Sport
Tomčić u Gradićima, drugi put: ‘Ovo je možda i moj najveći trenerski izazov dosad!’
Zoran Tomčić, 53-godišnji trener s ozbiljnom igračkom karijerom iza sebe, preuzeo je NK Gradiće nakon osam kola sa samo dva osvojena boda. Nikad u karijeri nije dobio otkaz, svugdje je radio rezultate, ali svjestan je težine situacije…
Počelo je romantično, s onom pričom koja je povezivala vođe svlačionice HNK Gorice u sezoni u kojoj je izborena prva liga, jer pet godina poslije u 4. NL Središte spojili su se trener Mraclina Damir Milanović, trener Gradića Igor Čagalj i trener Jelačića Hrvoje Jančetić. Međutim, nije potrajalo. Već nakon prvoga kola iz ove ekipe ispao je Milka, a nakon osmoga kola ni Čagi više nije u điru. Jana je tako jedini ostao u sedlu, Mraclin je preuzeo Tomislav Škrinjarić, a na klupu Gradića sjest će još jedno veliko i zvučno ime.
“Novi trener našega kluba je Zoran Tomčić”, objavili su iz NK Gradića dan nakon što su se oprostili od Čagalja, iza kojeg je ostalo 15 mjeseci suradnje s klubom iz mjesta u kojem živi.
Iako, točnije bi bilo upotrijebiti i onu famoznu kosu crtu, pa reći da je 53-godišnji Tomčić novi/stari trener Gradića.
– Da, u tom prvome mandatu bio sam dvije i pol godine u Gradićima, a to vrijeme pamtim samo po dobrome. Ostao bih i duže, stvarno sam uživao, ali u jednom trenutku nije došao poziv iz Segeste. To je moj klub, prema kojem imam posebne emocije, a u tom trenutku Segesta je bila u problemima i bio je to poziv na koji nisam mogao reći ne – vraća se Tomčić za početak pet godina unatrag, pa se prebacuje na aktualni trenutak.
U kojem Gradići imaju dva boda i gol-razliku -17, što je rezultat koji je prikovao momčad za dno tablice.
– Otkako sam otišao iz Lekenika, bio sam slobodan i kad je došao poziv ljudi iz Gradića, doživio sam to kao veliki izazov. I odlučio sam taj izazov prihvatiti, koliko god sam svjestan da će biti jako teško. Dvaput sam već bio u takvoj situaciji, da preuzimam klub koji je zadnji na tablici, prvi put kad sam dolazio u Gradiće i još prije toga kad sam preuzimao Rugvicu. Oba puta taj sam problem uspješno riješio, ali čini mi se da će ovo biti najveći izazov do sad – svjestan je Tomčić.
Iako je bivši trener Čagalj sam sebe, a i sve oko sebe, pokušavao uvjeriti da će biti moguće nadoknaditi odlaske do kojih je došlo tijekom ljeta, pokazalo se da to baš i nije tako. Poveže li se završetak prošle sezone s ovom, dolazimo do brojke od deset utakmica u nizu bez pobjede. I promjena je bila nužna, kao što će biti nužne i dodatne promjene.
– Znam što treba napraviti da bismo se iščupali iz ove situacije, ali znam i da će nam na zimu svakako trebati najmanje dva-tri iskusna, kvalitetna igrača da bismo napravili značajniji pomak prema naprijed. Gledao sam Gradiće ove sezone u tri domaće utakmice, imam u glavi sliku te momčadi i na temelju toga gradim mišljenje da se s ovim kadrom teško može napraviti nešto veliko. Dobri su to dečki, dobri igrači, ali osim Budimira su praktički svi jako mladi i zato nam treba taj dodatak u iskustvu i kvaliteti – govori Tomčić, iza kojeg su prva dva treninga s Gradićima.
– Na pravom treningu pojavilo se 17 igrača, na drugom 14, a to je brojka koja me može zadovoljiti. Ostane li tako, bit će to prvi preduvjet da preokrenemo stvari. Ljudi moraju biti svjesni da je ovo ozbiljna liga, bez obzira što se radi o petom rangu, i nema nikakve šanse da ćemo uspjeti budu li se ponavljale situacije da se na treningu pojavi pet ili šest igrača. To nije opcija – odlučan je novi trener Gradića.
U odnosu na prvi mandat u Gradićima, danas je Zoran Tomčić još iskusniji, za vjerovati je i još bolji trener.
– Ako i nemam ništa drugo, iskustvo sigurno imam – skromno i sa smiješkom počinje Tomčić, pa nastavlja:
– Već su mi 53 godine, radio sam u velikom broju klubova i sredina, a svaki sljedeći posao čovjeku donese nešto novo. Upoznaješ nove ljude, suočavaš se s novim situacijama i logično je da iz svega toga izlaziš kao nijansu bolji trener. Osobno mogu biti ponosan što nikad u trenerskoj karijeri nisam dobio otkaz, niti u jednoj sredini u kojoj sam radio, a valjda i to nešto govori. Gdje god sam bio, radio sam rezultate, ostavljao nešto iza sebe, nadam se da će tako biti i ovoga puta.
Za one koji možda ne znaju, Tomčić iza sebe ima i vrlo uspješnu igračku priču, koja uključuje i prvoligaški nogomet u Hrvatskoj, ali i njemačku Bundesligu. Nosio je dres Wolfsburga, nakon toga i Uerdingena, Stahla i Babelsberga, a i posljednji čin karijere bio je prvoligaški, u dresu TŠK-a iz Topolovca u sezoni 2001/02. U prijevodu, sve to događalo se u vremenu kad se dobar dio današnjih igrača nije ni rodio.
– Je, prošlo je već dosta godina, ali naravno da igrači znaju sve to, ipak je danas dovoljan jedan klik na Wikipediju da se sve vidi i dozna. Međutim, ne volim se ja puno na to vraćati, niti vidim smisla u tome, budući da trenerski posao i igračka karijera nemaju praktički nikakve veze jedno s drugim. Ne opterećujem igrače tim pričama, to nije tema, važno mi je jedino dati im ono što je potrebno kao trener. I oni to vrlo brzo prepoznaju, u manje od mjesec dana čak i na ovoj razini igrači skuže koliko znaš, kakav si trener… – govori Tomčić.
Unatoč tome što je imao značajnu igračku karijeru, što se kao trener može pohvaliti da nikad i nigdje nije dobio “cipelu”, šansa na višoj razini nikad nije došla. A postoji i razlog zašto je to tako.
– Zato što ja takvu šansu nikad nisam ni tražio! Već godinama radim u osiguranju, prvo 15 godina u Allianzu, a zadnje tri u Adriaticu, radno mjesto mi je u stanici za tehničke preglede u Velikoj Gorici, a trenerski posao na višoj razini od mene bi tražio da ostavim posao. To nikad nisam želio, iako je bilo ponuda i iz druge i iz treće lige. Nikad me nije vukao taj profesionalizam, nakon svega što sam prošao kao igrač nisam to želio. Završio sam trenersku akademiju 2004. godine, u generaciji s Bilićem, Bobanom, Asanovićem i Jarnijem, stekao licencu za prvu ligu, a onda su uveli i PRO licencu, tako da više nisam imao uvjete za to… I odabrao sam ovaj put. Uživam baviti se nogometom na ovaj način, na ovoj razini, i to me u potpunosti zadovoljava – pojašnjava Tomčić.
Prošlo je pet godina otkad je Tomčić napustio Gradiće i završio svoj prvi mandat
Za kraj smo se okrenuli i najavi onoga što mu slijedi na klupi Gradića, pa ponudili tezu da je nedjeljni ogled s Libertasom, kao i onaj sljedeći protiv Croatije iz Hrastja, lijepa prilika da se Gradići odmaknu s dna. Samo se nasmijao…
– Ne bi se baš do kraja složio s tim. Jako dobro poznajem ovu ligu, znam napamet sastave svih klubova u ovoj ligi, pa tako znam i da se Libertas značajno pojačao ove sezone u odnosu na prošlu, da tu ima igrača koji su prošli i više lige, da su jako dobra momčad. Croatia Hrastje, s druge strane, slabija je nego lani, ali sve to je zapravo manje važno. Mi moramo razmišljati o sebi, a kad krenemo tim putem, vraćamo se na činjenicu da u osam utakmica nisi nikoga pobijedio. I zašto bi u devetoj bilo lako u bilo kojem smislu? S momčadi su odraditi i treći trening do te utakmice s Libertasom, i dalje ću loviti konce, a to znači da nas u nedjelju čeka jako, jako zahtjevna utakmica – analizira situaciju Tomčić pa zaključuje:
– Naravno da ćemo ići na pobjedu, da smo svjesni da bi nam eventualnih šest bodova iz te dvije domaće utakmice donijele značajan impuls. U nogometu i jedna pobjeda radi čuda, mijenja atmosferu u svlačionici i klubu, ali do toga tek treba doći. Drago mi je da oko Gradića vlada zaista velik interes, vidim to i po broju poziva svih ovih dana, po tome koliko se priča o klubu i ligi… Drago mi je da je tako, veseli me što ljude to sve zanima. A na nama je da krenemo raditi i skupljati bodove.
Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet
Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet
Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet
Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija
Sport
Taekwondo se vraća u Goricu! Rekordan broj natjecatelja dolazi na 18. prvenstvo županije
Natjecatelji dolaze iz svih dijelova Zagrebačke županije.
Sport
Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…
Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…
Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”
Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.
U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.
– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:
– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.
Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.
– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.
Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…
Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!
Moja županija
VIDEO Išek i Vujnović na kauču: ‘Sve je bilo drukčije, ali nije bilo straha…’
Leon Išek i Fran Vujnović, igrači NK Kurilovca, gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” još jedanput su se podsjetili svih detalja vezanih uz povijesni uspjeh njihova kluba, ali i predstavili ovu posebnu momčad
Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstvo Nogometnog saveza Velika Gorica startalo je utakmicama 01. kola u prošlu subotu (22.11.2025.) na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport.
Velika Gorica, 25.11.2025. 19.Velikogorièka malonogometna liga 2025./2026., 01.kolo. Foto: VMNL
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Drugo kolo je na rasporedu u subotu, 29.11.2025. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 01. kolo
Početnici A, 01.kolo: Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 1:5, Gorica Polet 5:0, Gradići – Mladost 0:0, Ban Jelačić slobodan. Početnici B, 01.kolo: Gorica 03 – Vatrogasac 0:1, Klas – Mraclin 1:0, Kurilovec – Lukavec 1:2, Buna slobodna. Mlađi pioniri – 01.kolo: Ban Jelačić – Velika Mlaka 1947 0:7, Buna 2 – Vatrogasac 4:1, Gorica – Polet 14:0, Gradići – Mraclin 2:5, Kurilovec – Mladost 0:0. Pioniri – 01. kolo: Ban Jelačić 1 – Ban Jelačić 2 3:0, Buna – Vatrogasac 1:4, Kurilovec – Mraclin 1:0, Lomnica – Mladost 3:2.
-
Vijestiprije 3 danaIN MEMORIAM NK Kurilovec se oprašta od nekadašnjeg centarfora Baje…
-
Sportprije 3 danaBravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
-
Vijestiprije 6 danaSudar u Sisačkoj ulici dodatno usporio jutarnji promet
-
Vijestiprije 5 danaStiže snijeg i poledica! Izdano narančasto upozorenje, građani pozvani na oprez