Vijesti
Vuzem ili zapovedani svetek – turopoljski običaji i vjerovanja za Uskrs
Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec, podsjetila je na neke od starih običaja i vjerovanja u ovo, za vjernike, najznačajnije litrugijsko vrijeme.
Brojni turopoljski uskrsni običaji, pa i neka vjerovanja u rituale koji upravo u danima Svetog uskršnjeg trodnevlja donose ljepotu, zdravlje i blagostanje, zadržali su se sve do današnjih dana. Blagoslov jela koja se nose u pletenim košaricama, prekrivenim najljepšim izvezenim krpama ili stolnicama mogu se vidjeti gotovo u svakoj crkvi u rano nedjeljno jutro na Uskrs. Iako smo okruženi svim mogućim vrstama uskrsnih ukrasa i naljepnica za pisanice, još uvijek se jaja farbaju na prirodan način, a pisanicom se u nekim krajevima još uvijek naziva ona snaha koja na Uskrsno jutro stigne prva s mise do kuće s blagoslovljenim jelom.
Foto: Blagoslov jela na Veliku subotu/Višnja Huzjak, fotodokumentacija Muzeja Turopolja
Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec, o starim običajima za Uskrs ispričala nam je neke od starih običaja i vjerovanja u ovo, za vjernike, najznačajnije litrugijsko vrijeme.
– U vrijeme od Pepelnice do Uskrsa, tj. Vuzma kak’ mi to u Turopolju govorimo, bilo je nekoliko vrlo posnih dana u vremenu od Pepelnice do Uskrsa U to vrijeme nije se pjevalo, nije se glasno veselilo, nisu se održavale zabave niti svadbe, petkom se išlo u crkvu, na križni put i jako mnogo se molilo.
U Turopolju se kaže da je Vuzem zapovedani svetek, od negda. Što znači da je Sveta stolica od davnina odredila, uz nedjelju, posebne obavezne blagdane, tijekom kojih su vjernici obavezni sudjelovati na svetoj misi i uzdržavati se od radova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu. Od velikog četvrtka u podne sve do nakon Uskrsnog ponedjeljka, zemlja se ne smije obrađivati.
Na Veliki četvrtak u podne zvona na svim crkvama bi se povezivala i nisu zvonila sve do Uskrsa. Danas nema toga, jer je sve na struju, a nekad su to ručno radili zvonari. Na petak, dan kad je Isus položen u grob, djeca su u Turopolju brala poljsko cvijeće, većinom ljubičice, pa su ih slagali u buketiće i stavljali u čašice s vodom, pa bi kuće prekrasno mirisale.
Na Uskrs, snahe iz svake kuće su rano ujutro išle u crkvu na blagoslov jela, a na glavi su nosile košaru s hranom. Te košare nisu bile nimalo lagane, u njima su bile pisanice, sol, kruh, šunka, gibanica, već kako je tko imao. Košare su bile pokrivene najljepšim ručnim radovima, sa stolnicama, kak’ se to kod nas u Turopolju kaže. Čim bi svećenik blagoslovio hranu, snahe bi potrčale kući, jer se vjerovalo da ona koja prva stigne donosi sreću toj kući u toj godini. Onda bi kućedomaćin počastio susjede s rakijom, jer mu je snaha donijela sreću u kuću. Nakon toga bi se okupili oko stola i doručkovali tu blagoslovljenu hranu. Potom bi se svečano obukli i zajedno otišli na podnevnu misu, a zvona bi zvonila i zvonila..Doma bi ostajale bake koje bi pripremale svečani obed za uskrs, nakon čega bi se s pisanicama išlo susjedima, prijateljima i rodbini čestitati Uskrs – ispričala nam je Plehinger.
Foto: pexels.com
Djeci posebno draga preduskrsna aktivnost je svakako – bojanje jaja.
– Kod nas u Turopolju su se pisanice najčešće bojale tak’ da su se jaja kuhala s lupinama od crvenog luka koje su se cijele zime prikupljale za tu svrhu. Uz to bi se brali listovi i cvjetovi biljaka u rano proljeće, pa bi se pričvrstili na jaja i ostajali bi njihovi oblici. Na kraju bi se ohlađene pisanice istrljale s malo špeka da bi bile sjajne i još ljepše – kaže.
Za sreću, zdravlje i ljepotu biralo se proljetno cvijeće, no nekad to baš i nije bilo jednostavno za izvesti.
– Vjerovalo se da se djevojke trebaju umivati u vodi s potopljenim cvjetovima proljetnog cvijeća kako bi bile lijepe i zdrave za Uskrs. Međutim, u to vrijeme je bilo zima i rijetko bi bilo toliko proljetnog cvijeća..Pokojni Jože Pavišić mi je znao pripovedati da je u vrijeme Uskrsa znalo biti toliko hladno i puno smrznutog visokog snijega da je jednog takvog Uskrsa njegovoj snahi, koja se vraćala s blagoslova hrane, ispao iz košare suhi sir i po smrznutim bregima se otkotrljao predaleko..Zime nisu bile ovakve kakve mi imamo zadnjih par desetljeća – zaključuje Ana Plehinger, predsjednica Matice hrvatske Velika Gorica i članica Etno udruge Kurilovec.
Dodajmo ovome, kako se u nekim krajevima u večernjim satima na Veliku subotu palio i prigodni krijes zvan vuzmica, a već spomenuta najbrža snaha nazivala se i – pisanica.
Sve o tradicionalnim turopoljskim običajima za Uskrs možete poslušati i u jutarnjem programu Gianne Kotroman na frekvencijama Cityradija – 88,6 Mhz!
Foto: pexels.com
Sport
Saša Sabljak se javio iz Emirata: ‘Čujemo detonacije, ali treniramo i igramo…’
Velikogoričanin Saša Sabljak sredinom siječnja je otišao u UAE, u suradnji s Krunom Rendulićem preuzeo je klub iz grada udaljenog od Dubaija stotinjak kilometara, a zasad nema planova o povratku kući…
Kad su se sredinom siječnja Krunoslav Rendulić kao glavni trener i naš sugrađanin Saša Sabljak kao njegov pomoćnik uputili prema Ras Al Khaimahu, gradu od 200.000 stanovnika udaljenom stotinjak kilometara od Dubaija, znalo se da idu u potencijalno opasno područje. Oružje je već ozbiljno zveckalo, vrtjele su se razne varijante o događajima koji nemaju nikakve veze ni s nogometom ni sa zdravim razumom, ali Kruno i Sale vjerovali su da će ih sve te ratne priče ipak zaobići.
Nažalost, ništa od toga. Sabljak i Rendulić i dalje se bave nogometom, vode svoj Emirates Club, ali istovremeno i osluškuju sve dostupne informacije.
– Pratimo vijesti iz sata u sat, ali život se kod nas odvija manje-više normalno – javio se Sale iz Emirata, s naglaskom na ovo “manje-više”.
– Povremeno znamo čuti detonacije, uglavnom kad presretnu projektile gore visoko na nebu. Vidjeli smo da su komadići tih projektila, odnosno krhotine, padali po Dubaiju i Abu Dhabiju, no kod nas toga nije bilo puno. Nije ugodno kad padaju bombe, kad se vode ratovi, ali to je nažalost tako. Dobro je što kod nas sve funkcionira, a nadam se da će tako i ostati.
Panike u glasu nema ni u tragovima, Saša djeluje mirno i staloženo, uz nadu da se to neće imati razloga mijenjati.
– Pratimo situaciju, ali radimo, treniramo i igramo normalno. Evo, baš smo u ponedjeljak igrali kup, izgubili smo 2-1, imamo utakmicu i u subotu, idemo prema Fudžiri… Kažem, život se odvija svojim tokom, trgovine rade, kao i sve ostalo. Iz kluba ništa ne govore, normalno funkcioniramo, ali logično da pratimo sve što se događa. Poruke koje primamo svode se na to da ne širimo paniku, a bude li se nešto mijenjalo, vjerujem da ćemo znati na vrijeme – kaže Sabljak i dodaje:
– Shvaćam ljude koji su u strahu, pogotovo nakon padova tih krhotina, ali mi imamo sreće da nas to stvarno dotiče. Barem zasad. Svi smo tu u istoj zgradi, Rendulić, ja i naš analitičar Filip Lekić, nalazimo se kod Krune u stanu, gledali smo zajedno i Rijeka – Hajduk, ispunjavamo si to slobodno vrijeme.
Dramatične vijesti o napadu na američku bazu u Dubaiju u četvrtak poslijepodne do našeg društva u Ras Al Khaimahu nisu došle, što je najbolja moguća vijest.
– Daj Bože da to što prije završi, da sve skupa što kraće traje, da se sve vrati u normalu. I da se putnici sa svih strana svijeta, koji su zapeli u Emiratima, vrate svojim kućama – poželio je Saša.
Vijesti
Evakuacija s Bliskog istoka – danas dva zrakoplova stižu u Zračnu luku
Jedan stiže popodne, drugi pred ponoć.
-
Vijestiprije 3 dana(EKSLUZIVNO) Goričan iz Dubaija – “Mediji krivo prenose, evo što se zapravo događa”
-
HOTNEWSprije 2 danaTko u Velikoj Gorici ima pravo na naknadu za troškove stanovanja?
-
Vijestiprije 2 danaVIDEO Novi napad u Dubaiju! Naši sugrađani sve snimili
-
Sportprije 4 danaGalovićev rani pogodak odveo Polet u četvrtfinale Kupa NSVG