HOTNEWS

Stanari braniteljske zgrade u Teslinoj ulici nakon 17 godina dobit će vlasničke listove?

Objavljeno

prije 10 godina

17. srpnja 2016.

Objavio/la

“Ja sam mislila da ću se onesvijestiti od sreće. Srca mi je počelo nabijati. Ostali stanari su nepovjerljivi i više nitko ne vjeruje da smo dobili darovnicu. Izgubili su nadu da ćemo dobiti papire, a svima nam trebaju”, rekla je Karmela Grgić Koprek, predstavnica stanara u zgrade u Teslinoj ulici, takozvane braniteljske zgrade u kojoj 136 obitelji već 17 godina od gradnje zgrade čeka svoje vlasničke listove.

“Dijelili su braniteljima stanove, a oni su osobnu iskaznicu dobivali na konto čestice jer nisu imali na temelju čega drugoga, vodili smo se kao oranica, kao nepostojeći, nas nigdje nije bilo. Ova zgrada je sramota. Zašto su im davali prava kad se ovako prema njima odnosi”, kaže predstavnica stanara.

Stvari su se konačno pokrenule. Naime, osma točka zadnje, 20. sjednice Gradskog vijeća prošla je u javnosti dosta nezapaženo. Jednoglasnom odlukom gradskih vijećnika prihvaćen je Prijedlog Zaključka o ovlaštenju gradonačelnika Grada Velike Gorice za potpisivanje ugovora o darovanju nekretnine s Republikom Hrvatskom. No, što to zaista znači?

Povijest ‘nepostojeće’ zgrade

Stambena zgrada u Teslinoj izgrađena je 1999. godine za potrebe zbrinjavanja branitelja po tadašnjem Zakonu o pravima hrvatskih branitelja Domovinskog rata. Njenu izgradnju financiralo je tadašnje Ministarstvo obnove i razvitka, a Grad Velika Gorica darovao je zemljište za gradnju. U početku, branitelji su bili zaštićeni najmoprimci, a 2001. godine počinju otkupi stanova i prvi problemi – zgrada formalno ne postoji i nema potrebnu dokumentaciju.

“Stanove je Jadranka Kosor dijelila braniteljima prije izbora iako nisu bili riješeni imovinsko-pravni odnosi. Ljubili su se, dijelili su se ključeve, ali vlasničke listove im nije dala. Nemamo ih ni gotovo 18 godina kasnije“, objašnjava Grgić Koprek.

Legalizacija nije donijela očekivano rješenje

Prvo kretanje s ‘mrtve točke’ dogodilo se 2013. godine kada je pokrenut postupak legalizacije braniteljske zgrade u Teslinoj. Tada je izrađen i etažni elaborat, no problem je nastao jer nisu riješeni odosi Grada Velike Gorice i Ministarstva branitelja koje je financiralo izgradnju spomenute zgrade.

“Grad nam je dao vlasničke listove, no pobunilo se Ministarstvo koje je zgradu financiralo te su oni poništeni. Tada smo morali čekati da nas uvrste na sjednicu Gradskog vijeća kako bi gradonačelnik mogao potpisati dokument da zemljište daruje Republici Hrvatskoj, odnosno Ministarstvu branitelja jer je vrijednost zemljišta 1,540.000 kuna, a gradonačelnik bez suglasja Vijeća ne može potpisati dokumente vrjednije od milijun kuna. Na taj korak morali smo čekati tri godine”, kaže Karmela Grgić Koprek i dodaje “Ne znam zašto je toliko trebalo i jako me zanima zašto. Branitelji su se već spremali na pobunu. Hvala predsjedniku velikogoričkog gradskog vijeća (Tomo Vidović), te bivšoj direktorici i sadašnjem direktoru Gradskog stambenog gospodarstva (Gordana Hubak i Tomislav Landeka) koji su nam mnogo pomogli.”.

Upravo je ovaj zadnji korak napravljen na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća. Više ništa ne sprječava gradonačelnika da daruje zemljište Ministarstvu, a ono nakon toga može stanarima nakon 17 godina čekanja izdati vlasničke listove kako bi svaka od 136 obitelji zaista bila vlasnik svog stana i da to može dokazati – papirom.

Povezane teme:Braniteljska zgrada Teslina ulica

HOTNEWS

Velika Gorica predstavila projekt PAUK: zeleni koridori za održiviji grad

Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.054.060,58 eura, pri čemu čak 1.025.590,58 eura dolazi iz bespovratnih sredstava Europske unije.

Objavljeno

prije 1 sat

19. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Morena Martinović

U prostorijama Turističke zajednice Velike Gorice danas je u 10 sati održana konferencija posvećena predstavljanju pilot projekta razvoja zelene infrastrukture i kružnog gospodarenja prostorom i zgradama pod nazivom „Povezivanje alternativnih urbanih koridora u Velikoj Gorici – PAUK u VG“.

Na konferenciji su sudjelovali predstavnici Grada Velike Gorice, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, projektanti, predstavnici stručne javnosti i medija te zainteresirani građani. Grad Velika Gorica tom je prilikom istaknuo kako je potpisan Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za provedbu ovog projekta. Projekt je usmjeren na razvoj i međusobno povezivanje zelenih urbanih točaka, uz primjenu elemenata zelene infrastrukture i održivih rješenja mobilnosti.

Riječ je o inicijativi koja integrira biciklističke i pješačke koridore s ciljem bolje dostupnosti ključnih dijelova grada, ali i ozelenjavanja postojećih sivih infrastrukturnih površina. Planirani zahvati obuhvaćaju područje naselja Buševec, dok će izdvojeni urbani koridor u gradskoj četvrti Miljenko Granić poslužiti kao primjer transformacije sive infrastrukture u funkcionalni zeleni prostor.

„Nastojimo da svaki pedalj Velike Gorice ima iste mogućnosti da se isto razvija. Zato se rade i nove škole i novi vrtići i u našem centralnom naselju, ali i u našim ruralnim područjima. Želimo da svi građani imaju iste uvjete kada se ujutro probude, da im je sve zapravo na dohvat ruke, što bliže“ poručila je Gordana Mikulčić Krnjaja, pročelnica Upravnog odjela za urbanizam i zaštitu okoliša grada Velike Gorice.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.054.060,58 eura, pri čemu čak 1.025.590,58 eura dolazi iz bespovratnih sredstava Europske unije kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti za razdoblje od 2021. do 2026. godine. Provedba projekta započela je 21. prosinca 2024., a planirani završetak je 30. lipnja 2026. godine.

Nastavite čitati

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 24 sata

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 1 dan

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.