Sport
Trener Cici: ‘Sesar je veliki prijatelj, a Gorica izazov! Želim momčad sretnih igrača…’
Novi trener košarkaša Gorice je Damir Miljković Cici (44), nekoć reprezentativac i igrač KK Zagreba te nekolicine ozbiljnih inozemnih klubova, a danas trener koji je prihvatio izazov i naslijedio Mirona Češkića
Objavljeno
prije 3 mjesecana
Objavio/la
Marko VidalinaNešto stariji ljubitelji košarke sjetit će se Damira Miljkovića, poznatijeg pod nadimkom Cici, nekadašnjeg igrača “pokojnog” KK Zagreba, ali i ozbiljnih klubova u Rusiji, Grčkoj i Poljskoj, povremenog hrvatskog reprezentativca, igrača koji je uspio čak i osjetiti miris i okus famozne NBA lige…
Cici danas ima 44 godine, profilirao se u vrlo zanimljivog trenera, a odnedavno je trener KK Gorice. Povest će naš klub u novu sezonu s početkom priprema, zakazanim za 26. kolovoza, čime će naslijediti Mirona Češkića na klupi momčadi koja će se “potući” za što bolji plasman u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu natjecanja.
– Kontakti između mene i Gorice postojali su i prošlog ljeta, kao i sezonu ranije, nakon što je Josip Sesar otišao, ali u tim trenucima nismo se uspjeli naći, dogovoriti. Za dogovor je uvijek potrebno dvoje, to se u te dvije situacije nije poklopilo, ali zato jest ovog ljeta. Sjeli smo, otvoreno razgovarali i uspjeli se dogovoriti, vjerujem na obostrano zadovoljstvo. Jednako kao što vjerujem da ćemo svi zajedno napraviti dobar posao u razdoblju pred nama – javio se trener Miljković.
Njegov igrački put nešto je poznatiji nego onaj trenerski, koji ga je u ovoj fazi doveo upravo do Velike Gorice.
– Krenuo sam kao trener u klubu u kojem sam počeo i kao igrač, u KK Zagrebu. Godinu dana radio sam s Andrejem Teslom, mojim prvim trenerom iz igračkim početaka, a sezonu poslije dobio sam priliku samostalno voditi mlađe kadete, generaciju u kojoj je bio i Luka Šamanić, danas NBA igrač. Ta je momčad osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu, nakon čega sam otišao u Cibonu i preuzeo kadete – vrti film svog trenerskog odrastanja Cici.
– U Ciboni sam se zadržao godinu dana, budući da nisam tip koji će ostati negdje gdje nije zadovoljan, a u tom trenutku nisam bio. Preuzeo sam i dvije reprezentativne selekcije, vodio generacije U-16 i U-17 te s dečkima kao što su Roko Prkačin, Boris Tišma i ostali došao do četvrtog mjesta na europskom i sedmog na svjetskom prvenstvu. Nakon toga otišao sam u Medveščak, u četiri godine kao koordinator omladinskog pogona i trener kadeta doveo sam sve selekcije do prve lige, uključujući i seniore. Sve u svemu, podigli smo klub na jednu višu razinu.
Sljedeća postaja u njegovoj trenerskoj karijeri bio je zagrebački Dinamo.
– Nešto više od pola sezone bio sam pomoćnik treneru Štirjanu, da bi do rastanka došlo uslijed nešto slabijih rezultata. I preselio sam u Dubravu, gdje sam vodio juniore i drugu momčad, koja igra pod imenom KK Zapad, pri čemu sam posebno ponosan što su juniori došli do Final Foura državnog prvenstva. A nakon toga se pojavila ova kombinacija s Goricom…
I evo ga, Cici je postao Goričanin. Pun želje, motiva, ali i spoznaja o onome što ga čeka.
– Za mene je ovo, iskreno, veliki izazov. Želim raditi na višoj razini, biti dio nečega većega. Radit ću, kao i uvijek do sad, potpuno predano, iskreno, s puno ljubavi, a vjerujem da će se to vratiti i kroz rezultate. Gorička košarka nije mi nikakva nepoznanica, pamtim još vrijeme kad se klub zvao KK Media, uvijek je tu bilo dobrih igrača, a Josip Sesar je svojim dolaskom uspio vratiti kredibilitet velikogoričkoj košarci. Vjerujem da ovaj grad, sredina poput ove, zaslužuje ponovno biti u Premijer ligi, pri čemu jasno moramo razdvajati želje i mogućnosti. Treba biti strpljiv, ali i svjestan da financije određuju puno toga, jer prošla su vremena kad se košarka igrala iz ljubavi. I tako to moramo gledati, jer to je realnost – priča Cici i dodaje:
– Danas nije ništa neobično da mladi čovjek radije ode raditi za Wolt nego da provodi sate i sate u dvorani, ne znajući hoće li se to isplatiti, hoće li mu se jednoga dana vratiti. Ove nove generacije ne vole da je bilo što teško, a mi u svemu tome moramo biti pametni. I pronaći način kako igračima priuštiti dovoljno razloga da ostanu u košarci, da budu ustrajni.
S ljudima iz vodstva kluba razgovarao je, jasno, i o ambicijama, ali aktualni trenutak je takav da je teško pričati o bilo kakvim imperativima. Prvo i osnovno trebalo bi biti što ranije osigurati ostanak u ligi, a sve više od toga bit će, realno, samo bonus.
– Ono što mi želimo je dati sve od sebe. Sve što imamo. Hoće li to možda već ove sezone biti dovoljno za povratak u Premijer ligu, unaprijed ne možemo znati, ali zato znam da je moj cilj izvući maksimum. Iz igrača, ali i iz samoga sebe. Kad to napravimo, vidjet ćemo što će se dogoditi… Moje je mišljenje da je važno ostati čist pred sobom, ali i pred ljudima koji nas plaćaju. Napravit ću sve da stvorimo kemiju unutar svlačionice, što nije uvijek lako, ali želim imati momčad sastavljenu od sretnih i zadovoljnih igrača. Želim okupiti igrače koji žele biti ovdje, koji su gladni uspjeha, osobnih i klupskih iskoraka, jer s takvima je sve puno lakše odraditi – vjeruje Miljković.
Već do kraja ovog tjedna mogao bi dobiti i poneko pojačanje, budući da se radi na dovođenju nekoliko novih igrača, sve u skladu s realnim mogućnostima kluba.
– Tražimo i razgovaramo, dio toga uskoro bi mogao biti i završen, a želja nam je dovesti po dva igrača u vanjskoj i unutarnjoj liniji. U svakom slučaju, kako god to završilo, moji kriteriji će ostati visoki. Uvijek želim više i bolje od onoga što imam, ne bojim se rada, ali ni neuspjeha. Ako radiš pošteno i iskreno, nema se ni razloga bojati neuspjeha – uvjeren je novi trener Gorice.
Svjestan je, uz sve ostalo, i da dolazi u sredinu u kojoj košarka ljudima baš i nije visoko na listi interesa. I da će se u dvorani čuti škripa tenisica puno češće nego podrška s tribina.
– Ok, to je tako, na neke stvari ne možeš ni utjecati, ali tu su stvari jasne. Na upravi je da nam osigura što bolje uvjete za rad, a na nama je da na svakom treningu i utakmici damo sve što možemo. Hoće li to i koliko će privući pozornost ljudi, u ovom trenutku ne možemo znati – zaključuje ovaj dio priče Cici.
Preostalo je još samo dotaknuti se njegove igračke karijere, prepune utakmice na visokim razinama, u velikim dvoranama, u posebnim ozračjima… Ukratko, karijera je to koju bi većina hrvatskih košarkaša danas mogla poželjeti.
– Odrastao sam u Sopotu, a krenuo u Trnskom, u onom mom KK Zagrebu. Prvi trener bio mi je Andrej Tesla, a Boško Pepsi Božić priključio me seniorima već sa 16 godina. Igrao sam u onoj sjajnoj generaciji sa Josipom Sesarom, Gordanom Zadravcem, Damirom Milačićem, Davorom Rimcem, Tonyjem Maroneyjem… Sa samo 21 godinom postao sam i kapetan momčadi, igrali smo u to vrijeme ABA ligu, jedne sezone završili na petome mjestu, konstantno bili dio Eurokupa, igrali polufinale prvenstva.
Bilo mu je 25 godina kad se prvi put otisnuo u inozemstvo.
– Iz Zagreba sam otišao u Rusiju, u Dinamo iz St. Peterburga, i te smo sezone bili treći u prvenstvu, odmah iza CSKA-a i Himkija. Sezonu potom otišao sam u grčki Panionios, zamalo smo ostali bez Eurolige, ali ja sam uživao u životu u Ateni, u kvaliteti grčke lige… Potom sam se vratio u Rusiju, ovoga puta u Vladivostok, a nakon toga otišao u poljski Turow, s kojim sam igrao finale prvenstva. Posljednja destinacija bila mi je u slovenskom Laškom, no već i prije nego što je sezona počela, odlučio sam završiti karijeru – prisjeća se Miljković.
Igrač je prestao biti s 32 godine, relativno rano, i to zbog ozljede koljena, od koje se nikako nije uspjevao oporaviti.
– Je, na prvu je rano za završiti karijeru, ali rano sam i počeo, tako da sam punih 16 godina bio profesionalac. Uspio sam u tom razdoblju doći do reprezentacije, igrati protiv velikih protivnika i sjajnih igrača, okušati se na najvišoj europskoj razini, a to mi je uvijek i bio cilj. Igrati protiv što boljih klubova, protiv što boljih igrača. Uz sve to, 2005. godine igrao sam Ljetnu ligu za Golden State Warriorse, imam i to lijepo, vrijedno iskustvo, tako da u globalu stvarno nemam razloga biti na bilo koji način nezadovoljan ostvarenim u igračkoj karijeri – ističe Cici.
Morali smo se za kraj, ipak je jutro poslije, dotaknuti i hrvatske reprezentacije, koja je u Pireju došla do jedne utakmice od Olimpijskih igara. I tu zapela, jer Grci su bili prejaki u ovom trenutku.
– Da, nismo uspjeli, ali ovo je veliki pomak. I bilo je stvarno lijepo pratiti dečke, jer pokazali su kako bi to zapravo i trebalo izgledati. Svi oni izgledaju kao da zaista žele biti tamo, da žele uspjeti, da mogu biti uzor nekim novim klincima, koji su možda zaboravili koliko je vrijedno i važno nositi hrvatski dres. Moj naklon svima, od prvog do zadnjeg igrača, pa sve do izbornika Sesara – nedvosmislen je Miljković.
Sesar je jedan od njegovih prethodnika na klupi Gorice, Sesar je i bivši suigrač, ali i veliki prijatelj.
– Upoznali smo se u vrijeme kad je on iz Mostara došao u Zagreb, kad je imao 13 godina, i mogu reći da nas veže istinsko prijateljstvo. Kad je čuo da sam preuzeo Goricu, odmah je čestitao, bilo mu je jako drago, bit će mi sigurno i velika potpora. Nas dvojica imamo baš poseban odnos, čujemo se praktički svaki dan, a slično je i s ostalim prijateljima iz košarkaških krugova, od njegovih pomoćnika Tomasa i Perinčića pa na dalje – završio je svoje opsežno predstavljanje Damir zvan Cici.
Pripreme će, dakle, krenuti posljednjeg ponedjeljka u kolovoza, a nova sezona kreće drugog vikenda u listopadu.
Možda vam se sviđa
-
Katastrofa za početak: Košarkaši nastradali u Zadru, sezona će biti jako teška…
-
Gorica protiv Krune Simona: Teška ozljeda kao loša uvertira u novo prvenstvo
-
Nekoć “Dječak koji voli vlakove”, danas menadžer u lancu hotela i – igrač Gorice!
-
Jure Gunjina napustio Goricu, došla tri nova igrača, svi iz treće lige
-
Tuga u košarkaškoj Gorici: ‘Dogovorili smo se da ćemo popiti kavu. Ali evo, nismo…’
Sport
FOTO Prva pobjeda odbojkašica Velike Gorice
Objavljeno
prije 13 satina
14. listopada 2024.Objavio/la
David JolićUtakmicama drugog kola prošlog vikenda nastavljeno je natjecanje u ‘Prvoj B ligi skupina Sjever’ za seniorke u sezoni 2024./2025., a odbojkašice Velike Gorice zabilježile su prvu pobjedu rezultatom 3:2 protiv ŽOK Ivanec.
Goričke igračice odigrale su skoro identičnu utakmicu kao u prvom kolu u Vrbovcu, samo su ovom prigodom dobile utakmicu, koja je trajala nešto duže od dva sata (123 minute).
Velika Gorica u 3. kolu igra kao gost u Domu odbojke u Zagrebu protiv ekipe HAOK Mladost III, koja je izgubila obje utakmice na startu prvenstva.
Galerija fotografija
Prva B liga – skupina Sjever – seniorke 2024./2025., 02. kolo
OK Velika Gorica – ŽOK Ivanec 3:2 (21:25, 25:20, 13:25, 25:15, 15:13)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 60. Nedjelja, 13.10.2024., 16 sati. Suci: Ilija Gvozden i Josipa Jugo. Delegat: Predrag Dilberović.
VELIKA GORICA: Sara Blažević (L), Anja Obuljen, Nina Kolobarić, Antonia Mlinac (L), Mirna Majcen, Nina Butina, Antonija Jozepović, Paula Pavlović (cap.), Lea Meštrović, Klara Stojčević, Petra Šoštarec, Viktorija Levak, Dorotea Cestarić. Trener: Dražen Uzelac. Pomoćni trener: Vinko Ivelj.
IVANEC: Ema Grudenić (L), Gabrijela Galić, Franka Posavec Hladin, Bruna Žukina, Helena Canjuga, Lea Grudenić, Lu Miklaužić, Nika Marković, Eva Levanić, Tara Ribić (cap.), Nika Končevski, Ema Matišić. Trener: Ivan Hrg.
Rezultati 02. kola (12./13.10.2024.): OK Velika Gorica – ŽOK Ivanec 3:2, OK Medveščak – HAOK Mladost III 3:0, OK Nebo II – ŽOK Vrbovec 3:0, OK Dinamo II – HAOK Dubrava 1:3, OK Petrinja – HAOK Zagreb 0:3, OK Nedelišće Elting – OK Kelteks II 3:2.
Sport
Katastrofa za početak: Košarkaši nastradali u Zadru, sezona će biti jako teška…
Košarkaši Gorice izgubili su 113-71 u prvoj utakmici nove sezone u Prvoj ligi, uz 17 koševa i 15 skokova Leona Kalinića. Nažalost, Gorica je ukupno gledajući bila debelo ispod potrebne razine…
Objavljeno
prije 17 satina
14. listopada 2024.Objavio/la
Marko VidalinaNismo znali što točno možemo očekivati od potpuno izmijenjene momčadi KK Gorice u ovoj sezoni, jer predsezonske provjere nudile su nadu da to neće biti tako loše, ali brojni argumenti dali su za naznačiti da će biti teško. Ako je suditi po prvoj utakmici u prvenstvu Prve lige, drugog ranga hrvatske košarke, bit će jako, jako, jako teško…
Netko je nakon utakmice i poraza od zastrašujuća 42 koša razlike (?!) spomenuo onu priču o prvim mačićima koji se bacaju u vodu, ali ovo je ipak bilo nešto drugo. Ove mačiće kao da je netko krvnički zgrabio za šiju i svom snagom ih tresnuo u hladni ocean, bez ikakve šanse da se izvuku iz nevolje koja ih je snašla… Tako je nekako, naime, izgledao ogled zadarskih Jazina i Gorice u tri četvrtine, jer samo u onoj prvoj postojala je nekakva nada da se može izbjeći barem pristojan poraz.
Kad su početkom druge četvrtine Zadrani, u čijem su kadru i Karlo Uljarević i Pavle Marčinković, otišli na dvoznamenkastu prednost, gorički brod počeo je nepovratno tonuti u iste one maločas spomenute oceanske dubine. Razlika je samo rasla, rasla i rasla, sve do nije prerasla nimalo magičnu granicu od 40 poena. Pri čemu, treba i to istaknuti, u protivničkim redovima nije bilo pojedinca kojeg je bilo nemoguće zaustaviti. Bilo je tu, nažalost, više igrača za koje rješenja nije bilo, jer Uljarević i Marčinković zajedno su zabili samo tri koša, ali čak sedmorica domaćih košarkaša otišla su na dvoznamenkasti učinak.
Kod Gorice je, pak, prolaznu ocjenu zaslužio samo Leon Kalinić, koji je ubacio 17 koševa i tome dodao 15 skokova, ali ni on sam sigurno nije dobro spavao nakon ovako teškog poraza. Do deset poena uspio je doći i Matija Pavlic, na devet je ostao Jan Kroflin, na osam Frano Miloloža i Borna Dramalija… Sve skupa, puno premalo za zahtjeve ovoga ranga i nema nikakve dvojbe da je pred trenerom Damirom Miljkovićem još jako puno posla.
Sljedeći izazov je domaći ogled sa slavonskobrodskom Marsonijom na domaćem parketu, nadamo se u potpuno drukčijem izdanju.
Sport
Mata se vraća kući! Omiljeni Nizozemac ponovno u goričkoj svlačionici
Nizozemac Matthew Steenvoorden vraća se u HNK Goricu nakon kratkotrajnih epizoda u Uzbekistanu i Maleziji, spreman započeti svoju drugu eru u dresu u kojem je već odigrao 108 utakmica. Na radost suigrača, ljudi iz kluba, navijača…
Objavljeno
prije 18 satina
14. listopada 2024.Objavio/la
Marko VidalinaNepunih 15 mjeseci nakon što je napustio HNK Goricu, ali i Veliku Goricu, koja mu je dom bila više od četiri godine, “kući” se vraća Matthew Steenvoorden! Vijest je to koja je obradovala sve prijatelje našega prvoligaša, jer u klub se vraća odličan igrač, koji će sasvim sigurno biti kvalitetan dodatak goričkoj obrani, ali i jedan od najboljih tipova koji su prošli kroz goričku svlačionicu u ovim prvoligaškim godinama.
Nakon što je u prvome mandatu skupio 108 nastupa u goričkom dresu, ali i osvojio srca svih suigrača, ljudi iz kluba, ali i navijača, Mata je odlučio prihvatiti poziv iz dalekog Uzbekistana i okušati se u potpuno drukčijem nogometnom okruženju. Potpisao je za tamošnji Pakhtakor, s tom momčadi osvojio i naslov prvaka Uzbekistana, ali suradnja je potrajala samo do veljače ove godine. Tad je uslijedila epizoda u Maleziji, u klubu koji se zove Terrenganu, ali opet se pokazalo da nije baš tako jednostavno pronaći sredinu u kojoj će se čovjek smjestiti, udomaćiti i – uživati!
Budući da je to imao baš u Velikoj Gorici, jer ovdje je uživala i njegova supruga, ovdje im se rodilo i dijete, Matthew Rudolf Maria Steenvoorden, kako glasi njegovo puno ime, odlučio je vratiti se u poznato i ugodno okruženje. U klubu su ga jedva dočekali pozvati natrag, jer znaju što donosi i na terenu i izvan njega, a zgodan detalj pronalazimo i u tome što je njegova “četvorka” na dresu slobodna i dostupna. Bit će, čini se, kao da se ništa nije dogodilo…
A dogodilo se puno toga u posljednjih godinu dana, uključujući i nekoliko promjena trenera, zaključno s ovom koja slijedi. Ime novog trenera i dalje se čeka, sad već stvarno malo predugo, ali dostupne informacije kažu kako se na tome intenzivno radi i kako je stvar nadomak rješenja. Steen će tako krenuti doslovno do nule na svom povratku u Goricu, konkurencija za mjesto u momčadi bit će mu veliki prijatelj Krešo Krizmanić, kao i iskusni Maloča, pouzdani Leš te mladi Gurlica i Matković.
Dobro došao kući, Mata, baš je dobro vidjeti te opet… Sve će biti službeno čim se riješi sva papirologija, a to bi se trebalo dogoditi u sljedećih dan ili dva.
Sport
Fešta na Udarniku: Mourinho iz Kurilovca i komplimenti iz tabora protivnika…
U velikom derbiju 3. NL Centar nogometaši Kurilovca pobijedili vodeće Ravnice 1-0 golom Luke Sedlačeka, što im je peta pobjeda u sezoni, četvrta rezultatom 1-0. Impresionirana je bila i legenda HNL-a s klupe protivnika…
Objavljeno
prije 18 satina
14. listopada 2024.Objavio/la
Marko VidalinaSve što se može tražiti od jednog derbija u četvrtom rangu hrvatskog nogometa, ove su subote isporučili nogometaši Kurilovca i zagrebačkih Ravnica! Gosti su na naš Udarnik stigli sa savršenim učinkom, sa svih šest pobjeda iz prvih šest kola, ali bilo je unaprijed jasno da će “Mourinho iz Kurilovca”, silno motivirani Senad Harambašić, zajedno sa svojim igračima, biti najteža prepreka na koju su Ravnice dosad naišle.
To se i potvrdilo kroz vrlo kvalitetnih 90 minuta ove subote, kroz ogled u kojem su na visokoj razini bili i treneri Harambašić i Domagoj Kosić, i njihovi igrači, ali i suci, koji su zaslužili sve pohvale za svoju izvedbu. Na kraju, u junaka se prometnuo Luka Sedlaček, kurilovečka desetka pogodila je u 49. minuti, a bio je to i jedini gol u utakmici koja je i definitivno potvrdila da imamo razloga vjerovati u ovu momčad Kurilovca.
– Bila je to utakmica u kojoj su obje momčadi bile na izrazito visokoj razini po nogometnim elementima, želji za nadmudrivanjem i pokušajima da upravo oni budu bolji. Ravnice nisu iskoristile dvije izrazite prigode u prvom poluvremenu, a mi jednu. U nastavku smo mi dominirali, a do gola smo došli nakon sjajne asistencije Salihovića i egzekuciju Luke Sedlačeka – rekao je trener Harambašić i dodao:
– Zadovoljan sam i zato što je ovo bila jedna zaista korektna utakmica, sa samo jednim žutim kartonom i sa suđenjem koje spada za viši rang od treće lige. Sve u svemu, čestitam Ravnicama, sucima i svim akterima ove utakmice, posebno svojim igračima!
Bila je to peta pobjeda Kurilovca u uvodnih sedam kola, ni u jednoj od tih pet nije primljen gol, a četiri su završile pobjedom Kurilovca 1-0. I zato ono o “Mourinhu iz Kurilovca” itekako može stajati. Kurilovčani su dobro posloženi, dobro vođeni, imaju jasan plan i stil, a sve to donosi rezultat. Toliko dobar da je društvo s Udarnika na samo dva boda iza vodećih Ravnica, pa ostaje još veća žal za onih jedinim porazom u Petrinji, u suludim uvjetima, nakon dva vodstva od dva razlike…
– Mi smo i ovoga puta odigrali dobru utakmicu, ali igrali smo pravi derbi, protiv odlično posložene momčadi, koja igra jako dobar nogomet. Nemam što zamjeriti svojim igračima, došli smo po pobjedu i dali smo sve od sebe, ali nešto se pitalo i vrlo dobrog domaćina. Na kraju, oni su zabili, mi nismo uspjeli, ali vjerujem da su gledatelji mogli biti zadovoljni i tempom, i igrom, i prilikama, i zalaganjem. Dva odlična protivnika, odlični suci i štete je samo što teren nije bio malo bolji, pa da bude više golova – komentirao je trener Ravnica Domagoj Kosić.
A kad protivnički trener tako govori nakon poraza svoje momčadi, kad dijeli toliko komplimenata protivniku, zapravo je sve rekao…
U sljedećem kolu Kurilovec ide u Svetu Nedelju, na noge NK Tigru, koji trenutačno drži sedmo mjesto. Još jedan težak izazov, ali ponovit ćemo još jedanput, imamo razloga vjerovati u Senadov Kurilovec!
Sport
Gorica melje sve pred sobom: Trener Matej projurio i kroz “svoj” Varaždin
U šestom kolu prvenstva rukometaši Gorice došli su do pete pobjede, u Varaždinu je domaćin pao rezultatom 31-27, što je zapravo i jako dobar ishod za Varaždince, koji su nekoliko puta bili i na minus osam…
Objavljeno
prije 19 satina
14. listopada 2024.Objavio/la
Marko VidalinaNakon što su se pobjedom u derbiju protiv vinkovačke Spačve vratili u svoj ritam, rukometaše Gorice ovog je vikenda čekalo treće gostovanje ove sezone. Na prvom je sve išlo glatko u Karlovcu, na drugom se dogodio očekivani poraz u Našicama, a treće je donijelo putovanje u Varaždin, u dvoranu u kojoj se trener Gorice Matej Mišković osjeća kao doma…
Upravo je iz Varaždina, naime, Mišković u ožujku došao u Goricu i preuzeo momčad od Tome Mesarova, što će reći da je trener naših rukometaša jako dobro poznavao kadar protivnika. A to je svakako pomoglo, iako su Goričani i bez tog detalja bili favoriti u ovom susretu, budući da su u prvih pet kola pokazali da ove sezone zaista misle ozbiljno.
Upravo tako, ozbiljno i angažirano, istrčali su i na parket varaždinske dvorane, pri čemu je zagrijavanje motora potrajalo pune tri minute. Toliko je vremena prošlo do prvoga pogotka na utakmici, do gola Jakova Neralića, kojeg je slijedio i kapetan Hrvoje Ceković, da bi Varaždinci do svog prvoga gola došli tek nakon nepunih pet minuta igre.
Međutim, došlo je tu i do laganog kreativnog zastoja u napadu Gorice, pa su morale proći pune četiri minute do prvog sljededećega goričkoga gola, kojeg je postigao mladi pivot Matej Komljenović. Zabio je potom dvaput Juro Čakarić, a polovicom prvoga dijela “uključio” se i ponovno sjajni Jakov Dujić. Malo po malo, Gorica je nakon 25 minuta već imala šest golova razlike, nakon što je kompletirala seriju 6-1, i tu se već vidjelo da problema ni ovoga puta neće biti.
Na predah je Gorica otišla s pet golova viška, a golovi Grubišića, Čakarića i Cekovića u 39. minuti odveli su naše rukometaše na nedostižnih osam golova viška (15-23). Iznad toga Goričani do kraja više nisu uspjeli otići, ali važno je da su lakoćom kontrolirali utakmicu, držali sve konce u svojim rukama i mirno priveli susret kraju. Konačnih 27-31, plus četiri za Goricu, čak je i dobar rezultat za nemogućnu domaću momčad…
Blistao je i ovoga puta 20-godišnji Zadranin Jakov Dujić, koji je izravno sudjelovao u gotovo polovici goričkih golova (devet puta zabio, šest puta asistirao?!), a pratila su ga i poslovično rapucana krila Čakarić sa sedam i Ceković sa šest golova. Budući da je svatko dao svoj doprinos na oba kraja terena, nije smetala ni nešto skromnija šuterska večer Jakova Neralića (2-6), kao i Marina Lisca (2-4). Nije Varaždincima moglo pomoći ni 13 obrana njihovih vratara, u usporedbi sa sedam obrana Sorića i četiri Turčića.
Kod Varaždina efikasniji od ostalih Ivan Sršen sa šest i Tin Vrbanec sa pet golova.
Gorica tako nakon šest kola ima pet čistih i uvjerljivih pobjeda, u prosjeku sa sedam golova razlike, pri čemu posebno “zvoni” onih plus 18 protiv Čakovca, koji uz taj poraz ima i pet pobjeda! Za kraj prve runde Lige B domaćeg prvenstva preostalo je još dočekati kutinsku Moslavinu, predvođenu Goričaninom Ivanom Laljekom, a to će se dogoditi ove subote u Gradskoj sportskoj dvorani.
Gorica, dojam je, nema namjeru podizati nogu s gasa…
Reporter 441 - 26.09.2024.
Izdvojeno
-
HOTNEWSprije 2 dana
FOTO Gastro Turopolja: Najfiniju kotlovinu skuhali vatrogasci iz Kosnice
-
Sportprije 3 dana
Luka za pobjedu: Dječak koji je zaslužio više od 12 minuta u devet utakmica…
-
Sportprije 6 dana
FOTO VG Boys pobjedom u derbiju i dalje na vrhu
-
HOTNEWSprije 22 sata
FOTO Gorio automobil u Miošićevoj: ‘Dimilo se, vidjeli smo iskre. Odjurio sam po aparat za gašenje požara’