da se još uvijek najviše koriste u kućanstvima. 

Hrvati tjedno provedu više vremena koristeći televizor u odnosu na bilo koji drugi uređaj, prosječno 9 sati i 30 minuta, donosi velika studija Digital 2026. 

Taj rezultat nešto je manji od svjetskog prosjeka, koji iznosi 9 sati i 56 minuta, ali i znatno manji od velike većine zapadne Europe, koja na TV troši puno više vremena od Hrvata. Prosječni stanovnik Ujedinjenog Kraljevstva tako tjedno provede 16 sati i 30 minuta uz televizor, Danci 16 sati i 20 minuta, Francuzi 16 sati i 4 minute, a Španjolci 15 sati i 42 minute. 

Ipak, Hrvati još uvijek gledaju televizor više od istočnijih europskih zemalja. Primjerice, Srbija je u toj kategoriji na 8 sati i 30 minuta tjedno, dok su Bugari na 9 sati i 22 minute. Općenito, razlika između europskog istoka i zapada u količini vremena provedenog pred TV-om vrlo je vidljiva. 

Hrvatska ponešto kaska za svjetskim prosjekom i u gledanju streaming servisa. Te usluge koristi ukupno 85,6 posto hrvatske populacije, za 6,1 posto manje od svjetskog prosjeka. Prevedeno u dane, prosječni Hrvat na streaming tjedno potroši 2,32 dana, nešto manje od ostatka svijeta koji je na 2,67 dana. 

Ta statistika ne čudi, dodaje Canonical, budući da je penetracija lokaliziranog streaming sadržaja manja nego na velikim tržištima, a jedan dio populacije, poput one starije, još uvijek ostaje vjeran linearnim TV kanalima. 

Međutim, postoje i kategorije korištenja televizora u kojima je Hrvatska praktički u svjetskom vrhu. Ukupno 66,7 posto Hrvata posjeduje smart TV, što je drugi najviši rezultat u Europi iza Italije (68,1 posto) i Norveške (66,6 posto). Za usporedbu, svjetski rekorder je Brazil, u kojemu pametne televizore ima 74,7 posto populacije, dok je prosjek na 49,3 posto. 

Shodno toj statistici, trendovi pokazuju kako Hrvati iznadprosječno koriste televizore u manje klasičnom smislu. Hrvati se više služe televizorima u svrhu konzumacije digitalnog sadržaja (OTT aplikacije, glazba, YouTube) u odnosu na ostatak svijeta. Svjetski prosjek korištenja TV-a s tom namjerom stoji na 31,6 posto, dok je Hrvatska na 42,8. 

Hrvati, tako, tjedno provedu u prosjeku 14 minuta više koristeći TV za streaming, nego za klasično gledanje televizijskih kanala.  

Sveukupno, hrvatskim građanima televizori su još uvijek jedni od najvažnijih uređaja u domu, no ne troše toliko vremena na njih u odnosu na neke druge europske zemlje. U tehnološkom smislu imaju moderniju opremu u odnosu na ostatak svijeta, ali je i ne koriste toliko intenzivno. 

Također, vidljiva je namjera prema korištenju TV-a kao hibridnog uređaja za digitalne formate, što je svakako pospješeno širokom upotrebom pametnih televizora.  

Hrvatska, dakle, spada u skupinu zemalja s visokom opremljenošću, no s umjerenijim navikama gledanja samog sadržaja. 

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno