Svaki prosječni bjegunac od nepoznatog i apstaktnog, a takvih nas ima koliko hoćeš, vjerojatno je nekad u životu naletio na sintagmu “mentalna aritmetika”. I, u značajnom broju slučaja, ostao na tome. Zvuči prekomplicirano, to je nešto vezano uz matematiku, što znači – bježi od toga što dalje možeš…
A mi smo, eto, udarili kontru. I odlučili doznati o čemu se tu točno radi, pogotovo zato što već neko vrijeme takva aktivnost postoji i u našem gradu. Pod nazivom “Aloha” krije se ideja neuroznanstvenice Branke Novosel, koja je na temelju rezultata istraživanja u kojem su sudjelovali psiholozi i neuroznanstvenici uspostavila metodu koja se pokazala učinkovitom za ono što se, najjednostavnije rečeno, zove…
– Trening mozga! I, odmah da kažemo, pogrešna je predrasuda da je ovo neka vrsta matematike.
Tako će nam to za početak objasniti Ana Deverić i Maja Trupčević, Aloha trenerice u velikogoričkom centru. Iako, priča je puno dublja, uključuje cijeli niz pojašnjenja i upitnika iznad glava koji ostaju, ali Maja i Ana će to opet malo drukčije objasniti.
– Da, djeluje apstraktno, ali zapravo je vrlo jednostavno – pokušat će nas za početak uvjeriti Ana i Maja, dok sjedimo pokraj tog čuvenog abakusa, kuglica koje su pomiče i time trenira mozak.
– Ove kuglice su samo alat, za koji je utvrđeno da funkcionira kod razvoja mozga. Točnije, razvoja sinapsi i puteva koji su potrebni mozgu da bi surađivale desna i lijeva polutka. Školski sustav koncipiran je tako da koristimo samo jednu stranu mozga – lijevu, logičku – jer rijetko se potiče ta suradnja. Zato smo možda sporiji, zato su nam teže neke stvari. Kod nas i u igri i u radu na abakusu dvije strane mozga stalno surađuju. I tako dolazi do toga da djeca u par sekundi, zamišljajući te kuglice, mogu mentalno računati toliko uspješno da je nama odraslima to neshvatljivo – objašnjava nam osnovni princip Maja Trupčević.
– Čak ni nas trenere na edukacijama ne traže da mentalno računamo, jer mozak odraslih ljudi nema takve kapacitete, nije toliko prilagodljiv kao kod djece. To je ta neoplastičnost mozga, sposobnost upijanja informacija, zbog koje je sve ovo njima jako jednostavno. Nama odraslima je to teško jer je tu puno radnji odjedanput, ali kad surađuju obje polutke mozga, nije teško. A ovo je alat koji trenira taj način rada mozga – nadovezuje se Ana Deverić.
Aloha je program namijenjen za djecu od četiri do 13 godina, prolazi se osam razina, svaka traje četiri mjeseca… I već na trećoj se uglavnom događa da djeca računaju višeznamenkaste brojeve – zbrajaju, oduzimaju, množe i dijele – u samo nekoliko sekundi.
– Nevjerojatno je to vidjeti, ali oni koji završe svih osam razina stvarno tako računaju. Ima čak i onih koji izmisle neke svoje načine računanje, a tu se možda najbolje vidi ta suradnja polutki u mozgu, kad dijete nadogradi ono što si mu dao kao temelj – kaže trenerica Maja.
Istraživanja znanstvenika, ali i iskustva roditelja, kažu da djeca koja se bave mentalnom aritmetikom brže razmišljaju, puno lakše usvajaju informacije, puno bolje zapažaju… I sve to, kako nam objašnjavaju trenerice, zbog suradnje dviju polutki u mozgu. Pomažu tu i živčani završeci na prstima, kojima djeca pomiču kuglice, budući da su istraživanja pokazala da mozak puno bolje pamti uz pokret. Pa djeca već po pokretu prstima znaju o kojem se broju radi, prije nego i počnu računati.
U višim razinama mentalne aritmetike radi se na razvoju dugoročnog i kratkoročnog pamćenja te prostornu orijentaciju, ali prije svega je važno riješiti se problema kojeg mnogi roditelji imaju.
– Često nam dolaze djeca s poremećajima koncentracije, s raspršenom pažnjom, jer danas to muči jako velik broj djece. A takav problem povlači i puno toga lošega za sobom… Za takvu djecu Aloha je idealna, jer imamo puno alata osmišljenih od stručnjaka kojima djetetu možemo i vratiti koncentraciju, pomoći s tim problemom – ističe trenerica Ana.
U grupama je, kažu cure, po desetak djece, cijeli koncept osmišljen je tako da se djeca prije svega zabave, ali i treniraju mozak. Čak i kad se zabavljaju, čak i kad je riječ o superjunacima.
– Kod nas mozak cijelo vrijeme mora raditi. Zna to djecu i umoriti, zato imamo i naše kratke pauze koje zovemo “brain breaks”, ali poanta je da mozak i tad bude u pogonu. U tim pauzama dajemo im zabavne igre, kod kojih oni ni ne kuže da također vježbaju – ističe trenerica Ana.
– Recimo, kad nam djeca tek dođu, nakon što ih upoznamo s abakusom, upoznamo ih i s knjigama, pa tako i s junakom koji se zove John Neuron. Njegove supermoći su pažnja i koncentracija, a njegov zadatak pomoći djeci da istjeraju Distraktora. On najčešće dolazi kad više ne možeš računati, uđe ti u glavu i tjera te na neke druge stvari. Ako koristiš tehnike Johna Neurona, koji živi u galaksiji Braintrix, možeš pobijediti Distraktora. Na taj način lakše je shvatiti da nisi ti kriv što imaš problem s pažnjom, nego Distraktor, kojega sad znam pobijediti – objašnjava trenerica Maja.
I tu su negdje dvije trenerice pokušale jednom novinaru u kratkim crtama objasniti kako se računa na abakusu, koji je to princip razmišljanja, ali dim iz novinarskog mozgića krenuo je već nakon nekoliko sekundi. Malo nakon toga i gospodin Distraktor je zauzeo svoje mjesto u tom skučenom prostoru, pa je na kraju postalo i pomalo besmisleno pokušati prenijeti taj proces na papir. Vjerovat ćemo da je djeci jednostavno, ali odraslima definitivno nije…
A kad smo već kod odraslih, ali u ovom slučaju kod onih koji su se kao djeca upoznali s mentalnom aritmetikom, benefiti apsolutno ostaju.
– Sve sinapse koje čovjek uspije probuditi u ranoj fazi djetinjstva ostaju budne i kasnije u životu. Ovo su, slikovito rečeno, temelji. Ako se čovjek u životu bavi nečim što zahtjeva kreativnost, a takvih poslova je sve više, bit će u prednosti. Prostorna orijentacija, brzo razmišljanje, rješavanje problema, pamćenje… Sve to donosi takvo funkcioniranje mozga, a posebno važno je to što se razvija stav da se ne odustaje od traženja rješenja problema, što može biti jako korisno u životu. Uz to dolazi i samopouzdanje, sposobnost da se možeš verbalno izraziti, izreći svoj stav… – nabrajaju trenerice sve prednosti onoga što pokušavaju prenijeti djeci.
I tu je negdje naše vrijeme isteklo. Sve je bilo spremno za prezentacijski sat, nova sezona Alohe u Velikoj Gorici taman je trebala krenuti, pa je došao trenutak da novinar ode svojim putem. I prepusti ovakve stvari onima koji su u tome neusporedivo bolji, klincima koji dolaze.
– Ima nevjerojatne djece, dolaze nam čak i klinci koji u drugom razredu osnovne škole računaju potencije, ali naravno da su dobrodošli i svi ostali. A mi ćemo, naravno, dati sve od sebe da ih što bolje, ljepše i ugodnije uvedemo u ovaj svijet – zaključile su naše druženje trenerice.