Pobjednici ovogodišnjeg natjecanja u pripremi najboljeg roštilja u Turopolju je ekipa Spice Girls iz Čiča, na drugom mjestu su Udruga mladih Općine Orle, a treće mjesto je zauzela ekipa turopoljskih skauta TUR. Pobjednica u spremanju najbolje gibanice je Lidija Rožić iz Buševca. Petu godinu zaredom, turistička gastro manifestacija, Turopoljski chill&grill održan na dobro poznatoj lokaciji u Etno naselju Novo Čiče, opravdao je sva očekivanja! Pa i više od toga. Brojni posjetitelji stigli su iz čitavog velikogoričkog kraja, a nemali broj je potegnuo i iz Zagreba, a manifestaciju je svečano otvorio gradonačelnik, Krešimir Ačkar.

Za titulu najboljih majstora roštilja borilo se 30 ekipa, a ove godine je uvedeno i natjecanje u pripremi najbolje gibanice, za što se prijavilo rekordnih 34 majstorica i majstora, što zasigurno nije olakšalo posao stručnom žiriju.

– Žene su se jako potrudile, birale smo po tri kriterija, a to su izgled, okus i količina file, doista nam nije bilo lako odlučiti i sve čestitke pobjednici Lidiji Rožić iz Buševca. Prvi put sam ovdje, doista je bogat program, puno ekipa se natječe, ima za svakoga ponešto, sve pohvale organizatorima, svakako jedna manifestacija kojoj želim dug život! -istaknula je direktorica TZ Velike Gorice, Maja Toth.

Organizatori, KUD Čiče i Gorički klub mladih, doista su se potrudili da baš svatko za sebe pronađe zabavu, pa su tako najmlađe animirali i turopoljski skauti sa zanimljivim igrama, domaći OPG-ovci su imali bogatu ponudu hrane i pića, tu su bili i uvijek atraktivna oldtimer vozila, te odličan glazbeni program. Vidimo se i iduće godine!

Naslovna i fotografije u članku: 5. Turopoljski chill grill/G.Kiš, cityportal.hr

Uz puno glazbe, plesa, pjesme, nezaobilaznog prskanja vodom, ali i lagani hakl na Tuđmancu, održana je mini-norijada velikogoričkih maturanata. Na pitanje što će najduže pamtiti, a što će čim prije zaboraviti iz srednjoškolskih dana, redom su nam odgovorili kako će im ekipa i druženja, ali i pojedini profesori, ostati zauvijek u sjećanju, a većina će najprije zaboraviti školsko gradivo. Kreativnost su tradicionalno pokazali natpisima na majicama, poput ‘E, mala, ja sam rotor ti si stator, a zajedno smo generator’, ‘Di su ispričnice?’, ‘Činili čuda, a išli na muda’, ‘Bakarić nas je oborio s nogu, natjerao na alkohol i drogu’. Nakon veselog jutarnjeg druženja u svom gradu, gorički su se maturanti uputili put središnje proslave u Zagrebu, u park Bundek.

Nakon vodstva Županije i Zajednice sportskih udruga, pa onda i kombinacije velikogoričkog i dugoselskog sportskog doajena, u novom izdanju emisije “Sport Zagrebačke županije” pozabavili smo se sportskim životom grada Zaprešića.

U goste nam je stigao predsjednik Šahovskog kluba Ban Jelačić Željko Kiseljak, ali i dopredsjednik Muškog rukometnog kluba Zaprešić Matija Teur, koji je ujedno i dopredsjednik gradske sportske zajednice, ali i predsjednik Gradskog vijeća.

– Jako sam zadovoljan stanjem u kojem je sport u Zaprešiću. Bio sam 18 godina i tajnik gradske Zajednice sportskih udruga, sudjelovao sam u svemu tome, a danas mi je drago što su se mlađi ljudi uključili u rad Zajednice, kao i što se uključuje sve više sportova. Posebno mi je drago što je Zaprešić veliki sportski grad, budući da se više od deset posto građana aktivno bavi sportom, što ima malo gradova u Hrvatskoj – kazao je uvodno Željko Kiseljak.

Nadovezao se i Matija Teur.

– Gledajući iz moje pozicije, stanje u zaprešićkom sportu je nikad bolje. Sinergija rada Zajednice i klubova doprinosi tome da Zaprešić doista stavljamo na nacionalnu mapu kao pravi sportski grad. Imamo više od 2500 sportaša uključenih u Zajednicu, čime dobivamo količinu ljudi koji svakodnevno promoviraju naš grad po Hrvatskoj, ali i šire. Prošla godina jedna je od najuspješnijih uopće, imali smo razloga nagraditi cijeli niz naših sportaša za postignute uspjehe čak i na svjetskim i europskim prvenstvima. Imamo i naš kuglački klub, s kojim se stvarno možemo ponositi, iako ne zanemarujemo niti jednu od 35 članica Zajednice. To pred nas stavlja dodatan izazov po pitanju financija, ali zato smo u posljednje dvije godine i povećali izdvajanja za sport za nekih 20-ak posto. Nismo još došli do limita, bio je on svojevremeno još i veći, a mi se želimo vratiti na te razine – istaknuo je Teur.

Razgovarali smo i o nesretnoj sudbini nogometnog kluba, dugogodišnjeg sportskog brenda u ovom gradu, ali i situacije u rukometu, šahu…

Učenici Područne škole Veleševec sami pripremaju svoje zdrave obroke i u tome uživaju. Ukusne voćne grickalice i kolače od prošlog mjeseca još će brže izrađivati jer su zahvaljujući natječaju Ministarstva znanosti i obrazovanja uspjeli kupiti dehidrator za voće, pećnicu, mikser i kuhalo. Zašto vole izvannastavnu aktivnost domaćinstvo, što vole jesti i kako su uspjeli smanjiti količinu otpada ispričali su u videuu.

*Tekst je dio programskog sadržaja “Moja županija”, nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Po svježe ubranu salatu za ručak, ravno iz svog gradskog vrta, došla je Velikogoričanka Jela. Svoju parcelu obrađuje i na njoj sadi razno povrće već godinama.

– Polako niču i krumpiri, paprika, zelje, krastavci…kada sve krene rasti, toga ima toliko da jednostavno ne možeš sve pojesti pa se uvijek nađe i za rodbinu, prijatelje i susjede koji se vesele kada im podijelim višak – priča nam Jela, koja inače živi u stanu, a svako svoje slobodno vrijeme provodi u vrtu.

– Meni je ovdje raj i to me drži, ne znam što bi radila u stanu. Kada sam u vrtu zdravstveni problemi kao da nestanu, na ništa ne mislim, već samo kopkam i gledam svoje kako biljčice kako rastu. Uz to ne može se usporediti kvaliteta, koja se jednostavno osjeti – dodaje Jela.

Vrtove u Podbrežnici trenutno obrađuje 73 suvlasnika, a među njima je i Boško kojeg smo zatekli kako brine o svojim presadnicama.

– Urod nam ovisi o godini. Prošla je bila dosta sušna, ali ako se radi i zalijeva urodit će plodom. Ljudi ovdje jednostavno uživaju, dođu se malo družiti i ubrati plodove svog rada  – kaže ovaj vrijedan umirovljenik koji dnevno u svom vrtu provede oko 4 sata.

– Rado ovdje provodim svoje vrijeme, bolje to nego da godišnje potrošim i zamijenim tri do četiri daljinska upravljača – šali se Boško.

Po svoju dnevnu dozu opuštanja i mira, u vrt, redovito dođe i Radojka, a koja u svom vrtu ima zasađeno mnogo bobičastog voća.

– Ne prođe niti jedan dan, a da ne dođem u vrt nešto raditi. Sve me to ispunjava i to mi je ujedno i psihoterapija. Svakome bi preporučila da isproba – poručuje Radojka.

Više pogledajte u videu.