Poveži se s nama

CityLIGHTS

Prehodali Hrvatsku: ‘Bili smo kao nomadi, zaboravili smo da negdje živimo’

Na put krenuli kako bi promicali zdrav život i podizali svijest o problemu napuštenih pasa

Objavljeno

Jedno od mnogih zajedničkih druženja dva prijatelja iz Velike Gorice rezultiralo je jednom, za mnoge suludom idejom. Ali ne i njima. Odlučili su ostaviti svakodnevicu iza sebe, izaći iz svoje komfor zone i krenuti u, vrijeme je pokazalo, avanturu života. Prošli su dečki u četiri mjeseca cijelu Hrvatsku, i to – pješice! Gdje su bili i što su radili otkrio nam je Domagoj Sučić, jedan od dvojice “hodača”. Drugi je Tomislav Orlić, ali nisu oni bili sami, s njima su na put krenuli i njihovi psi Barca i Maminjo. Nakon par mjeseci društvo se povećalo, pa je tu i Floki. Ali krenimo redom.

Projekt nazvan “HoDajmo 2108.” Krenuo  je prvog dana mjeseca lipnja iz Vukovara.  Sa sjajem u očima Domagoj se prisjeća tog dana.

– Euforija!  Malo smo se prenatrpali, ruksaci su težili gotovo 35 kilograma. Morali smo to smanjiti. Ali krenuli smo u jednu sjajnu priču!

A priča je imala i svoje ciljeve, prije svega promicati rekreaciju, nordijsko hodanje i zdrav život. Ono što je možda bilo i najvažnije u svemu je podizanje svijesti o nenapuštanju pasa, pogotovo u tom ljetnom periodu kada je nekako postalo važnije otići na odmor od toga kako zbrinuti ljubimca.

Odabrali su ljetni period, nije im bilo lako već u samom startu, jer  Slavonija je to, ravnica, pržilo je sa svih strana, no gostoljubivi slavonski ljudi olakšavali su im na svakom koraku. Prije svega, tko je ikad tamo bio zna da se iz ovog dijela Hrvatske gladan ne odlazi. Nerijetko osim što su ih ugostili u svojim domovima, još su im davali slanine, neka se nađe po putu, a ta namirnica im je davala puno energije. Trudili su se ustajati što ranije kako bi što više prošli dok nije zagrijalo, a onda bi malo odmarali, pa ponovno na put u poslijepodnevnim satima, kasnije je bio zadatak naći smještaj ili lokaciju gdje će razvući šatore. Svi su pozitivno reagirali na projekt, vrata su se sama otvarala, po putu su imali i društvo, što je zapravo i bila prvotna ideja. Petra ih je pratila od Vukovara do Vinkovaca, pa je tu bila i Tomislavova djevojka  Boba, zatim  Igor koji je s njima prehodao cijelu Istru. Ta podrška značila im je puno, a uz sve bilo je i zabavnije.

Foto: privatni album

Obišli desetak azila i skloništa za životinje te udomili Flokija!

Hodajući Hrvatskom obišli su preko deset azila i skloništa za životinje. Razlika među njima je ta da skloništima upravljaju udruge koje ne primaju pomoć od mjesne samouprave, žive od donacija, a azili su private veterinarske stanice koje su dobile koncesije na skupljanje životinja velik broj volontera, a uz smijeh dodaje kad bi bio pas lutalica volio bi tamo završiti.

Nažalost, već kod Đakova Domagoj se morao oprostiti s Barcom jer ona jednostavno nije mogla dalje. Nakon nekog vremena prijatelji su je iz Velike Gorice vratili u Voćin gdje su dečki tada bili, no ni to nije potrajalo. Svoju avanturu dečki su nastavili s jednim članom manje, sve do Bjelovara kada je pala odluka – udomit će psa!

– U azilu smo udomili jednu kujicu koja se nije snašla, bila je previše istraumatizirana nije nam dala prići, pa smo sami otišli u sklonište, i na prvu smo se našli s Flokijem, iako ni to nije bilo savršeno u startu. Već u prvom selu izletio je neki pas, Floki se uplašio i pobjegao, trčali smo za njim, ali uzalud. Zvao sam cure iz azila, zajedničkim snagama smo ga tražili, gotovo  do ponoći, ali nismo ga našli. Odlučili smo ga nastaviti tražiti i ujutro. A u jutarnjim satima iznenađenje- Floki je čekao pred šatorom. Od tada je nastavio put s nama – prepričava Domagoj.

Slavonija, Podravina, Međimurje, Zagorje… Pa potom preko Sljemena, nakon gotovo mjesec i pol dana dečki stižu u svoju Veliku Goricu.

– Doček je bio super, Goričani su se pridružili od Velike Mlake i išli s nama do Gorice. Hvala svima na tome!

Foto: privatni album

Mogući zajednički projekti s ekipom iz Siska

Nakon dva dana odmora u svom gradu dečki su nastavili prema Sisku. I tamo su obišli azil, a potom se ulogorili na Zibelu. I taman kad su mislili kako će lagano dalje upoznali su ekipu koja ih je zadržala tri dana. Nisu se tome nadali, a u konačnici su doznali da je riječ o ljudima koji rade velike projekte kao i oni. Tako su naši “hodači” uz svakodnevno kretanje još uspjeli uživati u turniru u odbojci, sudjelovati na partyu, pa uz sve to još i kajakariti. Koliko su kliknuli pokazuje i činjenica da su se nakon završetka projekta našli opet, te su u Sisku posadili tri ruže u znak prijateljstva između Gorice i tog grada, a uz sve razvijaju se ideje o zajedničkim projektima.

– Petrinja, pa prema Glini i Topuskom, tamo je grozna situacija, jako je veliki broj pasa lutalica, nažalost tamo nema azila, puno još u Hrvatskoj treba raditi na zbrinjavanju i udomljavanju lutalica.” I upravo zato putem je sinula ideja da naprave portal za udomljavanje pasa koji bi bio centralni portal preko kojeg bi svi azili i građani bili povezani. Već se radi na tome da to provedu u djelo, to bi svakako bila kruna ovog projekta – kaže Domagoj.

Dečki su putem dosta snimali i fotografirali, a Domagoj od svojeg dnevnika namjerava napraviti putopis koji će prikazati realnu sliku naših azila, ali i pored njih. Jer ističe kako su bili u mjestima gdje nikad nisu bili, a ima se što vidjeti jer  Hrvatska je predivna zemlja i ljudi su predivni.

Foto: privatni album

Posljednjih mjesec dana – svatko svojim putem!

Usred sezone kad su i poznanici bili na odmoru, teško je bilo ići naprijed i ne zadržavati se. Kad su došli do Raba gdje su bili kod prijatelja odlučili su malo promijeniti stazu i krenuli su Premužićevom stazom na Velebitu, te su je prošli za tri dana. Pridružio im se tamo Marko Dević te je s dečkima hodao do Karlobaga. Tu je bila točka gdje su se Domagoj i Tomislav razdvojili. Domagoj je nastavio cestovnim putem, a Tomica planinskim prema Dubrovniku. Bilo je to točno tri mjeseca nakon početka putovanja. Do odredišta je prvi stigao Domagoj, a par dana nakon njega i Tomislav, no u Veliku Goricu nisu se vratili zajedno.

– Taj dolazak u Dubrovnik… Došao sam do kraja puta, i malo mi je čak bilo žao što je došlo do toga. Izgubiš pojam da negdje živiš, misliš da je to normalno, mijenjati rute kao nomad. Nakon mjesec dana sam došao k sebi, treba se adaptirati i vratiti u realnost, radim sve po protokolu. Bio je to aktivni odmor, upoznao sam i samog sebe, i dobre i loše strane, ništa nije bilo teško, možda fizički napor u prvih mjesec dana – kaže Domagoj i zaključuje da bi ovako nešto svakome preporučio jer cilj je ostvaren, i da je to doista avantura života.

Osim toga, kaže, drugačije razmišlja, jer oni više nisu iste osobe kao prije tog puta. Ovako nešto čovjeka mijenja, i to uglavnom na dobro.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Spremno drugo izdanje online kviza

Sudjelovati mogu ekipe do pet članova

Objavljeno

on

Ekipa iz VG kviz lige u četvrtak organizira drugo izdanje on-line kviza, koji se neće bodovati za ligu, a nema ni nagrada. Sudjelovati mogu ekipe do pet članova.

– S obzirom na to da je prvi put sve radilo, ponavljamo – u četvrtak oko 19,55 sati će započeti stream unutar ovog eventa preko kojeg ćete vidjeti pitanja. Ekipa se u međusobnoj komunikaciji članova (preko messengera/skype) odlučuje za odgovor kojeg jedan član ekipe zapisuje na obrazac kojeg ću objaviti u event. Obrazac s odgovorima se šalje samo na kraju kviza. Između pitanja će biti oko 60 sekundi za odgovore te na pola kratka pauza. Ako stream neće funkcionirati, pitanja će jedno po jedno biti objavljivana u event – poručili su organizatori.

 

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Sjajna ekipa Judo teama Fuji i ove godine na Wingsima

Opet su pali rekordi, ali o brojkama ćemo kad sve bude službeno, svatko je svakako opet išao debelo preko svojih mogućnosti.

Objavljeno

on

Da su stvari išle svojim uobičajenim tijekom danas bismo trčali u Zadru. Ali nisu. Korona je prekinula sve što je mogla posljednjih više desetaka dana, pa tako i sportske manifestacije. No, Wings for life je više od sporta. Humanitarna je to manifestacija koja okuplja velik broj onih koji trče za one koji ne mogu. Kako bi jednog dana možda dobili priliku prohodati. I ove godine, mnogi su uplatili startnine koje u stopostotnom iznosu idu za istraživanja koja će pomoći u pronalasku lijeka za ozljede leđne moždine. I većina je unatoč ponudi organizatora za povratom, odlučila donirati taj iznos. A organizatori nisu bili nezahvalni, nego su svakom donatoru poklonili dva vaučera, kako bi danas ipak trčali. Putem aplikacije. I sve je bilo isto. Ali ništa isto nije.

 

Treća godina Judo teama Fuji

Ovu utrku trči svatko za sebe, i ono što je najuzbudljivije, ne znaš gdje ti je cilj. Dobro, ne samo za sebe, možeš trčati i za jedan od timova. Velika Gorica od 2018. godine ima tim koji nije jedan od onih koji će vam nuditi hrpe sponzorskih mamaca da bi im se pridružili, nego je to tim za koji se trči! Riječ je o Judo temu Fuji, na čelu s kapetanicom Marinom Drašković. Da, da s divnom ženom koja je s Judo klubom Fuji već postigla sjajne stvari! I prije tri godine pokrenula je priču vezanu uz Wingse, tim koji smo već spomenuli, okupila se grupa entuzijasta, i krenuli smo tog 07.svibnja 2018. od zadarskih zidina, pa do kud nas noge i kotači na kolicima nose.

Tako je bilo i prošle godine kad je tim već opasno narastao po broju članova, i među oko tri tisuće timova naš Fuji bio je ukupno 90.! Veselili smo se druženju u Zadru i ove godine, no, sad nastupa priča s početka. Korona. Nema ničega, nema ni Wingsa.

I to što nema! Organizatori podijelili vaučere, upute, i krenule su pripreme. A tim nam je opet okupio impresivnu brojku. Trčalo se diljem Hrvatske, ali i izvan nje – za Fuji, za one koji ne mogu u cijelom svijetu. Dio Judo teama Fuji odabrao je lokaciju na pisti ZTC-a u Velikoj Gorici, nemojte nas kritizirati jer smo desetak sekundi iskoristili za zagrljaj i zajedničko fotkanje, koroni unatoč.

Mobiteli spremni, aplikacije spremne, Fuji spreman! Odbrojavanje je počelo, nema Krila Oluje, nema mora, nema himne, nema tisuća ljudi oko nas, ali ima volje, želje, ljubavi i humanosti! 13 je sati, krećemo! I svatko tko je jednom trčao Wingse zna kako to izgleda, kad krenete, imate pola sata fore pred presretačkim vozilom, a onda ono kreće, prvo 14km/h, a onda sve brže. I to je ta čarolija. Nikad ne znaš do kuda ćeš stići. Danas nas je lovilo virtualno presretačko vozilo, aplikacija je malo zafrkavala, ali svejedno učinjeno je još jedno humano djelo, trčali smo za one koji ne mogu!

 

A što kaže pokretačica ove predivne goričke priče Marina Drašković?  “Mene je oduševilo koliko duha je u ovoj utrci unatoč tome što ju nismo trčali među hrpetinom ljudi. Valjda nam je bilo dovoljno to što znamo za koga trčimo. Opet su pali rekordi, ali o brojkama ćemo kad sve bude službeno, svatko je svakako opet išao debelo preko svojih mogućnosti. Ostaje malo gorak okus zbog aplikacije koja je mnogima zabilježila manje kilometara nego što su prošli, ALI opet najbitnije je da smo, nas 51 član tima skupili 1252 eura za istraživanja ozljeda leđne moždine.

Meni je ovo prva utrka da sam gurala nekoga u kolicima.  Lana je bila odličan suvozač pa mi je bilo lakše… Iduće godine guram njenu sestru tako da mislim da se moram naviknuti da ću u budućnosti na Wingsima gurati kolica. Taj element je dodao dodatnu zabavu u trenucima kad ti je već baš teško. Iako je meni jako rano postalo teško, stalno sam si mislila, pa kak da stanem? Pa tu sam više radi Lane, ne toliko radi sebe.

Ipak, osjećaj nakon trke je na kraju full sličan kao nakon one u Zadru.” – kaže Marina.

A kako i ne bi bio sličan osjećaj kad učiniš jedno tako veliko i humano djelo. Naravno Judo team Fuji čeka vas i sljedeće godine na utrci Wings for life, i vjerujemo da ćete nam se pridružiti. Možete i hodati ako ne volite trčati, a s treninzima krenite još danas! Bez izgovora, ova cijela priča je za one koji ne mogu, ni hodati, ni trčati…

Galerija fotografija:

 

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Gorički vatrogasci za Palčiće: Na aukciji majica sa slikom njihovog prerano preminulog kolege

U čast Ivanu Galekoviću, poklanjaju majicu koju su tiskali za natjecanje Fire Combat na kojem su osvojili naslov prvaka Hrvatske

Objavljeno

on

Tijekom nedavnog potresa u Zagrebu nastradalo je rodilište u Petrovoj. Maleni Palčići prvo su morali preseliti iz rodilišta i urušenog dijela neonatologije, a onda su vraćeni u sigurni dio Petrove bolnice. Vrlo brzo rodila se humanitarna akcija “Vratimo Palčiće u Petrovu” kako bi se kupila oprema intenzivne njege za nedonoščad na novom odjelu neonatologije. Akciju su pokrenuli roditelji malih boraca okupljeni u Klub roditelja nedonoščadi Palčići, a vrlo brzo su joj se pridružili i mnogi poznati sportaši, udruge, ali i građani velikog srca koji žele pomoći malenim borcima.  Udruga Dinamo to smo mi napravila i posebnu Facebook stranicu Vratimo Palčiće u Petrovu na kojoj svatko može licitirati za vrijednu sportsku opremu i tako pomoći rodilištu u Petrovoj. Među predmetima za koje se može licitirati su dresovi poznatih hrvatskih, ali i svjetskih, nogometaša kao što su Zvonimir Boban, Luka Modrić i Eduardo da Silva, nogometne lopte, različita sportska oprema naših izvrsnih sportaša, sportske uspomene…

U akciju su se uključila i Javna vatrogasna postrojba Velika Gorica, a na aukciju su stavili majicu u čast svog kolege vatrogasca Ivana Galekovića, koji je nesretnim slučajem stradao prošle godine prilikom gašenja požara u Velikoj Gorici.

– Na aukciju dajemo majicu sa slikom nesretno preminulog prijatelja, kolege i člana vatrogasne obitelji Ivana Galekovića. Dana 20.07.2019. godine napustio nas je Ivan obavljajući ono što je najviše volio – pomagati drugima. Zato u njegovu spomen, poklanjamo majicu s njegovim likom koju smo tiskali za natjecanje FC ( Fire Combat ) u Rijeci i na kojem smo osvojili naslov prvaka Hrvatske, Ivanu u čast! Nadamo se da ćemo ovim postupkom pripomoći ovoj hvalevrijednoj humanitarnoj akciji za naše najmanje i najmilije. Pozivamo i sve naše kolege Vatrogasce širom Hrvatske da se uključe u ovu humanitarnu akciju – kazali su gorički vatrogasci.

Početna cijena iznosila je 150 kuna, a do sada je ponuđeno 2500 kuna. No, vremena još ima. Aukcija traje do 1. svibnja u podne. Licitirati za ovu majicu možete na Facebook stranici Goričani VG.

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno