Povežite se s nama

Vijesti

Virtualni sastanak: Dječje gradsko vijeće razgovaralo o online nastavi i načinu života u situaciji pandemije

Djeci najviše nedostaju prijatelji i igra

Objavljeno

na

Nakon što su u četvrtak riješili svoje školske obveze, dječji gradski vijećnici sastali su se virtualno i prokomentirali aktualne teme. S njima su razgovarale voditeljice Dječjeg gradskog vijeća, Arijana Mataga Tintor, savjetnica za predškolski odgoj, djecu i mlade u gradskoj upravi i Jelena Kos, psihologinja iz Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. Dvanaest vijećnika iz svih velikogoričkih osnovnih škola razgovaralo je o prednostima i nedostacima online nastave, o načinu života u situaciji pandemije, o tome što im najviše nedostaje i treba. Uz to, vijećnici su uputili poruke svojim vršnjacima i otkrili što će prvo raditi kada sve ovo završi.

Što djeca kažu o online nastavi

Mladi vijećnici istaknuli su i neke prednosti online nastave. Sviđa im se što sami organiziraju svoje vrijeme, treba im manje vremena za napisati i poslati sve potrebno za školu, kod kuće mogu raditi za vrijeme nastave koje u školi ne bi mogli, kao što je na primjer jesti za vrijeme nastave. Pozitivno je i što ne moraju nositi svaki dan 15 kilogrma knjiga na leđima, a ako im nešto nije jasno, mogu gradivo pogledati na YouTubeu ili pitati profesora/icu. Prema iskustvu članova Dječjeg gradskog vijeća, lakše je dobiti dobru ocjenu jer se ne traži toliko štrebanja, nego više aktivnost na satu i istraživački rad, no to ovisi i o profesorima pa nije kod svih isto. Djeci se sviđa i što koriste moderne tehnologije, a sve zadatke ne moraju odmah izvršiti.

Gorički dječji vijećnici upozorili su i na negativne strane online nastave. Kažu kako neki profesori pretjeruju sa zadacima, a previše zadaće ih demotivira. Također, smatraju kako previše vremena provode pred računalom, nastava putem TV-a prekratko traje, a ponekad se javljaju i problemi s tehnologijom – povezivanjem, internetom. Djeci nedostaju satovi likovnog i tjelesnog, teške lekcije profesori ne mogu dovoljno dobro objasniti ili nemaju dovoljno vremena, a smeta im i kada profesori ne poštuju satnicu i cijeli dan šalju zadatke jer su djeca tako stalno pod pritiskom.

– Nedostaje nam razred, prijatelji i sve ono što se čini „pravu“ školu u kojoj jedni drugima možemo pomagati, učitelji nas mogu pohvaliti, brže nam pomoći, brže reagirati – zaključili su članovi Dječjeg gradskog vijeća.

Vijećnici naglašavaju da je nekima lakše, a nekima teže u ovoj situaciji. Dok jedni kažu da im nedostaje klasična škola, drugi bi mogli do kraja školske godine ovako. Zaključuju da uspjeh ovakvog načina rada najviše ovisi o samom učeniku, ali i o učiteljima. Učenicima je dana odgovornost i ispada da „sami sebe obrazuju –dobivaju zadatke, rješavaju i šalju“. Svi vijećnici se slažu da je jako važno biti dobro organiziran, ali i da nemaju svi jednake uvjete za rad i učenje.

Što djeci najviše nedostaje i treba?

Djeci najviše nedostaju prijatelji i igra, normalna škola u kojoj se zezaju, školski odmori, izvannastavne aktivnosti, treninzi. Iako neki trče, voze bicikl i igraju se na dvorištu, iako se ponekad vide s prijateljima preko video poziva, to nije isto. Voljeli bi se uživo vidjeti s njima, zagrliti ih i veseliti se s njima. Mnogima je kod kuće i dosadno, nedostaje im ići u školu, nedostaje im svjež zrak, izleti, šetnje, previše su u kući, ispred ekrana.

Iako im „prava škola“ nedostaje, svi se slažu da bi s njom trebalo krenuti ili u svibnju ili bi do kraja školske godine trebalo biti ovako. Misle da nema smisla raditi zbrku par tjedana prije završetka školske godine.

Poruke vršnjacima

– Svima nam je teško, no trebamo znati i biti svjesni da će sve to jednom proći. Ništa se neće dogoditi ako propustimo neke stvari. Pomaže ako imamo rutinu i ako organiziramo svoje vrijeme. U toj rutini i svakodnevici važno je pronaći ono što volimo, naći balans između obveza i opuštanja. Ne treba se opterećivati vijestima i informacijama, ali je važno pridržavati se pravila. Kad se suočimo sa situacijom u kojoj smo se našli, čini se da se dobro snalazimo, ide nam dosta dobro – poručili su vršnjacima.

Priča iz kvarta

Na bureku kod Zvone. Bez zvone…

Prošlo je mjesec dana otkad nas je napustio Zvonimir Šimić, među Velikogoričanima omiljeni Zvone. Njegova radnja na placu, čuvena i izvan goričkih okvira, bila je zatvorena 11 dana, ali sad opet radi. Bez uobičajenih jutarnjih poziva…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugo ga već nije bilo tamo gdje smo navikli da bude, dugo je već na pitanje “kako je Zvone” slijedilo slijeganje ramenima, pogled u pod i odgovor u stilu “nije dobro”. Opaka bolest mučila je i izmučila Zvonimira Šimića, čovjeka koji je na svoj način obilježio posljednja desetljeća u životu našega grada. Zauvijek je zaspao 28. svibnja, a te je srijede ogroman broj Velikogoričana pustio i poneku suzu, jer tamo na placu, kod Zvone, više neće biti Zvone…

Njegova mala i šarmantna, nadaleko poznata radnja u našem Tržnom centru godinama je bila sinonim za vrhunski burek. I daleko šire od našega kraja znalo se za čuveni Zvonin burek, a svi mi koji smo dolazili malo češće znali smo da nije tajna samo u odličnom bureku. Tajna je bila u njemu, u njegovom pristupu i nastupu.

– Stvarno je bio duša od čovjeka, uvijek nasmijan i svakome bi izmamio osmijeh na lice – kaže nam jedna mušterija dok čeka u redu pogledavajući prema vrijednim djelatnicama.

– Nisam mogla vjerovati kad sam čula, njegov odlazak je veliki gubitak za Veliku Goricu, izgubili smo čovjeka koji je bio dobri duh našega grada, duša od čovjeka – nadovezala se druga mušterija, sublimirajući zapravo sve ono što misli i osjeća i najveći dio naših sugrađana.

Cijelih 11 dana radnja je bila zatvorena, rješavala su se birokratska pitanja, a onda je posao krenuo dalje. Burek je jednako dobar, ali nije to više isto bez gazde.

– Ma on i nije bio šef u punom smislu, nije tu bilo šefovskog autoritet… Zvone je svima nama prije svega bio prijatelj, uvijek smo se šalili, mogli reći što god želimo. Takvih ljudi nema puno – kaže nam jedna od njegovih zaposlenica.

Neobičan je bio taj šarm koji je Zvonimir Šimić nosio u sebi, valjda zato što ga je nosio i dijelio tako lako, jednostavno i neopterećeno. U svakoj komunikaciji bio je isti, svoj, pun duha i empatije.

– Kad god bi se dogodilo da nekome fali novaca, da nema za platiti, to nije bilo problem. Uvijek bi dao burek, govorio ljudima da ne moraju ni platiti… Koliko puta se dogodilo da netko uzme pet bureka, a on mu stavi i šesti. Ili netko uzme deset kiflica, a on ih stavi 15… Ne znam, možda su ga i zato ljudi voljeli. Uvijek je tako radio, a govorio je o tome i u ovom posljednjem razdoblju. Puno puta je ponovio: “I kad mene ne bude, radite na isti ovaj način…” – prenosi nam jednu od posljednjih poruka njegova dugogodišnja kolegica.

Ispratila ga je cijela ekipa iz radnje na posljednji počinak, i gotovo mjesec dana poslije knedla je ostala u grlu kad krene priča o Zvoni, a tog se osjećaja još barem neko vrijeme neće riješiti.

– Dugo ga već fizički nije bilo, zbog bolesti nije mogao dolaziti, ali svako jutro bi obavezno zvao i raspitivao se ide li sve po planu. Pa još nekoliko puta tijekom dana. I stvarno je osjećaj kao da nam fali jedan dio svih nas. Kao da se nešto odlomilo… Ali to je tako, ideš dalje, nema druge.

Više od dva i pol desetljeća rado smo ga viđali, još radije častili nepce njegovim proizvodima, burekom koji je drukčiji.

– Nema tu neke tajne. Radimo sa istim sastojcima kao i svi drugi, jedina razlika je što nema nikakvih aditiva i što stavimo malo više mesa nego ostali. Ne postoji misterij, i mi koristimo sol, papar i luk, jaje koje poveže smjesu i to je to. Možda je stvar u tome da se osjeti kad netko radi s puno ljubavi, volje i truda. A mi oduvijek tako radimo. Dobro smo se osjećali uz njega, radili smo s guštom i rekla bih, ako postoji, da je u tome tajna – priča nam Zvonina djelatnica.

– Hoće li sve ostati isto? Iskreno, ne znam. On je bio duša cijele ove priče i teško je reći kako će to funkcionirati bez njega…

Zvone porijeklo vukao iz Bosne i Hercegovine, odnosno s Kupresa. Doduše, rodio se u Slavoniji, iz koje je početkom rata i stigao u Veliku Goricu, a od kuće je ponio ljubav prema pitama. Počeo je raditi već na izlasku iz tinejdžerskih godina, prvi posao dobio je na Trgu bana Jelačića, a ubrzo je otvorio radnju na placu zajedno s Jurom Grlićem, poznatijim kao Burek Jura. Ubrzo je ta suradnja prekinuta, a Zvone je nastavio raditi sam. Potrajalo je to više od 25 godina, sve do one tužne srijede kad je zauvijek otišao.

Mirno spavaj, dobri čovječe…

Nastavite čitati

Sport

Propao mu Hajduk, javilo se Sarajevo: Ivan Banić otišao kod Zekića!

Iako se činilo da je na milimetar od potpisa za Hajduku, Ivan Banić postao je novi igrač FK Sarajeva. Na Koševu će ga dočekati trener Zoran Zekić, ali i cijeli niz poznatih lica iz svijeta HNL-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Smatralo se riješenom stvari da će Ivan Banić postati novi golman Hajduka, kluba u kojem je nogometno odrastao, u kojem se, takav je bio plan, trebao postaviti u ulogu podrške mladom Toniju Siliću. U jednom se trenutku zaista prezentiralo da je sve gotovo, da će dojučerašnji dokapetan i ponajbolji igrač Gorice po novome biti doma, u Sinju, a nogometom se baviti u obližnjem Splitu, no Hajduk je to…

A kad je Hajduk u pitanju, sve je moguće. Između ostaloga i to da se izbori za ljude koji će voditi klub smjeste na više od mjesec dana od završetka prošle sezone, usred priprema za novu sezonu, u terminu u kojem bi se štošta već trebalo znati. A na Poljudu se, čini se, i dalje ne zna ništa. Ni tko će slagati momčad, ni tko će sjediti u ključnim klupskim tijelima, ni tko će odlučivati o dovođenju novih igrača.

Ivan Banić, kako se može doznati, doista je dobio ponudu Hajduka, na nju je pristao, i dogovorio je bio da će mu se javiti kad da dođe potpisati ugovor. Bane je čekao, čekao, čekao i čekao. Trenirao je sa Zlatkom Runjom u svom Sinju, uživao u obiteljskom okruženju… I čekao i dalje. Kako se sve skupa već stvarno previše odužile, nije bilo druge nego aktivirati se na tržištu. Uostalom, za golmana njegove kvalitete i iskustva bilo je dovoljno samo pustiti glas da je na raspolaganju.

Najbrži i najkonkretniji bio je Zoran Zekić, odnosno FK Sarajevo, osvajač Kupa i treća momčad prvenstva u prošloj sezoni Premijer lige BiH.

“Ivan Banić novi čuvar mreže FK Sarajevo! Fudbalski klub Sarajevo s ponosom objavljuje dolazak iskusnog golmana Ivana Banića, koji je sa Bordo klubom potpisao ugovor do ljeta 2028. godine.

Banić dolazi iz redova hrvatskog prvoligaša Gorice, gdje je proteklih sezona bio jedan od najpouzdanijih čuvara mreže u SuperSport HNL-u. Tijekom svoje karijere, upisao je nastupe i u dresu slovenske Olimpije, dok je svoje prve nogometne korake napravio u omladinskom pogonu splitskog Hajduka.

Banić je u mlađim danima nosio dres U17 reprezentacije Hrvatske, za koju je upisao 12 nastupa. Dobro došao Ivane!”, predstavili su iz Sarajeva svog novog igrača.

I dalje će tako naš Bane, baš kao i u Gorici, nositi broj 31, koji će biti ispisan na stražnjoj strani dresa kluba s bogatom poviješću. Travnjakom Banićeva novog doma, stadiona na Koševu, trčao je svojedobno i veliki Asim Ferhatović Hase, čovjek opjeva u pjesmi “Zabranjenog pušenja”, ali i još niz klupskih legendi: Safet Sušić, Faruk Hadžibegić, Husref Musemić, Elvir Baljić…

Danas su neka druga, za nijansu manje romantična vremena, a Banića će u svlačionici dočekati i brojna lica iz svijeta HNL-a. U ulozi prvoga golmana zamijenit će bivšega golmana Šibeniku Lovru Rogića, ali u momčadi bi trebali ostati bivši igrač Lokomotive Vladan Bubanja, bivši igrači Slaven Belupa Vinko Soldo i Karlo Butić, bivši igrač Osijeka i Rudeša Karlo Lulić, bivši igrač Rijeke i Dinama Domagoj Pavičić…

Sretno, Bane!

Nastavite čitati

Moja županija

Div iz predgrađa na pola puta: ‘Dvije godine, dvije titule… Neka se tako nastavi!’

Bernard Gulić, trener Inkera iz Zaprešića, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i prisjetio se šampionske sezone iza nas, igračkih dana, ali i pogledao prema naprijed…

Objavljeno

na

Objavio/la

Uz onu na najvećoj razini, onu originalnu, imali smo u hrvatskom nogometnom svijetu još najmanje jednu “a kaj ako uspijemo” situaciju u sezoni iza nas. Događalo se to u petom rangu, u ligi koja se kompleksno zove 4. NL Središte Zagreb poskupina B, a u ovom slučaju, za razliku od Dinama u HNL-u, Inker iz Zaprešića je uspio. Naizgled neuhvatljiv bio je Vrbovec, no na kraju je Inker čak i u miru i spokoju dočekao zadnje kolo sezone.

– Uh, sezona je bila jako kompleksna. U jednom trenutku stvarno je izgledalo da nema šanse da stignemo Vrbovec, koji je imao osam bodova prednosti, ali odlučili smo napraviti sve da se na kraju sezone možemo pogledati u oči, spremni čestitati Vrbovčanima ako budu prvaci. U svlačionici sam imao skupinu igrača koji su puno toga prošli, koji zajedno imaju više od 500 utakmica prve lige, a zbog njih je i meni bilo puno lakše. Bili smo mirni, išli iz utakmice u utakmicu i sezonu završili s 10 pobjeda i tri remija. Pobijedili smo i Vrbovec u gostima, u utakmici koju je pratila pozornost nevjerojatna za peti rang, i na kraju zasluženo uzeli naslov prvaka i drugu godinu zaredom – priča nam Bernard Gulić, nekog igrač Intera iz Zaprešića, a u prošloj sezoni trener ovog novog Inkera iz Zaprešića.

Priča je poznata, u ljeto 2022. godine NK Inter Zaprešić je ugašen, a novi subjekt pod imenom NK Inker Zaprešić nastavio je raditi kroz omladinsku školu. Jednu sezonu seniori nisu postojali, da bi se u ljeto 2023. oformila momčad i krenulo od šestog ranga. Klub koji je osvojio prvi kup Hrvatske 1992. godine, koji je 2005. do posljednjega kola bio u igri za naslov prvaka države, čiji dres su nosili i velikani poput Luke Modrića, Vedrana Ćorluke, Dejana Lovrena, Eduarda i ostalih, našao se u situaciji da gostuje u Lomnici, Kuču, Buševcu…

Sljedeći korak bila je sezona u kojoj je Inker gostovao u Mraclinu i Gradićima, na Novoj grabi i doživio prvi poraz već u prvom kolu (3-0), ali sve je završilo najbolje moguće po Zaprešićane.

– Moramo zahvaliti i Mraclinu, koji je uzeo dva boda Vrbovcu, ali pogotovo Naftaš Ivaniću, koji je u samoj završnici preokrenuo s 1-3 na 4-3 i ostavio Vrbovčane bez bodova – kaže trener Gulić.

Iako je odmor od nogometa u tijeku, rado je potpisnik ove druge titule zaredom dočekao našu ekipu na stadionu u Zaprešiću. Smjestili smo se u prekrasno uređenu svlačionicu prve momčadi i prevrtjeli ponešto tema iz sadašnjosti, prošlosti i budućnosti… U kojoj je želja, ne skrivaju to u Zaprešiću, doći “najmanje do drugog ranga”. Dakle, Bernard i prijatelji na polovici su puta.

 

Nastavite čitati

Moja županija

DAN BRANITELJA Županijsko izaslanstvo odalo počast na rijeci Kupi u Pokupskom

U Domovinskom ratu s područja Zagrebačke županije sudjelovalo je oko 30 tisuća branitelja.

Objavljeno

na

Danas, 27. lipnja je Dan hrvatskih branitelja Zagrebačke županije.

Polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na mostu na rijeci Kupi u Pokupskom izaslanstvo Županije odalo je počast svim hrvatskim braniteljima Zagrebačke županije koji su svoj život dali za Domovinu.

U Domovinskom ratu s područja Zagrebačke županije sudjelovalo je oko 30 tisuća branitelja, podsjetio je zamjenik župana Damir Tomljenović.

Foto: Zagrebačka županija

–Na inicijativu Odbora za branitelje Zagrebačke županije, 2013. godine županijska Skupština je donijela odluku da 27. lipnja obilježavamo kao Dan branitelja naše županije, jer je na taj dan 1991. godine bila raspoređena II brigade Zbora narodne garde “Gromovi” čie su počela ratna djelovanja na području županije. Štitili su trokut Zagreb-Sisak-Karlovac – dodao je Tomljenović.

Foto: Zarebačka županija

Miljenko Komes, predsjednik HVIDRA-e Smobora i Svete Nedelje te član Odbora za branitelje Zagrebačke županije istaknuo je kako je u Pokupskom bila ključna obrana, koja je spriječila pad glavnoga grada.

–Zagrebačka županija je imala desetak brigada, a kako kroz Domovinski rat prošlo 70 tisuća branitelja, brojčano je naš doprinos izuzetno velik, obzirom da smo od neprijatelja branili metropolu, a to znači cijelu Hrvatsku. Naime, u slučaju “pada” grada Zagreba, izgubili bismo borbu za neovisnost – rekao je Komes.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom 

 

Nastavite čitati

Obrazovanje

VEL_IK zaključio uspješnu sezonu – mali informatičari, robotičari i tehničari dobili diplome

100-injak zaljubljenika u tehnologiju čini ovaj gradski klub posebnim mjestom inovacija.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogorički informatički klub VEL_IK jučer je službeno završio još jednu uspješnu sezonu, podjelom svjedodžbi, izložbom radova i druženjem. Na proslavi se okupila otprilike polovica od ukupno 50 učenika, dok je ostatak van grada na ljetnim praznicima. 

Jedna od dobitnica diplome je i 13-godišnja učenica Maja Maričić, koja je izvrsna u programiranju, u grupi robotičara. Otkrila nam je zašto ovaj “smjer” biraju radije dječaci. 

–Vjerojatno zbog stereotipa da je robotika samo za dječake. Ja sam ju odabrala još u 2. razredu jer mi se sviđalo da s nekoliko jednostavnih naredbi možemo napraviti cijeli program. Zato bih rado upisala i srednju školu za grafički dizajn i medijsku produkciju – ispričala je Maja. 

Foto: Gianna Kotroman

Inače, rezime godine donosi niz sjajnih rezultata i nezaboravnih iskustava. 

Naime, na državnom Robokup natjecanju u Poreču članovi kluba osvojili su odlično 2. mjesto — Juraj Haraminčić, Karlo Goršeta i Kristijan Jerbić briljantno su riješili zadatke iz strujnih krugova, automatike i robotike.  

Na županijskom Robokup-u također su bili drugi, potvrđujući odličnu formu na oba natjecanja, dok je drugi tim osvojio 6. mjesto. 

Na Županijskom natjecanju mladih tehničara u kategoriji Robotsko spašavanje žrtve klub je osvojio 2., 3. i 4. mjesto, a u kategoriji Automatika 2. mjesto.  

Na Državnom natjecanju iz informatike u kategoriji Osnove informatike, Luka Smrzlić osvojio je fantastično 2. mjesto, a još je vrijednije što se pripremao potpuno samostalno! 

Na Državnom WRO natjecanju, u kategoriji Elementary osvojili su 4. mjesto, a u kategoriji Junior ostvarili su 11., 14.  i 18. mjesto. 

Foto: Gianna Kotroman

Uz to, sudjelovali su i na prestižnim natjecanjima poput First LEGO League i Hrvatske LOGO lige te na županijskim natjecanjima iz LOGA i Algoritama, gdje su učenici također pokazali sjajne rezultate i timski duh.  

Dodajmo kako VEL_IK ima dugogodišnju podršku OŠ Eugena Kumičića, Zajednice tehničke kulture Grada Velike Gorice i Zagrebačke županije, Hrvatskog robotičkog saveza, Hrvatskog saveza informatičara, Instituta za razvoj i inovativnost mladih te Grada Velike Gorice. 

– Da uspjeh bude potpun, pobrinuli su se mentori Maksim Potnar, Dejan Grubić, Mario Mišković i Jurica Levak uz snažnu podršku ostalih članova Kluba. Bez svih vas ne bi bili to što jesmo. Vidimo se na jesen s novim projektima, programskim zadacima, Arduino elektroničkim komponentama, 3D printanim modelima, robotima i s puno punoooo LEGO kockica! – poručili su iz kluba. 

Foto: Gianna Kotroman

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno