Sport

Trener Cici: ‘Sesar je veliki prijatelj, a Gorica izazov! Želim momčad sretnih igrača…’

Novi trener košarkaša Gorice je Damir Miljković Cici (44), nekoć reprezentativac i igrač KK Zagreba te nekolicine ozbiljnih inozemnih klubova, a danas trener koji je prihvatio izazov i naslijedio Mirona Češkića

Objavljeno

prije 10 mjeseci

8. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nešto stariji ljubitelji košarke sjetit će se Damira Miljkovića, poznatijeg pod nadimkom Cici, nekadašnjeg igrača “pokojnog” KK Zagreba, ali i ozbiljnih klubova u Rusiji, Grčkoj i Poljskoj, povremenog hrvatskog reprezentativca, igrača koji je uspio čak i osjetiti miris i okus famozne NBA lige…

Cici danas ima 44 godine, profilirao se u vrlo zanimljivog trenera, a odnedavno je trener KK Gorice. Povest će naš klub u novu sezonu s početkom priprema, zakazanim za 26. kolovoza, čime će naslijediti Mirona Češkića na klupi momčadi koja će se “potući” za što bolji plasman u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu natjecanja.

– Kontakti između mene i Gorice postojali su i prošlog ljeta, kao i sezonu ranije, nakon što je Josip Sesar otišao, ali u tim trenucima nismo se uspjeli naći, dogovoriti. Za dogovor je uvijek potrebno dvoje, to se u te dvije situacije nije poklopilo, ali zato jest ovog ljeta. Sjeli smo, otvoreno razgovarali i uspjeli se dogovoriti, vjerujem na obostrano zadovoljstvo. Jednako kao što vjerujem da ćemo svi zajedno napraviti dobar posao u razdoblju pred nama – javio se trener Miljković.

Njegov igrački put nešto je poznatiji nego onaj trenerski, koji ga je u ovoj fazi doveo upravo do Velike Gorice.

– Krenuo sam kao trener u klubu u kojem sam počeo i kao igrač, u KK Zagrebu. Godinu dana radio sam s Andrejem Teslom, mojim prvim trenerom iz igračkim početaka, a sezonu poslije dobio sam priliku samostalno voditi mlađe kadete, generaciju u kojoj je bio i Luka Šamanić, danas NBA igrač. Ta je momčad osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu, nakon čega sam otišao u Cibonu i preuzeo kadete – vrti film svog trenerskog odrastanja Cici.

– U Ciboni sam se zadržao godinu dana, budući da nisam tip koji će ostati negdje gdje nije zadovoljan, a u tom trenutku nisam bio. Preuzeo sam i dvije reprezentativne selekcije, vodio generacije U-16 i U-17 te s dečkima kao što su Roko Prkačin, Boris Tišma i ostali došao do četvrtog mjesta na europskom i sedmog na svjetskom prvenstvu. Nakon toga otišao sam u Medveščak, u četiri godine kao koordinator omladinskog pogona i trener kadeta doveo sam sve selekcije do prve lige, uključujući i seniore. Sve u svemu, podigli smo klub na jednu višu razinu.

Sljedeća postaja u njegovoj trenerskoj karijeri bio je zagrebački Dinamo.

– Nešto više od pola sezone bio sam pomoćnik treneru Štirjanu, da bi do rastanka došlo uslijed nešto slabijih rezultata. I preselio sam u Dubravu, gdje sam vodio juniore i drugu momčad, koja igra pod imenom KK Zapad, pri čemu sam posebno ponosan što su juniori došli do Final Foura državnog prvenstva. A nakon toga se pojavila ova kombinacija s Goricom…

I evo ga, Cici je postao Goričanin. Pun želje, motiva, ali i spoznaja o onome što ga čeka.

– Za mene je ovo, iskreno, veliki izazov. Želim raditi na višoj razini, biti dio nečega većega. Radit ću, kao i uvijek do sad, potpuno predano, iskreno, s puno ljubavi, a vjerujem da će se to vratiti i kroz rezultate. Gorička košarka nije mi nikakva nepoznanica, pamtim još vrijeme kad se klub zvao KK Media, uvijek je tu bilo dobrih igrača, a Josip Sesar je svojim dolaskom uspio vratiti kredibilitet velikogoričkoj košarci. Vjerujem da ovaj grad, sredina poput ove, zaslužuje ponovno biti u Premijer ligi, pri čemu jasno moramo razdvajati želje i mogućnosti. Treba biti strpljiv, ali i svjestan da financije određuju puno toga, jer prošla su vremena kad se košarka igrala iz ljubavi. I tako to moramo gledati, jer to je realnost – priča Cici i dodaje:

– Danas nije ništa neobično da mladi čovjek radije ode raditi za Wolt nego da provodi sate i sate u dvorani, ne znajući hoće li se to isplatiti, hoće li mu se jednoga dana vratiti. Ove nove generacije ne vole da je bilo što teško, a mi u svemu tome moramo biti pametni. I pronaći način kako igračima priuštiti dovoljno razloga da ostanu u košarci, da budu ustrajni.

S ljudima iz vodstva kluba razgovarao je, jasno, i o ambicijama, ali aktualni trenutak je takav da je teško pričati o bilo kakvim imperativima. Prvo i osnovno trebalo bi biti što ranije osigurati ostanak u ligi, a sve više od toga bit će, realno, samo bonus.

– Ono što mi želimo je dati sve od sebe. Sve što imamo. Hoće li to možda već ove sezone biti dovoljno za povratak u Premijer ligu, unaprijed ne možemo znati, ali zato znam da je moj cilj izvući maksimum. Iz igrača, ali i iz samoga sebe. Kad to napravimo, vidjet ćemo što će se dogoditi… Moje je mišljenje da je važno ostati čist pred sobom, ali i pred ljudima koji nas plaćaju. Napravit ću sve da stvorimo kemiju unutar svlačionice, što nije uvijek lako, ali želim imati momčad sastavljenu od sretnih i zadovoljnih igrača. Želim okupiti igrače koji žele biti ovdje, koji su gladni uspjeha, osobnih i klupskih iskoraka, jer s takvima je sve puno lakše odraditi – vjeruje Miljković.

Goricu su napustili Porobić, Klepo, Fran Došen, Kotrulja i Stojanov, a novi igrači počet će stizati ovih dana

Već do kraja ovog tjedna mogao bi dobiti i poneko pojačanje, budući da se radi na dovođenju nekoliko novih igrača, sve u skladu s realnim mogućnostima kluba.

– Tražimo i razgovaramo, dio toga uskoro bi mogao biti i završen, a želja nam je dovesti po dva igrača u vanjskoj i unutarnjoj liniji. U svakom slučaju, kako god to završilo, moji kriteriji će ostati visoki. Uvijek želim više i bolje od onoga što imam, ne bojim se rada, ali ni neuspjeha. Ako radiš pošteno i iskreno, nema se ni razloga bojati neuspjeha – uvjeren je novi trener Gorice.

Svjestan je, uz sve ostalo, i da dolazi u sredinu u kojoj košarka ljudima baš i nije visoko na listi interesa. I da će se u dvorani čuti škripa tenisica puno češće nego podrška s tribina.

– Ok, to je tako, na neke stvari ne možeš ni utjecati, ali tu su stvari jasne. Na upravi je da nam osigura što bolje uvjete za rad, a na nama je da na svakom treningu i utakmici damo sve što možemo. Hoće li to i koliko će privući pozornost ljudi, u ovom trenutku ne možemo znati – zaključuje ovaj dio priče Cici.

Preostalo je još samo dotaknuti se njegove igračke karijere, prepune utakmice na visokim razinama, u velikim dvoranama, u posebnim ozračjima… Ukratko, karijera je to koju bi većina hrvatskih košarkaša danas mogla poželjeti.

– Odrastao sam u Sopotu, a krenuo u Trnskom, u onom mom KK Zagrebu. Prvi trener bio mi je Andrej Tesla, a Boško Pepsi Božić priključio me seniorima već sa 16 godina. Igrao sam u onoj sjajnoj generaciji sa Josipom Sesarom, Gordanom Zadravcem, Damirom Milačićem, Davorom Rimcem, Tonyjem Maroneyjem… Sa samo 21 godinom postao sam i kapetan momčadi, igrali smo u to vrijeme ABA ligu, jedne sezone završili na petome mjestu, konstantno bili dio Eurokupa, igrali polufinale prvenstva.

Bilo mu je 25 godina kad se prvi put otisnuo u inozemstvo.

– Iz Zagreba sam otišao u Rusiju, u Dinamo iz St. Peterburga, i te smo sezone bili treći u prvenstvu, odmah iza CSKA-a i Himkija. Sezonu potom otišao sam u grčki Panionios, zamalo smo ostali bez Eurolige, ali ja sam uživao u životu u Ateni, u kvaliteti grčke lige… Potom sam se vratio u Rusiju, ovoga puta u Vladivostok, a nakon toga otišao u poljski Turow, s kojim sam igrao finale prvenstva. Posljednja destinacija bila mi je u slovenskom Laškom, no već i prije nego što je sezona počela, odlučio sam završiti karijeru – prisjeća se Miljković.

Igrač je prestao biti s 32 godine, relativno rano, i to zbog ozljede koljena, od koje se nikako nije uspjevao oporaviti.

– Je, na prvu je rano za završiti karijeru, ali rano sam i počeo, tako da sam punih 16 godina bio profesionalac. Uspio sam u tom razdoblju doći do reprezentacije, igrati protiv velikih protivnika i sjajnih igrača, okušati se na najvišoj europskoj razini, a to mi je uvijek i bio cilj. Igrati protiv što boljih klubova, protiv što boljih igrača. Uz sve to, 2005. godine igrao sam Ljetnu ligu za Golden State Warriorse, imam i to lijepo, vrijedno iskustvo, tako da u globalu stvarno nemam razloga biti na bilo koji način nezadovoljan ostvarenim u igračkoj karijeri – ističe Cici.

Morali smo se za kraj, ipak je jutro poslije, dotaknuti i hrvatske reprezentacije, koja je u Pireju došla do jedne utakmice od Olimpijskih igara. I tu zapela, jer Grci su bili prejaki u ovom trenutku.

– Da, nismo uspjeli, ali ovo je veliki pomak. I bilo je stvarno lijepo pratiti dečke, jer pokazali su kako bi to zapravo i trebalo izgledati. Svi oni izgledaju kao da zaista žele biti tamo, da žele uspjeti, da mogu biti uzor nekim novim klincima, koji su možda zaboravili koliko je vrijedno i važno nositi hrvatski dres. Moj naklon svima, od prvog do zadnjeg igrača, pa sve do izbornika Sesara – nedvosmislen je Miljković.

Sesar je jedan od njegovih prethodnika na klupi Gorice, Sesar je i bivši suigrač, ali i veliki prijatelj.

– Upoznali smo se u vrijeme kad je on iz Mostara došao u Zagreb, kad je imao 13 godina, i mogu reći da nas veže istinsko prijateljstvo. Kad je čuo da sam preuzeo Goricu, odmah je čestitao, bilo mu je jako drago, bit će mi sigurno i velika potpora. Nas dvojica imamo baš poseban odnos, čujemo se praktički svaki dan, a slično je i s ostalim prijateljima iz košarkaških krugova, od njegovih pomoćnika Tomasa i Perinčića pa na dalje – završio je svoje opsežno predstavljanje Damir zvan Cici.

Pripreme će, dakle, krenuti posljednjeg ponedjeljka u kolovoza, a nova sezona kreće drugog vikenda u listopadu.

Sport

Traži se senzacija svih senzacija! Neka bude živopisno, kao i prije 20 godina…

Rukometaši Gorice u petak od 19 sati igraju polufinale Kupa Hrvatske. Bit će to drugi nastup Goričana na završnom turniru Kupa, prvi nakon 20 godina, a s druge strane bit će Zagreb, kao dokaz da ždrijeb može biti “i majka i maćeha”…

Objavljeno

prije 9 sati

16. svibnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Te 2005. godine, toliko davno da je tad i Hajduk osvajao naslove prvaka, rukometaši Gorice ispisali su povijest. Bila je to famozna, nezaboravna generacija čiji su dio bili Tomo Mesarov, Hrvoje Pekera, Mate Svalina, Kiki Lazić, Trpimir Petrač, Kruno Ercegovac i ostali, uz snažan domaći pečat u likovima Ive Nedića, Matka Jurinovića, Matije Černetića, Krunoslava Konjara, Josipa Dijanića, Gordana Šimunića…

Bila je to generacija koja se u povijest upisala prvim plasmanom na završni turnir Kupa Hrvatske. Igralo se u Osijeku, svjedoci vremena kažu da je bilo vrlo živopisno, da se utakmica za treće mjesto igrala u, recimo to tako, vinogradarskim uvjetima, a svakako je ostalo zapamćeno. Velikim dijelom i zbog pobjede u toj utakmici za treće mjesto, u kojoj je s druge strane bio Medveščak, ali u prvom redu zbog veličine tog dosega.

Bit će tako, vjerujemo – za pamćenje, a ne vinogradarski – i cijelih 20 godina poslije. Na kraju sezone koja je ispala lošija nego što smo se nadali, vjerovali i očekivali, jer Goričani su se prvim mjestom u Ligi za ostanak samo neznatno utješili za ispuštanje Lige za prvaka, rukometaši Gorice odradit će svoju drugu završnicu kupa. Ovoga puta igrat će se u Poreču, a prva prepreka odmah je i najveća moguća.

Budući da su uz njih na Final Fouru još i Zagreb, Osijek te drugoligaš Dugo Selo, nadali su se Goričani da će im ždrijeb dati priliku za još malo povijesti – za plasman u finale. Međutim, ždrijeb je odlučio da je dosta bilo poklona za jednu sezonu… Gorica je, naime, do završnice kupa stigla nakon dva dobra ždrijeba, nakon dva ogleda s drugoligašima, pa je možda bilo i očekivano da to tako neće ići dovijeka. I da će u polufinalu biti jedini protivnik kojeg su baš svi željeli izbjeći – baš Zagreb.

– Pred nama je velika utakmica i veliki izazov! U polufinalu ćemo snage odmjeriti s višestrukim prvakom Zagrebom, a naša momčad dolazi spremna, motivirana i bez respekta prema imenu protivnika. Svjesni smo kvalitete Zagreba, njihove širine kadra i iskustva u velikim utakmicama, ali vjerujemo u sebe, u našu borbenost, timski duh i energiju kojom smo došli do ove faze natjecanja. Pokušat ćemo odigrati kvalitetnu utakmicu i prezentirati sebe na najbolji način – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Uvijek tako razmišlja, svakom prilikom će ponoviti da mu nikad ne pada napamet unaprijed odustati, i nema dvojbe da je napravio sve da takav gard prenese i na svoje igrače. Pa kako bude…

– Nakon 20 godina izborili smo Final Four kupa Hrvatske, što je veliki uspjeh za naš klub. U polufinalu smo izvukli Zagreb, koji će sigurno biti favorit po kvaliteti, ali pripremili smo se najbolje što možemo i želimo pružiti što bolju utakmicu. Zbog nas i zbog gledatelja – rekao je Hrvoje Ceković, koji je u vrijeme prvoga goričkog FF-a bio klinac na ulasku u seniore, a danas je prekaljeni kapetan u ozbiljnim igračkim godinama.

I s ozbiljnim igračkim kvalitetama, koje Gorica ima i u ostatku momčadi. Pokazali su to Goričani više puta ove pomalo nesretne sezone, senzacija svih senzacija u polufinalu bila bi prekrasna eventualna nagrada.

Iako, pitat će se nešto i “zagrebaše”, koje je u Poreč doveo bivši trener Gorice Andrija Nikolić.

– Očekivanja su uvijek velika u rukometnom klubu kao šo je Zagreb. Gorica je dobar klub i dobra momčad. Sigurno ih nećemo podcijeniti. Pripremit ćemo se dobro. To je Kup, gdje nemate pravo na pogrešku, ali vjerujem da smo mi favoriti. Tako ćemo se i postaviti i obje utakmice odigrati maksimalno, da taj Kup i osvojimo – pogledao je Andrija već i prema finalu.

Uz izravni prijenos na Sportskoj televiziji, Goričani će u lov na čudo krenuti od 19 sati… Sretno!

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica izgubila od drugoplasirane Save

Objavljeno

prije 1 dan

15. svibnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 29. kolu Premier lige izgubila od favorizirane Save rezultatom 0:4, strijelci su bili: Matej Fistrić, David Ljubek, Dominik Lenić i Stjepan Četrtek.