Vijesti
Vuzem ili zapovedani svetek – turopoljski običaji i vjerovanja za Uskrs
Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec, podsjetila je na neke od starih običaja i vjerovanja u ovo, za vjernike, najznačajnije litrugijsko vrijeme.
Brojni turopoljski uskrsni običaji, pa i neka vjerovanja u rituale koji upravo u danima Svetog uskršnjeg trodnevlja donose ljepotu, zdravlje i blagostanje, zadržali su se sve do današnjih dana. Blagoslov jela koja se nose u pletenim košaricama, prekrivenim najljepšim izvezenim krpama ili stolnicama mogu se vidjeti gotovo u svakoj crkvi u rano nedjeljno jutro na Uskrs. Iako smo okruženi svim mogućim vrstama uskrsnih ukrasa i naljepnica za pisanice, još uvijek se jaja farbaju na prirodan način, a pisanicom se u nekim krajevima još uvijek naziva ona snaha koja na Uskrsno jutro stigne prva s mise do kuće s blagoslovljenim jelom.
Foto: Blagoslov jela na Veliku subotu/Višnja Huzjak, fotodokumentacija Muzeja Turopolja
Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec, o starim običajima za Uskrs ispričala nam je neke od starih običaja i vjerovanja u ovo, za vjernike, najznačajnije litrugijsko vrijeme.
– U vrijeme od Pepelnice do Uskrsa, tj. Vuzma kak’ mi to u Turopolju govorimo, bilo je nekoliko vrlo posnih dana u vremenu od Pepelnice do Uskrsa U to vrijeme nije se pjevalo, nije se glasno veselilo, nisu se održavale zabave niti svadbe, petkom se išlo u crkvu, na križni put i jako mnogo se molilo.
U Turopolju se kaže da je Vuzem zapovedani svetek, od negda. Što znači da je Sveta stolica od davnina odredila, uz nedjelju, posebne obavezne blagdane, tijekom kojih su vjernici obavezni sudjelovati na svetoj misi i uzdržavati se od radova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu. Od velikog četvrtka u podne sve do nakon Uskrsnog ponedjeljka, zemlja se ne smije obrađivati.
Na Veliki četvrtak u podne zvona na svim crkvama bi se povezivala i nisu zvonila sve do Uskrsa. Danas nema toga, jer je sve na struju, a nekad su to ručno radili zvonari. Na petak, dan kad je Isus položen u grob, djeca su u Turopolju brala poljsko cvijeće, većinom ljubičice, pa su ih slagali u buketiće i stavljali u čašice s vodom, pa bi kuće prekrasno mirisale.
Na Uskrs, snahe iz svake kuće su rano ujutro išle u crkvu na blagoslov jela, a na glavi su nosile košaru s hranom. Te košare nisu bile nimalo lagane, u njima su bile pisanice, sol, kruh, šunka, gibanica, već kako je tko imao. Košare su bile pokrivene najljepšim ručnim radovima, sa stolnicama, kak’ se to kod nas u Turopolju kaže. Čim bi svećenik blagoslovio hranu, snahe bi potrčale kući, jer se vjerovalo da ona koja prva stigne donosi sreću toj kući u toj godini. Onda bi kućedomaćin počastio susjede s rakijom, jer mu je snaha donijela sreću u kuću. Nakon toga bi se okupili oko stola i doručkovali tu blagoslovljenu hranu. Potom bi se svečano obukli i zajedno otišli na podnevnu misu, a zvona bi zvonila i zvonila..Doma bi ostajale bake koje bi pripremale svečani obed za uskrs, nakon čega bi se s pisanicama išlo susjedima, prijateljima i rodbini čestitati Uskrs – ispričala nam je Plehinger.
Foto: pexels.com
Djeci posebno draga preduskrsna aktivnost je svakako – bojanje jaja.
– Kod nas u Turopolju su se pisanice najčešće bojale tak’ da su se jaja kuhala s lupinama od crvenog luka koje su se cijele zime prikupljale za tu svrhu. Uz to bi se brali listovi i cvjetovi biljaka u rano proljeće, pa bi se pričvrstili na jaja i ostajali bi njihovi oblici. Na kraju bi se ohlađene pisanice istrljale s malo špeka da bi bile sjajne i još ljepše – kaže.
Za sreću, zdravlje i ljepotu biralo se proljetno cvijeće, no nekad to baš i nije bilo jednostavno za izvesti.
– Vjerovalo se da se djevojke trebaju umivati u vodi s potopljenim cvjetovima proljetnog cvijeća kako bi bile lijepe i zdrave za Uskrs. Međutim, u to vrijeme je bilo zima i rijetko bi bilo toliko proljetnog cvijeća..Pokojni Jože Pavišić mi je znao pripovedati da je u vrijeme Uskrsa znalo biti toliko hladno i puno smrznutog visokog snijega da je jednog takvog Uskrsa njegovoj snahi, koja se vraćala s blagoslova hrane, ispao iz košare suhi sir i po smrznutim bregima se otkotrljao predaleko..Zime nisu bile ovakve kakve mi imamo zadnjih par desetljeća – zaključuje Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec.
Dodajmo ovome, kako se u nekim krajevima u večernjim satima na Veliku subotu palio i prigodni krijes zvan vuzmica, a već spomenuta najbrža snaha nazivala se i – pisanica.
Sve o tradicionalnim turopoljskim običajima za Uskrs možete poslušati i u jutarnjem programu Gianne Kotroman na frekvencijama Cityradija – 88,6 Mhz!
Foto: pexels.com
Moja županija
Kreće izbor najuzornije hrvatske seoske žene, prijave otvorene do 1. lipnja
Završnica natjecanja održat će se u listopadu.
Moja županija
Stanovnicima Jastrebarskog Županija ispunila obećanje
Postavljen je uspornik prometa kako bi se dodatno povećala sigurnost svih sudionika u prometu.
Moja županija
Stara kurija u novom ruhu – Kratečko dobilo Centar baštine
U obnovljenoj zgradi smješten je izložbeni postav „Kratečko – tok tradicije, baštine i povijesti“ koji prikazuje razvoj sela Kratečko i naselja sisačke Donje Posavine
Jučer je u srcu sisačke Donje Posavine, svečano otvoren Centar baštine Sisačko-moslavačke županije. Centar je smješten u obnovljenoj povijesnoj zgradi koja datira iz 1835. godine. Objekt je izvorno izgrađen kao kurija grofa Tome Keglevića, a tijekom kasnijih razdoblja, nakon prodaje imanja, služio je i kao župni dvor te bio važan dio društvenog života ovog kraja.
Zahvaljujući cjelovitoj obnovi koju je provela Sisačko-moslavačka županija u suradnji s Ministarstvom kulture i medija, povijesna zgrada danas je dobila novu funkciju i postala prostor namijenjen očuvanju i predstavljanju baštine ovog područja. Obnovljenu zgradu otvorio je župan Ivan Celjak koji je rekao kako će “Centar baštine u Kratečkom zasigurno podići kvalitetu života mještana, ali i obogatiti turističku ponudu za sve koji dolaze na ovo područje”.
Lokalni identitet
Svečanom otvorenju nazočili su brojni uzvanici i predstavnici institucija kao i mještani Kratečkog i Donje Posavine kojima je ovaj prostor važan dio lokalnog identiteta. Sisačka biskupija zgradu je ustupila Sisačko-moslavačkoj županiji na upravljanje. Župan Celjak tom je prilikom posebno zahvalio sisačkom biskupu mons. Vladi Košiću, koji je nakon blagoslova zgrade istaknuo važnost zajedništva, suradnje i zajedničkog djelovanja institucija iz kojih proizlaze ovako značajni projekti.
Baština za buduće generacije
Izaslanica ministrice kulture i medija Ivana Miletić Čakširan istaknula je kako je obnova kulturne baštine oštećene u potresu od izuzetne važnosti. Naglasila je ulogu Ministarstva kulture i medija u očuvanju i obnovi vrijednih povijesnih objekata rekavši da je “potres ovoj zgradi donio novu budućnost i mogućnost da ponovno živi zajedno s mještanima i doprinosi očuvanju bogate baštine Lonjskog polja.”
Svečani program upotpunili su nastupi članova KUD-a Hrvatsko srce Kratečko, dok su učenice 2. razreda Osnovne škole Budaševo – Topolovac – Gušće, Allena Radić i Tamara Vidović, izvele scenski prikaz koji je na poseban način dočarao život na selu nekada.
-
Vijestiprije 5 danaVelika Gorica dobila prvi Baby Signs centar u Hrvatskoj
-
Vijestiprije 4 danaDio Velike Gorice ostaje bez vode – provjerite je li vaša ulica na popisu
-
Vijestiprije 5 danaPreminuo Mladen pl. Šipušić, dugogodišnji član Plemenite opčine turopoljske
-
Moja županijaprije 4 danaOdržana sjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije