Sedam puta Gorica je igrala protiv Dinama u službenim utakmicama, sedam puta izgubila. Bila je i opasno blizu pod trenerom Jakirovićem, u više navrata, ali nekako je uvijek ostajala kratkih rukava. A u prvoj prijateljskoj Gorica je – pobijedila! Je, utakmica je samo prijateljska, ništa drugo, rezultat nije presudan, ali opet… Lijepo je! Baš lijepo.

Igralo se nešto manje od stotinu minuta, po dogovoru trenera, kako bi što više igrača dobilo što više minuta, a sastavi su bili kombinirani. Gorica bez Lovrića, Čanađije, Špikića i Periše, Dinamo također bez jednog dijela prvotimaca, ali na kraju se pamti samo konačni dojam. A on kaže da je ova Gorica – jako, jako dobra! OK, nije prijateljska utakmica idealno mjerilo, no definitivno je jako dobar pokazatelj. U ovom slučaju pokazuje da taj litavski strateg Valdas Dambrauskas ima ideju i viziju, da zna kakvu Goricu želi, a na prvi dojam djeluje da su i igrači shvatili poantu…

Krenuo je trener Gorice na Maksimiru s tribine, iz boljega kuta želio je vidjeti kako će to izgledati u prvom poluvremenu, a na teren je za početak poslao ovu postavu: Kahlina – Musa, Steenvoorden, Krizmanić, Čabraja – Kalik, Babec – Hamad, Suk, Dvorneković – Ndiaye. S druge strane bili su oni koji nisu imali veliku minutažu dan prije protiv Osijeka, među njima i Petković, Leovac, Moro, Majer, Ivanušec, Moharrami, Hajrović, Marin…

Prva prilika na utakmici bila je Dinamova, i to stopostotna, jer Bruno Petković je sam išao na Kahlinu, zaobišao ga, a onda se – spotaknuo. Bilo je to nakon šest minuta igre, a u desetoj je sjajnu priliku složila Gorica. Hamad je naišao s desne strane, vratio za Suka, no on je loptu poslao preko gola, iz vrlo, vrlo izgledne pozicije. Međutim, gol je prvi zabio Dinamo… Igrala se 20. minuta kad je Dinamo dobio jedan slobodan udarac na idealnoj poziciji za ljevaka, a takvog “modri” imaju u liku Lovre Majera. Lijepo je plavokosi veznjak prebacio zid i zatresao mrežu za vodstvo domaćina.

Uzvratila je Gorica još jednom lijepom prilikom, ovoga puta Cherif Ndiaye je imao loptu na glavi na vrhu peterca, no pobjegla je preko čela. Stisnuo je Dinamo nakon toga, napravio određeni pritisak, no Gorica se s time nosila bez većih problema. A nakon svega i – izjednačila. U tijeku je bila 39. minuta, kapetan Kahlina je poslao dugu loptu i “u trepavicu” pogodio Čabraju, duboko u protivničkoj polovici. On je odmah proslijedio do Dvornekovića, koji je vratio u sredinu za Joeya Suka i za izjednačenje, 1-1!

Goričani su odigrali čvrstu, borbenu i vrlo kvalitetnu utakmicu u Maksimiru… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

I nakon predaha na teren su se vratile identične postave, a u prvih 15 minuta nastavka gazda je na njemu bila – Gorica! Prvo je u 51. minuti Dvorneković nadmudrio Moharramija i sudac Pajač je pokazao na bijelu točku. Loptu je uzeo Cherif Ndiaye, pucao je Senegalac nisko i samo solidno, a golman Dinama Josipović obranio je to odlično. I prilika za vodstvo je propala. Srećom, samo u toj situaciji…

Nastavila je Gorica lijepo kombinirati, nametati se Dinamu, a najljepša kombinacija utakmice dogodila se u 61. minuti, taman prije nego što će masovno ući društvo s klupe. Nekoliko je igrača sudjelovalo u “tika-taka akciji” koja je počela na centru, otišla lijevo, a završila Hamadovom asistencijom i snažnim udarcem Cherifa Ndiayea s vrha šesnaesterca. Gorica vodi na Maksimiru, i to zasluženo!

Nepunu minutu kasnije iz igre su izašli Steenvoorden, Krizmanić, Suk, Hamad, Ndiaye, ušli Jovičić, Ćelić, Šroler, Golubickas i Mudrinski, a malo kasnije na predah su mogli i Dvorneković i Kalik, koji su mjesta prepustili Gadži i Maslowskom. Mijenjao je i Dinamo, dodatno podmladio momčad, a u takvom odnosu snaga slijedio je nastavak nogometnog uživanja. U igri Gorice, u ideji koja definitivno postoji, u govoru tijela igrača u crnom… I zato čak nikoga nije ni iznenadilo kad je Gorica povela i 3-1!

Igrala se 79. minuta kad je krenula još jedna tečna i lijepa akcija, koji trenutak nakon što je Martin Šroler opasno zagrijao rukavice Dinamova mladog golmana… Završila je ta akcija na desnoj strani šesanesterca, kod Ognjena Mudrinskog, koji je dao povratno za Litavca Pauliusa Golubickasa, a on je spretno proslijedio u mrežu. Prijateljska je utakmica, sve u redu, ali zaista je lijepo bilo vidjeti rezultat na Maksimiru: Dinamo 1, Gorica 3!

Krenuo je mlađahni Dinamo svim silama po popravljanje dojma nakon toga, a rezultati tog truda pojavili su se već u 83. minuti, vrlo brzo… Povukao je Dinamo jednu polukontru, a cijelu priču je golom za 3-2 završio Mario Ćuže. Značilo je to da će neizvjesnost još potrajati, budući da se igralu u ovom produženom izdanju.

Nastavio je Dinamo napadati sve do kraja, više držati loptu u nogama, no ne može se baš reći da je imao prave, izrazite šanse. Organizirano se Gorica branila, pokušavala i izaći u protunapad, ali zapravo je u ofenzivnom smislu do kraja utakmice malo toga napravila. Uostalom, zabiti tri gola na Maksimiru, uz to promašiti i penal, ali i složiti još nekoliko lijepih situacija, itekako je zadovoljavajući učinak…

Sad je pred Goričanima, osokoljenima i ohrabrenima, još jedan trening jakih, zahtjevnih treninga, a u subotu će se igrati dva puta po 90 minuta. Protivnik će biti Varaždin, jedna postava igrat će od 15 sati, a druga od 17. Poslužit će to i kao svojevrsna “generalka” za start nastavka prvenstva, koji će uslijediti dan poslije.

Tjedan s četiri “uobičajena” radna dana i jednom utakmicom, onom prijateljskom s Istrom 1961 u Rijeci (2-2), iza je nogometaša Gorice. Povratak prvenstva sve je bliže, ostalo je još točno 14 dana do gostovanja u Koprivnici kod Slaven Belupa, radi se naporno i žestoko na svakom treningu, a evo već i nove utakmice… U subotu u 18 sati kreće ogled s Dinamom, igra se na Maksimiru, bez gledatelja, ali uz izravan prijenos na HNTV-u.

– Protiv Istre smo ponovno odigrali jednu utakmicu nakon dva mjeseca, nakon mjesec dana gotovo individualnih treninga, zato je glavni cilj bio izbjeći bilo kakve ozljede. Želio sam i vidjeti kako se igrači kreću, kako komuniciraju na terenu, pri čemu ni mi ni Puljani nismo razmišljali o rezultatu. Uveli smo neke nove ideje, dali priliku nekim mlađim igračima, nitko se nije ozlijedio, a to znači da je test uspio – rekao je trener Valdas Dambrauskas u osvrtu na ogled s Istrom u srijedu.

– U ovom trenutku priprema ne može se očekivati neka visoka kvaliteta ili posebno visok intenzitet, moramo ići korak po korak. Sve misli su nam usmjerene na taj ogled s Dinamom, a posljednju pripremnu utakmicu odigrat ćemo sljedeće subote s Varaždinom – dodao je Litavac s goričke klupe.

Točnije, s Varaždinom će se igrati dvije utakmice, jedna u 15, a druga u 17 sati, sve kako bi treneri imali priliku dati punu minutažu što većem broju igrača. Vrijeme preostalo do povratka HNL-a polako curi, trebat će polako loviti formu.

– Iskreno, ne želim o nikome govoriti pojedinačno. Ne smijemo zaboraviti gdje smo, da smo u sredini tablice, a momčadi koje su u toj poziciji najčešće ne mogu dobivati utakmice zahvaljujući individualnoj kvaliteti. Nemamo Messija ili Maradonu, mi moramo biti jaki kao kolektiv, zajedno raditi, prepoznavati situacije i reagirati na njih. Samo tako možemo biti jaki – uvjeren je trener Gorice.

Kristijan Lovrić propustit će ogled s Dinamom zbog lakše ozljede, neće igrati ni Čanađija, Špikić… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U tom smislu, vidio je i dobrih i loših detalja u utakmici protiv Istre…

– Moramo biti svjesni da smo na početku jednog jako dugog puta. Ako me pitate hoće li Gorica biti spremna za početak prvenstva, reći ću da mislim da niti jedna momčad neće biti na sto posto u tom trenutku. Dva mjeseca stanke ostavila su i mentalne, i psihološke, i fizičke posljedice, netko će biti više, a netko manje spreman, i siguran sam da će ovih deset kola do kraja donijeti mnoga iznenađenja. Nama je sad bitno kontrolirati ono što se može kontrolirati, a to je naš rad i stav prema ovome što gradimo. Netko će biti spreman prije, netko kasnije, a ja vjerujem da mi možemo biti spremni već za Belupo na otvaranju nastavka – zaključio je Dambrauskas.

Koliko je Gorica dobra u ovom trenutku, vidjet ćemo u subotu od 18 sati. Dan ranije protiv Osijeka su od prve minute igrali Livaković, Stojanović, Dilaver, Gvardiol, Moubandje, Đira, Kądzior, Ademi, Gojak, Oršić i Kulenović, oni će Goricu vjerojatno propustiti, ali svejedno će Igor Jovićević sasvim sigurno poslati na teren respektabilan sastav…

A kao uvertira Dinamu poslužilo je – testiranje na koronavirus. Jednu rundu Goričani su odradili ranije, sad je došlo vrijeme i za drugu, ovoga puta uz vađenje krvi. Igrači su dolazili po dvojica u svoje termine, društvo u zaštitnim odijelima odradilo je svoje i posljednje pripreme za Dinamo mogle su početi.

Pregovori i dogovori trajali su danima, potraga točnije, jer osnovni problem u organizaciji prijateljske utakmice između Gorice i Istre 1961 bio je – gdje igrati? I jednima i drugima daleko je bilo putovati u goste ovima drugima, pa je pao dogovor da se nađu na pola puta. U Rijeci.

Prva opcija bila je Orijentova Krimeja, ali nije stigla dozvola Stožera. Drugi prijedlog bila je Kantrida, ali ni to nije prošlo. I sve je završilo na “staroj Rujevici”, na terenu koji se uklopio u kompleks koji koristi HNK Rijeka, igralište na lokaciji na kojoj je nekad igrao niželigaš Lučki radnik, s kojim se svojevremeno nadmetao i naš Radnik, po trećeligaškim bespućima…

Igralište je uz more, pogled s tribina praktički puca na obližnje plaže, a to je ove srijede poslijepodne poslužilo kao idealna kulisa za povratak utakmicama nakon korone. Konačno! U subotu je odigrana ona trening utakmica na našem stadionu, ali ovo je bila prva “prava” prijateljska, s pravim protivnikom… Nema što, užitak je bio osjetiti se dijelom toga, dionikom povratka nogometa u svom punom smislu. Bilo je tu, naravno, sve potrebno za dezinfekcijske mjere, mjerila se i temperatura goričkoj delegaciji na ulasku u prostor stadiona, odiše sve oprezom, ali s tim valjda moramo naučiti živjeti. I neće nam tako nešto pokvariti jedno lijepo, povratničko nogometno poslijepodne.

Do Rijeke se ovoga puta putovalo starom cestom, počevši od Delnica, budući da je bura udarala punom snagom po toj posljednoj dionici autoceste. Ne toliko i u samom gradu, pa se nije obistinio strah da će uvjeti zbog vjetra biti praktički na rubu regularnosti. Dapače, čak je bilo i ugodno sjediti na tribinicama ovog simpatičnog nogometnog mjesta. Zatekli smo tu i drage ljude iz nogometa, Goričane na čelu Istre, trenera Ivana Preleca i pomoćnika mu Damira Grlića, nastavljaju dečku svoju bitku u Puli, a jasno je da im je najlakše dogovoriti prijateljsku s ljudima iz HNK Gorice…

I Prelec i Valdas Dambrauskas, litavski strateg na klupi Gorice, odlučili su predstaviti po dvije momčadi, u svakom poluvremenu po jednu, a dečki u crnim dresovima startali su ovako: Čović – Musa, Steenvoorden, Moro, Čabraja – Babec, Gadže – Dvorneković, Hamad, Golubickas – Ndiaye. I solidno je to izgledalo u prvom dijelu, povela je Gorica u 24. minuti golom Cherifa Ndiayea, nakon strašne asistenije Gojka Gadže, jednog od najvećih dobitnika vremena nakon korone, a nije to bilo i sve od lijepih šansi.

Još je dvaput Cherif Ndiaye bio u dobrim situacijama, jedna od njih spada i među stopostotne, a i općenito je Gorica lijepo gradila igru, smišljeno izlazila prema naprijed, branila se kompaktno, uz neke nove taktičke elemente koje je Dambrauskas donio. Ukupno gledajući, izgledalo je to prilično zadovoljavajuće.

Trener Valdas smjestio se na tribini, kako mi imao što bolji pogled na teren, no bio je sasvim dovoljno da igrači čuju njegove upute.

– C’mon, Cherif, that’s your ball! Go, Musa, go wide! – dovikivao je trener svojim igračima, a oni su pokušavali u hodu uloviti što više uputa.

Sasvim je jasno kako je prikazano u tom solidnom prvom poluvremenu bilo daleko od onoga što trener želi od ove momčadi, daleko od tražene forme, ali dobrih trenutaka, kvalitetnih elemenata u igri, svakako je bilo.

Slika zbivanja na terenu pomalo je izmijenila u drugom poluvremenu, kad je Prelec na teren poslao možda čak i kvalitetniju postavu od one iz prvog dijela, a za Goricu je igralo ovih 11 igrača: Išek – Spudić, Ćelić, Krizmanić, Kovačić – Kalik, Maloča – Periša, Maslowski, Golubickas – Mudrinski. Povećala je Gorica svoju prednost, golom Maksa Juraja Ćelića glavom u 62. minuti, nakon lijepog ubacivanja juniora Davida Kovačića, da bi nakon toga inicijativu preuzela Istra.

Jedna mala nepažnja Anthonyja Kalika 15-ak minuta prije kraja dovela je do smanjenja goričke prednost. Strijelac je bio Šime Gržan, rutinski je poslao loptu iza leđa golmana Išeka i vratio rezultatsku neizvjesnost. Šest minuta poslije, u 82. minuti, već je bilo 2-2. Gedeon Guzina, snažni napadač pulske momčadi, nakon prekida se najbolje snašao i čelom postavio konačan rezultat.

Točno 17 dana prije povratka HNL-a, nakon prve provjere ovakvog tipa, jasno je da trener Gorice ima viziju i ideje, no svjestan je i sam da mu treba još vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Treba imati na umu da ovoga puta nije bilo Kahline, Jovčića, Lovrića, Čanađije, Suka i Špikića, važnih igrača, a neki od njih pojavit će se na terenu već u subotu, kad Gorica u novoj prijateljskoj provjeri gostuje kod Dinama u Maksimiru. Utakmica je na rasporedu u subotu u 18 sati.