Poveži se s nama

Vijesti

‘Poslodavci, dajte šansu osobama s invaliditetom, oni daju 120 posto!’

Program pod nazivom “Volim život”, kojim se od utorka do subote obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom, počeo je u utorak poslijepodne druženjem s gradonačelnikom i predstavom. Ljudi su postavljali pitanja, gradonačelnik je odgovarao…

Objavljeno

Problemima s kašljem unatoč, gradonačelnik Dražen Barišić utorak poslijepodne proveo je u Gradskoj vijećnici, u kojoj će opet sjediti u četvrtak, kad je zakazana sjednica Gradskog vijeća. Dva dana ranije razlog dolaska bio je potpuno drukčije prirode, a taj razlog stane u dvije riječi – “Volim život”. Naziv je to programa koji će trajati od utorka do subote, a počeo je prijemom osoba s invaliditetom kod gradonačelnika.

– Ovdje smo otvorili naš program koji formalno traje do 7. prosinca, ali zapravo traje cijele godine – kaže Dražen Barišić, misleći na Strategiju koju Grad provodi posljednje desetljeće.

– Velika Gorica se sustavno, već godinama, počevši od 2009., kad je donesena prva strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom, brine o tim ljudima. Program se provodi kroz niz mjera, sve sa željom da postanemo društvo koje doista razumije osobe s invaliditetom i njihovu okolinu, prije svega njihove obitelji. Na taj način stvaramo okruženje u gradu u kojem bi i šira društvena zajednica prihvatila tu ranjivu skupinu. I omogućili da oni ravnopravno žive u ovome gradu – kazao je gradonačelnik i dodao:

– Od 2009. imali smo nekoliko strategija, svaka je četverogodišnja. Donosimo 60-ak mjera i kroz njih brinemo o svakom dijelu ovog pitanja, čime povećavamo standard života u Velikoj Gorici.

Nakon što je uvodno pozdravio okupljene, kazao nekoliko rečenica o svemu što se u Velikoj Gorici događa po pitanju rješavanja problema koji muče osobe s invaliditetom, krenula su pitanja. Mikrofon je išao dvoranom, ljudi su postavljali pitanja, a gradonačelnik na njih odgovorao. Spominjao se u toj priči i Tržni centar, kao i činjenica da obnovljena velikogorička policijska postaja nema riješen pristup za invalide. Što je, složili su se svi okupljeni, sramotno…

Međutim, ukupna slika u gradu ipak je zadovoljavajuća.

– Da, mogu biti samo jako zadovoljan, jer mislim da niti jedan grad u Hrvatskoj nema ovako nešto, a time zapravo pokazujemo koliko smo kvalitetno društvo. Ako možemo rasti ekonomski, gospodarski, sportski ili obrazovno-odgojno, onda moramo rasti i kao ljudi. Moramo biti saživljeni sa svim problemima koje život donosi, sa svakim dijelom našeg društva, a posebice ranjivim skupinama – kazao je gradonačelnik Barišić.

Na središnjemu mjestu za govornicom sjedio je Darko Matić, koordinator te toliko hvaljene Strategije.

– Našli smo se s gradonačelnikom da malo razmijenimo mišljenja na kraju godine, da vidimo što smo uradili, što nismo uradili, što bismo trebali uraditi i koji su tekući problemi koje Grad mora ili može riješiti u korist osoba s invaliditetom. Krenuli smo s rješavanjem naših problema prije deset godina, prvom Strategijom, a sad očekujemo treću. Mnogo toga je učinjeno, ali mnogo toga još se treba učiniti. Dobro je, ali može i mora biti još bolje – istaknuo je Matić i nastavio:

– Cilj akcije ‘Volim život’ je obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, koji je bio 3. prosinca. Za razliku od drugih gradova, mi to obilježavamo kroz cijeli tjedan, nizom aktivnosti. Počeli smo s prijemom kod gradonačelnika, nakon kojeg je u Dvorani Gorica izvedena predstava štićenika goričkog Centra za odgoj i obrazovanje. U srijedu u 17 sati je tribina s nazivom ‘Nasilje nad ženama s invaliditetom i kako ga prevenirati’, a u četvrtak od 20 sati imamo tradicionalno druženje u Clubu 100. U subotu se u dvorani OŠ Nikole Hribara igra Memorijal u boćanju osoba s invaliditetom Marijan Dobrinčić, a sve će završiti navečer, misom u crkvi NBDM-a u 20 sati – nabrojao je Darko Matić.

Unatoč svim nastojanjima da im se pomogne, osobe s invaliditetom i dalje imaju “milijun” problema. A kad bi trebalo odabrati onaj najveći, izbor bi pao na zapošljavanje.

– Ključni problem u svakom slučaju je ono što je ustavna katagorija, pravo na rad. Osobe s invaliditetom, ako nisu zaposlene, zatvorene su u četiri zida, ovisni su o drugima, o socijalnoj pomoći… I tu je već učinjeno dosta, što je potaknuo Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, gradska uprava pokušala je zaposliti što više osoba s invaliditetom, a mi se nadamo da kroz nekoliko godina više nećemo govoriti o desetak nego o stotinjak zaposlenih. Apeliramo na poslodavce da daju priliku osobama s invaliditetom, jer vjerujte, ti ljudi na svom radnom mjesto ne daju 100, nego 120 posto! – poručio je Darko Matić.

Priča iz kvarta

Gospon Fulir iz Čiča: Marijan Antolović, majstor sa škarama i ljubitelj lopte

Jedan od najboljih frizera u tadašnjoj Jugoslaviji i veliki ljubitelj nogometa Marijan Antolović preselio se iz Novog Čiča u Zagreb krajem pedesetih godina, ali svoje selo nikad nije ostavio ni zaboravio. Skupljao je frizerske nagrade po cijeloj Europi…

Objavljeno

on

Ugostiteljski lokal “Kavalir” u centru Novog Čiča omiljeno je okupljalište starosjedioca. Zgradu je na samom početku 20. stoljeća izgradio Josip Čačić, povratnik u Čiče iz Amerike. Lokal se prije zvao “K veselom lovcu”, a kasnije i “Vaga”. Ukrasi na zidovima danas su stare crno-bijele fotografije iz povijesti Čiča. Nedavno je tako osvanula i uokvirena diploma Marijana Antolovića iz 1962. godine za osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju frizera u Ljubljani. Postoji dokumentacija i o sudjelovanju Antolovića na frizerskim manifestacijama u Parizu, Bologni, Bruxellesu, Milanu, Londonu…

No tko je Marijan Antolović, rođen 1936. godine? Krajem pedesetih godina minulog stoljeća iz Novog Čiča je preselio i otišao raditi u Zagreb. Elitni frizerski salon imao je u blizini račvanja Vlaške i Draškovićeve, nedaleko čuvenih Schlosserovih stuba, koje vode na Šalatu, a ispred Ribnjaka u Šoštarićevoj.

Marjan nikada nije ostavio i zaboravio Čiče i prijatelje. Nedaleko raskršća i u blizini trgovine Konzum uredio je u zelenilu vikend boravište i tu prije vječnog odlaska često boravio. Volio je Dinamo, onaj iz Zagreba, ali i ovaj turopoljski, iz Čiča. U Zagrebu je uz posao upoznao mnoge viđenije osobe, pa i dinamovce igrače, a obavezno je pratio i utakmice kad su Dubravko Hrkovac i Mario Paviša iz Novog Čiča igrali za mlađe selekcije plavih iz Maksimira. Pratio je i dinamovce iz Čiča, posebno generaciju koja je igrala nakon osnutka kluba 1948. godine. Bio je i sponzor kluba iz Čiča, najupečatljiviji 80-tih, u danima ponosa i slave, kad je igrala najbolja generacija u povijesti kluba, a gotovo svi igrači bili domaći dečki.

Potpisnik ovih redaka sjeća se jedne anegdote iz rane mladosti, iz 1960. godine. Marijan Antolović je iz Zagreba doveo jednog igrača iz Dinama (Blažić?) da pojača Dinamo Čiče na turniru u Turopolju. Na turnir su s momčadi otišla i dva klinca iz Čiča. Igralište u Turopolju je tada bilo posve ograđeno visokom ogradom od dasaka (DIP Turopolje) i igralište se izvana nije moglo vidjeti, osim kroz vrata širine metra. Dinamovci iz Čiča spomenute klince nisu pustili unutar ograde, već su ih poslali u šumarak iza zapadnog gola da čekaju loptu, koja će prije ili kasnije sigurno doletjeti. Klinci su dobili zadatak da lopta potom mora hitro završiti u “kampanjoli” (vojni auto) parkiranoj u blizini. E sad, sjećanja su navodno izblijedjela, pa nije baš sigurno je li lopta, tada dragocjeno blago, završila u Čiču ili nije… Sigurno je samo da je u Čiču završio nogometni trofej s turnira.

Nažalost, Marijan više nije među nama, a puno prerano mu je preminula i kćerka Marina (nije imala djece), koja je ranije od Marijana i preuzela posao. Živa je tek supruga, koja živi na Bukovcu sa zetom. Marijanova vikend parcela u Novom Čiču je ne tako davno prodana, srećom kupio ju je Nedjiljko Kajinić iz Čiča. Zaslugom “Neđe” smo i došli do vrijednih plaketa i diploma Marijana Antolovića i opet ga se prisjetili s velikim poštovanjem.

O Marijanu Antolović razgovarali smo i s 92-godišnjim Matom Grgarom, vjerojatno jednim od najstarijih starosjedioca Čiča, o kojem smo prije dvije godine pisali u Reporteru, kada je slavio 90. rođendan i 72. godišnjicu braka.

Marijan u vojnoj odori i otac Stjepan u bolnici

– Marijan je bio vjerojatno najbolji frizer za žene negdašnje države, ali poznat i širom Europe. Zanat je preuzeo od oca Stjepana, koji je također imao frizersku radnju u centru Čiča. Znali smo se mi muški okupljati u Stjepanovom salonu uz špricer ili gemišt od domaćeg vina, te razglabati o svemu i svačemu. Novca je tada bilo malo pa nismo imali za gostionice, kojih je u Čiču i tada bilo nekoliko – kazao je Mato Grgar.

Marijana Antolović pamtimo kao vrlo pedantnog i profinjenog gospodina s njegovanim brčićima u odijelu ili pažljivo biranoj trenirci. Netko je u “Kavaliru” u Čiču rekao da ga je Marijan likom i gestama podsjećao na Relju Bašića iz našeg legendarnog filma “Tko pjeva zlo, ne misli”. Na kraju, javno se zahvaljujemo obitelji Slave Zubek i kćeri Miri Klafurić koja danas živi u Lomnici, za ustupljene fotografije.

Nastavi čitati

Sport

Gorica oživljava slavni Zrinjevac i gradi vlastitu budućnost!

Košarkaši Gorice dogovorili su suradnju s KK Zrinjevcem, za koji će igrati juniori goričkoga kluba, ponovno okupljena generacija 2002., koja je u mlađekadetskom uzrastu bila druga u državi. Radovi na toj momčadi su u tijeku…

Objavljeno

on

Ok, prvu momčad smo riješili, igrat ćemo ABA ligu 2, biti bolji nego prošle sezone, koja je bila najbolja u klupskoj povijesti, a sad treba podići rad s mladima na odgovarajuću razinu. Hani, preuzmi to na sebe!

Tako je nekako, u dvije rečenice, izgledao prvi korak u projektu povratka jedne sjajne generacije mladih velikogoričkih košarkaša tamo gdje im je i mjesto, u velikogoričku košarku! Ideja je bilo nekoliko, a zaživjela je ona o suradnji s KK Zrinjevcem. Hani je, naravno, Hani Istanbuli, čovjek koji je tu generaciju igrača rođenih 2002. i stvarao.

– Ta je generacija, sjetit će se mnogi, u uzrastu U-12 bila treća u Hrvatskoj, a u mlađekadetskom uzrastu druga. Iz raznoraznih razloga, da se sad ne vraćamo na sve te situacije, ta djeca su nam se u međuvremenu razišla i otišla u razne zagrebačke klubove. Ja sam dobio zadatak pokušati vratiti sve te dečke u Goricu i posložiti juniorsku momčad – objašnjava osnovnu ideju Istanbuli, koji je prve korake po tom pitanju već napravio.

Povratak je već dogovoren s Hrvojem Majcunićem, mlađim bratom prvotimca Ivana, koji je posljednje četiri godine proveo u Ciboni, a želja je vratiti i Franu Miloložu te Jakova Jacovića iz Cedevite, kao i Nikolu Ivanetića, koji je protekle četiri godine proveo u Ciboni i u KK Zapadu, priključiti im lanjske povratnike iz Cedevite Marija Lacića i Patrika Trefila… I stvoriti temelj momčadi za koju u klubu vjeruju kako može biti u vrhu hrvatske juniorske košarke.

Uz to, igrat će i seniorsku košarku, to je dio priče u kojem se pojavljuje KK Zrinjevac, najstariji košarkaški klub u Hrvatskoj, početkom 90-ih drugi klub u državi.

– Budući da se ovdje radi gotovo u pravilu o dečkima koji su izlazni juniori, željeli smo im omogućiti da igraju i seniorsku košarku. Na taj bi im se način omogućio što uspješniji prelazak u seniore, budući da vjerujemo kako bi petorica ili šestorica iz ove generacije u budućnosti mogli participirati i u našoj seniorskoj momčadi – kaže Istanbuli.

Generacija goričkih košarkaša rođenih 2002. godine bila je prvo treća u Hrvatskoj, a zatim i druga…

I to je, zapravo, ključni detalj. Danas se u Velikoj Gorici igra najbolja košarka u povijesti ovoga grada, ali u toj momčadi – nema Goričana. Nema domaćih igrača, nema onih klinaca koji će u dvoranu dovesti cijelo svoje društvo, rodbinu, učiniti cijelu priču malo više lokalnom. Posljednjih godina nije se dobro radilo s mladima, svjesni su toga i u klubu, ne bježe od te činjenice, zato je cijela ova priča i krenula.

– Najveći dio Zrinjevca, koji igra A-2 ligu, činili bi igrači iz te naše juniorske momčadi, a kao pomoć bi im došli neki stariji igrači, možda i neki koji su donedavno igrali za Goricu. Razgovaramo s Ivanom Papcem, dugogodišnjim kapetanom Gorice, a nešto se nudi i sportski direktor Ljubo Prgomet – kroz smijeh kaže Istanbuli i dodaje:

– Ostat će sigurno i nekoliko aktualnih igrača Zrinjevca, a rezultatski cilj bit će izbjeći borbu za ostanak. I, naravno, razvijati igrače.

Za odgovor na pitanja hoće li Gorica doista uspjeti okupiti željenu juniorsku momčad, hoće li svi ti igrači pristati vratiti se kući, ključna će biti, pogađate, sljedeća dva tjedna. Pomagat će u radu s mladima i Ivan Skenderović, novo trenersko pojačanje Gorice u radu s mladima, a još jedino nije poznato hoće li Zrinjevac na gorički pogon i dalje igrati u Kutiji šibica ili će se preseliti u Veliku Goricu.

Bit će ovo tako suradnja ovih dvaju klubova drugi put u posljednja dva i pol desetljeća, jer gorički košarkaški krugovi pamte razdoblje nakon izlaska tvrtke Media iz kluba, na prijelazu stoljeća, kad je Gorica bila neka vrsta filijale Zrinjevca. Danas, 20 i nešto godina poslije, priča se okrenula naglavačke. Gorica će razvijati igrače u Zrinjevcu, pomoći legendarnom klubu da “živne”, a pritom pomoći i sebi, kao i svim tim klincima.

Ideja odlična, čeka se i definitivna realizacija.

Nastavi čitati

Priroda

FOTO Predstavljena Udruga ‘Jezero Čiče – Turopoljsko more’

Objavljeno

on

11.07.2020. Velika Gorica. Predstavljena Udruga ‘Jezero Čiče – Turopoljsko more’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na prostoru poznatog i omiljenog nekadašnjeg kupališta Goričana, na Čič Biču, danas je održana promocija Udruge Jezero Čiče – Turopoljsko more. Osnovni cilj građana Grada Velike Gorice i Turopolja, okupljenih u ovoj udruzi, jeste javno isticanje značaja jezera te pretvorba jezera u suvremeni sportsko-rekreacijsko-turistički kompleks na vodi.

11.07.2020. Velika Gorica. Predstavljena Udruga ‘Jezero Čiče – Turopoljsko more’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Govornici, bilo ih je devet, isticali su zapuštenost i nebrigu za ovaj prostor u proteklim desetljećima, ali i optimizam da bi se konačno moglo krenuti s ‘mrtve točke’ u oživljavanju golemog vodenog bogatstva. Spomenuti su vrsni stručnjaci i profesionalci u zaštiti okoliša, turistički djelatnici, društveni aktivisti, predstavnici sportskih udruga, entuzijasti zainteresirani za budućnost jezera te donositelji odluka na svim razinama od lokalne preko županijske do državne.

11.07.2020. Velika Gorica. Predstavljena Udruga ‘Jezero Čiče – Turopoljsko more’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Predsjednik Udruge ‘Jezero Čiče – Turopoljsko more’ Alan Šembera istaknuo je da projekt Udruge ima uzore u Austriji i kod nas (Jezero Šoderica – podravsko more, u Koprivničko-križevačkoj županiji). Šembera je optimistično zaključio: ”Jezero Čiče biti će naše Turopoljsko more!”

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno