Sport

Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’

Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom

Objavljeno

prije 12 mjeseci

12. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…

U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…

Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.

– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.

Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.

– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.

Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.

– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.

– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…

Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.

– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.

U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…

– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.

Kao klinac bio je veliki hajdukovac.

– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…

Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!

– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.

Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.

– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.

Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…

– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.

Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.

Sport

Mijenjaj teren! Vrzić kapetan, šestorica na probi i remi sa “sindikalcima”

Nogometaši Gorice, od prve minute njih petorica, plus šest igrača na probi, odigrali su 2-2 sa selekcijom nogometnog sindikata u posljednjoj utakmici na 38 godina starom travnjaku Gradskog stadiona

Objavljeno

prije 1 sat

7. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prva utakmica na travnjaku Gradskog stadiona u Velikoj Gorici odigrana je 30. lipnja 1987. godine, kad su se u nogometu nadmetali Radnik i studentska reprezentacija Jugoslavija, koja će koji dan kasnije započeti svoj nastup na Univerzijadi. Zahvaljujući kojoj je stadion i izgrađen…

Posljednja utakmica na istom tom travnjaku Gradskog stadiona odigrana je ove nedjelje, 6. srpnja 2025. godine, gotovo četiri desetljeća kasnije. Nije bilo spektakularno, jer prijateljsku utakmicu igrala je kombinirana momčad Gorice, prošarana igračima na probi i selekcija Nogometnog sindikata, sastavljena od igrača bez kluba, ali ući će u povijest, barem na mala vrata.

I ostat će zapisano da je Gorica dan prije nego što su počeli radovi na promjeni travnjaka odigrala 2-2 s HUNS-om, i to u utakmici u kojoj je vodila 2-0… No, ajmo redom.

Najavio je trener Carević nakon minimalnog poraza od Šahtara da će dva dan poslije nastupiti i neki igrači na probi, što se i dogodilo. Kapetansku traku ponio je ovoga puta 18-godišnji Luka Vrzić, a od “pravih” igrača Gorice tu su bili još i Karlo Žiger, Vinko Skrbin, Luka Kapulica i Antonio Ilić. Svi ostali u startnih 11, baš kao i njihovi rivali s druge strane, zasad su igrači bez kluba.

Nakon prvih 45 minuta protiv Šahtara, vidjeli smo ponovno Dominika Brauna, 21-godišnjeg stoper s Dinamovom školom iza sebe, koji je prošlu sezonu odigrao u Bjelovaru. Predstavio se i Ivan Dominić (22), bek iz Čakovca, koji je dosad već prošao i Hajduk II, i finski KuPS, a u dresu Dubrave je u posljednje dvije sezone skupio 54 nastupa u Prvoj NL.

Iz inozemstva je stigao desni bek Leart Zekolli (23), Kosovar koji je posljednji angažman imao u svojoj domovini, a ranije je igrao i u Albaniji te u – Hrvatskoj. Jedno vrijeme bio je član Zmaja iz Makarske… Iz susjedstva, odnosno iz Sarajeva, stigli su i braća blizanci Aleksa i Sergej Popović, 19-godišnji blizanci iz Banja Luke koji su nastupali za juniorsku momčad Sarajeva. Aleksa je desno krilo, Sergej desni bek.

Uz sve njih, vidjeli smo i lijevo krilo Josipa Balića (21), koji je stigao iz Hrvaca i također se pokušava nametnuti, a u kolikoj mjeri je to bilo kome od navedenih uspjelo, doznat ćemo sljedećih dana.

Golovima se igrači na probi nisu istaknuli, jer njih su zabijali prvo Vinko Skrbin u 14. minuti, a zatim i kapetan Vrzić u posljednjoj minuti prvog poluvremena. U nastavku su gosti uspjeli izjednačiti preko Kašikovića u 50. i Banovića u 60. minuti, pokazavši da ima kvalitete i u tom društvu, koje se u nastavku nadmetalo s goričkim igračima s klupe kao što su Luka Brlek, Stjepan Kučiš, Husein Sambuljević, Fran Stunja, Lovro Dukić, Zvonimir Josić, Fran Kasumović i Medin Gashi.

Ukratko, milijun posto Gorica više nikad neće igrati u ovom sastavu, a sto posto je da Gorici trebaju pojačanja. Nada se trener Carević da će neki igrači stići već ovoga tjedna, a bude li tako, imat će ih na raspolaganju za subotu, kad je na redu nova provjera. Ovoga puta igrat će se u Čatežu, a s druge strane bit će dobro poznata lica – Dean Klafurić i Damir Milanović. Njihov Široki pobijedio je Dinamo, a sad će pokušati i Goricu.

Koja će prvu sljedeću utakmicu na svom stadionu odigrati 20. rujna. Prevedeno, za točno 75 dana.

Nastavite čitati

Moja županija

FOTO Mažoretkinja Larisa Bertović – Miss sporta Hrvatske 2025.

Objavljeno

prije 12 sati

6. srpnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Larisa Bertović mažoretkinja Plesne Udruge Ritmokracija iz Brdovca (članica Hrvatskog udruženja mažoret timova – HUMT) nova je Miss sporta Hrvatske 2025. Prvi je to put u povijesti izbora da lentu najljepše osvaja sportašica iz mažoret plesa, sporta koji posljednjih godina bilježi veliki rast popularnosti u svijetu.

Velika Gorica, 06.07.2025. Larisa Bertović-Miss sporta Hrvatske 2025. Foto: Renato Branðolica

Velika Gorica, 06.07.2025. Larisa Bertović-Miss sporta Hrvatske 2025. Foto: Renato Branðolica

– Jako sam se iznenadila kad sam čula da je voditelj prozvao moje ime, jer je konkurencija bila jaka. Djevojke su ove godine bile jako lijepe i simpatične, a ova četiri dana, koliko smo provele zajedno, bilo mi je jedno predivno iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Jako mi je drago da mogu promovirati svoj mažoret ples, sport za koji treba ulagati puno truda, volje i upornosti. Naravno, treba malo i talenta.