Povežite se s nama

Sport

Tomčić u Gradićima, drugi put: ‘Ovo je možda i moj najveći trenerski izazov dosad!’

Zoran Tomčić, 53-godišnji trener s ozbiljnom igračkom karijerom iza sebe, preuzeo je NK Gradiće nakon osam kola sa samo dva osvojena boda. Nikad u karijeri nije dobio otkaz, svugdje je radio rezultate, ali svjestan je težine situacije…

Objavljeno

na

Počelo je romantično, s onom pričom koja je povezivala vođe svlačionice HNK Gorice u sezoni u kojoj je izborena prva liga, jer pet godina poslije u 4. NL Središte spojili su se trener Mraclina Damir Milanović, trener Gradića Igor Čagalj i trener Jelačića Hrvoje Jančetić. Međutim, nije potrajalo. Već nakon prvoga kola iz ove ekipe ispao je Milka, a nakon osmoga kola ni Čagi više nije u điru. Jana je tako jedini ostao u sedlu, Mraclin je preuzeo Tomislav Škrinjarić, a na klupu Gradića sjest će još jedno veliko i zvučno ime.

“Novi trener našega kluba je Zoran Tomčić”, objavili su iz NK Gradića dan nakon što su se oprostili od Čagalja, iza kojeg je ostalo 15 mjeseci suradnje s klubom iz mjesta u kojem živi.

Iako, točnije bi bilo upotrijebiti i onu famoznu kosu crtu, pa reći da je 53-godišnji Tomčić novi/stari trener Gradića.

– Da, u tom prvome mandatu bio sam dvije i pol godine u Gradićima, a to vrijeme pamtim samo po dobrome. Ostao bih i duže, stvarno sam uživao, ali u jednom trenutku nije došao poziv iz Segeste. To je moj klub, prema kojem imam posebne emocije, a u tom trenutku Segesta je bila u problemima i bio je to poziv na koji nisam mogao reći ne – vraća se Tomčić za početak pet godina unatrag, pa se prebacuje na aktualni trenutak.

U kojem Gradići imaju dva boda i gol-razliku -17, što je rezultat koji je prikovao momčad za dno tablice.

– Otkako sam otišao iz Lekenika, bio sam slobodan i kad je došao poziv ljudi iz Gradića, doživio sam to kao veliki izazov. I odlučio sam taj izazov prihvatiti, koliko god sam svjestan da će biti jako teško. Dvaput sam već bio u takvoj situaciji, da preuzimam klub koji je zadnji na tablici, prvi put kad sam dolazio u Gradiće i još prije toga kad sam preuzimao Rugvicu. Oba puta taj sam problem uspješno riješio, ali čini mi se da će ovo biti najveći izazov do sad – svjestan je Tomčić.

Iako je bivši trener Čagalj sam sebe, a i sve oko sebe, pokušavao uvjeriti da će biti moguće nadoknaditi odlaske do kojih je došlo tijekom ljeta, pokazalo se da to baš i nije tako. Poveže li se završetak prošle sezone s ovom, dolazimo do brojke od deset utakmica u nizu bez pobjede. I promjena je bila nužna, kao što će biti nužne i dodatne promjene.

– Znam što treba napraviti da bismo se iščupali iz ove situacije, ali znam i da će nam na zimu svakako trebati najmanje dva-tri iskusna, kvalitetna igrača da bismo napravili značajniji pomak prema naprijed. Gledao sam Gradiće ove sezone u tri domaće utakmice, imam u glavi sliku te momčadi i na temelju toga gradim mišljenje da se s ovim kadrom teško može napraviti nešto veliko. Dobri su to dečki, dobri igrači, ali osim Budimira su praktički svi jako mladi i zato nam treba taj dodatak u iskustvu i kvaliteti – govori Tomčić, iza kojeg su prva dva treninga s Gradićima.

– Na pravom treningu pojavilo se 17 igrača, na drugom 14, a to je brojka koja me može zadovoljiti. Ostane li tako, bit će to prvi preduvjet da preokrenemo stvari. Ljudi moraju biti svjesni da je ovo ozbiljna liga, bez obzira što se radi o petom rangu, i nema nikakve šanse da ćemo uspjeti budu li se ponavljale situacije da se na treningu pojavi pet ili šest igrača. To nije opcija – odlučan je novi trener Gradića.

U odnosu na prvi mandat u Gradićima, danas je Zoran Tomčić još iskusniji, za vjerovati je i još bolji trener.

– Ako i nemam ništa drugo, iskustvo sigurno imam – skromno i sa smiješkom počinje Tomčić, pa nastavlja:

– Već su mi 53 godine, radio sam u velikom broju klubova i sredina, a svaki sljedeći posao čovjeku donese nešto novo. Upoznaješ nove ljude, suočavaš se s novim situacijama i logično je da iz svega toga izlaziš kao nijansu bolji trener. Osobno mogu biti ponosan što nikad u trenerskoj karijeri nisam dobio otkaz, niti u jednoj sredini u kojoj sam radio, a valjda i to nešto govori. Gdje god sam bio, radio sam rezultate, ostavljao nešto iza sebe, nadam se da će tako biti i ovoga puta.

Za one koji možda ne znaju, Tomčić iza sebe ima i vrlo uspješnu igračku priču, koja uključuje i prvoligaški nogomet u Hrvatskoj, ali i njemačku Bundesligu. Nosio je dres Wolfsburga, nakon toga i Uerdingena, Stahla i Babelsberga, a i posljednji čin karijere bio je prvoligaški, u dresu TŠK-a iz Topolovca u sezoni 2001/02. U prijevodu, sve to događalo se u vremenu kad se dobar dio današnjih igrača nije ni rodio.

– Je, prošlo je već dosta godina, ali naravno da igrači znaju sve to, ipak je danas dovoljan jedan klik na Wikipediju da se sve vidi i dozna. Međutim, ne volim se ja puno na to vraćati, niti vidim smisla u tome, budući da trenerski posao i igračka karijera nemaju praktički nikakve veze jedno s drugim. Ne opterećujem igrače tim pričama, to nije tema, važno mi je jedino dati im ono što je potrebno kao trener. I oni to vrlo brzo prepoznaju, u manje od mjesec dana čak i na ovoj razini igrači skuže koliko znaš, kakav si trener… – govori Tomčić.

Unatoč tome što je imao značajnu igračku karijeru, što se kao trener može pohvaliti da nikad i nigdje nije dobio “cipelu”, šansa na višoj razini nikad nije došla. A postoji i razlog zašto je to tako.

– Zato što ja takvu šansu nikad nisam ni tražio! Već godinama radim u osiguranju, prvo 15 godina u Allianzu, a zadnje tri u Adriaticu, radno mjesto mi je u stanici za tehničke preglede u Velikoj Gorici, a trenerski posao na višoj razini od mene bi tražio da ostavim posao. To nikad nisam želio, iako je bilo ponuda i iz druge i iz treće lige. Nikad me nije vukao taj profesionalizam, nakon svega što sam prošao kao igrač nisam to želio. Završio sam trenersku akademiju 2004. godine, u generaciji s Bilićem, Bobanom, Asanovićem i Jarnijem, stekao licencu za prvu ligu, a onda su uveli i PRO licencu, tako da više nisam imao uvjete za to… I odabrao sam ovaj put. Uživam baviti se nogometom na ovaj način, na ovoj razini, i to me u potpunosti zadovoljava – pojašnjava Tomčić.

Prošlo je pet godina otkad je Tomčić napustio Gradiće i završio svoj prvi mandat

Za kraj smo se okrenuli i najavi onoga što mu slijedi na klupi Gradića, pa ponudili tezu da je nedjeljni ogled s Libertasom, kao i onaj sljedeći protiv Croatije iz Hrastja, lijepa prilika da se Gradići odmaknu s dna. Samo se nasmijao…

– Ne bi se baš do kraja složio s tim. Jako dobro poznajem ovu ligu, znam napamet sastave svih klubova u ovoj ligi, pa tako znam i da se Libertas značajno pojačao ove sezone u odnosu na prošlu, da tu ima igrača koji su prošli i više lige, da su jako dobra momčad. Croatia Hrastje, s druge strane, slabija je nego lani, ali sve to je zapravo manje važno. Mi moramo razmišljati o sebi, a kad krenemo tim putem, vraćamo se na činjenicu da u osam utakmica nisi nikoga pobijedio. I zašto bi u devetoj bilo lako u bilo kojem smislu? S momčadi su odraditi i treći trening do te utakmice s Libertasom, i dalje ću loviti konce, a to znači da nas u nedjelju čeka jako, jako zahtjevna utakmica – analizira situaciju Tomčić pa zaključuje:

– Naravno da ćemo ići na pobjedu, da smo svjesni da bi nam eventualnih šest bodova iz te dvije domaće utakmice donijele značajan impuls. U nogometu i jedna pobjeda radi čuda, mijenja atmosferu u svlačionici i klubu, ali do toga tek treba doći. Drago mi je da oko Gradića vlada zaista velik interes, vidim to i po broju poziva svih ovih dana, po tome koliko se priča o klubu i ligi… Drago mi je da je tako, veseli me što ljude to sve zanima. A na nama je da krenemo raditi i skupljati bodove.

Sport

VIDEO Dnevnik pobjednika: ‘Kako smo ispisali povijest Kurilovca? Evo, ovako nekako…’

Senad Harambašić, trener NK Kurilovca, jutro poslije je ponovno bio na mjestu sreće, na Udarniku, u svome drugome domu. Ispričao nam je kako je planirao, proživio i proslavio ulazak u četvrtfinale Kupa Hrvatske…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kapetan Mijo Šarić sljedećeg jutra već je bio na svom radnome mjestu, na benzinskoj postaji na ulazu u Veliku Goricu, desetka Luka Sedlaček odrađivao je svoje u banci u kojoj je zaposlen, golman Leon Išek morao je ustati ranije zbog sastanka vezanog uz posao trenera golmana u ŽNK Dinamu… A po goričkim kafićima pričalo se samo o njima. Samo o Kurilovcu, samo o pobjedi koja je ušla u povijesne knjige.

Istra 1961 stigla je na Udarnik uvjerena u jednostavan prolazak dalje, ali svi ovi momci imali su malo drukčije planove. Na čelu sa Senadom Harambašićem, u životu izvan nogometa zaposlenikom gradske uprave.

– Kako sam si oslobodio srijedu? Pisao sam dan godišnjeg, što drugo… – rekao je Senad jutro poslije, uz kavicu kod tete Zdenke.

Mobitel je “gorio”, nije mogao živjeti od poziva, čestitki, euforija je nastavljena i kroz ovaj prekrasni četvrtak. Međutim, zato i postoji ona divna “mute” opcija, koja nam je omogućila da još jedanput detaljno prođemo sve što se događalo. Naručivali su se za kasnije termine i iz nacionalnih TV kuća, ali ovo je ipak prije svega naša, lokalna priča. Ako smo svih ovih tjedana, mjeseci i godina mogli pričati o Vrapču, Petrinji i Odranskom Obrežu, bio je red da popričamo i o komadiću povijesti koji se dogodio u srijedu, 5. studenog 2025. godine.

– Na sastanku uoči utakmice vidio sam da su igrači mirni i fokusirani, znao sam da će sigurno dati sve što mogu u toj utakmici. Srećom, nagrada nam je stigla na najljepši mogući način, kroz pobjedu u kojoj smo zaslužili uživati – govorio je Senad prije nego što je kamera uključena.

Dame i gospodo, Senad Harambašić…

Nastavite čitati

Sport

Dan koji se pamti… Senzacionalni Kurilovec ispisao povijest!

Nevjerojatni, fenomenalni nogometaši Kurilovca priredili su apsolutnu senzaciju pobijedivši Istru 2-1 na svom Udarniku. Golovima Matea Pršira i Dominika Furmeka dečki kurilovečki izborili su plasman među osam najboljih u Kupu!!!

Objavljeno

na

Objavio/la

Leon Išek. Marko Kušec. Fran Vujnović. Dario Banić. Mijo Šarić. Mak Goziembah. Mateo Pršir. Antonio Novak. Luka Sedlaček. Dominik Furmek. Fabijan Starčević. Borna Cindrić. David Pršir. Florijan Raković. Ivan Bolješić. Filip Kraljević. Dean Vujinović. Luka Roginić. Filip Turkalj. Ivan Tomašić. I, na kraju, a ispred svih, Senad Harambašić.

Imena su to koja su ove srijede, 5. studenog 2025. godine, upisana zlatnim slovima u povijesne knjige NK Kurilovca. Maloga kluba sa svojom veličinom, kluba koji je, ostat će zapisano, baš ovoga dana, baš u ovom sastavu, ostvario najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Kurilovec je u četvrtfinalu SuperSport Kupa Hrvatske, Kurilovec je senzacija, Kurilovec je ponos! A ova srijeda je dan koji će kurilovečki nogometni kibici pamtiti još dugo, dugo…

Dakle, na Udarniku je pala Istra 1961!

Samo tri dana nakon nedjeljnog poraza u Obrežu u prvenstvu kurilovečka se stvarnost potpuno promijenila, otišla na tri razine više, a tu su se hrabri momci u crveno-crnim dresovima snašli baš onako kako je pisalo u idealnom scenariju trenera Senada. Trebalo je igrati opušteno, rasterećeno, i pokušati iznenaditi Istru s brzim golom ili, ako je ikako moguće, sa dva gola.

Ispalo je da je apsolutno moguće. Sjajno su krenuli ekstremno motivirani Kurilovčani, imali šansu preko Furmeka, pa u 13. minuti poveli. Mateo Pršir, prvi susjed prezimenjaka Jurice, fenomenalno je pogodio od prečke i bacio u delirij domaće kibice, među kojima su dominirali briljantni Red Boysi. Klinci iz omladinske škole udarali su bubnjeve, navijali, a znali su i proslaviti ovu golčinu za pamćenje.

– Ma on je doktorčina žešća! – govorio je o “pravom Prširu” poslije utakmice suigrač Dominik Furmek, koji je na štih došao nakon još 13-14 minuta.

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Potpuna nevjerica u gostujućim redovima zavladala je u toj 27. minuti, nakon što je Sedlaček proigrao Furmeka, a on pogodio za ogromnih 2-0. Ponovno su tribine bile u deliriju, oduševljeni domaći navijači uživali su u trenutku, a u šoku je bila i cjelokupna nogometna javnost, koja je čudesnih kurilovečkih pola sata pratila u izravnom televizijskom prijenosu.

Pogledavali su se međusobno igrači u žutom, a društvo u crveno-crnom letjelo je terenom. Davali su igrači Kurilovca i posljednji atom snage, sve do kraja poluvremena Istra doslovno nije bila u stanju stvoriti ozbiljnu šansu. Kad je sudac Zdenko Lovrić označio kraj prvog poluvremena, a na semaforu je i dalje stajalo tih 2-0, vjera u senzaciju počela je bujati. Na tribinama, ali i u svlačionici, što je i puno važnije.

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Nastavak utakmice izgledao je nešto drukčije, jer oduševljenje je zamijenila strepnja, a snaga igrača Senada Harambašića počela je kopnjeti. Međutim, srce je ostalo jednako veliko, ogromno, pa su išli Kurilovčani i iznad svojih mogućnosti. Istra je počela prijetiti, promašivati, a u 75. minuti Salim Fago Lawal pogodio je za 2-1. E, tu je krenula lagana panika, budući da se obruč sve više stezao. Nasreću, borbenost je i dalje bila u crvenom, Išek je spasio što je trebalo spasiti, obranio jedan čisti zicer, a jedna lopta od prečke se odbila u gol-aut.

Drama je dosegnula vrhunac kad je četvrti sudac pokazao da će se igrati još pet minuta nadoknade, ali ponovno je pobijedilo srce. Kurilovečko ogromno srce, koje je odvelo ovu priču do sretnog završetka. Nakon što je sudac Lovrić i posljednji put puhnuo u svoju zviždaljku, krenula je velika, ogromna fešta. I potpuno zaslužena fešta, jer Kurilovčani su pobijedili vrlo ozbiljnog prvoligaša, a time i upisali najveću i najvažniju pobjedu u 77 godina klupske povijesti. Još od “erodroma” pa na ovamo…

05.11.2025., Velika Gorica – SuperSport Hrvatski nogometni kup, osmina finala, NK Kurilovec – NK Istra 1961. Photo: Matija Habljak/PIXSELL

– Čestitao bih svim akterima ove utakmice, a naravno da smo mi i sretni i zadovoljni. Ovakve utakmice uvijek su problem za prvoligaše, budući da je uvijek moguć nekakav krivi korak. To se gostima dogodilo danas, dogodila se ta situacija da nižerangirani klub iznenadi – ostao je skroman trener Harambašić nakon najveće pobjede na svom dugogodišnjem nogometnom putu.

– Nama je cilj bio sam dati svoj maksimum, da uživamo u nadogradnji svega što smo radili u posljednjih sezonu i pol, da se nagradimo jednom utakmicom protiv prvoligaša. Presretni smo, zadovoljni smo, a u subotu idemo igrati s HAŠK-om – sa smiješkom je dodao Senad Veliki.

Mnogobrojno društvo iz turopoljskog nogometnog svijeta širilo je osmijehe na licima, padali su i zagrljaji na sve strane, a najviše su u svemu uživali igrači.

– U šoku sam, ne mogu vjerovati što smo napravili, mislim da ćemo tek sutra biti svjesni što se tu dogodilo. Išli smo na sve ili ništa i pokazali smo da ova momčad ima karakter. Iako, nismo mi momčad, mi smo jedna velika obitelj! Igramo jedan za drugoga, čuvamo jedan drugome leđa i mislim da smo zasluženo pobijedili – rekao je Dominik Furmek, strijelac drugoga gola, a nadovezao se sjajni golman Leon Išek.

– Najvažnije je što smo vjerovali jedan u drugog. Od prve minute imao sam dobar osjećaj, vidio sam već po dolasku na stadion da smo svi opušteni, da smo svjesni da nemamo što izgubiti, a da možemo dobiti jako puno. I da, slažem se da se ovdje formirala jedna obitelj, jer mi ginemo jedan za drugoga. Kad je tako, momčad izbaci pojedinca. Danas su to bili Mateo i Furmek, sljedeći put će biti netko drugi. A mi idemo dalje, što drugo reći… Rekli smo i na sastanku prije utakmice da imamo još samo četiri utakmice do Europe – uživao je Išek u trenutku.

Uživao je i njegov suigrač u danu kad je Jurica Pršir postao “Mateo Pršir za siromašne”.

– Nagradilo me, što reći… Čestitam dečkima i stožeru, ovo je jedan veliki uspjeh za nas. Nije bilo treme, nije ovo takva utakmica, željeli smo samo uživati. Koga priželjkujemo dalje? A nemam pojma ni koga možemo dobiti, nismo išlo toliko daleko, ha, ha… Tko god da dođe, opet ćemo dati sve što imamo, opet ćemo ginuti jedan za drugoga – kazao je Mateo.

A kad su sve te formalnosti poput pobjede za povijesti i izjava nakon nje bile odrađene, preostalo je – feštati! A tu su Kurilovčani oduvijek bili jaki…

Bravo, bravo, bravo, i još tisuću puta bravo!

Nastavite čitati

Sport

Ivan Prelec stiže kući: Drugi pokušaj u Danskoj završio neočekivano brzo

Velikogorički trener Ivan Prelec više nije trener danskog Vejlea. Ostaje zapamćen kao treći najdugovječniji trener u povijesti toga kluba, najdugovječniji stranac na klupi Vejlea, ali presudili su mu loši rezultati

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je ovog proljeća stigla ponuda iz Vejlea, kluba kojeg je vodio dvije i pol godine, u kojem je odradio najbolji mogući posao u tom trenutku, Ivan Prelec dugo je razmišljao. Dvojio je, kombinirao, kalkulirao pa odlučio: idem pokušati! Znao je da će to biti rizik s obzirom na sve okolnosti, ali veselio se novoj prilici, svemu što će ga dočekati na poznatome mjestu…

Početkom studenog, međutim, druga epizoda u Vejleu neslavno je završila. U ponedjeljak je sve dogovoreno, a u utorak je i objavljeno da Prelec više nije trener posljednjega kluba danske Superlige. Dan ranije još je jedna utakmica otišla u potpuno krivom smjeru i završila onako kako ih je završila većina ove sezone: Vejle je u gostima kod Sonderjyskea vodio 1-0, da bi strijelac toga gola u 37. minuti dobio crveni karton, u završnici poluvremena domaćin je izjednačio, a novi poraz Prelecova momčad doživjela je u 93. minuti.

U tih je zadnjih 90 i nešto minuta zapravo stalo sve što se događalo posljednja tri-četiri mjeseca. Prelec iz Vejlea tako odlazi sa samo jednom pobjedom u 14 odigranih kola, uz čak devet poraza, iako je sve skupa moglo biti i nešto drukčije. Preuzet će i sam svoj dio krivnje, svjestan da je sve ovo dobra škola za njega kao i dalje jako mladog trenera, ali naravno da ovakve priče nikad nisu crno-bijele.

Prelec je povratak u Dansku dogovorio nakon promjene vlasničke strukture u klubu, u trenutku kad je bilo vrlo izvjesno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. Na kraju je domaći trener, klupska igračka legenda, izveo mali pothvat i uspio osigurati ostanak, pa je Prelecov ranije dogovoreni dolazak u startu naljutio navijače, ali i danske medije. Od prvog dana novog mandata pritisak je tako bio iznimno jak, kritike su pljuštale sa svih strana i kad je za to bilo potrebe i kad nije, a budući da rezultata nije bilo, Prelec i uprava kluba došli su do zida.

Nije pomoglo ni to što je ovog ljeta građena potpuno nova momčad, s 15-ak novih igrača, što Prelec sa svojim suradnicima iz raznoraznih razloga nije uspio posložiti. Otkaz ga zato nije iznenadio, ali poznavajući njega, sve što je doživio samo će ga osnažiti. I, vjerujemo, učiniti još boljim trenerom.

Ovih dana vratit će se kući, supruzi i kćerkicama, koje će se posebno razveseliti što je ova danska epizoda završila i što će tata opet biti doma. Barem neko vrijeme, jer trenerski posao bio je i ostao vrlo nepredvidljiv. Nove prilike će se otvarati, prije ili kasnije, ali za početak će se trebati dobro odmoriti.

Nastavite čitati

Sport

FOTO HOK Gorica uvjerljivo do pobjede protiv HAOK Dubrava

Objavljeno

na

Objavio/la

HOK Gorica je u 4. kolu  Prve B lige – Regija Sjever pobijedila ekipu HAOK Dubrava maksimalnim rezultatom 3:0 u setovima. Gorica je na 2. mjestu s 8 bodova odnosno s četiri vezane pobjede. Na prvom mjestu je OK Petrinja s 10 bodova iz pet utakmica. To su jedine dvije ekipe bez poraza u prvih pet kola.

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je u prvom setu dominirala, bila je to ‘jednosmjerna ulica’, Dubrava je bila nemoćna i domaće su dobile set s 25:12 za 16 minuta. U drugom odnosno trećem setu igra je bila zanimljivija odnosno nešto ravnopravnija, ali u završnici su domaće bile agresivnije i glatko su riješile utakmicu za svoju četvrtu uzastopnu pobjedu u jesenskoj polusezoni.

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.11.2025. Prva B liga-04.kolo: HOK Gorica – HAOK Dubrava (Zagreb) 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje susreta 67 minuta, ukupno poeni 75:51.

Galerija fotografija

Prva B liga – Regija Sjever – seniorke 2025./2026., 04. kolo

HOK Gorica – HAOK Dubrava 3:0 (25:12, 25:19, 25:20)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 02.11.2025., 17 sati. Suci: Josipa Jugo i Marko Antolić. Zapisničarka: Ana Milinović.

Rezultati 05. kola: OK Petrinja – ŽOK Ivanec 3:0, ŽOK Vrbovec – OK Nebo II 1:3, HAOK Mladost III – HAOK Zagreb 1:3, OK Dinamo II – HAOK Dubrava 1:3, OK Velika Gorica – OK Medveščak II (četvrtak, 06.11.2025.), OK Kelteks II – HOK Gorica (ponedjeljak, 10.11.2025.).

Poredak: 1. OK Petrinja (5 5 0 15:0 10), 2. HOK Gorica (4 4 0 12:2 8), 3. OK Nebo II (5 4 1 14:9 8), 4. OK Dinamo II (5 3 2 10:12 6), 5. ŽOK Ivanec (5 2 3 9:9 4), 6. OK Velika Gorica (4 2 2 8:8 4), 7. HAOK Zagreb (5 2 3 8:10 4), 8. OK Kelteks II (4 2 2 7:9 4), 9. HAOK Mladost III (5 2 3 10:13 4), 10. OK Medveščak II (4 1 3 8:10 2), 11. HAOK Dubrava (5 1 4 7:14 2), 12. ŽOK Vrbovec (5 0 5 3:15 0).

Nastavite čitati

Sport

Dobar dan za senzaciju: Kurilovec spreman čeka još jednu utakmicu za povijest

Nogometaši Kurilovca u 14 sati kreću u svoj novi pokušaj da kreiraju spektakl. U osmini finala Kupa na Udarnik stiže Istra 1961, šest godina nakon što je već bila ovdje, a ta je utakmica i dobar vodič za ovu koja slijedi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova se srijeda u velikogoričkom kraju probudila obgrljena gustom maglom, ali u nogometnom Kurilovcu od prve su sekunde novoga dana sanjali da će – svanuti sunce! Rabuzinovo sunce, naravno, jer ovo je poseban dan za NK Kurilovec, za velikogorički nogomet, uz nadu da bi ovo mogao biti koban dan za istarski nogomet… Sve pripreme za dolazak Istre 1961 u sklopu osmine finala Kupa odrađene su već dan-dva ranije, a sad je preostalo samo “poginuti” na terenu.

Nije ovo, doduše, i jedinstven događaj za Kurilovčane, budući da u srijedu u 14 sati kreće njihov peti pokušaj da naprave nogometne čudo, izbace klub iz HNL-a i plasiraju se među osam najboljih u Kupu Hrvatske, ali svako takvo iskustvo ostaje za pamćenje. Bit će ovo peti put da na Udarniku gostuje prvoligaški klub, a drugi put u posljednjih šest godina bit će to nogometaši iz Pule…

Tog 25. rujna 2019. godine Istru je u svoj kvart doveo tadašnji trener Puležana Ivan Prelec, zajedno sa svojim pomoćnikom Cicom Grlićem, što je cijeloj priči dalo još jači gorički pečat. Dobrodošlica je bila topla za obojicu, ali samo dok utakmica nije počela. Naime, već u trećoj minuti Kurilovec, predvođen trenerom Pericom Vidakom, poveo je golom Juraja Spudića, danas igrača njemačkog niželigaša Bad Lippspringea, i to na asistenciju Mateja Kelave.

Istra se vratila u egal preko stanovitog Munivrane u 28. minuti, da bi ponovno prošle samo tri minute do novoga gola Kurilovca. Opet je Kelava bio asistent, a pogodio je Petar Lucijan Čurek, danas uzdanica Turopoljca iz Kuča. Budući da se s tih 2-1 otišlo i na predah, Prelec je od početka nastavka aktivirao Lončara i Čužea, a upravo je ovaj potonji u 64. minuti pogodio za 2-2.

Do isteka devedesete Kurilovec se uspio obraniti i sve skupa otišlo je u produžetak, u kojem je Rufati u 95. minuti doveo goste u vodstvo. Nažalost, još jedna aktualna vedeta Turopoljca Mislav Čunčić nije uspio realizirati jedanaesterac pet minuta poslije, lopta je odsjela na stativi, a golman Majkić dvaput je morao spašavati svoju momčad pred naletima Luke Sedlačeka. I Kurilovec je ostao bez senzacije…

– Sjećam se te utakmice, kako ne, iako mi je dosta detalja i izblijedilo. Znam da smo par dana nakon toga igrali s Hajdukom, pa smo tu utakmicu u Kurilovcu igrali s drugom ekipom. Znam i da su Kurilovčani imali dosta šansi, da je to bila otvorena utakmica, ali od svega toga još bolje pamtim da smo tu sljedeću utakmicu s Hajdukom odigrali jako dobro – javio se Prelec iz Danske, iz koje ovih dana i odlazi, vraća se kući, baš u Kurilovec.

Imali su Kurilovčani slična iskustva i s Osijekom i Slaven Belupom, kao i s gradskim rivalom Goricom, ali taj jedan senzacionalni korak nisu uspjeli napraviti. Mogu li da napraviti danas? E, to ćemo tek doznati, ali nema dvojbe da će mali Kurilovec biti velik zalogaj za favorite iz najvišeg ranga. I da će se Istrijani morati dobro pomučiti da prođu kroz kurilovečki Wembley… Pogotovo u slučaju da na tribinama bude očekivan broj ljudi, koji će možda i ranije izaći s posla kako bi ispratili jednu posebnu utakmicu.

Vidimo se na Udarniku!

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.

Facebook

Izdvojeno