Već kad je došla vijest da u Velikoj Gorici imamo prvaka Hrvatske u pjevanju, bilo je jasno da se tu radi o jednom posebnom tinejdžeru. Ime mu je Niko Stepanić, ima 16 godina i učenik je drugog razreda velikogoričke Gimnazije, ali i drugog razreda srednje škole Umjetničke škole Franjo Lučić.

Titule najboljega u Hrvatskoj dokopao se na državnom natjecanju održanom u Glazbenoj školi Zlatka Grgoševića u Sesvetama. Niko je bio briljantan u svojoj izvedbi, uz klavirsku pratnju profesora Krešimira Starčevića skupio je impresivnih 99 bodova, što je bilo dovoljno za prvo mjesto u prvoj kategoriji.

Mladi Niko uživao je u trenutku, u spoznaji da je najbolji u državi u onome čime se bavi, a koliko je zapravo dobar i svi mi ostali saznali smo samo nekoliko dana kasnije. Iako nisam nije bio svjestan da će baš te nedjelje navečer dogoditi njegov novi poseban trenutak.

U Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski došao je na koncert “4 tenora”, odnosno četvorice vrhunskih pjevača. Đani Stipaničev, Vladimir Garić, Marko Pecotić i Filip Hozjak oduševljavali su publiku i bili prve zvijezde večeri sve dok Pecotić u jednom trenutku nije došao do Nike, koji je sjedio u prvom redu. Gurnuo mu je u ruke mikrofon i pozvao ga da zapjeva s njim, a mladi Velikogoričanin nije ni na trenutak dvojio. Pustio je glas, a u dvorani Lisinski nastalo je momentalno oduševljenje.Do toga trenutka neupućenima potpuno nepoznat klinac nije dozvolio da ga u ovom iznenađujućoj situaciji pojede trema, nego je zapjevao tako da je pljesak publike namijenjen upravo njemu potrajao još neko vrijeme.

” Niko je tiho sjedio u publici, a onda nas je sve iznenadio! Idemo mi u mirovinu, čini nam se. Bravo, Niko!”, oduševljeni su bili i dečki iz “4 tenora”.

– Kad ulazimo među publiku i pjevamo, često se netko posebno istakne. Ovaj put sam odmah primijetio mladića u prvom redu, bio je odjeven kao da ide na klasični koncert, s leptir mašnom i košuljom. Vidjelo se da mu je stalo – rekao je Marko Pecotić Peco.

Čuvši kako dečko iz prvog reda gledališta pjeva, Peco je sa širokim osmijehom sjeo na njegovo mjesto i – slušao!

– Mladić se nije sramio, bio je voljan sudjelovati. Kad je počeo pjevati, shvatio sam da odlično poznaje pjesmu i da mu je glas izvrstan. Najpametnije mi je bilo da se maknem i ne ometam ga, kako bi mogao dati svoj maksimum. Na takvim koncertima mi znamo što ide i kako ide, ali nekoga tko prvi put pjeva javno sitnica može izbaciti iz takta. Zato sam mu dao prostor i stvarno mi je drago zbog toga – objasnio je Pecotić.

Snimljen je i video tog trenutka, kojeg su “4 tenora” podijelila na svojim društvenim mrežama, a tek tu je nastalo ludilo! Oduševljena nacija mahnito je pregledavala neobičan nastup mladog Velikogoričanina, pa je već dva dana kasnije taj video imao više od 600.000 pregleda. Usporedbe radi, najgledanije video objave na ovom profilu do tad su imali desetak puta manje pregleda…

Niko Stepanić tako je preko noći postao veliki hit, nacionalni mediji počeli su se javljati sa zahtjevima za intervjue, ali to u njegovu svijetu nije previše toga promijenilo. U svemu tome Niko uživa, takva vrsta reakcija na njegov iznenadni dobro dođe kao doza samopouzdanja, ali riječ je o tinejdžeru koji je s obje noge čvrsto na zemlji. I koji, jednostavno, uživa u pjevanju, u glazbi…

Otac mu svira gitaru, majka je bila u crkvenom zboru, neka glazbena podloga tako je postojala i u genima, ali i roditelji su vrlo brzo shvatili da ovo nije šala. Već sa četiri-pet godina davao je naznake velikog talenta, jer Niko je bio dječak koji već u toj dobi bez problema otpjeva svaku pjesmu koju čuje na radiju ili televiziji.

Shvativši da tu postoji talent, roditelji su ga usmjeravali u glazbu, a njegov prvi izbor bila je – oboa! U jednom crtiću, kaže priča, vidio je taj instrument i želio je samo to. Upisao se u glazbenu školu u drugom razredu “prave” škole, no vrlo je brzo postalo jasno da oboa nije pravi izbor za njega. I da je Niko rođen da bude – pjevač.

Promijenio je instrument, prebacio se na klavir, ali i radio na pjevanju. Osnovu glazbenu školu završio je na klaviru, da bi u srednjoj upisao pjevanje, dok se klavir prebacio na mjesto broj dva.

I nije to uopće loša kombinacija za ukućane, jer Niko često doma sjedne za klavir i pjeva omiljene pjesme poznatih izvođača, a svi ostali uživaju… Iako, nisu to isključivo tuđe pjesme.

Naime, budući da je tijekom osnovne glazbene škole briljirao i u solfeggiju, čak bio i na natjecanjima, već u ovim godinama okrenuo se i skladanju vlastitih pjesama! Zasad ih ima nekoliko, kažu kako to zvuči jako dobro…

Da je riječ o mladiću koji je potpuno umjetnički tip govori i podatak da Niko izvrsno slika, i to u svim tehnikama, no s obzirom na pohađanje dvije škole nema se vremena previše posvećivati slikarskom platnu, kao ni stolnom tenisu, omiljenom mu sportu.

Ukratko, čini se kako u svom gradu imamo glazbenu zvijezdu u usponu.

Bio sam vratar, stipendist Dinama, odnosno tadašnje Croatije, igrao sam u Karlovcu, sisačkoj Segesti, kratko i sisačkom Metalcu, nakon čega sam se vratio u Radnik. Branio sam i za Dinamo Hidrel iz Novog Čiča i Turopoljac iz Kuča, a zadnja igračka postaja bio mi je Mraclin. Doživio sam i najveću čast igranja za svoju domovinu, kroz nastupe za hrvatsku juniorsku reprezentaciju, godinama sam igrao nogomet i uvijek se rado sjetim igračkih dana, kaže Ervin Kolarec na uvodu u svoje gostovanje u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Nakon što je završio s nogometom, otišao je u politiku. U dva mandata Kolarec je bio zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, a posljednje četiri godine obnašao je ulogu zamjenika župana Zagrebačke županije. Na isteku prvog mandata u toj ulozi idealan je trenutak za rekapitulaciju razdoblja iza nas.

– Uvijek rado govorim o temama kojima se propagira sport – rekao je i nastavio:

– Moja generalna ocjena trenutačnog stanja u županijskom sportu vrlo je visoka. Napomenut ću samo da u županiji imamo oko 680 udruga u svim granama sporta, koje su pod ingerencijom Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije. Mislim da postižemo sjajne rezultate, da se oni događaju u svim sportovima, i to sve više iz godine u godine, a sve to Županija prati. Tu je posebno važno reći da se sve više mladih ljudi uključuje u te udruge, što je jedan veliki plus – vjeruje Kolarec.

Ogromna je ta županijska sportska obitelj, velike su to brojke.

– Kad govorimo o brojkama, pričamo o otprilike 20.000 aktivnih sportašica i sportaša u županiji, o oko 1600 trenera, sudaca i delegata, a možemo dodati i da po gradovima i općinama imamo nešto više od 200 sportskih objekata – zadovoljan je zamjenik župana.

Kad dođemo do teme što prije birati, rekreativni ili natjecateljski sport, odgovor je najčešće točno na sredini.

– Natjecateljski dio je jako važan, jer kroz njega dolaze i svi ti sjajni rezultati, koji su i najbolja promocija naše županije, ali i cijele Hrvatske. Međutim, važno nam je i da se što više naših stanovnika, bez obzira na dob, bavi sportom. Rekreacija je itekako bitna, znam da brojni gradovi i općine ulažu i u rekreacijske programe, baš zato da bi se omogućilo ljudima da je bave sportom kojim žele, i to je pravi put – vjeruje Kolarec.

U skladu sa svojim ingerencijama, ali i mogućnostima, Županija sve više odvaja za sport, kojem nikad nije dovoljno…

– Naš županijski sportski savez u stalnoj je koordinaciji s općinama i gradovima, odnosno njihovim savezima, a mi im dajemo financijsku podršku. Svake godine Županija izdvaja sve veća i veća sredstva, pa smo ove godine došli do 1,66 milijuna eura za sport. Najveći dio ide za sportsku Zajednicu, dio ide i za školski sportski savez, koji također sjajno radi, jednako kao i naš parasavez, u kojem je desetak klubova.

Pogled unatrag, tvrdi, nudi jako cijeli niz razloga za zadovoljstvo.

– Zadovoljan sam što pojačavamo infrastrukturu u općinama i gradovima. Moram pohvaliti gradonačelnike i načelnike, kao i sve odgovorne ljude, koji svake godine poboljšavaju uvjete za sport. Važno je i što svake godine možemo povećavati sredstva za sport, a naš fokus je već 20-ak godina i na gradnji škola. Uz te škole izgrađene su i školske sportske dvorane, koje nakon nastavnog procesa mogu koristiti sve te brojne udruge. To nam je cilj raditi i u godinama koje su pred nama – ističe Kolarec.

Dotaknuli smo se i nogometa, odnosno činjenice da imamo tek dva županijska predstavnika u prva tri ranga: Goricu u prvom i Dugo Selo u trećem.

– Moramo težiti da se u godinama koje su pred nama sredinama kao što su Dugo Selo, Samobor ili Vrbovec, zašto ne i Kurilovec, odu u rang ili dva više. Strategija našeg nogometnog saveza je da se ide u tom smjeru.

Posebna priča je Inker iz Zaprešića.

– Vidim da se polako vraćaju na pravi put, prva momčad bori se za viši rang i siguran sam da će i dalje ići prema naprijed, jer grad poput Zaprešića zaslužuje više od ovoga u nogometnom smislu. Baš kao i Samobor, nakon Velike Gorice drugi grad u županiji, sa 40.000 stanovnika, koji po svemu zaslužuju klub u rangu ili dva više.

U tom smislu, zamjenika Kolarca rukomet u županiji veseli nešto više od košarke, koju pokušavaju “spasiti” u Samoboru, isprati i odbojku…

Već godinama Kolarec je u organizaciji Noći borilačkog sporta u Velikoj Gorici, a bio je i predsjednik NK Jelačića.

– Uz sve to ostane vremena za posvetiti se djeci, malo s njima odigrati nogomet. Kad uspijem, volim otići na utakmice HNK Gorice, ali i na sav drugi sport.

Sveti Ivan Zelina 27. i 28. svibnja 2025. godine ponovno postaje epicentar vinske scene kontinentalne Hrvatske. Tada će se održati 57. ocjenjivanje vina, u organizaciji Grada Svetog Ivana Zeline i Turističke zajednice grada. Izložba vina i svečana dodjela nagrada najuspješnijim vinarima zakazana je za 13. lipnja 2025.

Sudjelovanje na ovom prestižnom ocjenjivanju omogućeno je svim vinarima koji do 19. svibnja dostave svoje uzorke. Zaprimanje će se odvijati od 15. do 19. svibnja u Gradskoj vijećnici u Svetom Ivanu Zelini, od 9 do 15 sati. Uzorci se mogu predati i ranije u ispostavama Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede diljem sjeverne Hrvatske, od 6. do 9. svibnja, tijekom radnog vremena ili prema dogovoru.

Za prijavu, svaki izlagač treba dostaviti šest boca po uzorku, u ambalaži od 1/1 ili 0,75 litara, dok predikatna i desertna vina mogu biti u bocama od najmanje 0,275 litara. Uz uzorke, potrebno je ispuniti i prijavni list koji se može pronaći na službenim stranicama organizatora.

Kotizacija iznosi 15 eura po uzorku, a može se platiti gotovinom prilikom predaje ili putem virmana na IBAN HR9023600001842900004, model 68, poziv na broj 7706-0IB, svrha doznake: Kotizacija za izložbu vina; primatelj: Grad Sveti Ivan Zelina (potvrdu uplate predati s uzorkom).

Boce opremljene etiketom automatski ulaze u natjecanje za najljepši vizualni identitet boce.

Manifestacija se održava uz supokroviteljstvo Zagrebačke županije te pokroviteljstvo Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva turizma i sporta i Predsjednika Republike Hrvatske. Za dodatne informacije zainteresirani se mogu obratiti Štefici Kramarić, dipl. ing. agr., na broj 099/239-1112 ili putem e-pošte na [email protected].

Vinarima ostaje samo jedno, napuniti boce, ispuniti prijavu i pridružiti se najboljima.

U četvrtak, 24. travnja 2025. godine, u 19 sati u kinodvorani Pučkog otvorenog učilišta Velike Gorice, održat će se predstavljanje knjige „Ljubav u sjeni ratova – Kako je biti supruga ratnog izvjestitelja Hassana“ autorice Ljiljane Haidar Diab. Na promociji će, uz autoricu, sudjelovati i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, nakladnik Zvonimir Despot te glumica Ana-Marija Bokor Vrdoljak.

Knjiga Ljiljane Haidar Diab donosi osobnu i emotivnu perspektivu žene čiji je život obilježen dugim razdobljima brige i neizvjesnosti. Autorica otvoreno progovara o iskustvima života uz supruga ratnog izvjestitelja, o trenucima straha, snazi ljubavi i podrške, te vlastitoj borbi za ravnotežu u sjeni globalnih sukoba.

„Svaki ratni izvjestitelj nosi svoje priče, ali malo se govori o onima koji ostaju kod kuće, koji čekaju i brinu. Ja sam postala dio te priče. Moj život kao supruge ratnog izvjestitelja nije jednostavan, ali je pun dubokih lekcija. Naučila sam što znači biti jaka u trenucima kada nemaš izbora. Naučila sam živjeti s neizvjesnošću i strahom, ali i cijeniti male trenutke radosti. Hassan je čovjek koji nosi svijet na svojim ramenima, a ja sam tu da mu budem oslonac. Njegova predanost poslu i želja da svijet učini boljim mjestom inspiriraju me svaki dan. Zajedno smo prošli kroz mnogo toga, a iako sam često bila u sjeni njegovih priča, naš zajednički život bio je priča za sebe – priča o ljubavi, hrabrosti i vjeri u snagu istine“, opisuje autorica.

Hassan Haidar Diab, rođen u Bejrutu i sa zagrebačkom adresom od 1981., istaknuti je hrvatski novinar i ratni izvjestitelj Večernjeg lista od 1996. godine, poznat po izvještavanju iz brojnih svjetskih žarišta i iznimnom poznavanju Bliskog istoka, što potvrđuju brojna gostovanja i predavanja. Vrhunac njegove karijere obilježio je ekskluzivni intervju s Bašarom al-Asadom 2017., a za svoj rad nagrađen je nizom priznanja, uključujući i prestižnu nagradu “Marija Jurić Zagorka” Hrvatskog novinarskog društva 2016. godine te nagradu Türksoy 2021. godine. O njegovu radu snimljen je i dokumentarni film „Hassanovi ratovi”, koji je 2024. premijerno prikazan upravo u Velikoj Gorici.

Kulturni program upotpunit će KUD „Stari grad Lukavec”, Irena Sertić Shireen i Plesna skupina „Shireen”, dok će se po završetku predstavljanja održati i prigodni domjenak u Klubu 100.

Radni dan, čak i radno vrijeme, jer mnogi će u tih 15 sati i dalje biti na svojim radnim mjestima, određeno je za termin gostovanja Dinama u Velikoj Gorici. Sve do događat će se četiri dana nakon što je Gorica prvi put ove sezone došla do druge uzastopne pobjede, ali i do prve pobjede u gostima.

– Sigurno da nam je sad psihološki lakše, nakon te prve gostujuće pobjede, ali nema nikakvog opuštanja. I ranije smo imali zalihu od šest bodova, pa se u dva kola zaostatak smanjio se na jedan bod. Oprezni smo i ne zadovoljavamo se, ali naravno da smo zadovoljni kad imaš u zadnje četiri utakmice osam bodova. Međutim, još je samo šest kola do kraju, svaka utakmica nosi važne bodove i tablica se mijenja iz kola u kolo, tako da nam je fokus isključivo na Dinamo – rekao je trener Mario Carević nakon treninga u utorak.

Nekoliko sati poslije Šibenik je došao do pobjede protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj i dao puni smisao tome što je Carević govorio… I zato je ovom prilikom iz goričke perspektive apsolutno nevažno to što će ovih 90 minuta naša momčad sudjelovati i u borbi za naslov prvaka. Kao što su nevažne i želje i pozdravi koji dolaze s juga…

– Poruka stiže jako puno, ali mislim da smo mi već pokazali da se borimo isključivo za sebe. Pobijedili smo Hajduk, uzeli smo dva boda Dinamu u prvoj utakmici na našem terenu, a uzeli smo i Rijeci dva boda, također doma… Naravno da svakoga želimo pobijediti i da tu nema nikakvih kalkulacija. Ne bih volio da nas se svrstava na bilo koju stranu u tom kontekstu, u smislu da igramo za nekoga ili protiv nekoga. To su gluposti i to ne želim ni čuti. Mi smo i dalje u borbi za opstanak, bez obzira na to što situacija sad izgleda puno bolje nego prije dva ili tri kola – nedvosmisleno poručuje Carević.

Gorica se kroz dvije vezane pobjede napunila samopouzdanjem, što će svakako biti neophodno u sudaru s velikim protivnikom, a loše je što potpuno spremni nisu ni Majstorović, ni Mikanović, ni Halilović, ni Krešić…

– Opet ponavljam isto kao prije Istre. I tad je nedostajalo zbilja dosta igrača, no ni koji su dobili priliku su je maksimalno iskoristili. Tako da nema straha – emitira Carević samo pozitivu.

Iako, svjestan je itekako tko je s druge strane, nema tu velike filozofije…

– Dinamo je sigurno motiviran, pogotovo nakon kiksa Rijeke i Hajduka, jer dobili su priliku opet se umiješati u trku za titulu, i to s novim trenerom. Meni je iznimno drago da je kolega Perković, s kojim sam zajedno na Akademiji, dobio ovu priliku. Nadam se da će ga što duže zadržati, jer stvarno ima kvalitete, i ljudske i trenerske. Vidi se da je prisutan jedan drugačiji duh i da ga igrači slijede, i po govoru tijela, i po izvedbi. Lakoćom mijenjaju dva sustava, iz 3-4-2-1 u 4-2-3-1, tako da se i prilagođavaju, imaju i kvalitetu, ne trebamo pričati o njima, ali mislim da mi uz dobru organizaciju u fazi obrane možemo biti opasni i prema naprijed – kaže Carević.

Na treningu se moglo lako primijetiti da je atmosfera jako dobra, da vlada zajedništvo, bez obzira na to što je borba za ostanak daleko od riješene. I što pet dana nakon Dinama doma slijedi Šibenik u gostima, u ključnoj utakmici proljeća…

– Mi stvarno gledamo isključivo svaku sljedeću utakmicu, ali teško je ne misliti i na Šibenik, jer ulazimo u zgusnut raspored. Moje iskustvo je da, kad god bismo kalkulirali, ne bi dobro prošli. Ući ćemo u ogled s Dinamom bez kalkulacija, pokušati uzet bod ili bodove, a onda ćemo se spremati u miru za Šibenik. Nemamo puno vremena, Dinamo je svježiji od nas, jer imali su dva dana više za odmor, ali opet kažem, nema tu nikakvih alibija, nego će istrčati 11 najspremnijih – zaključio je trener Gorice.

Zbog žutih kartona neće biti ni Gregora Sikošeka, upitno je i u kojem će Gorica sustavu krenuti, pri čemu nije nemoguće da se za ovih 90 minuta vrati na onaj s trojicom, odnosno petoricom u obrani. S druge strane, postoji opcija i da se krene sa četvoricom stopera, budući da je moguće da uz Sikošeka lijevo neće moći krenuti ni Majstorović i Mikanović desno… Bude li tako, Gorica bi mogla krenuti ovako nekako:

Banić – Bralić, Steenvoorden, Leš, Krizmanić – Halilović (Gurlica), Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Kolar