Povežite se s nama

Moja županija

U srcu Banije: Preživjeli potres, no kako će i posljedice?

Novinari Cityportala: Obišli smo Luščane kod Petrinje u kojima je, usprkos debelim minusima, topla riječ danas najtraženija “roba”.

Objavljeno

na

Ono što su preživjeli stanovnici Siska, Petrinje, Gline i svih okolnih naselja i zaseoka tijekom potresa, teško je opisati riječima. Samo jedan dan s volonterima interventnog tima Društva Crvenog križa iz Dugog Sela u obilasku sela Luščani u okolici Petrinje, bio je dovoljan da vas osvijesti koliko je priroda moćna. U jednom trenutku ovi ljudi ostali su bez doma koji su gradili, bez životinja koje su ih prehranjivale, bez uvjeta za život koji su preko noći postali luksuz…

Dušan Vujanović priprema ručak u kamp kućici, Foto: Sanjin Vrbanus

– Dvije noći spavao sam u štali, u šatoru koji sam si napravio, dok preko prijatelja iz Zagreba nisam dobio kamp kućicu. Živim sam. Zahvalan sam na svakoj pomoći, ali znate, teško je. Zima mi je. Grijalicu imam, ali vani su minusi i noći su hladne. – govori nam Dušan Vujanović dok mu volonteri nose namirnice.

No, ipak, u ovom kraju topla riječ je danas “tražena roba” – To nam je sada više, nego da nam ne znam što donesete. Kad nam netko dođe, popriča s nama, to nam puno znači jer smo daleko od grada. Odmah se i mi bolje osjećamo jer se ne osjećamo zaboravljenima. – kroz suze priznaje gospođa Bosiljka Vilus. Njena imenjakinja, Bosiljka Vranjanin, u Luščanima je zajedno sa suprugom i sinom imala veliko poljoprivredno gospodarstvo. Potres je uništio staje i sve su morali prodati, pošto-poto.

– Morali smo, znate, prodati prekupcima krave i svinje. Inače vam je tržišna cijena jedne krave 1.500 eura. Sad smo ih dali za 300. Žalosno. Bojim se vremena koje je pred nama. Kažu da će nam graditi kuće kroz 6 mjeseci, no ja se bojim kako ću ovako u kontejneru i mjesec dana. Nismo mi više mladi da zidamo, bolje da nam naprave montažne kuće. Ali, tko zna što je pred nama. – zabrinuta je Bosiljka, dok nam njezin sin Stevo prepričava trenutke potresa tijekom kojeg su on i otac iz kuće spašavali 90-godišnju baku.

Stevo Vranjanin pokazuje tragove razornog potresa u dnevnom boravku, Foto: Sanjin Vrbanus

– To vam je bilo neopisivo, kuću kao da je netko uvijao u oba smjera, po nama je sve padalo, i namještaj i žbuka. I dan danas imam taj osjećaj trešnje u sebi. Bespomoćan si. Sve se ruši, a tebe baca na sve strane, no uspjeli smo nekako pobjeći van neozlijeđeni. Sve se srušilo, i štala i garaža, stradali su nam strojevi. – kaže Stevo.

Unutrašnjost kuće obitelji Vranjanin, Foto: Sanjin Vrbanus

Na OPG-u gospodina Damjana Gvojića zatekli smo ruševine. – Uzgajam svinje i ovce, a morao sam ih sve odvesti kod prijatelja, i kuća je stradala i štale su urušene. Pas Medo mi je sada najveći prijatelj. – govori nam mazeći uplašenog “čuvara” svojeg imanja.

Volonteri Crvenog križa s Damjanom Gvojićem, Foto: Sanjin Vrbanus

– Sve što smo stvarali sada je izgubljeno. I ne samo materijalno. Očajni smo, izgubljeni. Majci mi je danas zbog bolesti u bolnici amputirana noga. Gdje da je sada dovezem kad je otpuste s liječenja? – pita se Damjan.

Kuća obitelji Gvojić, Foto: Sanjin Vrbanus

Tisuće ovakvih sudbina slušaju naši volonteri Crvenog križa koji iz svih dijelova Hrvatske dolaze pomoći. Društva Crvenog križa s područja Zagrebačke županije u smjenama od po 5 dana obilaze stanovnike razrušene Banije i ovakve katastrofe podsjete ih zašto je volontiranje neizmjerno važno. – Moj volonterski staž započeo je zaposlenjem u OŠ Božjakovina gdje sam kao izvannastavnu aktivnost vodila Prvu pomoć u suradnji s Crvenim križem Dugo Selo. Volontiram već 15 godina jer želim pomoći drugima. Motivira me sreća koju vidim u onima kojima sam na bilo koji način pomogla. – kaže volonterka Ivana Skočić, inače profesorica biologije.

Ivana i Tomislav, Foto: Sanjin Vrbanus

S kolegom Tomislavom svaki dan prelazi kilometre i kilometre seoskih cesta, uz bezbroj puta ponovljena pitanja: Što vam treba? Imate deka? A hrane, imate dosta? – Humanost i humanitarnost, u biti, oduvijek su me privlačile, to je u vama, ta želja da date sebe i svoje vrijeme besplatno kako bi nekome uljepšali dan, pomogli na bilo koji način. Iako smo obučeni za sve situacije, srce mi se steže od pogleda na ove ljude. Oni su većinom u poodmaklim godinama i u normalnim uvjetima im treba ruka pomoći, a kamo li u ovim teškim. – priznaje Tomislav Lakić Grgec, inače zaposlen u privatnoj tvrtki a ujedno i dobrovoljni vatrogasac.

– Članovi lnterventnih timova Crvenog križa za žurne situacije u pružanju humanitarne pomoći na području Sisačko-moslavačke županije sudjeluju od 29. prosinca. Do 10. siječnja ove godine u pružanju humanitarne pomoći sudjelovalo je 209 volontera i 31 djelatnik Crvenog križa, a u ovom trenutku su na tom području članovi timova iz Dugog Sela, Vrbovca i Samobora. – izjavila je ravnateljica Društva Crvenog križa Zagrebačke županije Drinka Sopta. Društva Crvenog križa iz Ivanić-Grada, Velike Gorice i Zaprešića na svom području rada skrbe o 91 korisniku stradalom u potresu, dok Vrbovec,  Dugo Selo, Ivanić-Grad, Velika Gorica i  Jastrebarsko dodatno skrbe o 225 osoba s područja Sisačko-moslavačke, a nalaze se na području Zagrebačke županije.

– To je zaista jedna velika i koordinirana akcija na velikom teritoriju na kojem je ukupno dostavljeno preko 38 tona hrane, 14 tona higijenskih potrepština, 9 tisuća litara vode, preko tisuću deka, gotovo 900 kilograma odjeće, preko 300 kilograma pseće hrane, kao i grijalice, gumene čizme i agregati. Ponosni smo na naše djelatnike i volontere koji su i u ovoj situaciji katastrofe pokazali svoju svrhu  –  neizmjernu volju za pomaganjem. Bezuvjetno. – zaključila je Sopta.

Moja županija

Zagrebačka županija domaćin projekta Odyssey! Korejski reality show sniman u Samoboru

Projekt Odyssey povezao hrvatske i korejske glazbenike, a Zagrebačku županiju predstavio kao destinaciju održivog turizma i gastronomije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Zagrebačka županija ovoga je ljeta ugostila međunarodni projekt Odyssey, reality show koji će pratiti milijuni gledatelja u Južnoj Koreji. U Samoboru je, u restoranu Cantilly, održano snimanje susreta korejskih rock bendova YB i Rolling Quartz s hrvatskim glazbenikom Dinom Jelusićem i njegovim bendom JELUSICK.

Uz zajedničke nastupe glazbenika, korejski gosti upoznali su i eno-gastro ponudu Zagrebačke županije. Restoran Cantilly poslužio je kao kulisa za predstavljanje tradicijske kuhinje u modernoj interpretaciji, a lokalni OPG-ovi ponudili su proizvode i vina regije.

Iz Turističke zajednice Zagrebačke županiju istaknuli su se ovakvim događanjima povezuju kultura, gastronomija i održivi razvoj.

“Projekt Odyssey pokazao je da Zagrebačka županija može biti autentičan domaćin događanjima svjetskog formata. Spoj glazbe, kulture i eno-gastronomije u Zagrebačkoj županiji nije samo promocija našeg kraja, već i snažna poruka o vrijednostima koje živimo, održivosti, tradiciji i inovativnosti. Kao potpisnici Glasgow deklaracije, dokazujemo da je moguće stvarati međunarodnu vidljivost, a pritom jačati lokalno gospodarstvo i zajednicu. Ponosni smo što o pružili podršku ovom projektu i uvjereni da će rezultati biti dugoročni, kako za turizam, tako i za gospodarski razvoj Zagrebačke županije”, rekla je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Snimanje reality showa otvara mogućnosti za daljnju suradnju između Hrvatske i Južne Koreje, od kulturnih projekata do jačanja izvoza i potencijalnih investicija. Primjer iz 2014. godine, kada je korejski show Sisters Over Flowers potaknuo val turističkih dolazaka u Hrvatsku, pokazuje koliki doseg ovakvi medijski projekti mogu imati.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Moja županija

Priča iz Ivanića: Prvo prabake, zatim Gips i Marica, a danas – “vječne druge”…

Povijest ženskog rukometa u Ivanić Gradu duža je od stotinu godina, kroz sva ta desetljeća događalo je jako puno važnih i lijepih stvari, a u posljednjih 15-ak godina u Ivaniću blistu kad je riječ o radu s mladima…

Objavljeno

na

U čemu je tajna? Dobar trenerski rad, puno volje i puno rada! Uz to, mi smo prilično mala sredina, drukčija od drugih po tome što mi nemamo opciju selekcioniranja. Ne možemo mi od 30 djevojčica probrati njih 15 najboljih. Ne, mi ih dobijemo 15 i svih 15 učimo rukometu, njegujemo i brinemo o njima. Kako o onima najboljima, tako i o onim malo lošijim…, objašnjavaju Krešimir Krnjenić i Irena Malec, glavni operativci u Ženskom rukometnom klubu Ivanić.

Krnjević je predsjednik, a Malec tajnica i voditeljica omladinskog pogona kluba koji se doista ima čime pohvaliti. Serija uspjeha traje već više od desetljeća, a novi nastavak stigao je i ove godine, kad su na završnici državnog prvenstva dvije generacije bile sjajne: selekcija 2007-08 bila je treća u državi, a cure rođene 2009. i 2010. godine su prvakinje Hrvatske!

– Naša serija krenula je 2012., pod vodstvom Javora Bojana Leša, današnjega gradonačelnika. On je potpisao prvi veliki uspjeh, prvi je donio zlato u Ivanić. Nakon njega je došao Goran Bobić, pa onda Dora Krnjević Dokuzović, a sad su tu Igor Gajski i Lovro Malec – kaže Irena, dodajući kako je u međuvremenu u njihov mali grad stiglo 20-ak medalja s državnih završnica.

– Najvažniji je rad s djecom. To nam se uvijek nekako i vrati, kroz te medalje koje osvajamo na državnim završnicama, no problem je što je jako teško tu djecu zadržati kasnije i u seniorskom rukometu. Postoji stotinu drugih interesa kod tih mladih cura, u ovom svijetu kakav je danas teško je bez novca. Nemamo mogućnost platiti toliko da bi te cure bile spremne odreći se nečega. U takvim okvirima izvlačimo najviše što možemo, pri čemu smo se već pretvorili u “vječne druge” u 2. HRL. Nedostaje nam možda i malo sportske sreće, sigurno i novca, ali stalno nas vuče ambicija da budemo bolji. Mučimo se, ali ne žalimo se – nadovezao se predsjednik Krnjević.

Nerijetko u Ivanić Gradu odrastaju rukometašice koje svoje sportske priče nastavljaju graditi u drugim, prvoligaškim sredinama, ali često se događa i da mlade rukometašice iz drugih sredina biraju upravo ŽRK Ivanić. Jedna od njih je i Luna Gojak, djevojka koja je do kraja prošle sezone bila igračica ŽRK Udarnika, a ovoga ljeta je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu s hrvatskom reprezentacijom.
– Nema tu ni vrbovanja ni nemoralnih ponuda, stvari su zapravo jednostavno. Ako bilo koja djevojka želi sredinu u kojoj ima uspjeha, koja se može pohvaliti medaljama, doći će ovdje. Luna je s roditeljima odlučila prihvatiti naš poziv i drago nam je što je postala naša igračica. Radit ćemo na tome da i mi i ona postanemo bolji – ističe Krnjević.

Ženski rukomet u Ivaniću živi i djeluje već duže od jednog stoljeća, u pitanju je ozbiljna tradicija.

– Da, ovo je definitivno rukometna sredina duge tradicije, budući da smo prije tri godine proslavili stotinu godina igranja ženskog rukometa u Ivaniću. Imamo pisane dokumente u kojima stoji da su 1922. godine naše prabake odigrale prvu utakmicu hazene, preteče današnjeg rukometa. Igrale su sa zagrebačkom Concordijom i to je u to vrijeme bio veliki spektakl, a ostalo je zapisano i da su ljudi bili šokirani kratkim šosevima koje su cure nosile. Odmah je zavladalo veliko zanimanje, rukomet je zaživio i po tome smo sigurno posebna sredina, po toj ljubavi prema rukometu, koji teče u krvi svih naših građana – kaže Irena.

Kad smo već kod prošlosti, vrijedi se vratiti i na sedamdesete godine, kad je u ŽRK Ivanić došao mladi trener Ante Kostelić, koji je preuzeo ekipu u kojoj je bila i Marica, njegova supruga.

– Nije Gips hofirao samo s Maricom, ha, ha… Kao klinac sam bio svjedokom tih događaja, jer i moja sestra je igrala, i znam da su sve cure bile lude za Gipsom. A Mica je tu bila najuspješnija – sa smiješkom priča Krnjević i dodaje:

– Kad je Gips došao kako bi se predstavio curama, rekao im je: “Cure, život se sastoji od sedam slova: r, u, k, o, m, e i t. Jel jasno?” Uozbiljio je rad u klubu, a onda otišao dalje. Navrate i danas kad je neki povod, a Ivica tu i živi, barem kad ne landra okolo, ha, ha…

Nastavite čitati

Moja županija

APITERAPIJA „Leteći farmaceuti“ liječe nas tisućama godina

Važnost pčelinjih proizvoda vidljiva je i u činjenici da blagostanje često opisujemo kao mjesto gdje „teče med i mlijeko“.

Objavljeno

na

Riječ apiterapija dolazi od latinske riječi apis što znači pčela i therapia što znači terapija ili liječenje. Pčelinji proizvodi čitavu su povijest balansirali između hrane i lijeka, tradicionalne i konvencionalne medicine.

Med, propolis, matična mliječ, pelud, pčelinji vosak i pčelinji otrov već se tisućama godina koriste u prevenciji ili kao terapija kod određenih zdravstvenih poteškoća, a pčele rado nazivamo „letećim farmaceutima“.

Med je nutritivno vrijedna hrana, bogata enzimima, vitaminima i mineralima osobito kalijem, kalcijem, željezom, natrijem, magnezijem ;  kiselinama poput octene, oksalne, maslačne, limunske, jabučne.  Zbog sadržaja fenolne kiseline, flavonoida te terpenskih spojeva posjeduje antioksidativna i protuupalna svojstva.

Odgađanje razvoja karcinoma i kardiovaskularnih bolesti, sprječavanje razmnožavanja i rasta raznih vrsta mikroorganizama kao što su npr. Streptococcus pyogenes, Streptococcus typhi, Staphylococcus aureus ili različite Streptococcus i E.coli vrste i sojevi, čini med vrlo vrijednom namirnicom.

Zbog svog sastava i imunomodulatornog djelovanja, možemo ga uvrstiti i u prebiotik koji doprinosi zdravlju crijeva i jača imunološki sustav. Tradicionalno med primjenjujemo kod ublažavanja kašlja i simptoma virusnih infekcija dišnog sustava.

Zanimljivo je spomenuti da se pojedine vrste meda već stoljećima koriste kao dijetoterapija kod određenih bolesti. Pa se tako npr. med lipe koristi za ublažavanje simptoma nesanice; med stolisnika, kadulje i lavande za bronhitis i kašalj; za gripu i prehladu med lipe i majčine dušice; kod crijevnih smetnji med kestena i lavande; med vrijeska kod bubrežnih kamenaca i cistitisa; kod opstipacije med bagrema…

No valja imati na umu da med ponekad može biti kontaminiran  patogenim mikroorganizmima, posebno  Clostridium botulinum i njegovim sporama te je u tom slučaju njegova konzumacija opasna za dojenčad, starije osobe i osobe sa oslabljenim imunitetom. Med koji se koristi u terapijske svrhe najčešće se sterilizira gama zračenjem.

Med može izazvati alergijsku reakciju, a zbog visokog sadržaja šećera, ne preporuča se dijabetičarima.

Propolis je smolasta tvar odavnina poznata kao zaštita košnica i pčelinjih zajednica od infekcija, a ovisno o kemijskom sastavu boja mu varira od zeleno-smeđe do zelene boje. Zbog svojih biološko aktivnih komponenti koje ublažavaju simptome virusnih infekcija te skraćuju njihovo trajanje (znanstveno je dokazano da obična prehlada traje i do 2.5 puta kraće uz primjenu propolisa) povećana je njegova konzumacija u sezoni virusnih infekcija respiratornog sustava. Uz antivirusno, dokazano je i njegovo antibakterijsko djelovanje koje je jače izraženo na Gram-pozitivne bakterije (streptokoki, stafilokoki). U usporedbi sa antibioticima taj je učinak slabiji, ali u sinergiji sa antibioticima ubrzano je vrijeme izlječenja.  Primjenjujemo ga u tekućem obliku, najčešće kao alkoholni ekstrakt, a postoje i tablete, kapsule ili prah liofiliziranog oblika propolisa. Na tržištu su prisutne i masti/kreme na bazi propolisa.

Matična mliječ je kombinacija meda, peludi i  sekreta žlijezda slinovnica drugih pčela hranilica. U košnici to je hrana mladim pčelama u razvoju. Kada se pojavi potreba za maticom, mlada pčela koja je izabrana za tu ulogu hrani se isključivo matičnom mliječi tijekom prva četiri dana svog razvoja dok se ostale pčele hrane još sa medom i peludi. Za proizvodnji 500g matične mliječi u funkcionalnoj košnici potrebno je 5 do 6 mjeseci, dok u istom tom razdoblju ta košnica proizvede i do 27 kg meda. Sastav matične mliječi još uvijek nije u potpunosti poznat. Osnova sastava je voda, bjelančevine, šećeri, masti i mineralne soli. Ima antimikrobno, protuupalno i antioksidativno djelovanje. Peptid rojalizin  i nezasićena masna kiselina trans-10-hidroksi-2-decenska kiselina (10-HDA) najodgovorniji su za njeno snažno antibakterijsko djelovanje. Dokazano je da matična mliječ potiče formiranje limfocita T odgovornih za imunosni odgovor protiv virusa i tumorskih stanica.

Pelud ili cvjetni prah glavni je izvor bjelančevina pčelama. U apiterapiji cvjetni prah se još spominje u Bibliji, starim egipatskim zapisima, a u kineskoj se medicini smatra energetskim tonikom. Najčešće ga se koristi za liječenje bolesti dišnog sustava, alergija, bolesti prostate, zatim poboljšanje probave, podizanje razine energije, smanjenje simptoma stresa. Pri korištenju cvjetnog praha potrebna je pravilna konzumacija. Budući da su zrnca peludi ovijena celuloznom opnom potrebno ih je prije konzumacije natopiti kako bi opna nabubrila i prsnula. Preporuka je pelud preko noći namočiti u mlakoj vodi ili je kombinirati sa medom u omjeru 1:3 (pelud:med) te ostaviti da odstoji 10 dana uz dodatak par kapi limunovog soka.

Pčelinji vosak pčele radilice proizvode za izgradnju saća koje u košnicama služe za pohranu meda i uzgoj legla. Ljudi pčelinji vosak najčešće koriste za izradu svijeća, a svoju ulogu ima i pri proizvodnji melema, krema i obloga.

Pčelinji otrov proizvod je pčela radilica koji im služi za obranu i zaštitu pčelinje zajednice. Apitoksin je gusta, gorkasto kiselkasta, bezbojna tekućina. Zanimljivo je da je pčelinji otrov oko 30% aktivniji od zmijskog otrova, ali ugrizom zmije u tijelo ulazi veća količina otrova nego ubodom pčele. Usporedbe radi ugriz poskoka jednak je ubodu cca 350 pčela. U pučkoj medicini primjenjuje se već duži niz godina, dok novija istraživanja pokazuju da ima utjecaj na ublažavanje boli. U liječenju danas najčešće se primjenjuju razni apitoksinski preparati u obliku masti i krema.

Apiterapija postoji već tisućama godina, a važnost ovih proizvoda vidljiva je i u činjenici da blagostanje često opisujemo kao mjesto gdje „teče med i mlijeko“.

Sva pitanja vezana uz ove vrijedne proizvode koji doprinose unaprjeđenju vašeg zdravlja svakako postavite djelatnicima Ljekarni Zagrebačke županije.

Nastavite čitati

Moja županija

ŽUC Zagrebačke županije uoči početka školske godine pojačava mjere sigurnosti u prometu

“Sigurnost djece i pješaka naš je prioritet”.

Objavljeno

na

Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije pojačala je aktivnosti na povećanju sigurnosti djece u prometu, uoči početka nove školske godine. Poseban naglasak stavljen je na prometnice u blizini škola, vrtića i autobusnih stanica, a mjere se provode u suradnji s policijom i lokalnom samoupravom. Cilj je smanjiti brzinu vozila i povećati sigurnost pješaka, osobito djece.

Posebnu pažnju ŽUC je posvetio pješačkim prijelazima. Na čak 39 lokacija postavljeni su konzolni stupovi s LED rasvjetom, čime se osigurava bolja vidljivost pješaka, posebno tijekom večernjih sati i u uvjetima smanjene vidljivosti. Takva tehnička rješenja posljednjih godina postaju standard kada je riječ o povećanju razine sigurnosti na prometnicama.

Izvršeni su i radovi na poboljšanju vidljivosti pješačkih prijelaza. Uklonjeno je raslinje koje je smanjivalo preglednost, postavljena je nova vertikalna signalizacija te je obnovljena horizontalna signalizacija, uključujući i pješačke prijelaze. Na kritičnim točkama postavljeni su uzdignuti prijelazi.

Osim toga, uz navedene mjere, Županijska uprava za ceste već je ranije provela nekoliko značajnih projekata usmjerenih na povećanje sigurnosti pješaka. Između ostalog, postavljene su tzv. “svjetleće zavjese” na frekventnim lokacijama, kao i novi uspornici prometa kako bi se dodatno smanjile brzine vozila u blizini škola.

“Sigurnost djece i pješaka naš je prioritet. Aktivno provodimo razne mjere kako bismo smanjili rizike u prometu, osobito na mjestima gdje se djeca najčešće kreću – u blizini škola, vrtića i autobusnih stanica. Apeliramo na sve vozače da budu posebno oprezni u prometu i poštuju prometne znakove, jer svi imamo odgovornost za sigurnost najmlađih sudionika u prometu”, istaknuo je Tomislav Landeka, ravnatelj Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije.

Županijska uprava za ceste Zagrebačke županije najavila je kako će s ovakvim i sličnim aktivnostima nastaviti i tijekom cijele školske godine. Fokus ostaje na unaprjeđenju prometne infrastrukture te zaštiti svih sudionika u prometu, a posebno najugroženijih, djece i pješaka.

Nastavite čitati

Moja županija

Grad Vrbovec otvorio obnovljenu kulu Petra Zrinskog! Županija uložila 245 tisuća eura

Otvorenje je označilo i jubilarni, stoti završeni projekt obnove javnih zgrada na području županije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zagrebačka županija

Kula Petra Zrinskog u Vrbovcu ponovno je otvorena za javnost nakon završetka obnove oštećenja nastalih u potresu. Obnovu vrijednu 245 tisuća eura, od čega je 210 tisuća osigurala Zagrebačka županija, predstavili su zamjenik župana Ervin Kolarec i gradonačelnik Vrbovca Denis Kralj.

Kolarec je naglasio da je kula Petra Zrinskog stoti završeni projekt obnove javnih zgrada u Zagrebačkoj županiji nakon potresa.

Foto: Zagrebačka županija

“Grad Vrbovec je sa Zagrebačkom županijom potpisao ugovore u vrijednosti 5,8 milijuna eura za sedam projekata obnove. Do sada je na razini županije ugovoreno 126 projekata vrijednih 51,3 milijuna eura”, rekao je Kolarec, zahvalivši Vladi RH na osiguranim decentraliziranim sredstvima.

Gradonačelnik Denis Kralj istaknuo je kako je obnova kule bila temeljita. “Skinuta je kompletna žbuka, temelji su nanovo izbetonirani i mislim da će biti očuvana u ovom obliku za vremena pred nama. To je samo jedna u nizu zgrada koju obnavljamo u centru grada. Zahvaljujući sredstvima koje je Vlada preko Zagrebačke županije osigurala za Fond potresa za sve nas”.

Foto: Zagrebačka županija

Dodao je kako mu je drago što se otvorenje poklopilo s manifestacijom “Kaj su jeli naši stari”, te je istaknuo radove na drugim projektima. ” Uz kulu Petra Zrinskog mi smo otvorili i zgradu Likovne galerije ovdje u centru, a dvorac Patačić je u obnovi i otvaranje će biti kroz godinu dana i obnavljamo zgradu glazbene škole”, zaključio je Kralj.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno