Nakon 55 godina karijere Tereza Kesovija stavlja krunu na svoje glazbeno djelovanje objavom svojeg posljednjeg studijskog albuma ”Oči duše”.
O ovom izvanserijskom izdanju, Hrvoje Horvat, u popratnom tekstu, između ostalog piše: ”Malo je prvorazrednih, ali doista prvorazrednih pjevačica, a još je manje istinskih scenskih ikona koje vas karizmom obuhvate čim ”zinu” i popnu se na pozornicu. Tereza Kesovija jedna je od njih, prvakinja domaće glazbe čiji scenski zagrljaj ”jača” i steže vas sve brže, proporcionalno njenom iskustvu. Ne treba ići daleko u prošlost, nekoliko puta uvjerio sam se u to u zadnje vrijeme, na koncertima ”Dive” na kojima je Tereza nastupala s Gabi Novak i Radojkom Šverko.
Već i sam spomen tog ”paketa” koji je punio dvorane podsjeća nas na vrijeme u kojem su pjevačke zvijezde doista i – pjevale. I na vrijeme u kojem je zabavna glazba doista bila zabavna. Danas je sve samo ne zabavna, ili, kao što je Terezin veliki prijatelj Arsen Dedić to najbolje opisao, ”laka glazba, teške riječi”.
Svježina i lakoća te, naravno, pjevačka ”duša” i znanje čine Terezu jednom od onih s druge bande, opravdanim legendama domaće glazbe. Kad se popne na pozornicu nakon druge pjesme kao da je bis, publika je već u petoj brzini, a tempo i pažnja kojom Tereza okupira publiku ne posustaju. Ukratko, Tereza je istinska diva koja ima i jednu paklenu genetsku predispoziciju; i danas djeluje mladoliko i ”nabrijano” više nego njene mlađe kolegice, a iskustvo joj daje lakoću s kojom ozbiljne dionice i ozbiljan repertoar otpjeva s lakoćom. Da se smrznete, pardon, odmrznete.
Kako sve to prenijeti na album, možda je bilo osnovno pitanje njene današnje karijere? Devet godina nakon zadnjeg albuma i izvrsne nedavne autobiografije ”To sam ja” – kojom ne samo da je ispisala i bogatu zanimljivu vlastitu priču, nego i pokazala koliko je dobar pisac u dugim formama, jer radi se o knjizi od 500 stranica – Terezin novi album ”Oči duše” dao je odgovor i na to pitanje.
I to je odličan odgovor. Sve ono što Tereza intuitivno ”emitira” kad je na sceni trebalo je nekako pretvoriti i unijeti u nove pjesme. Osnovni razlog da su ”Oči duše” toliko uspjele nisu samo pjesme kojima su autori dali najbolje, primjerena produkcija i odlični aranžmani iskusnog Ante Gele te neusporediv Terezin glas, nego usporediva visoka kvaliteta svega nabrojanog u kojem se nije izgubilo niti onaj presudni sastojak – osjećaj za feeling.
foto: Ivana Franjić Tušek.
”Oči duše” podižu standarde današnje domaće pop glazbe, jer su finom mješavinom uspjeli zadržati eleganciju i ”poruku”, dodati im suvremen prizvuk, a Terezi ne samo elegantne nove pjesme, već i nekoliko potencijalnih novih hitova. Ne na onaj blentavi način kako danas neki zamišljaju moderno s čekićanjem ritam mašine, nego pametno posluženom recepturom koja u ova postmoderna vremena crpi s raznih izvora, povezuje Terezinu tradiciju i današnji outfit te glavni sastojak – neusporedivo sugestivan glas.
Upravo zbog tog spoja refleksivnog i vitalnog, albumom ”Oči duše” Tereza daje svojoj, ali i novoj publici aktualne dokaze da s njom mogu uživati i dalje. Uvodna ”Ostavi me tu” vraća nas pariškom spleenu i delikatnom šansonjerskom ambijentu s kojem je, dok to nitko drugi odavde nije, u Parizu nastupala u Olympiji te tamo živjela. ”U srcu mome”, s akustičnim gitarama i decentnom violinom i harmonikom, nastavlja refleksivni ambijent pjesama u kojima Terezin vokal naprosto briljira. ”Posuđeno vrijeme” pripada redu egzistencijalnih tema, ali iznesenih s lakoćom u kojoj se majstorsko pjevanje spaja s melodijom i štrajhovima violina i teče neprimjetno, upravo kao vrijeme. Kao i u ”Pismu”, Tereza sa suradnicima zapravo publici šalje pismo i svoju priču, a upravo pjesma ”Moja priča” izravan je dokaz kako Tereza tu priču opet iznosi ”van iz zvučnika”, skoro fizički u vašu sobu. Potencijalni hit i jedna od ključnih pjesama albuma.
Naslovna ”Oči duše” nastavlja niz refleksivnih pjesama u kojima se prošlo iskustvo spaja s elegantnom sviračkom podlogom i reprezentativnim refrenima, i tu je već sasvim jasno da će radijski urednici moći birati pjesme s čitavog albuma.
”Poezija” donosi drugačiji aranžmanski pristup Ante Gele i svirku pratećeg sastava, a spot bezgrešnog Terezinog belcanta, bržeg tempa i uplifting refrena rezultira potencijalnim hitom. Klavirska balada ”Poljubi me” osobna je tema s pridodanom delikatnom Gelovom akustičnom gitarom u kojoj Terezina izvedba i emocije nose priču na vrhu koje je glas koji ne možete čuti nigdje drugdje.
Kabaretski intonirana ”Moj grad” primjer je žanrovskog iskoraka na albumu, na rubu vodvilja i starinskog filmskog ambijenta, posvećena Dubrovniku, s francuskim štihom i razigranim duhačima i gudačima koji kao da vas s ringišpila zovu da im se pridružite. ”Uspomena” je još jedan od vjerojatnih hitova, koji skupa s ”Mojom pričom” dovodi do završne ”Plus Loin Que L’amour”, francuske teme koja vraća album prema početnom ambijentu i zaokružuje Terezinu novu priču, koja vas zove da je opet pustite ispočetka s CD playera.
Ovakav album danas bi komotno mogao funkcionirati na francuskoj ili talijanskoj pop sceni, a ovakvih prvakinja niti oni nemaju previše. Za pretpostaviti je da će tako biti i kod nas pa smo evo i ovim putem opet barem malo dio svjetske priče, ali s primjerenim i potvrđenim domaćim sastojcima i – ključno – na jednistven Terezin način.”
Na ovom je albumu Tereza surađivala s mnogobrojnim skladateljima i tekstopiscima poput Maye Sar, Đele Jusića Jr, Paule Jusić, Branimira Mihaljevića, Željka Pavičića, Brune Krajcara, Bratislava Zlatanovića, Sandra Bastiančića, Borisa Škorića, Davora Jašeka, Jelene Buča, Vladimira Uzelca, Nane Vlašića, Faye i Djure Zifre.
Album je sniman 2015. godine u ”AG” studiju, a za aranžmane, produkciju i miks u potpunosti je zaslužan Ante Gelo. Za idejni koncept i likovno oblikovanje zaslužne su Kreativne ovčice, a ilustracije je napravila Ivana Franjić Tušek.
”Oči duše” su od sljedećeg tjedna u prodaji u svim boljim glazbenim dućanima.