Zbog radova na rekonstrukciji Ulice Matice hrvatske, na potezu od Ulice Slavka Kolara do Kurilovečke ulice, promet se zatvara za sva vozila osim stanara i gradilišne mehanizacije. Kako smo najavili ranije, radovi će trajati 120 dana, a za to vrijeme građani i vozači morat će se prilagoditi novoj prometnoj regulaciji i izmijenjenim trasama javnog prijevoza.

Tijekom trajanja radova, promet će biti preusmjeren na obilazne pravce, Ulicu Slavka Kolara, A. K. Miošića i Kurilovečku. Ova privremena regulacija obuhvaća i promjene na semaforima na križanju Kolarove i A. K. Miošića te Matice hrvatske i Kurilovečke, koji će biti preprogramirana kako bi omogućila bolji protok vozila.

ZET-ove linije 268, 290, 330, 310, 313 i 315 prometovat će redovnom trasom do kružnog toka Matice hrvatske – S. Kolara, nakon čega skreću desno na Slavka Kolara, zatim lijevo na A. K. Miošića, pa ponovno lijevo na Kurilovečku i desno natrag na Maticu hrvatsku prema terminalu.

Privremeno autobusno stajalište u Ulici A. K. Miošića neće se koristiti za ZET-ove autobuse.

ARRIVA mijenja trase za više linija. Linije 2, 8, 12, 13 i 15 nakon kružnog toka nastavljaju preko Ulice Slavka Kolara, A. K. Miošića i S. F. Jape prema terminalu. Linija 14 ide ravno od Slavka Kolara do A. K. Miošića, potom skreće lijevo na S. F. Jape.

Linije iz smjera juga dolaskom do križanja Ulice Slavka Kolara i A. K. Miošića skreću desno na Ulicu A. K. Miošića, na križanju s Ulicom S. F. Jape skreću lijevo i nastavljaju do autobusnog terminala.

Za linije 4, 5 i 6 uspostavlja se privremeno autobusno stajalište u Ulici A. K. Miošića između kućnih brojeva 17 i 19, koje zamjenjuje stajalište kod broja 77 u Ulici Slavka Kolara.

Građani Velike Gorice sljedeća četiri mjeseca morat će se prilagoditi složenijoj prometnoj situaciji, no sve je u službi obnove i unapređenja infrastrukture. Prometne izmjene bit će jasno označene, a vozačima se preporučuje strpljenje i praćenje signalizacije na terenu. Planirajte svoje rute na vrijeme, pogotovo ako se oslanjate na javni prijevoz, kako biste izbjegli gužve i kašnjenja.

U povodu 100. obljetnice izgradnje Kapelice Gospe Karmelske, stanovnici Kobilića pripremaju sedmodnevno obilježavanje koje započinje u ponedjeljak, 14. srpnja. 

Spomendan svoje zaštitnice, mještani svake godine slave svečanom trodnevnicom, no ove godine, u čast velike obljetnice, obilježavanje i priprema traje cijeli tjedan. 

Središnje događanje bit će u nedjelju, 20. srpnja kada će Kapelica dobiti i posvećene statue Josipa i Marije, te ploču s natpisom, kada je i tko je kapelicu sagradio.  

Raspored obilježavanja: 

14.07.(Ponedjeljak) 

– Duhovna priprava u Kapeli Gospe Karmelske, Svetom misom u 19 i 30 sati 

– prije Svete mise molit će se krunica 

15.07.(Utorak) 

– Duhovna priprava u Kapeli Gospe Karmelske, Svetom misom u 19 i 30 sati 

– prije Svete mise molit će se krunica 

16.07.(Srijeda) 

– Duhovna priprava u Kapeli Gospe Karmelske, Svetom misom u 19 i 30 sati 

– prije Svete mise molit će se krunica 

17.07.(Četvrtak) 

– Duhovna priprava u Kapeli Gospe Karmelske, Svetom misom u 19 i 30 sati 

– prije Svete mise molit će se krunica 

– klanjanje i blagoslov s Presvetim 

18.07.(Petak) 

– Duhovna priprava u Kapeli Gospe Karmelske, Svetom misom u 19 i 30 sati 

– prije Svete mise molit će se krunica 

– u 21 sat u Društvenom domu bit će na platnu prikaz formiranja mjesne zajednice u Kobiliću 

19.07.(Subota) 

– Duhovna priprava u Kapeli Gospe Karmelske, Svetom misom u 19 i 30 sati 

– prije Svete mise molit će se krunica 

20.07.(Nedjelja) 

– od 10 i 30 do 13 sati bit će zatvoren dio ceste kroz naselje Kobilić, na potezu od dućana do Društvenog doma  

– prije Svete mise molit će se krunica, a prije krunice bit će organizirana procesija povijesnih postrojbi i ostalih vjernika koji u istoj žele sudjelovati, od sportskog objekta do same Kapele Gospe Karmelske 

– u 11 sati glavna proslava Svetom misom ( dolazak na Svetu misu Crkvenog zbora, povijenih postrojbi, te stanovnici Kobilića obučeni u tradicionalne Turopoljske narodne nošnje) 

– nakon mise Blagoslov i otkrivanje ploče postavljene na ulaz Kapelice na kojoj piše tko i kada je sagradio Kapelu, Blagoslov drvenih statua Svetog Josipa i Marije (poklon gospodina Stjepana Trupčevića – Tobya) 

– odlazak u Društveni dom  

– Govor Župnika Norberta Kopriveca 

– postavljanje epoxy ploče na kojoj je pjesma našeg pjesnika Stjepana Viteza ( poklon gospodina Ronalda Jurenića – Ronija)  

– recitacije pjesnika Stjepana Viteza 

– druženje uz švedski stol (okrijepa, kolači, „finger food“ ) 

Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.

“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.

Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.

Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin

Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.

Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…

Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…

U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.

Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.

– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.

Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…

Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.

– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:

– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…

Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.

– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.

Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.

– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.

– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:

– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.

Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.

– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.

Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…

– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.

Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.

– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:

– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.

Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.

– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.

Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.

– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.

Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.

– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.

IVANOVO GOSTOVANJE NA CITY RADIJU POSLUŠAJTE OVDJE