Područje Turopolja, iako relativno maleno površinom, obilježavaju bogate kulturne, tradicijske i povijesne znamenitosti. Tradicijska drvena gradnja, mnogi običaju svojstveni za pojedina mjesta, podgutnica kao preteča kravati, arheološka nalazišta poput Andautonije… samo su jedan dio tog bogatstva. No, uz sve spomenute vrijednosti koje ovo područje čine jedinstvenim, Turopolje obilježava i značajno prirodno bogatstvo.

U prilog tome ide činjenica kako popriličan dio Turopoljskog područja zauzimaju, u nekoj od kategorija, zaštićene prirodne površine. Među najvećim i najpoznatijima je Turopoljski lug. Ova šuma, većinski hrasta lužnjaka, dom je za mnoge vrste životinja i biljaka, stoga i ne čudi da se ovo područje nalazi u tri kategorije zaštite – kao značajni krajobraz i u dvije kategorije ekološke mreže Natura 2000. 

Rijeka Odra ima specifičan tip vodotoka čiji se izvori nalaze u nizini 

Temelj Turopoljskog luga je šuma, no što prihranjuje i održava ovu šumu na životu je ustvari voda, odnosno rijeka Odra. Za većinu rijeka znamo točno izvorište i najčešće ga zamišljamo kao neki manji planinski potočić koji s duljinom postaje moćna rijeka, poput Save, Drave ili Dunava. Međutim, Odra ne pripada takvim rijekama. Naime, rijeka Odra i njezine pritoke izviru u Turopolju, gdje nemamo planina, štoviše uz manje izuzetke govorimo u potpunosti o nizinskom kraju. Stoga, u slučaju rijeke Odre radi se o specifičnom tipu vodotoka čiji se izvori nalaze u nizini i koji ovise o drugim rijekama, za Odru to je rijeka Sava.

Ona naime podzemnim putem prihranjuje izvore Turopoljskog područja iz kojih potom nastaju vodotoci poput Ribnice, Sigeta, Želina, a na kraju i sama rijeka Odra. Ova izvorišna područja privlače i specifične vrste biljaka i životinja, stoga se na području Donjeg Podotočja nalazi još jedno zaštićeno područje – Odra kod naselja Jagodno. Radi se o ekološkoj mreži Natura 2000, što znači da se radi o prirodnim stanišnim tipovima i staništima divljih vrsta od interesa za Europsku uniju koja se štite s ciljem očuvanja. Jednostavno rečeno, radi se o značajnom prirodnom području kojeg štitimo od većih ljudskih zadiranja.  

“Žabokrečina” je dom mnogim biljnim i životinjskim vrstama 

Važno je napomenuti da je na takvim područjima moguće provoditi različite djelatnosti, no bitno je da ona značajno ne narušavaju prirodno stanje ili ako već narušavaju onda je potrebno provesti prethodna istraživanja te pribaviti potrebne dozvole. No, vratimo se Odri. Ovo izvorišno područje štiti dvije stavke, stanišni tip „Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion“ kojeg obilježava sporo tekuća do stajaća voda prekrivena različitim vodenim biljem poput vodene leće, lokvanja i sl. manje poznatih vrsta. Gledano van perspektive biologa, radi se o staništu tipa „žabokrečina“, no važnost takvih staništa, iako su na prvu odbojna, je izrazito značajna. Naime, ovakva područja privlače mnoge biljne i životinjske vrste koje su iz drugih područja nestale baš zbog ljudske odbojnosti prema takvom staništa gdje su onda često isušena, kanalizirana ili na neki drugi način „regulirana“.  

Druga stavka, kojoj se štiti na ovom području je riba crnka (latinskog naziva Umbra krameri) koja je i ujedno glavna tema projekta „Očuvanje ugrožene i strogo zaštićene vrste ribe crnke na području Jagodnog“ financiranog od strane Grada Velike Gorice. 

Kako smo već spomenuli, naš stanišni tip „žabokrečina“ na području Donjeg Podotočja privlači različite vrste, a jedna od njih je riba crnka.   

-Radi se o relativno maloj vrsti ribe koja može narasti do 15-ak centimetara, crne boje koja često obitava u plitkim vodotocima bogatim vegetacijom. Stoga i ne čudi da se radi o manje poznatoj vrsti koju često ni ne vidimo, a ako se i bavimo ribolovom vrlo ju rijetko ulovimo. Crnka, koja je dobila naziv po svojoj tamnoj boji tijela, danas je ugrožena vrsta na području Europe gdje se jedino i pojavljuje. Razlozi njezina nestanka su vezani uz njezin način života, naime kako bira močvarna staništa i svojevrsne „žabokrečine“ koji ljudi često isušuju i „uređuju“ na druge načine, izgubila je dosta životnog prosta te se danas nalazi u manjim područjima no prije. Također, ovu vrstu potiskuju i druge stane vrste koje je čovjek nenamjerno ili namjerno unio u prirodu. Zanimljivo je da se radi o izrazito staroj vrsti, svojevrsnom reliktu prošlosti, koji je uspio preživjeti mnoga razdoblja Zemljine prošlosti. Možda je jedan od razloga njezine dugovječnosti to što za razliku od drugi vrsta riba, crnka može udisati atmosferski zrak. Drugim riječima, ova ribica može preživjeti nepovoljna razdoblja suše ukopana u mulj udišući kisik iz atmosfere. Tko zna možda je ona neki korak evolucijskog niza prema vodozemcima, jer tko je čuo za ribe koji žive bez vode? – ispričao je Ivan Beno, sveučilišni magistar eksperimentalne biologije s PMF-a, koji provodi istraživanje u sklopu udruge Hrvatskog društva za biološka istraživanja. 

Danas u Hrvatskoj, prema trenutačnim saznanjima, ovu vrstu možemo naći uz rijeku Dravu, u šumi Žutici, kod nas u Turopolju te u Lonjskom polju. Nažalost, unazad nekoliko godina crnka nije zabilježena u Lonjskom polju, a njezina brojnost se smanjuje i u šumi Žutici.

Na sreću, populacije crnke na području Donjeg Podotočja su značajne i brojne, možda jedna od najbrojnijih u Hrvatskoj. Stoga je bitno očuvati područja obitavanja crnke, ali i samu crnku jer prema malo podataka istraživanja koja posjedujemo bilježimo nestanak ove ribe iz dijelova Hrvatske, ali također i iz pojedinih područja Turopolja. 

Kako i vi možete pomoći ovoj vrsti ili želite čuti puno više o crnki i rijeci Odri, možete saznati na predavanju otvorenom za javnost u Područnoj knjižnici Galženica u srijedu 29. listopada s početkom u 18 sati. 

(Foto i tekst: Ivan Beno)