HOTNEWS

Sretno vam Valentinovo uz romantičnu abcedu!

Objavljeno

prije 10 godina

14. veljače 2016.

Objavio/la

Iako kažu da bi Valentinovo trebalo biti svaki dan, upravo na ovaj današnji, diljem svijeta se obilježava stari običaj uvažavanja voljenih osoba, bilo poklonom ili lijepom gestom, kako bi pokazali koliko su nam važne. Iako su ljudi i prije na druge načine iskazivali naklonost ili simpatiju, s tradicijom veličanja ljubavi na određeni dan počeli su Rimljani za vrijeme cara Klaudija II. Naime, car je bio uvjeren da će žene mladim vojnicima odvraćati pažnju u surovim ratnim pohodima pa je – zabranio ženidbu i zaruke. Kako svako doba ima svog heroja, onaj emotivni bio je svećenik Valentin. Kriomice je vjenčao vojnike unatoč crkvenoj zabrani. Car ga je strpao u tamnicu i dao mu odrubiti glavu na današnji dan, 14. veljače. Narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas i mi u modernom vremenu slavimo Valentinovo – Dan zaljubljenih.

Samo za čitatelje cityportala donosimo zanimljivu romantičnu abecedu. Uživajte u čitanju i sretno vam Valentinovo!

Američki filmovi – Pazi ovo! Ashton Kutcher, Jude Law i Matthew McConaughey u paru s recimo Kate Hudson, Jennifer Aniston ili Sandrom Bullock – romantika na najjače uz provjerenu Hollywoodsku ekipu, uz koju će većina žena cviliti kao kod puknuća skočnog ligamenta. A i muški gledatelji mogli bi posegnuti za maramicama – od muke!
Bol. Ljubav je bol, kaže pjesma.Tko nije ranjen nemilosrdnom odbijenicom, ili frazom : „Gle, super si cura, ali ja sam fakat ono mrcina koja voli letit’ fri lajk a brd“ – ne zna da je ljubavna bol gora od tifusa i gube skupa. Ona ide do srčanog zaliska i tamo glumi gazdu…A Valentinovo postaje Bezdušni dan, Dan žalosti na zapadnoj hemisferi i pomrčina Plutona. Pardon, Venere!
Cvijeće. Udahni – izdahni biljka. Da nema Valentinova bilo bi drač. Ali, pokloniti taj cvijet koji je stasao u plasteniku u optimalnim uvjetima…to je bolje od novih cipela, Diorovog parfema ili pretis-lonca! Žene – kad vam daju cvijet, mirišite ga bar 2 puta po 15 minuta (osim alergičarki). Jer.. sjetio se da volite ciklame.
Ć je 5. slovo hrvatske abecede. Nema niš’ romantično u njemu, a u abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj. On je bio zateleban u Paulinu Krizmanić. Kažu, očarala ga je svojom ljepotom. I onda nije znao dal’ ga je očarala ili oćarala…
Čestitka. Kad ne možeš reći – napiši. Francuski vojvoda Karlo Orleanski pokrenuo je tradiciju izljeva ljubavi na papiru. „Već sam bolestan od ljubavi, moje nježno Valentinovo“, napisao je 1415. Godine. To je bila prva službena čestitka za Dan zaljubljenih, koju je napisao supruzi dok su ga u tamnici držali Englezi.
Dan zaljubljenih – 24 sata čiste ljubavi kola nam venama, dok nam tamburice sviraju pod uhom a u želucu osim finog pečenja – leptirići. Bolja polovica s vama se spaja u jedno, pa kao na čarobnom ćilimu letite u odaje gdje ćete davati imena djeci. I nemojte pretjerivati, četiri su čist’ dosta.
DŽo Maračić Maki – 70-te bez Džoa bile bi prazne ko državna blagajna i mrzle ko faca Carle del Ponte. Dal se sjetiš nekad mene znali su i pioniri prije zakletve Titu, a da ne spominjemo čajanke i žurke na kojima su žene, na njegove ljubavne stihove, padale po podu ko tuča. Puf!
Đorđe Balašević – princ balada koji je u pjesmama porazio sve režime, i ljubav prema ženi tako lako, kao kranovođa digao na mjesto koje zaslužuje. Jer ima nešto čarobno u stihu „U razdeljak te ljubim“. Boli ga briga i za prhut i za masnu kosu. „Da su žene odlučivale o nekim stvarima, svet bi izgledao ljepše.“. I točka.
E vitamin. 40 mg dnevno žene, muškarci 60 mg na dan i eto ti formule za prirodni afrodizijak! Nema veze s Afrikom ali ima s dizanjem. Diže sve što se bori s gravitacijom a i dobar je za srce.
Fala – Fonetičari tvrde da nema izvorne hrvatske riječi koja počinje ovim slovom. Sve koje vam sad prolaze glavom smo posudili iz latinskog, grčkog ili od Digića. No, iskonska kajkavština zakucala je tricu pjesmom Fala. To je dublje od hvala. Hvala je za dućan. Kad kupiš paštetu i prašak za iskuhavanje veša. Ali, Fala se piše velikim slovom. Fala za svaki pogled i smijeh.
Grudi. OK, maknite odmah sliku Nives Celzijus iz glave. Nije to samo ono što se meće u grudnjak. Ili ne stane u njega. Muško-ženske grudi mjesto su na kojem odmara glava, bistre misli i puni srce. Prirodni akumulator. Najvažniji patent, odmah iza kotača i parnog stroja…
Haljina – žene ju nose više od 200 godina, no taj biser modne industrije u moderno vrijeme kao da ima čavle. Ženu valjda prvi i zadnji put u haljini vidiš na vjenčanju. I eto je već u prvoj bračnoj noći u muškoj potkošulji, razbarušena i vadi iz ormara traperice s rupama, za sutra. Zaletite se žene češće u haljetak. Da noge vide sunca…
Izgled. Ono što ti prvo upadne u oko. Netko će vidjeti klempave uši, grbav nos ili zalizanu kosu. Netko će najprije skužiti okserice i stopalo broj 46. Drugi će u mozak poslati sliku dekoltea, pločastih trbušnjaka ili oči boje Dinama. Trećima će biti svejedno. Jer su se već zatreskali…(izgled – vidiš prvo, ali ti nije na ljestvici prvo).
Jabuka. Od one koja ne pada daleko od stabla, poznatija je ona koja je visila s grane u rajskom vrtu. Ma molim vas, otkud je Eva znala da se Bog nije šalio kad je rekao: Jedi sve al jabuku ne? Pa možda je bila praprapra vegetarijanka! I još ju svi mrze jer je dala Adamu…
Krevet – sklepali su ga praljudi prije 10.000 godina. Bilo im je dosta išijasa, pokočenosti i naguljotina dok su radili na potomstvu. Siromašni egipćani bacili su se na palmino lišće u kutu spavaće, a prvi luftmadrac proizveden je 1980. godine. Vođenje ljubavi na zraku, oduvijek je bilo najzdravije!
Labud. Nećemo o sapunima i sredstvima za čišćenje…iako labud jest sinonim za čistoću. S ljubavne strane, labudovi su vjerni partneri. Ljube jednom u životu, ne zavode druge labudice, ne plivaju u mutnom, a svoje leglo (i labudicu) brane snažnim krilima.
LJ kao ljubav – love, Liebe, ljubezen. Sto jezika – ista priča. Pokretač svega i svih. Nema te injekcije da vam spraše a da vas ne pokosi. Do pete i niže. Amen.
Marihuana. Kao ime žene. Fora, ha? Pazi naslov: „Uhvaćen s marihuanom u krevetu!“ Bez brige, zabranit će zakonski da se ženska djeca nazovu tim imenom. Zašto marihuana? Jednostavno. I zbog ljubavi i marihuane poblesaviš…
Naočale – ili bolje reći mrena. Ili maska za varenje. Ne vidiš ti ni rođenu majku kad te ljubav opali. Mazne te u prsni koš i prepone, a imaš i simptome zaušnjaka. I treba ti jedna iz uha da dođeš k sebi. Najvjerojatnije tek pred oltarom…
Njemačka. Jedina romantika koja nam pada na pamet su Švabice. Plave i tjelesno savršeno isklesane. Germanske božice koje bi se našle na kalendarima auto-mehaničarskih radiona. Pa dok mijenjaš ulje il’ vadiš getribu pogledom tražiš utjehu na zidu. (Koji haiku…!)
Osjećaj. Infrastruktura našeg društvenog života. To je ono kad vam žena skuha hladetinu a vi biste ju najradije bacili kroz prozor (hladetinu, ne ženu!). Ili druga krajnost, kad recimo dođeš crknuta s posla a on je pospremio kuću, spremio djecu na spavanje, speglao veš prije toga i namastio ruke za masažu s happy endom…OK, zadrži misao na tom osjećaju!
Poljubac/pusa. Uz pretpostavku da niste maločas uživali u ljekovitim svojstvima češnjaka i da ste provozali četkicu po zubima, poljubac može biti besplatan put u svemir, ono fiiijuuuu do Mjeseca i natrag, ili vožnja na ringišpilu (bez da vam je muka). Poljubac je lijek. I ide na doživotni recept.
Romantika. Za tebe je možda kad ti cura ima vezu u firmi koja postavlja jumbo plakate, pa osvane jedan na kojem piše da si ti TAJ. A ona voli heklanje pa joj ti pred kuću iskipaš šleper konca Tulipan ili Koral. Romantika je k’o pita. Svatko ju radi na svoj način.
Slovo. Da nema režija, poštar bi bio izumrla vrsta. Stavili bi možda dva tri u zoološki. Pa pismo mu poljubim, kad ste napisali pravo pravcato pismo a da nije reklamacija? Ono s markicom? Ništa, ha? Ajd napišite mu par slova da ne zaboravite pisati i da pošta ne propadne. Slovo na papiru nije mrtvo. Življe je od onog s tipkovnice…
Školjka. U onoj ušnoj ili toaletnoj nema neke romantike, ali morske školjke koje će vam izroniti vaš vrsni plivač, mogle bi rasplamsati romantiku. Neka pripazi na ježeve i meduze da ne završi na hitnoj.
Tata. Ubojica romantike. To je normalno, ne sekirajte se. U svakoj bajci je il’ zajedljivi čarobnjak il’ posesivni vuk . Zaboravio je da se i on vucarao po mračnim klupama, krao starcima auto iz garaže i pipao kolegice u srednjoj. I vi ćete s godinama biti njegov klon, a u međuvremenu pazite da vas ne uhvati u neobranom grožđu.
Udaja. Super romantični čin do trenutka kad treba platit salu za svadbe, cvjećara, vjenčanicu i bend. Onda ti sjećanje na razdraganu rodbinu, fine kolače, prvi ples i podvezicu počinje blijediti. Sva sreća da postoje fotografi.
Volim te. Jedini glagol u ovom tekstu. Jer on to zaslužuje!
Zagrljaj. Moćan kao „Volim te“ ali ga osjetiš do kostiju.
Život – je maskenbal.

Povezane teme:VALENTINOVO

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 10 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 16 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.