Poveži se s nama

Sport

Sedam zaslužnih za sedam desetljeća: Dinamo Hidrel je vitalni 70-godišnjak

Na svečanoj sjednici klupske skupštine obilježen je 70. rođendan NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča, na kojem su se pojavile legende kluba iz svih generacija

Objavljeno

U subotu je u dvorani DVD-a Novo Čiče održana Izvještajna i svečana sjednica Skupštine NK Dinama Hidrela iz Novog Čiča. Već na ulazu u dvoranu gosti su počašćeni kalendarima kluba. Skup je vodila Ivana Cesarec, prva žena predsjednica nekog nogometnog kluba u Turopolju, pa i mnogo šire. Čelne ljude kluba, članove, igrače, sponzore i goste najprije je pozdravio zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Ervin Kolarec te odmah istaknuo veliku podršku novoj predsjednici.

Govorio je o velikoj ulozi nogometnog kluba u odgoju mladih, a Dinamo Novo Čiče može mnogima biti uzor jer ima sve selekcije mladeži (šest) te seniore i veterane.

– Grad Velika Gorica daje mnogo za sport, ali i ostale društvene djelatnosti, pa će tako i dalje voditi brigu o Dinamo Hidrelu – kazao je između ostalog Kolarec i čestitao 70 godina od osnutka.

O pozitivnom djelovanju Dinama Hidrela govorio je i Nikola Šimac, predsjednik MO Novo Čiče i pozvao mještane na nesebičnu pomoć hrabroj predsjednici. Skupštini su nazočili i predstavnici NK Turopolja i NK Bune te članovi lokalnih Udruga.

Zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec i predsjednika kluba Ivana Cesarec

Slijedila su detaljna izvešča o radu Dinama Hidrela u 2018. te planovi za 2019. Treneri pojedinih selekcija govorili su o načinu rada, broju igrača, rezultatima. Skupštinari su jednoglasno sva izvješča prihvatili. Na kraju, predsjednica Cesarec je istaknula da je Dinamo Novo Čiče osnovan 1948. godine i slavi 70. rođendan. Predsjednica Cesarec, uz ranije konzultacije s legendom kluba Josipom Đuksijem, nagradila je prigodnim priznanjima i zahvalnicama sedmoricu zaslužnih članova: Ivana Drobnjak (posmrtno), Franju Milanšćak (posmrtno), Josipa Đuksija, Franju Anić, Dubravka Hrkovca, Amira Drapića i Matu Pavišu.

Priznanja i zahvalnice podijelio je Ervin Kolarec, dok je gospođa Cesarec o svakom govorila kratak životopis. Skupštini nisu nazočili Franjo Anić i Amir Drapić. Priznanje Ivanu Drobnjak preuzeo je sin Branko Petrina, inače legendarni centarfor Dinama i član najbolje momčadi u povijesti kluba. Priznanje Franji Milanščak preuzeo je sin Marijan Milanščak, ranije igrač Dinama Hidrela, a danas trener u školi nogometa. Domijenak nakon obavljenog posla se podrazumjeva.

Branko Petrina preuzeo je priznanje svome ocu Ivanu Drobnjaku

Ivan Drobnjak: Rođen je 18. 11. 1924. u Donjem Podotočju. Bio je jedan od osnivača Dinama iz Novog Čiča. Imao je dugogodišnji autoritet kao politički i društveni djelatnik u Novom Čiču i okolnim mjestima, ali i u Velikoj Gorici. Kao takav, nesebično je davao podršku klubu i pomagao u neprekidnoj nadogradnji, a 15. veljače 1982.izabran je i za predsjednika Dinama Novo Čiče. Bili su to dani ponosa i slave jer je najbolja generacija nogometaša napravila i najbolje rezultate u povijesti Dinama i redom tri godine napredovala te se plasirala u ondašnju Regionalnu ligu. Ivan Drobnjak je preminuo 2008. godine

Marijan Milanščak preuzeo je priznanje za svoga oca Franju

Franjo Milanščak: Rođen je 20. siječnja 1955. u Novom Čiču, a u Dinamu je neprekidno od 1976. Bio je igrač najbolje generacije Dinama svih vremena, trener u mlađim kategorijama i neprekidno član rukovodećih strukturu kluba. Franjin tast Ivan Palle bio je trener Dinama, supruga Dubravka je također neprekidno uz Dinamo. Sinovi Marijan i Miro bili su godinama ponajbolji igrači našeg kluba, a Marijan je i trener u omladinskom pogonu. Najmlađi je Franjin unuk, a Marijanov sin Fran Milanščak, buduća nada novočičkog nogometa.

Josip Đuksi s predsjednicom kluba Ivanom Cesarec

Josip Đuksi: Rođen je 25.09.1942. u Novom Čiču i živuća je legenda Dinama Iz Novog Čiča. Već kao 13-godišnjak španao je sa daleko starijim igračima. Prvu utakmicu odigrao je daleke 1955. godine, bio je kasnije dugogodišnji kapetan, a karijeru je zaključio igrajuči sa sinovima Krešom i Tomicom. Širom nogometnog Turopolja svi su znali za Čukijev (nadimak) čuveni lažnjak kojim je izluđivao svoje čuvare. Bio je godinama i trener u Dinamu te član rukovodećih struktura. U Dinamu je igrao i Josipov unuk Filip Đuksi. Josip Đuksi je danas živa enciklopedija Dinama Novo Čiče i rado se prisjeti mnogih događanja u povijesti našeg kluba.

Franjo Anić: Franjin otac Ivan Anić jedan je od osnivača Dinama Novo Čiče. Dok je igrao, Franjo je bio poznat po svojoj ljevici i snažnom udarcu, ali ubrzo se s terena preselio u ured kluba. Kao nogometni djelatnik postao je legenda, ne samo u Novom Čiču, već i puno šire. U Dinamu je gotovo neprekidno u rukovodećoj ulozi pa i kao predsjednik. Franjo živi u neposrednoj blizini našeg nogometnog kompleksa pa je u klubu kao doma i time od velikog doprinosa u neprekidnom napretku Dinama. Franjo je nagrađivan za svoj volonterski rad i od strane institucija grada Velike Gorice.

Dubravko Hrkovac počeo je u Novom Čiču, pa poslije igrao u četiri prvoligaška kluba

Dubravko Hrkovac: Rođen je 1968. u Novom Čiču. Kao 12-godišnjak počeo je igrati za pionire Dinama Novo Čiče kod trenera Mate Paviše. Ubrzo je prepoznat kao vanserijski mladi igrač i odveden u Dinamo Zagreb, gdje je igrao u društvu tada mladih Zvone Bobana, Robija Prosinečkog i ostalih dinamovaca. U zagrebačkom Dinamu proveo je 10-tak godina, a kasnije kao senior igrao je u prvoligašima Radniku, Zadru, Inkeru Zaprešić i Zagrebu. Nakon prvoligaške igračke karijere vratio se u Dinamo Novo Čiče kao predsjednik kluba i bio je glavni pokretač izgradnje dviju betonskih tribina i proboja seniorske momčadi u 4. hrvatsku nogometnu ligu.

Amir Drapić: Amir je jedan od najcjenjenijih nogometnih djelatnika u Turopolju. Godinama je bio član rukovodećih struktura Dinama Novo Čiče, a ostavio je i neizbrisiv trag u našem prvoligašu HNK Gorici, u kojoj je od samog osnutka 2009. bio desna ruka osnivaču i predsjedniku Gorice gospodina Nenadu Črnku. Posljednjih nekoliko godina zdrastveni problemi odvojili su ga od nogometa. Mora se također istaknuti da je Amir Drapić u mlađim danima bio zapažen igrač i napadač, golgeter, u Dinamu Novo Čiče. Krasila ga je brzina, tehnika i osjećaj za postizanje pogotka pa je na jednoj utakmici zabio sedam komada, što nije uspjelo ni mnogim poznatijim igračima.

Mato Paviša: Rođen je 1950., dvije godine nakon osnutka Dinama Novo Čiče. Igrati je započeo u Radniku u Velikoj Gorici, a uz klub iz Čiča je od 1968. Bio je igrač, ljevokrilni napadač, trener i dopredsjednik Nikoli Ratku. U Turopolju je znan kao dopisnik Sportskih novosti, za koje radi već blizu 40 godina. O Dinamu Novo Čiče pisao je još u Glasniku Turopolja, Čičkim novostima te danas za Cityportal. Brat mu Ivan igrao je u najboljoj generaciji Dinama, sinovi Mario i Miro također su ostavili dubok trag u Dinamu Novo Čiče, kao i bratići Branko, Rajko i Marijan.

Sport

‘U Koprivnici su jedino navijači bili na nivou, imamo obavezu razveseliti ih…’

Želimo popraviti učinak na domaćem terenu. Imamo samo dvije pobjede doma i zato ću od igrača tražiti da se ‘bacaju na glavu’. Jedino tako možemo računati na pobjedu, rekao je trener HNK Gorice Sergej Jakirović iščekujući Inter (subota, 17.30 sati)

Objavljeno

on

Koprivničke rane su zaliječene, poraz 0-2 analiziran je i odbačen u drugi plan, jer vremena za žaljenje nema. Vikend poslije donosi novi izazov. Sasvim konkretno, dolazak zaprešićkog Intera na Gradski stadion, u prvoj domaćoj utakmici ovog proljeća.

– Stanje u momčadi je odlično, atmosfera je jako dobra – počeo je trener Sergej Jakirović, pa se još jednom osvrnuo unatrag, na poraz od Slaven Belupa:

– Naravno da su porazi sastavni dio sporta. Svjesni smo da nismo bili na nivou, da smo momčadski podbacili, i baš zato svi skupa jedva čekamo utakmicu protiv Intera. Igramo kući, pred svojom publikom… Moram pohvaliti naše navijače, jer jedini su oni bili na razini u Koprivnici. Ostali smo im dužni, naša je obaveza i zadaća da sve njih pokušamo razveseliti s tri boda.

Promjena u sastavu u odnosu na Koprivnicu sigurno će biti, trojica igrača neće igrati zbog nakupljenih žutih kartona, no trener ima plan. Točnije, njih nekoliko.

– Svi su na dispoziciji osim kartoniranih, Muse, Jovičića i Marine. Za desni bok rješenje je Gigi Mchedlishvili, a u veznom redu još imam nekih dvojbi. Vidjet ćemo… Imamo dva plana, a uspješan će biti jedino onaj koji nas dovede do pobjede – kazao je Jakirović.

U trećem kolu, tamo još u kolovozu, Inter je odnio sva tri boda iz Velike Gorice, no jako se puno toga u međuvremenu promijenilo.

– Inter je ostao bez Komnena Andrića, koji je bio jako važan za njihovu igru, a doveli su iskusnog Kaluđerovića, koji je prošao puno toga. Inter ko’ Inter, nikad s njima ne znaš kako će odigrati. Znam da se kolega Toplak voli nadigravati, da teže pas igri, ali ako mi budemo na nivou… – počeo je Jakirović, zastao na sekundu, pa nastavio:

– Kad su mi ljudi nakon Koprivnice dolazili s komentarima tipa ‘pa kako to da ste izgubili’, shvatio sam da smo napravili stvarno velik posao. Navikli smo ljude na dobre igre, čak i kad smo gubili bili smo atraktivni i opasni, i sad je, kao, šokantno kad izgubimo od jedne jako dobre momčadi kao što je Slaven Belupo.

U jedno je Sergej Jakirović potpuno siguran…

– Na dobrom smo putu! Važno je da ne idemo u euforije nakon pobjeda ni u depresije ako se izgubi. Moramo dati sve od sebe i, naravno, biti puno bolji nego u prošlom kolu. Ispunimo li ta dva uvjeta, imamo šansu za pobjedu.

Tijekom premijerne prvoligaške sezone Gorica se pretvorila u jednog od najneugodnijih gostiju u ligi, slavila je čak sedam puta izvan svog stadiona, dok je doma to puno, puno “tanje”.

– Ne pravim razliku između utakmica, ali baš želimo popraviti učinak na domaćem terenu, na kojem imamo samo dvije pobjede. Nismo pred svojim navijačima dugo slavili, još od Rijeke, i baš zato ću od igrača tražiti da se ‘bacaju na glavu’. I da tri boda ostanu ovdje – odlučan je Jakirović.

Ulaz na utakmicu (subota, 17.30 sati) bit će besplatan, vrijeme će biti ugodno, pa se očekuje da će Velikogoričani i svi ostali ljubitelji nogometa doći na stadion i na svoje se oči uvjeriti što doista može ova, proljetna Gorica.

– Ljudi su se organizirali i došli u Koprivnicu, čemu smo i mi doprinjeli svojim igrama, ali stalno govorim da naš pristup mora biti pravi i da će ljudi to prepoznati. Evo, u Koprivnici smo izgubili, a ljudi su nas pljeskom ispratili s terena… Hvala im na tome i nadam se da će doći u velikom broju na Inter, kao i da ćemo mi biti pravi na terenu – završio je trener Gorice.

Nastavi čitati

Sport

U debiju trenera Miokovića Jelačić izgubio od Poleta u terminu Lige prvaka

Momčadi iz Vukovine i Buševca odigrali su prijateljsku utakmicu na igralištu s umjetnom travom Gradskog stadiona, a pobjedu je odnio Polet golovima Sučića i Pejaka, dok je za Jelačić zabio Relota

Objavljeno

on

U srijedu navečer, pod rasvjetom, u terminu Lige prvaka, na igralištu s umjetnom travom Gradskog stadiona u Velikoj Gorici pripremnu utakmicu odigrali su susjedi Polet iz Buševca i Jelačić iz Vukovine. Pobijedio je Polet rezultatom 2:1, golovima Ivice Sučića i Marija Pejaka, dok je strijelac za Jelačić bio Zlatko Relota. Pred 30 gledatelja sudio je Marinčević iz Mičevca.

Na klupi momčadi iz Vukovine kao novi trener debitirao je Siniša Mioković. Suparnicima je ovo bila treća test utakmica, nakon što je Polet ranije dobio Dinamo Hidrel 3:0 i Segestu 4:2, a Jelačić Nur i Klas po 2:0. Već u subotu, 16. veljače, od 15 sati na Zvrniku u Buševcu Polet ugošćuje četvrtoligaša Gradiće i trenera Vladu Horvata.

Nastavi čitati

Sport

Cibona, Zadar, Cedevita i… Gorica! Stigla je nagrada za sve pehove i nesreće

Košarkaši Gorice pobijedili su Split 71-63 u četvrtfinalu Kupa Krešimira Ćosića, upisali se u povijest i izborili ogled s Cedevitom (četvrtak, 19 sati). Međutim, i dalje ostaje puno važnije ispraviti “greške u koracima” u prvenstvu, ovo je valjda točka preokreta…

Objavljeno

on

Vijesti iz Splita bile su fenomenalne, pobjedničke, gotovo senzacionalne, ali oni koji su bolje upućeni zapravo i nisu bili pretjerano šokirani naslovima kao što su “Gorica srušila Split!”, “Gorica izborila povijesno polufinale Kupa”… Ne samo zato što se znalo da je Split u velikim problemima s ozljedama, zbog čega ipak ne može biti na svom maksimumu, nego i zato što se zna koliko Gorica može. Sesarova Gorica, točnije, jer odavno je jasno da je, uz sve igrače i prateće osoblje, trener Josip Sesar ovdje ključan čovjek.

Bilo je tako i ljetos, kad je trener Gorice bio “na posudbi” u reprezentaciji, u stožeru izbornika Dražena Anzulovića, pa je propustio najveći dio priprema. Njegovi suradnici odradili su posao vrlo korektno, i samo je to više puta Sesar istaknuo, ali nije to ista priča kad je on tu i kad nije… Falili su u početku i ozlijeđeni Petrović i Papac, jako su falili, pa se sezona naših košarkaša nikako nije uspjela zahuktati, razigrati, doći u pravi ritam. Radili su dečki kao psi, naporno i žestoko, ali malo toga se vraćalo na parketu. Premalo ključnih lopti je prošlo kroz mrežicu, previše ih je ostalo na obruču, ni ono slobodno bacanje ili dva nisu željeli u koš… Ne, sreća definitivno ove sezone nije voljela navraćati u goričku svlačionicu. I dati onaj mali poticaj, “poguranac” koji u sportu često ima iznimno važnu ulogu.

Događali su se tu pozitivni “incidenti”, padali su u Velikoj Gorici zvučni protivnici, Split i Cibona, ali trener Sesar stalno je bio nezadovoljan, nedovoljno ispunjen, utopljen u žaljenje za propuštenim prilikama. Znao je da ova momčad može bolje, da u sebi ima puno više od onoga što je uporno pokazivala tablica, koja ju je gurala u donji dom prvoligaškog društva. I stalno se čeka taj “klik”…

A sad se on, valjda, konačno i dogodio. Prvi put u povijesti Gorica je otišla na završni turnir Kupa Krešimira Ćosića, među osam najboljih, da bi ždrijeb opet bio brutalan i nemilosrdan – ajmo na domaćina! OK, možda je to bolja opcija nego ići na nekoga od ABA-ligaša, ali domaćin je uvijek domaćin… Osim kad igra Gorica, koja je strpljivo čekala da se stvari konačno okrenu. Počele su se okretati svim tim ozljedama u rosteru Splita, a za ostatak su se pobrinuli sami igrači. I trener, naravno.

– Iskreno, pitanje je kad će moji igrači uopće večeras otići spavati… – kroz smijeh je rekao Josip Sesar nakon što je s Goricom ispisao povijest.

– U polufinalu nas čeka Cedevita, dečki će za nagradu dobiti utakmicu protiv momčadi iz Eurocupa. Pokušat ćemo parirati, ali nema opterećenja – dodao je trener.

Objektivno, Gorica je svoje ovdje napravila. Sve više od ovoga, od plasmana u polufinale, bilo bi ravno čudu. A čuda se ipak ne događaju samo tako. Puno je važnije da su igrači još jedanput sami sebi dokazali da mogu puno, da mogu sa svima, da mogu pobjeđivati i u gostima, što je jesenas bilo “neistraženo područje”. To bi trebao biti taj “klik”, taj trenutak u kojem se stvari preokrenu, jer za Goricu je ipak neusporedivo bitnije ono što će se događati u prvenstvu.

– Vjerujem da smo na pravom putu, ali ja bih svejedno pobjedu u Kupu uvijek zamijenio za onu u prvenstvu. budući da smo tamo u teškoj situaciji – priznao je i Sesar nakon pobjede 71-63 koja će ući u klupske povijesne knjige.

Ne znamo kad su dečki išli spavati, nije ni važno, jer zaslužili su ovo proslaviti, ali znamo da je ogled s Cedevitom na rasporedu u četvrtak u 19 sati. I, još važnije, znamo da je Gorica u ligi na omjeru 5-9, da je prvog vikenda u ožujku čeka domaći ogled sa Zabokom, pa zatim gostovanje kod Cibone, pa Osijek doma, Split vani i Alkar doma… A to je, čuli ste trenera, u ovom trenutku ipak prioritet. A ovo je samo nagrada, osjećaj da si u društvu Cibone, Zadra i Cedevite.

 

Nastavi čitati

Reporter 378 - 20.12.2018.

Facebook

Izdvojeno