Poveži se s nama

Sport

Kako raste mali Čabraja…

Hrvatska reprezentacija U-21 u Velikoj Gorici se priprema za prijateljski ogled s vršnjacima iz Italije, a u “kockastom” kadru prvi put je i jedan igrač Gorice. Marijan Čabraja (22) ušao je u klupske knjige sasvim zasluženo, ali i, kako sam kaže, zahvaljujući momčadi…

Objavljeno

Stari je hajdukovac po životnom opredjeljenju, to se kod jednog tradicionalnog Sinjanina nije moglo promijeniti ni u ovih 40 goričkih godina, ali ove sezone ozbiljno se “zakačio” za Goricu. Ima i godišnju ulaznicu, na gotovo svakoj domaćoj je gore, na tribinama… Pravi navijač! I, pogotovo, najveći kritičar. Stalno nešto gunđa, ne valja ovaj, bolje može ovaj, što ovaj ne doda… I kad on nekoga pohvali, kad baš izričito nekoga izdvoji, znaš da je taj nešto posebno. A nakon Dinama, u našem redovnom sabiranju dojmova s utakmice, pohvalio je čak dvojicu.

– Ovaj Cherif je strašan, bit će taj i bolji od Belog! – ispalio je Stari, potpuno uvjeren u to što govori.

A onda je izdvojio još jednog…

– Mali Čabraja! Taj će biti igračina.

Marijan Čabraja odigrao je odličnu utakmicu protiv Dinama… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Kuži Stari nogomet, pomislio sam, nije ni njemu promaklo u kakvog igrača izrasta Marijan Čabraja. Momak koji je prije mjesec dana navršio 22 godine suvereno drži lijevi bok Gorice, izgleda sve bolje iz utakmice u utakmicu, igra sve zrelije i racionalnije. Protiv Dinama je odigrao još jednu kvalitetnu utakmicu, “modri” preko njegove strane nisu napravili praktiči ništa, a prema naprijed je stigao čak i zaprijetiti. Onaj šut s 20-ak metara u 80. minuti, koji je prohujao pokraj stative, zapravo je bilo i posljednje konkretno što je Gorica napravila u pokušajima da dođe barem do tog jednog, zasluženog boda.

– Uh, šteta što to nije ušlo… Iz moje perspektive je izgledalo da ide unutra, bio sam uvjeren da je to to – govorio je Čabraja nakon nedjeljnog poraza.

Što se njegovih suigrača tiče, nakon Dinama je slijedio kraći raspust, jer taman je počela prvenstvena stanka, ali Čabi se već dva dana poslije vratio na naš stadion. Svlačionica je ista, dobro poznata, ali zamijenio je trenirke. Više nije u oznakama HNK Gorice nego mlade reprezentacije, čiji je dio u ovoj akciji. I izbornik Nenad Gračan očito se slaže sa Starim, jednako dečki gledaju na nogomet, pa je pozvao Čabraju za prijateljski ogled s Italijom. Igrat će se u Frosinoneu u ponedjeljak, protivnik je ujedno i domaćin Europskog prvenstva u lipnju, na kojem će sudjelovati i Hrvatska. I, nadamo se, naš Čabraja…

– Nisam imao pojma da sam dobio poziv dok mi suigrač Krizmanić nije poslao poruku ‘čestitam’. Gledam na čemu mi čestita, ništa mi nije jasno, a onda vidim da sam na popisu… Lijep, jako lijep osjećaj, to mogu zahvaliti Gorici, trenerima i svojim suigračima. Da nemamo tako dobar rezultat, da ne igramo tako dobro, ne bi bilo niti tog poziva – rekao je Čabi, koji se zapravo vratio u reprezentativno okruženje, poznato od ranije.

– Bio sam reprezentativac u gotovo svih uzrastima, od U-14 do U-18, prošao sam jako puno izbornika, i sretan sam što sam opet dio reprezentacije. Dat ću sve od sebe da opravdam poziv – kazao je skromni i samozatajni Čabraja.

– Utakmica nema natjecateljski značaj, ali vrlo nam je važna jer je pred nama jedno tako veliko natjecanje kao što je Euro. Nažalost, s nama nisu svi igrači koji su prošli kvalifikacije, ali ovo je prilika da vidimo i ostale kandidate na djelu – kaže izbornik Gračan, misleći pritom vjerojatno i na Čabraju.

Konkurencija na poziciji lijevog braniča je velika i jaka, počevši od igrača Stuttgarta Borne Sose i mlade Hajdukove zvijezde Domagoja Bradarića, preko Bruna Gode, standardnog prvotimca Slaven Belupa, pa sve do igrača Istre 1961 Petra Rubića… Međutim, Čabraja ima šansu, ima i kvalitetu, dojam je da je sve na njemu. Može igrati i beka i krilo, podjednako dobro snalazi se na obje pozicije, a takvi igrači svakom treneru jako dobro dođu.

Kao što je Čabraja dobro došao i Sergeju Jakiroviću ove sezone. Kao svojevrsni “as iz rukava”, pojačanje iz vlastitih redova usred prvenstva… Naime, Čabi je debitirao u 2. kolu, u onom šokantnom porazu od Intera (2-3), nije se tu baš proslavio, pa je novu šansu dobio tek u 11. kolu. Igralo se u Koprivnici, Gorica je pobijedila Slaven Belupo 1-0, a Čabraja je bio ponajbolji igrač na terenu. Od tog trenutka pa do danas, odigrao je sve i jednu utakmicu! Štoviše, u tih 15 utakmica nedostaje mu samo deset minuta do pune minutaže, izašao je samo jedanput, u 80. minuti remija s Lokomotivom. Dakle, Gorica je već 16 utakmica nezamisliva bez Čabraje u prvih 11…

A došao je tiho, na mala vrata. Ime nije bilo zvučno, možda se malo i zagubio među svim onim strancima koji su dolazili, među atraktivnijim imenima… I nije se, realno, previše očekivalo od njega, dojam je bio da će se teško izboriti za poziciju u ovoj konkurenciji, ali on je radio i čekao. A kad je dočekao šansu, više se nije osvrtao. Evo, i poziv u reprezentaciju je potvrda da Čabraja igra jako dobru sezonu, a sad je stiglo i konačno “da” od Starog…

Jedini gol ove sezone zabio je Lokomotivi, a ima i tri asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Nikad još Gorica nije imala igrača u reprezentaciji U-21, Čabraja je ovim ušao i u klupske knjige našega kluba, a ponosni su na njega i u njegovu Poreču.

– Tamo sam počeo, u porečkom Jadranu, ali već s 12, 13 godina sam otišao u Zagreb, u Dinamovu školu. Prošao sam sve generacije, igrao i lijevo krilo i lijevog beka, a kad sam shvatio da ću teško do mjesta u prvoj momčadi, odlučio sam otići svojim putem. Iz Gorice su me pozvali, pristao sam doći, i danas sam jako sretan što sam tako odlučio – kaže Čabraja, koji je prošle sezone igrao za Dinamo II, dvaput i protiv Gorice, kasnijeg prvaka druge lige.

Odigrao je 30 utakmica, bio standardan prvotimac, no u klubu su odlučili pustiti ga. Zbog čega bi, kako sad stvari stoje, vrlo brzo mogli zažaliti. Ako već dosad nisu… No Čabi je odabrao svoj put. Preko Gorice, ali i reprezentacije, do konačnog cilja. Prostora za napredak ima još jako puno, svjestan je toga i sam, i u ovim sretnim danima zna da ga čeka još gomila rada prije nego doista postane ono što je Stari najavio. Igračina.

CityLIGHTS

Poslušali su savjet #Ostanidoma pa treninge gledaju na internetu i vježbaju s roditeljima

Mladim plesačima treneri pokušavaju olakšati boravak u njihova četiri zida

Objavljeno

on

Preko noći više od 100 djece članova Sportsko plesnog kluba Vega ostalo je bez treninga, a treneri bez posla kada je prije dva tjedna nacionalni Stožer civilne zaštite donio odluku o obustavi nastave. Prvi put u 16 godina, koliko postoji ovaj velikogorički klub akrobatskog rock’n’rolla, ne mogu plesati, a otkazana su i sva natjecanja za koja su se pripremali.

– Obzirom da ponekad treniram i reprezentacije drugih država tako sam budno pratio razvoj situacije u svijetu te sam znao što nam slijedi, ali sam ostao smiren. Srećom da sam se početkom veljače vratio iz Švedske neokrznut koronavirusom. Ova situacija je teško pala svima nama, a mišljenja sam da je najteže sportašima i djeci. Ja sam navikao raditi 100 na sat i biti non-stop u pokretu i teško mi je sada sjediti doma, tako je i ostalim trenerima, Našim članovima je vjerojatno i još teže – objasnio je Tomislav Odžić, osnivač i glavni trener Vege.

Kako bi svoje članove održali u formi, ali im i olakšali izolaciju, započeli su s mini treninzima putem interneta. Osim plesnih figura, treneri im šalju i zadatke koji uključuju vježbe tehnike, kondicije i snage.

– Svaki dan smo s njima u kontaktu, a s vremena na vrijeme im šaljemo i neke druge zadatke kako bi razvijali kreativnost te ih potaknuli na razmišljanje. Pazimo da im je sve to zabavno, a često u te zadatke uključujemo i njihove roditelje. Veseli nas što i roditelji i djeca jedva čekaju novi trening, novi zadatak, novi izazov – kaže Odžić i dodaje kako se nada da će ugroza završiti koncem travnja kako bi se svi ponovo okupili u dvorani već početkom svibnja.

Nastavi čitati

Sport

Prije više od 15 slavilo se 70 godina sportskog ponosa Buševca

Za Polet su tada igrali Željko Župetić, Ferenček, Gudiček, Mirenić, Prlić, Čunčić, Igor Rožić..

Objavljeno

on

Sad kad se priroda žestoko pobunila a voljeni Zagreb i mnogi drugi se tresu, ovim vračanjem u sportsku (nogometnu) prošlost želimo Vam barem malo skrenuti misli s okrutne zbilje. Drugačije ne znam ni ne mogu pomoći jer vodim rat s nakupljenim godinama a i s karcinomom ali mislima sam ipak uz one koji sada naviše pate i trpe ili nesebično rade na zbrinjavanju najugroženijih. Iz arhive nastojimo izdvojiti raznolikost i seliti se iz mjesta u mjesto našeg Turopolja, barem virtualno. Jer, OSTAJEM DOMA, a suprugu ne puštam bliže od nekoliko matara (šala mala, a malo i ozbiljno). Barem dok idući tjedan neću morati na Rebro na terapiju. A prije više od 15 godina bili smo u Buševcu. Dogodilo se to 18. prosinca 2004. Dan kasnije Sportske novosti su objavile sljedeće.

– Stanovnici Buševca, mjesta nedaleko Velike Gorice, smještenog uz samu prometnicu Zagreb-Sisak, imaju razloga biti ponosni. Sinoć se u buševečki Dom kulture natiskalo oko 300 članova, počasnih uzvanika, sportskih prijatelja i predstavnika mnogobrojnih organizacija da bi zajedno svečanom sjednicom proslavili 70. godišnjicu od osnutka sportskog društva Polet. Prikazan je 45-minutni film o sportskom društvu u kojem djeluje NK Polet, zapaženi član 4. hrvatske lige, odnosno Jedinstvene županijske lige. U šahovskom klubu djeluju šahistice koje se natječu u 1. hrvatskoj ligi, dok su šahisti drugoligaši. U sportskom društvu još je i konjički klub Buševec 2003. te informatički klub Info.
U filmu je spomenuto da je idejni začetnik kluba daleke 1934. godine (15. ožujka) bio lokalni učitelj Matija Mihatović.Klub je nazvan Seljak, a 1947. godine postaje Polet.Šahovska sekcija djeluje od 1962. godine a danas šahiste vodi Zlatko Rožić. Predsjednik čitavog društva je Nenad Črnko, koji se zahvalio prisutnima na podršci, posebno KUD-u “Ogranku seljačke sloge” iz Buševca, koji inače ima gostovanja po čitavoj Europi, Kanadi i Americi. Upravo to kulturno-umjetničko društvo izvanredno se ukomponiralo u sjednicu kao i gost Vladimir Kočiš Zec.
Među uzvanicima bili su Krešimir Hubak, dogradonačelnik grada Velike Gorice, Željko Mihalj, dopredsjednik Nogometnog saveza Zagrebačke županije, Vladimir Hrenković ispred Zajednice športskih udruga Velike Gorice, Josip Katulić tajnik Nogometnog središta Velike Gorice i mnogi drugi. Uoči samog početka svečane sjednice stigao je telegram NK Zagreba (klub prijatelj, tada još ugledni prvoligaš a 2001/2002 i prvak države) koji je pročitan i u kojem se predsjednik zagrebaša Dražen Medić ispričava za nedolazak.
Osim svečane sjednice priređena je i cjelodnevna izložba koja je također na goste ostavila izvanredan dojam. Stare fotografije, rekviziti, mreže, stare lopte, pokali, imena osnivača. Zaista impresivno kao i domjenak na kraju proslave velikog jubileja -objavile su tada Sportske novosti.

U tom vremenu počelo se razmišljati o pohodu na 3. HNL. Momčad je bila posložena vrhunski a izdvojili smo utakmicu odigrane u travnju 2004. kontra Dugog Sela u kojoj je Polet slavio 4:0. Igralo se na Zvrniku pred 200 gledatelja a sudio je odlično Jakovina (Zaprešić) dok su mu pomagali Špoljar (Bistra) i Novak (Zaprešić). Delegat je bio Bača iz Zaprešića. Za Polet zabili su Krešo Beloša-Fijan, Željko Župetć, Zvonimir Rožić i Igor Rožić. Za Polet su igrali: Domitrović-, Nosić 7,5, Gudiček 7,5, J. Rožić 7,5 (od 65. Pancirov-), Kr. Beloša-Fijan 7,5 (od 74. Z. Rožić 7,5), Ferenček 7,5, Župetić 8, Mirenić 7,5 (od 70. Lovrić-), Prlić 7,5 (od 56. Karlo Beloša-Fijan 7,5), Čunčić 7,5, I. Rožić 7,5. Trener: Nino Matković 8. Igrač utakmice bio je Željko Župetić.

Godine 2005. u kolovozu predsjednik Poleta Nenad Črnko najavio je pohod na 3. HNL. Sportske novosti su 8. kolovoza objavile Črnkov optimizam. “U prošloj sezoni bili smo doprvaci, a u novoj cilj je prvo mjesto i pokušaj pohoda na 3, HNL. Argumenti za optimizam su ostanak svih igrača iz prošle sezone osim Klakočera (Austrija), a pojačani smo petoricom novih. Došli su Dalibor Mazulović, Nikola Komšić (oba Radnik), Tomislav Sedmak (Zagreb), Tomislav Prekratić (Lučko) i Perica Živko (Velika Mlaka). Pregovaramo s još dvojicom. Prozivka je bila još 18. srpnja a već smo odigrali i test utakmice protiv Moslavine iz Kutina (1:2) i Vrbovca (2:0). Trenira se šest puta tjedno a težih napora pošteđen je samo lakše ozlijeđeni Nenad Bibić”-otkrio je tada Nenad Črno. Sve nakon toga je za gospodina Črnka uglavnom uzlazna putanja, do predsjednika uglednog prvoligaša HNK Gorice, člana IO HNS-a i još mnogo toga.

Nastavi čitati

Sport

Nakon ‘Legende turopoljskog nogometa’, ide leksikon!

Davor Štuban živa enciklopedija sporta u Turopolju

Objavljeno

on

Minulo je s vihorom već 20 ljeta, od kad se u Plavom salonu na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici okupilo brojno i vrlo zanimljivo i birano društvo. Bilo je tu nogometnih legendi našeg Turopolja svih generacija, sportskih dužnosnika, predstavnika najvažnijih političkih struktura, predstavnika medija svih sorti, tamburaši. Dogodilo se to 25. veljače 2000. godine na promociji knjige Davora Štuban pod imenom “Legende Turopoljskog nogometa”. Davor je u to vrijeme bio tajnik Zajednice sportskih udruga Velike Gorice, dopisnik Sportskih novosti i urednik sportskih stranica u Glasniku Turopolja, glavnog urednika Aleksandra Božića Saše. Saša je bio i urednik “Legendi”. Jedan od nakladnika knjige bila je Zajednica sportskih udruga čiji je predsjednik u to vrijeme bio legendarni Vlado Stepanić, moglo bi se kazati, dugogodišnji “tata i mama” NK Udarnika a kasnije pomalo i NK Kurilovca (neka se ne uvrijede ostali zaslužni za procvat i prosperitet drugog kluba u Turopolju iza prvoligaša Gorice).


U knjizi je najprije obrađen Branko Peštaj Brane. Davor je uvodno napisao: “Poznavatelji nogometnih legendi odavno su ustvrdili: najbolji nogometaš Turopolja bio je Željko Plepelić, a najveća legenda turopoljskog nogometa Branko Peštaj”. Brane ljepši kompliment nije mogao dobiti. Kao najuspješniji, najpoznatiji i najcjenjeniji naveden je Stjepan Deverić Štef. Ukratko, igrao je i zabijao za Dinamo i Hajduk. Velemajstorski. Na trećem mjestu u knjizi je Mladen Župetić Keber. Radnik(ovac) i dinamovac. Tu je i Branko Godinić Jagoda (nadimak mu je složio legendarni zagrebaš Pero Močibob) iz Odre. Jagoda u tada sjajnom NK Zagrebu i kasnije Radniku. Nije se u Davorovoj knjizi moga zaobići ni plavokosi dečko iz Mraclina Vjekoslav Kovačić Kova, dinamovac po dresu i srcu. Logično, Kova je bio i ostao vezan i za NK Mraclin.

Na 37. stranici “Legendi” je Željko Plepelić Beli. Davor je napisao: “potezi koji se pamti”. Čarobnjak i golgeter prije Messija. Ovo vrijedi za mnoge koji su ga dobro poznavali i cijenili. Stroj za golove bio je i Nikola Cvetnić Đekson iz Mraclina. Isto vrijedi i za “mister gol” Josipa Ledera Kvaku. Ivan Graber Bojs imao je drugačije radno mjesto spram Kvake. Otraga neprelazan ali po potrebi nakon prekida i naprijed u nebeskom skoku.

Što kazati o Stjepanu Mesariću Čapi? Nema ga više među nama a kao da je predosjećao autor knjige prerani odlazak napisavši ispod imena i prezimena “legenda koja traje”. I traje kod nas starijih koji još nekako trajemo. Vlado Mihalj Škija je čudo iz Velike Mlake, i centarfor i centarhalf! Autor knjige je zaista pažljivo birao i nije nigdje pogriješio pa ni kad je za Vladu Mirenića naveo “stup obrane”. A što je Željko Košković Kole? Veliki zaljubljenik u Radnik, strijelac s desnog boka, neustrašiv kao igrač i kasnije trener. Maratonac s dušom je Vlado Benšak Beni. Zašto danas u Turopolju nema takvi igrači? Štuban je za Vladu Lutera napisao “golgeter s osjećajem”, a autor Davor je ekspert za nogomet i svaka mu je na mjestu.

Među legendama je i Silvo Kranjac Šime, beskompromisni Dalmatinac u Turopolju. Sjajan čovjek i uvijek gospodin. Ivica Mikulčić Mika je za svoju generaciju nekako bio intelektualac, odličan nogometaš i kasnije takav prvoligaški sudac. Za Željka Radočaja Spidera autor “Legendi” je naveo: posljednji romantičar. Iz Kurilovca. Među odabranima je u knjizi i Josip Jančić Babriga, libero i šef obrane, te Ivan Kučiš Blohin, Juraj Radočaj Leks, Željo Mrakovčić Čefok golman iz Vukovina, Stjepan Rogina Das, Zlatko Čunčić Čelik, Josip Palorec Rolek i Josip Rožić Skela. U skici za portret spomenuti su Željko Domitrović Beli, Krešimir Marušić Keko, Dubravko Hrkovac Hrki i Branko Sambolić Samba. I na kraju, minulih 20 ljeta Davor Štuban i suradnici nisu mirovali. U finišu je nova knjiga, bolje reći leksikon. Obrađeno je, koliko znamo, blizu tisuću sportaša našeg podneblja! Da se nije dogodilo ovo što nam se dogodilo, prezentacija je trebala biti oko Uskrsa. Ovako, to će se vjerojatno prolongirati za neka ljepša vremena.

Nastavi čitati

Reporter 391 - 12.03.2020.

Facebook

Izdvojeno