Vijesti

Vuzem ili zapovedani svetek – turopoljski običaji i vjerovanja za Uskrs

Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec, podsjetila je na neke od starih običaja i vjerovanja u ovo, za vjernike, najznačajnije litrugijsko vrijeme.

Objavljeno

prije 2 godine

29. ožujka 2024.

Objavio/la

Goga Kiš

Brojni turopoljski uskrsni običaji, pa i neka vjerovanja u rituale koji upravo u danima Svetog uskršnjeg trodnevlja donose ljepotu, zdravlje i blagostanje, zadržali su se sve do današnjih dana. Blagoslov jela koja se nose u pletenim košaricama, prekrivenim najljepšim izvezenim krpama ili stolnicama mogu se vidjeti gotovo u svakoj crkvi u rano nedjeljno jutro na Uskrs. Iako smo okruženi svim mogućim vrstama uskrsnih ukrasa i naljepnica za pisanice, još uvijek se jaja farbaju na prirodan način, a pisanicom se u nekim krajevima još uvijek naziva ona snaha koja na Uskrsno jutro stigne prva s mise do kuće s blagoslovljenim jelom.

Foto: Blagoslov jela na Veliku subotu/Višnja Huzjak, fotodokumentacija Muzeja Turopolja

Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec, o starim običajima za Uskrs ispričala nam je neke od starih običaja i vjerovanja u ovo, za vjernike, najznačajnije litrugijsko vrijeme.

– U vrijeme od Pepelnice do Uskrsa, tj. Vuzma kak’ mi to u Turopolju govorimo, bilo je nekoliko vrlo posnih dana u vremenu od Pepelnice do Uskrsa U to vrijeme nije se pjevalo, nije se glasno veselilo, nisu se održavale zabave niti svadbe, petkom se išlo u crkvu, na križni put i jako mnogo se molilo.

U Turopolju se kaže da je Vuzem zapovedani svetek, od negda. Što znači da je Sveta stolica od davnina odredila, uz nedjelju, posebne obavezne blagdane, tijekom kojih su vjernici obavezni sudjelovati na svetoj misi i uzdržavati se od radova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu. Od velikog četvrtka u podne sve do nakon Uskrsnog ponedjeljka, zemlja se ne smije obrađivati.

Na Veliki četvrtak u podne zvona na svim crkvama bi se povezivala i nisu zvonila sve do Uskrsa. Danas nema toga, jer je sve na struju, a nekad su to ručno radili zvonari. Na petak, dan kad je Isus položen u grob, djeca su u Turopolju brala poljsko cvijeće, većinom ljubičice, pa su ih slagali u buketiće i stavljali u čašice s vodom, pa bi kuće prekrasno mirisale.

Na Uskrs, snahe iz svake kuće su rano ujutro išle u crkvu na blagoslov jela, a na glavi su nosile košaru s hranom. Te košare nisu bile nimalo lagane, u njima su bile pisanice, sol, kruh, šunka, gibanica, već kako je tko imao. Košare su bile pokrivene najljepšim ručnim radovima, sa stolnicama, kak’ se to kod nas u Turopolju kaže. Čim bi svećenik blagoslovio hranu, snahe bi potrčale kući, jer se vjerovalo da ona koja prva stigne donosi sreću toj kući u toj godini. Onda bi kućedomaćin počastio susjede s rakijom, jer mu je snaha donijela sreću u kuću. Nakon toga bi se okupili oko stola i doručkovali tu blagoslovljenu hranu. Potom bi se svečano obukli i zajedno otišli na podnevnu misu, a zvona bi zvonila i zvonila..Doma bi ostajale bake koje bi pripremale svečani obed za uskrs, nakon čega bi se s pisanicama išlo susjedima, prijateljima i rodbini čestitati Uskrs – ispričala nam je Plehinger.

Foto: pexels.com

Djeci posebno draga preduskrsna aktivnost je svakako – bojanje jaja.

– Kod nas u Turopolju su se pisanice najčešće bojale tak’ da su se jaja kuhala s lupinama od crvenog luka koje su se cijele zime prikupljale za tu svrhu. Uz to bi se brali listovi i cvjetovi biljaka u rano proljeće, pa bi se pričvrstili na jaja i ostajali bi njihovi oblici. Na kraju bi se ohlađene pisanice istrljale s malo špeka da bi bile sjajne i još ljepše – kaže.

Za sreću, zdravlje i ljepotu biralo se proljetno cvijeće, no nekad to baš i nije bilo jednostavno za izvesti.

– Vjerovalo se da se djevojke trebaju umivati u vodi s potopljenim cvjetovima proljetnog cvijeća kako bi bile lijepe i zdrave za Uskrs. Međutim, u to vrijeme je bilo zima i rijetko bi bilo toliko proljetnog cvijeća..Pokojni Jože Pavišić mi je znao pripovedati da je u vrijeme Uskrsa znalo biti toliko hladno i puno smrznutog visokog snijega da je jednog takvog Uskrsa njegovoj snahi, koja se vraćala s blagoslova hrane, ispao iz košare suhi sir i po smrznutim bregima se otkotrljao predaleko..Zime nisu bile ovakve kakve mi imamo zadnjih par desetljeća – zaključuje Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec.

Dodajmo ovome, kako se u nekim krajevima u večernjim satima na Veliku subotu palio i prigodni krijes zvan vuzmica, a već spomenuta najbrža snaha nazivala se i – pisanica.

Sve o tradicionalnim turopoljskim običajima za Uskrs možete poslušati i u jutarnjem programu Gianne Kotroman na frekvencijama Cityradija – 88,6 Mhz!

Foto: pexels.com

Udruge

FOTO Održana godišnja skupština SUH-a Podružnica Velika Gorica

Objavljeno

prije 49 minuta

16. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Članovi Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) – Podružnica Velika Gorica održali su Izvještajnu godišnju skupštinu jučer (srijeda, 15.04.2026.) u Restoranu Medanović (Okuje). Sjednicu Skupštine otvorio je i vodio Stjepan Milobara – predsjednik Podružnice, a u radnom predsjedništvu još su bili Ana Večerin i Biserka Požgaj, zapisničarka je bila Katica Tokalić.