Povežite se s nama

Sport

Trener Cici: ‘Sesar je veliki prijatelj, a Gorica izazov! Želim momčad sretnih igrača…’

Novi trener košarkaša Gorice je Damir Miljković Cici (44), nekoć reprezentativac i igrač KK Zagreba te nekolicine ozbiljnih inozemnih klubova, a danas trener koji je prihvatio izazov i naslijedio Mirona Češkića

Objavljeno

na

Nešto stariji ljubitelji košarke sjetit će se Damira Miljkovića, poznatijeg pod nadimkom Cici, nekadašnjeg igrača “pokojnog” KK Zagreba, ali i ozbiljnih klubova u Rusiji, Grčkoj i Poljskoj, povremenog hrvatskog reprezentativca, igrača koji je uspio čak i osjetiti miris i okus famozne NBA lige…

Cici danas ima 44 godine, profilirao se u vrlo zanimljivog trenera, a odnedavno je trener KK Gorice. Povest će naš klub u novu sezonu s početkom priprema, zakazanim za 26. kolovoza, čime će naslijediti Mirona Češkića na klupi momčadi koja će se “potući” za što bolji plasman u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu natjecanja.

– Kontakti između mene i Gorice postojali su i prošlog ljeta, kao i sezonu ranije, nakon što je Josip Sesar otišao, ali u tim trenucima nismo se uspjeli naći, dogovoriti. Za dogovor je uvijek potrebno dvoje, to se u te dvije situacije nije poklopilo, ali zato jest ovog ljeta. Sjeli smo, otvoreno razgovarali i uspjeli se dogovoriti, vjerujem na obostrano zadovoljstvo. Jednako kao što vjerujem da ćemo svi zajedno napraviti dobar posao u razdoblju pred nama – javio se trener Miljković.

Njegov igrački put nešto je poznatiji nego onaj trenerski, koji ga je u ovoj fazi doveo upravo do Velike Gorice.

– Krenuo sam kao trener u klubu u kojem sam počeo i kao igrač, u KK Zagrebu. Godinu dana radio sam s Andrejem Teslom, mojim prvim trenerom iz igračkim početaka, a sezonu poslije dobio sam priliku samostalno voditi mlađe kadete, generaciju u kojoj je bio i Luka Šamanić, danas NBA igrač. Ta je momčad osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu, nakon čega sam otišao u Cibonu i preuzeo kadete – vrti film svog trenerskog odrastanja Cici.

– U Ciboni sam se zadržao godinu dana, budući da nisam tip koji će ostati negdje gdje nije zadovoljan, a u tom trenutku nisam bio. Preuzeo sam i dvije reprezentativne selekcije, vodio generacije U-16 i U-17 te s dečkima kao što su Roko Prkačin, Boris Tišma i ostali došao do četvrtog mjesta na europskom i sedmog na svjetskom prvenstvu. Nakon toga otišao sam u Medveščak, u četiri godine kao koordinator omladinskog pogona i trener kadeta doveo sam sve selekcije do prve lige, uključujući i seniore. Sve u svemu, podigli smo klub na jednu višu razinu.

Sljedeća postaja u njegovoj trenerskoj karijeri bio je zagrebački Dinamo.

– Nešto više od pola sezone bio sam pomoćnik treneru Štirjanu, da bi do rastanka došlo uslijed nešto slabijih rezultata. I preselio sam u Dubravu, gdje sam vodio juniore i drugu momčad, koja igra pod imenom KK Zapad, pri čemu sam posebno ponosan što su juniori došli do Final Foura državnog prvenstva. A nakon toga se pojavila ova kombinacija s Goricom…

I evo ga, Cici je postao Goričanin. Pun želje, motiva, ali i spoznaja o onome što ga čeka.

– Za mene je ovo, iskreno, veliki izazov. Želim raditi na višoj razini, biti dio nečega većega. Radit ću, kao i uvijek do sad, potpuno predano, iskreno, s puno ljubavi, a vjerujem da će se to vratiti i kroz rezultate. Gorička košarka nije mi nikakva nepoznanica, pamtim još vrijeme kad se klub zvao KK Media, uvijek je tu bilo dobrih igrača, a Josip Sesar je svojim dolaskom uspio vratiti kredibilitet velikogoričkoj košarci. Vjerujem da ovaj grad, sredina poput ove, zaslužuje ponovno biti u Premijer ligi, pri čemu jasno moramo razdvajati želje i mogućnosti. Treba biti strpljiv, ali i svjestan da financije određuju puno toga, jer prošla su vremena kad se košarka igrala iz ljubavi. I tako to moramo gledati, jer to je realnost – priča Cici i dodaje:

– Danas nije ništa neobično da mladi čovjek radije ode raditi za Wolt nego da provodi sate i sate u dvorani, ne znajući hoće li se to isplatiti, hoće li mu se jednoga dana vratiti. Ove nove generacije ne vole da je bilo što teško, a mi u svemu tome moramo biti pametni. I pronaći način kako igračima priuštiti dovoljno razloga da ostanu u košarci, da budu ustrajni.

S ljudima iz vodstva kluba razgovarao je, jasno, i o ambicijama, ali aktualni trenutak je takav da je teško pričati o bilo kakvim imperativima. Prvo i osnovno trebalo bi biti što ranije osigurati ostanak u ligi, a sve više od toga bit će, realno, samo bonus.

– Ono što mi želimo je dati sve od sebe. Sve što imamo. Hoće li to možda već ove sezone biti dovoljno za povratak u Premijer ligu, unaprijed ne možemo znati, ali zato znam da je moj cilj izvući maksimum. Iz igrača, ali i iz samoga sebe. Kad to napravimo, vidjet ćemo što će se dogoditi… Moje je mišljenje da je važno ostati čist pred sobom, ali i pred ljudima koji nas plaćaju. Napravit ću sve da stvorimo kemiju unutar svlačionice, što nije uvijek lako, ali želim imati momčad sastavljenu od sretnih i zadovoljnih igrača. Želim okupiti igrače koji žele biti ovdje, koji su gladni uspjeha, osobnih i klupskih iskoraka, jer s takvima je sve puno lakše odraditi – vjeruje Miljković.

Goricu su napustili Porobić, Klepo, Fran Došen, Kotrulja i Stojanov, a novi igrači počet će stizati ovih dana

Već do kraja ovog tjedna mogao bi dobiti i poneko pojačanje, budući da se radi na dovođenju nekoliko novih igrača, sve u skladu s realnim mogućnostima kluba.

– Tražimo i razgovaramo, dio toga uskoro bi mogao biti i završen, a želja nam je dovesti po dva igrača u vanjskoj i unutarnjoj liniji. U svakom slučaju, kako god to završilo, moji kriteriji će ostati visoki. Uvijek želim više i bolje od onoga što imam, ne bojim se rada, ali ni neuspjeha. Ako radiš pošteno i iskreno, nema se ni razloga bojati neuspjeha – uvjeren je novi trener Gorice.

Svjestan je, uz sve ostalo, i da dolazi u sredinu u kojoj košarka ljudima baš i nije visoko na listi interesa. I da će se u dvorani čuti škripa tenisica puno češće nego podrška s tribina.

– Ok, to je tako, na neke stvari ne možeš ni utjecati, ali tu su stvari jasne. Na upravi je da nam osigura što bolje uvjete za rad, a na nama je da na svakom treningu i utakmici damo sve što možemo. Hoće li to i koliko će privući pozornost ljudi, u ovom trenutku ne možemo znati – zaključuje ovaj dio priče Cici.

Preostalo je još samo dotaknuti se njegove igračke karijere, prepune utakmice na visokim razinama, u velikim dvoranama, u posebnim ozračjima… Ukratko, karijera je to koju bi većina hrvatskih košarkaša danas mogla poželjeti.

– Odrastao sam u Sopotu, a krenuo u Trnskom, u onom mom KK Zagrebu. Prvi trener bio mi je Andrej Tesla, a Boško Pepsi Božić priključio me seniorima već sa 16 godina. Igrao sam u onoj sjajnoj generaciji sa Josipom Sesarom, Gordanom Zadravcem, Damirom Milačićem, Davorom Rimcem, Tonyjem Maroneyjem… Sa samo 21 godinom postao sam i kapetan momčadi, igrali smo u to vrijeme ABA ligu, jedne sezone završili na petome mjestu, konstantno bili dio Eurokupa, igrali polufinale prvenstva.

Bilo mu je 25 godina kad se prvi put otisnuo u inozemstvo.

– Iz Zagreba sam otišao u Rusiju, u Dinamo iz St. Peterburga, i te smo sezone bili treći u prvenstvu, odmah iza CSKA-a i Himkija. Sezonu potom otišao sam u grčki Panionios, zamalo smo ostali bez Eurolige, ali ja sam uživao u životu u Ateni, u kvaliteti grčke lige… Potom sam se vratio u Rusiju, ovoga puta u Vladivostok, a nakon toga otišao u poljski Turow, s kojim sam igrao finale prvenstva. Posljednja destinacija bila mi je u slovenskom Laškom, no već i prije nego što je sezona počela, odlučio sam završiti karijeru – prisjeća se Miljković.

Igrač je prestao biti s 32 godine, relativno rano, i to zbog ozljede koljena, od koje se nikako nije uspjevao oporaviti.

– Je, na prvu je rano za završiti karijeru, ali rano sam i počeo, tako da sam punih 16 godina bio profesionalac. Uspio sam u tom razdoblju doći do reprezentacije, igrati protiv velikih protivnika i sjajnih igrača, okušati se na najvišoj europskoj razini, a to mi je uvijek i bio cilj. Igrati protiv što boljih klubova, protiv što boljih igrača. Uz sve to, 2005. godine igrao sam Ljetnu ligu za Golden State Warriorse, imam i to lijepo, vrijedno iskustvo, tako da u globalu stvarno nemam razloga biti na bilo koji način nezadovoljan ostvarenim u igračkoj karijeri – ističe Cici.

Morali smo se za kraj, ipak je jutro poslije, dotaknuti i hrvatske reprezentacije, koja je u Pireju došla do jedne utakmice od Olimpijskih igara. I tu zapela, jer Grci su bili prejaki u ovom trenutku.

– Da, nismo uspjeli, ali ovo je veliki pomak. I bilo je stvarno lijepo pratiti dečke, jer pokazali su kako bi to zapravo i trebalo izgledati. Svi oni izgledaju kao da zaista žele biti tamo, da žele uspjeti, da mogu biti uzor nekim novim klincima, koji su možda zaboravili koliko je vrijedno i važno nositi hrvatski dres. Moj naklon svima, od prvog do zadnjeg igrača, pa sve do izbornika Sesara – nedvosmislen je Miljković.

Sesar je jedan od njegovih prethodnika na klupi Gorice, Sesar je i bivši suigrač, ali i veliki prijatelj.

– Upoznali smo se u vrijeme kad je on iz Mostara došao u Zagreb, kad je imao 13 godina, i mogu reći da nas veže istinsko prijateljstvo. Kad je čuo da sam preuzeo Goricu, odmah je čestitao, bilo mu je jako drago, bit će mi sigurno i velika potpora. Nas dvojica imamo baš poseban odnos, čujemo se praktički svaki dan, a slično je i s ostalim prijateljima iz košarkaških krugova, od njegovih pomoćnika Tomasa i Perinčića pa na dalje – završio je svoje opsežno predstavljanje Damir zvan Cici.

Pripreme će, dakle, krenuti posljednjeg ponedjeljka u kolovoza, a nova sezona kreće drugog vikenda u listopadu.

Sport

Dvostruki program 10. MNL Turopolja i Posavine u Poljani Čičkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Utakmice 07. odnosno 08. kola 10. Malonogometne lige Turopolja i Posavine igraju se sutra (subota, 13.07.2024.) odnosno u nedjelju (14.07.2024.) na igralištu u Poljani Čičkoj.

U subotu od 20 sati zabava uz Grupu Viking.

Galerija fotografija

10.MNL Turopolja i Posavine 2024., 07. – 08. kolo

Raspored07. kolo (Poljana Čička, subota 13.07.2024.)  15:30 Vukovina – Turopolje, 16:10 Drnek – Ribnica, 16:50 Rakitovec – Okuje, 17:30 Veleševec – Lazina Čička, 18:10 Poljana Čička – Jagodno, 18:50 Kuče – Mraclin, Novo Čiče slobodni; 19:30 Poljana Čička (veterani) – Kuče (veterani).

Raspored – 08. kolo (Poljana Čička, nedjelja, 14.07.2024.)  15:30 Ribnica – Rakitovec, 16:10 Okuje – Veleševec, 16:50 Kuče – Jagodno, 17:30 Lazina Čička – Poljana Čička, 18:10 Drnek – Turopolje, 18:50 Novo Čiče – Vukovina, Mraclin slobodni.

Redoslijed (nakon 06. kola): 1. Vukovina 15 (6 5 0 1 22:10), 2. Kuče 13 (5 4 1 0 25:5), 3. Poljana Čička 13 (5 4 1 0 18:4), 4. Rakitovec 12 (6 4 0 2 13:19), 5. Novo Čiče 11 (6 3 2 1 10:7), 6. Drnek 8 (6 2 2 2 9:12), 7. Lazina Čička 7 (6 2 1 3 14:11), 8. Turopolje 6 (5 1 3 1 7:7), 9. Jagodno 5 (6 1 2 3 6:8), 10. Mraclin 4 (6 1 1 4 14:17), 11. Okuje 4 (5 1 1 3 4:9), 12. Ribnica 3 (5 1 0 4 4:16), 13. Veleševec 0 (5 0 0 5 1:22).

Nastavite čitati

Sport

Vrbovec sve moćniji, s goričkim pečatom, ali Mraclin slaže novu ozbiljnu priču…

Nogometaši Mraclina u novu sezonu kreću 22. srpnja, kad će novi trener Marko Biljan obaviti prozivku i povesti prvi trening. Bit će to početak priprema za okršaje s vrlo ambicioznim konkurentima za vrh

Objavljeno

na

Objavio/la

U Mraclinu, kao i uvijek posljednjih godina, momčad slažu na vrijeme. Baš onako kako treneri, a među njima sasvim sigurno i Marko Biljan, najviše vole. Prvi su predstavljena pojačanja, zatim i novi trener, a mraclinski nogometni običaji kažu da nakon toga slijede i dogovori s igračima iz postojećega kadra.

Na službenim stranicama kluba tako je dosad potvrđeno da će na Gradi i iduće sezone igrati Igor Hajduk, Josip Domitrović, Ivan Kos, Bruno Dandić, Ivan Kaurin, David Marjanović, Ivan Rajić, Filip Dianežević, Dominik Smolković, Toni Borovac i Matej Godinić, a za očekivati je da će u danima pred nama biti objavljen još poneki dogovor s onima koji su iznijeli prošlu sezonu.

Dodaju li se tom popisu i novi igrači, golman Ivan Zagorac, koji je stigao iz Lekenika, zatim Marko Đurašić iz Posavca, Juraj Ivanković iz vukovinskog Jelačića i dugo željeni veznjak Jurica Brdek, koji je došao iz Samobora, jasno je da se u Mraclinu ponovno slaže ozbiljna momčad za ovaj rang. Momčad koja će se opet boriti za vrh, možda i kao jedna od najvećih prijetnji prvom favoritu za osvajanje prvoga mjesta u 4. NL Središte, a to bi trebao biti Vrbovec.

Ambiciozni Vrbovčani doveli su nekoliko igrača iz viših rangova, među kojima su i dvojica nama jako dobro poznatih imena. Poziv iz Vrbovca, nakon epizode u Dugom Selu, u trećem rangu hrvatskog nogometa, prihvatio je Jurica Kovačić zvani Đuka, a svlačionicu će s njime dijeliti i Nikola Rak, koji je prošle sezone pomogao Tigru iz Sv. Nedelje da dođe do naslova prvaka u ovom rangu. Budući da je stiglo i još nekoliko dosadašnjih igrača Dugog Sela, uključujući i golmana Denija Kakšu, koji je donedavno branio za Dubravu u drugoj ligi, jasno je da će biti veliki izazov nadmašiti takvu momčad.

Mraclin, međutim, ima svoj put. Svoje ideje i vizije, svoje ciljeve. Ima i jako dobar igrački kadar, ima odličnog trenera, a ima i sve više prijatelja u okruženju. Sad i službeno. Nakon što je potpisana suradnja s NK Bunom, produžena je uspješna suradnja s NK Turopoljem, što jasno govori da Mraclinci pokušavaju i pomagati i okupljati. Zasad im to ide jako dobro, nije loše ni na terenu, ali želja je da to bude i još malo bolje.

– Volim izazove, volim visoko dizati letvicu, vjerujem da ćemo uspjeti u ostvarenju naših ciljeva – poručuje trener Marko Biljan.

Za točno deset dana, 22. srpnja, okupit će svoje igrače i krenuti na posao.

Nastavite čitati

Sport

Rukometaši u renovaciji: ‘Stigla četiri nova igrača, otišla dvojica, i to će biti to. Osim ako…’

U novu sezonu rukometaši Gorice ući će bez dvije važne karike iz prošle sezone, ali stigla su i četiri nova igrača, među kojima su tri 22-godišnjaka, a jedan 18-godišnjak. Bude li novih odlazaka, bit će i novih dolazaka

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok izbornik Dagur Sigurdsson priprema ono najbolje što hrvatski rukomet ima za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu, dok se sama elita priprema okupiti u olimpijskom selu, na klupskim rukometnim razina u tijeku je – godišnji odmor. Barem za igrače, koji svatko na svoj način skuplja snagu za novu sezonu, dok su ljudi koje vode klubove ipak u pogonu. Kao što je, primjerice, u punom pogonu direktor HRK Gorice Vlado Malbašić sa suradnicima.

– Stvari za sad idu po planu po pitanju slaganja momčadi. Doveli smo četvoricu igrača, a otišli su samo Kajo Cikatić u makedonski Pelister i Matej Svržnjak u Sesvete. Ne bude li nekih novih odlazaka, nikoga više nećemo ni dovoditi. U slučaju da netko od stožernih igrača ipak ode, svakako ćemo reagirati – kaže Malbašić.

Dvojica od te četvorice novih poznati su od ranije. Obojica rođeni 2002. godine, obojica vanjski igrači, obojica s kvalitetom koja bi morala biti od pomoći Gorici. Došli su, dakle, Marin Lisac iz Dubrave, bivši juniorski reprezentativac, koji je u nacionalnom dresu dobro i zlo dijelio, između ostalih, i s Jakovom Neralićem, još jednim novim igračem Gorice. Dečko iz Dugog Sela stigao je nakon epizode u Rudama… I to se zna još tamo od početka lipnja.

Malo nakon toga stigla su i dvojica igrača koji će izravno mijenjati dvojicu koja su otišla. Umjesto Cikatića, na crti će tako ordinirati Matej Komljenović, još jedan dojučerašnji igrač Dubrave, još jedan juniorski reprezentativac, još jedan igrač kojeg jako dobro poznaje trener Gorice Matej Mišković. Koji je, usput budi rečeno, bio izbornik reprezentacije u kojoj se cijelo ovo društvo spojilo.

Svržnjaka bi na poziciji desnog vanjskog trebao mijenjati mladi, tek 18-godišnji Marko Grubišić, koji je dosad igrao za drugu momčad Zagreba. Visoki, talentirani lijevoruki igrač nije došao na posudbu, nego je postao igrač Gorice, što je puno bolja opcija za Goricu, koja će tako još malo pojačati svoj mlađahni kontigent.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Domaći dečki Zvonimir Turkalj i Fran Solariček produžili su ugovore, učinili su to i Jakov Dujić, Rok Malin te Juro Čakarić, koji je imao i ozbiljnu kombinaciju za odlazak u inozemstvo, a tu su i dalje i senatori Hrvoje Ceković i Ivan Laljek, koji su prošle sezone na sve načine vodili ovu momčad. Bilo bi sjajno da tako i ostane, da ne bude razloga za nove dolaske, no naravno da je po tom pitanju sve moguće.

– Velika nam je čast što je jedan igrač Gorice, konkretno Kajo Cikatić, dobio priliku otići u klub koji će igrati Ligu prvaka, a ne iznenađuje nas ni to što još neki naši igrači imaju ponude. Međutim, svi oni znaju i da u Gorici imaju prilike za nove iskorake, pogotovo s obzirom da imamo trenera poput Mateja Miškovića, jednog od onih zbog kojih igrači žele doći u vaš klub, ali i u njemu ostati. Opet ću ponoviti, dođe li do nekog odlaska u razdoblju pred nama, bit ćemo spremni reagirati – kaže Malbašić.

Krajem srpnja renovirana Gorica će se okupiti na pripremama za novu sezonu, bit će to prema svemu sudeći mlada i poletna momčad, na čelu s trenerom koji je u svim dosadašnjim sredinama dokazao da zna što radi. Liga za prvaka, naravno, opet će biti glavni cilj… Akcija kreće od 7. rujna, kad je na rasporedu prvo kolo Paket24 Premijer lige. Ponovno će se liga dijeliti u dvije skupine, a u onoj goričkoj bit će Nexe, Bjelin Spačva, Varaždin, Dubrava, Karlovac, Čakovec i Moslavina.

Nastavite čitati

Sport

Pojačanje iz Zagorja: ‘Ovaj klub nudi sve što jednom nogometašu treba!’

Martin Šlogar (23) stigao je u HNK Goricu nakon trogodišnje epizode na Cipru. U službenom predstavljanju nakon potpisa ugovora govorio je o očekivanjima, osobnim i klupskim ciljevima, životu na Cipru…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon Dominika Kotarskog, Gorica ponovno ima svog Zagorca. Prvi čemu je, upozorili su nas iz njegova kraja, ispravo reći da je Martin Šlogar, ponos općine Desinić, Zagorec, a ne Zagorac. Uputili su nas tom prilikom dragi prijatelji iz Zagorja, hvala im i na tome, i na detalj koji kaže da je Šlogi pripreme za dolazak u Goricu odradio s niželigašem NK Klanjcem…

A onda, jedanaestog dana srpnja, preselio nešto južnije, u Turopolje.

– Prvi dojmovi su jako pozitivni. Klub je posložen, sve što profesionalni nogometaš mora imati, ovdje i ima – kaže Šlogar u prvom javnom istupu nakon potpisa ugovora do ljeta 2026. godine.

– Nisam još odradio prvi “pravi” trening, budući da su dečki imali regeneraciju nakon utakmice, no nas četvorica smo istrčali što je trebalo istrčati, odradili svoje – sa smiješkom kaže dečko rođen u Zaboku prije 23 godine.

Krenuo je u mlađim kategorijama tadašnjeg Intera iz Zaprešića, kratko razdoblje proveo i u školi zagrebačkog Dinama, pa na seniorsku scenu iskoračio kroz drugoligaša Kustošiju. Pokazao je tu zanimljive karakteristike i u 48 nastupa ostavio iza sebe deset golova i devet asistencija.

S tim brojakama izborio se za transfer u ciparsku prvu ligu, u Aris iz Limassola, gdje nije dočekao pravu priliku, pa je otišao na posudbu u Olympiacos iz Nikozije, također prvoligaša. Posljednju sezonu proveo je u drugoligašu AEZ-u, imao i najbolje brojke u te tri ciparske godine, pa dočekao poziv iz domovine.

– Bilo je lijepo živjeti na Cipru, ipak je to zemlja u kojoj je oko 320 sunčanih dana godišnje. Vrijeme je uvijek lijepo, a to je dosta važno za kvalitetu života. Nogometno gledano, ciparska liga je jako kvalitetna, s velikim brojem individualaca visoke razine, pa je i sve skupa na dosta visokom nivou. Usporedba s HNL-om? Baš i nemam uzorak za usporedbu, budući da ovdje još nisam iskusio igranje u prvoj ligi – kazao je Šlogar, svjestan da je pred njim velika prilika.

Gorica je kao klub napravila prvi korak, ponudila šansu na najvišoj razini hrvatskog klupskog nogometa, a Šlogar će sasvim sigurno napraviti sve da tu šansu i iskoristi. Da bi se to i dogodilo, za početak će trebati što prije uloviti korak s novim suigračima, koji su mu već pričali o svemu što ga čeka, o akcijskom planu kojeg provodi beskompromisni Rajko Vidović. Radi se punom parom, a ne pomažu ni ove vrućine koje su nas napale.

– O da, bila je to tema, itekako… I to jedna od glavnih tema, ha, ha. Shvatio sam da je teško i zahtjevno, ali tako i treba biti na pripremama, mora se ići maksimalno kako bismo dočekali prvenstvo što spremniji – ne dvoji Šlogar.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Svoj će prostor, prema svemu sudeći, tražiti na poziciji desnoga krila, na koju su dosad pretendenti bili mladi Luka Vrzić i iskusni Valentino Majstorović. Sad će se tu priključiti i Šlogar, koji može i lijevo, ali za vjerovati je da će priliku dobiti sva trojica.

– Uzbuđen sam, jedva čekam da krenu treninzi i utakmice, da dobijem priliku dati sve od sebe, da se prilagodim momčadi, upoznam se s dečkima. Naravno da Gorica uvijek želi biti što više prema gore, napasti gornju polovicu tablice, a ja ću se potruditi pomoći momčadi da se to zaista i dogodi – zaključio je Šlogar.

U četvrtak prijepodne priključio se suigračima na treningu snage, a poslijepodne će prvi put i istrčati na teren kao dio goričke svlačionice, koju bi ovih dana mogao napustiti još jedan igrač! Kako neslužbeno možemo doznati, sprema se novi izlazni transfer, lista odlazaka mogla bi se još malo povećati u sljedećih dan ili dva, što će dodatno prisnažiti tezu da bi Šlogar zapravo trebao biti samo početak po pitanju dolazaka…

Nastavite čitati

Sport

Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’

Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom

Objavljeno

na

Objavio/la

Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…

U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…

Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.

– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.

Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.

– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.

Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.

– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.

– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…

Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.

– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.

U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…

– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.

Kao klinac bio je veliki hajdukovac.

– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…

Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!

– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.

Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.

– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.

 

Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…

– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.

Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.

Nastavite čitati

Reporter 438 - 20.06.2024.

Facebook

Izdvojeno