Povežite se s nama

HOTNEWS

SPORTSKI PROFIL Hrvoje Jančetić – Išao sam na Rivalda, igrao s Olićem, a i dalje mogu uloviti malog Brekala

Objavljeno

na

Kad bi se radila idealna postava svih vremena sastavljena od turopoljskih nogometaša, Hrvoja Jančetića bilo bi nemoguće zaobići. Na desnom boku, njegovu užem području djelovanja, Velika Gorica nikad nije imala tako dobrog nogometaša. Prošao je Mađarsku i Grčku, proživljavao nepravde, skupio 146 prvoligaških utakmica, a u zadnjoj fazi karijere vratio se kući. Duboko je zagazio u tridesete, 35 je već na leđima, ali Jana i dalje može.
Gorica - Dinamo II 06-05-2016 (5)– Osjetim da su godine tu, sve teže to ide, ali ne dam se. Evo, kad smo nedavno igrali protiv Dinama II, išao sam na malog Brekala i činilo mi se kao da je na motoru, ha, ha. Mali je pravi igrač, uvjeren sam da će imati odličnu karijeru, ali zadovoljan sam kako sam se nosio s njim, iako je to jedan od najvećih talenata u hrvatskom nogometu. I to mi je pokazatelj da još mogu – kaže Jančetić.
Kapetan je Gorice, u posljednje četiri godine doslovno se prometnuo u jednog od klupskih simbola, a dojam je da još nije vrijeme da ga se odrekne. Uostalom, u izboru Sportskih novosti s 35 godina je ušao u najbolju momčad sezone.
– Da, tako su mi rekli dečki u svlačionici, ne pratim ja to baš previše. Ali svejedno je lijepo to čuti, pogotovo u ovim godinama – svjestan je Jana.
Prošla su već gotovo tri desetljeća otkad je započela njegova nogometna priča. S osam godina stigao je u Radnik, ravno s igrališta u kvartu, a talent su ljudi u klubu brzo prepoznali. Veliku je tu ulogu odigrao Željko Plepelić Beli, legenda turopoljskog nogometa i Hrvojev sportski otac u tim ranim godinama.
– Je, on me odveo u Zagreb na selekciju, on je forsirao da idem dalje, da težim nečemu boljem. Ali meni se kao klincu dugo nije išlo iz Radnika. Tu mi je bilo super, cijela moja ekipa sa mnom, Ferenček, Berković, Štefanić, Ćopić, Boske, Senzen… Imao sam priliku otići u Zagreb još kao mlađi pionir, ali nisam htio ni čuti, u Radniku mi je bilo super. I to mi je bila prva pogreška u karijeri – počeo je priču Jančetić.

 

Olić je zvijer, mogao je proći kroz zid

Iza njega je vrlo lijepa karijera, ali logično je da žali što nije napravio i više. U sportu je to tako, za doći na najviši nivo treba se poklopiti apsolutno sve u karijeri. Hrvoju Jančetiću, nažalost, nije se poklapalo. No, krenimo redom… Iz Radnika je ipak otišao u Zagreb, iako nešto kasnije nego što je mogao.
– Bio sam i u Dinamu, šest mjeseci sam trenirao tamo, a igrao za Radnik. Bila je to generacija Drpića, Zahore, Abramović… U svemu tome došao je poziv Zagreba i prihvatio sam. Dočekali su me Ješe, Štrok i to društvo, a sljedećih godinu dana igrao sam po dvije utakmice svaki vikend, za dvije selekcije. I tu sam vidio što sam propuštao u Radniku, tek tad sam shvatio koja je to razlika – prisjeća se Jančetić.
U Kranjčevićevoj je bio sve do one čuvene sezone u kojoj je Cico Kranjčar odveo “pjesnike” do senzacionalnog naslova prvaka Hrvatske. Jančetić je u prvih šest kola te sezone bio na klupi, zatim je otišao na neuspjelu posudbu u egzotični TŠK iz Topolovca, pa se vratio u Zagreb. I do kraja sezone živio uz tu momčad, u kojoj su bili Hasančić, Lovrek, Franja, pa onda i danas trener Gorice Damir Milinović, ali i jedan poseban igrač.
Zelina-Gorica 26.04 (17)– Ivica Olić je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao! Nema dvojbe. Kad je došao u Zagreb, odmah sam shvatio da je taj čovjek ‘zvijer’. Jednostavno je ‘jeo malu djecu’ na terenu. Baš zvijer. Kad bi se skinuo u svlačionici, izgledao je kao da bi mogao kroz zid proći. A tako je nekako i igrao tu sezonu, nitko mu ništa nije mogao. Iz Zagreba je iduće sezone otišao u Dinamo i priču dalje svi znamo. Zna se danas tko je i što je Ivica Olić – sjeća se tih dana Jančetić, kojem je veliki Ola ostao u lijepom sjećanju i izvan terena.
– Jako je dobar dečko, veseljak, pravi zaj…nt.
Nakon Zagreba slijedila je epizoda u Mađarskoj, u prvoligašu Györiju, no to je faza karijere koje se kapetan Gorice baš i ne voli previše prisjećati.
– Iskreno, nije mi baš ostalo u lijepom sjećanju. Mađari su, onako, dosta čudni ljudi. Kako? A ono, vole te zaje… – kratko i efektno objašnjava Jančetić.
Vratio se u Hrvatsku, potpisao za prvoligaša Međimurje, družio se s kasnijim reprezentativcem Tomislavom Dujmovićem i dočekao priliku da opet ode van. Ovaj put spakirao je kofere i sjeo na avion za Grčku. Grad Atena, klub Egaleo.
– U Atenu bih se vratio sutra. Zbog ljudi, načina života, prekrasnoga grada… Ma to je vrh. Samo, otišao sam u krivi klub. U ligi je bilo 16 klubova, da sam otišao u bilo koji od preostalih 15, bilo bi mi super. Ovako… – zastao je Jančetić na trenutak, kao da se zamislio prije nego što je nastavio priču.

 

Grčka tragedija u nogometnoj verziji

– Kad sam odlazio iz Međimurja, došla je ponuda Egalea. Financije nisu bile nešto spektakularne i vagao sam, otići ili ne. Uz nagovor određenih ljudi, čija imena ne želim ni spominjati, ipak sam otišao, uz dogovor da će se raditi sve da mi se s vremenom poprave uvjeti ili da odem u neki drugi klub. Drugim riječima, išao sam u izlog, što mi se svidjelo, jer grčka liga je sjajna – priča Jančetić.
I nije bilo loše, igrao je na odličnim stadionima, protiv sjajnih klubova i fenomenalnih igrača. Ali plan s početka nikako se nije počinjao realizirati.
Gorica - Zadar 22-04-2016 (12)– S nogometne strane bilo mi je super, ali ništa se nije mijenjalo u financijskom statusu. A shvatio sam da već ulazim u neke godine, bilo mi je 26, 27, u kojima moram presjeći, ići nešto zaraditi ili se posvetiti nečemu drugome. Tri mjeseca sam pokušavao doći do predsjednika kluba, nešto promijeniti, ali nije me htio primiti na sastanak. I odlučio sam otići kući – prepričava Jančetić.
Imao je još jednu šansu za sastanak sa zloglasnim predsjednikom, ali…
– Zadnji dan me zvao da se ipak nađemo, a ja sam iz inata odbio. Danas bih vjerojatno napravio drukčije, možda bi mi ponudio bolje uvjete, novi ugovor, ali jednostavno nisam želio imati posla s takvim čovjekom, nisam želio dozvoliti da netko opet ima moć nada mnom – objašnjava Hrvoje.
No tek tad su krenuli problemi. Godinu dana je Jančetić pokušavao doći do svojih papira, bez kojih ne može igrati ni za jedan klub, izgubio je važnu godinu karijere. A kad su papiri konačno stigli, Jana je otišao u Zaprešić. U Inter, opet prva liga, ali i opet nesreća.
– Igrao sam prvih godinu dana prilično dobro, ali zaustavila me ozljeda. Sjećam se, igrali smo protiv Belupa, nekakav glupi duel s Matom Jajalom i otišli su mi križni ligamenti u koljenu. Oporavljao sam se šest mjeseci, a kad sam se vratio, shvatio sam da operacija uopće nije uspjela. I onda još sedam mjeseci pauze… Ukupno više od godinu dana uopće nisam igrao nogomet i nakon svega sam se našao u situaciji da s 29 godina moram krenuti praktički ispočetka.

 

Kad postanem smiješan, otići ću sam

Igrao je još dvije godine za Inter, odradio ugovor do kraja i vratio se u Goricu, na stadion na kojem je sve i počelo. I tu je, doma, već četvrtu sezonu, praktički cijelo vrijeme s kapetanskom trakom na ruci. Upravo je završila još jedna sezona, Jana ju je odigrao dovoljno dobro da uđe u najbolju momčad prvenstva, a Gorica…
– Kraj sezone dočekali smo mirno i spokojno, a to je zapravo bio i cilj, biti u gornjoj polovici tablice. Zbog uvjeta nismo mogli ciljati prvu ligu i mislim da na kraju možemo biti zadovoljni i mi igrači, i stožer, i vodstvo kluba – kaže Jančetić.
Sjeo je kapetan sa predsjednikom kluba i brzo su se dogovorili.  Pa tek mu je 35…
– Naporno je usklađivati posao i nogomet na ovoj razini, ne znam koliko ću moći. Svaki dan radim od 7.30 do 15.30, nakon toga na trening, vikendom utakmica… Nema baš vremena za regeneraciju, ali nema veze. U ovoj fazi karijere guštam, sad baš uživam u nogometu – kaže Jančetić, svjestan da karijera neće vječno trajati.
Gorica - Zadar 22-04-2016 (11)– Koliko još? Nemam pojma. Možda tri dana, možda deset dana, a možda i dvije godine. Sve zavisi o tijelu, kako ću se osjećati. Kad shvatim da više ne mogu, kad me Brekalo i ekipa počnu pretrčavati, prvi ću reći ‘hvala lijepa i doviđenja’.
A kad se to jednom dogodi, neće se Jančetić maknuti od nogometa. Prva ideja je postati trener.
– Da, volio bih biti trener, ali nisam siguran jesam li pravi čovjek za takav posao. No treba probati, idem na trenersku akademiju pa što bude – oprezan je Jana.
S gomilom trenera surađivao je tijekom karijere, od svakoga ponešto naučio, a kad mora izabrati najboljeg, dolazi do taktiziranja.
– Gle, ako ne kažem Milinović, bit će problema – nasmijao se Jana, pa smo iz ove igre isključili aktualnog trenera Gorice.
– Ako moram nekoga izdvojiti, to je Ilija Lončarević. On je iskusni vuk, najjači po svim kriterijima. Mi smo se i svađali i grlili i ljubili, ali kad sve zbrojiš, to je jedan jako dobar stručnjak, odličan zapravo, i puno sam naučio od njega.
Naučio je nešto i u Grčkoj, od trenera kojem je teško izgovoriti ime, ali sve to uglavnom želi zaboraviti. – Tom frajeru je bilo važno samo nekome izbiti bubreg ili otkinuti koljeno. A ja nisam takav igrač, pa ne volim ni takve trenere. Frajer je izgledao kao pit bull, a tako je htio i da igramo. Nikad nisam kužio taj njegov nogomet… – sjeća se Jančetić, koji je u to vrijeme, dok je bio u Grčkoj, na terenu išao i na jedno veliko, gigantsko nogometno ime.
– Najbolji igrač protiv kojeg sam ikad igrao? Rivaldo! – ispalio je Jana, kao da je već od ranije imao spreman odgovor na ovo pitanje.

 

Rivaldu je nemoguće uzeti loptu

– Igrao sam protiv njega kad je bio u Olympiacos. Pazi, on je u Grčkoj bio na kraju karijere, a za sve tamo bio je – vanzemaljac. Ne znam uopće kako bi ga opisao, jednostavno klasa. Išao sam i ja na njega izravno. Zapravo, došao sam od njega i odbio se. Znači, on kad dobije loptu, ne gubi je. Njemu doslovno nitko nije mogao uzeti loptu – emotivno prepričava Jančetić i nastavlja:
– Način na koji je on igrao nogomet bio je impresivan. S tim da je tad igrao ‘laganini’, nije bio na svom top nivou. Ne mogu ni zamisliti kako je to izgledalo kad je bio na vrhuncu, u Barceloni ili Milanu…
Segesta-Gorica 2-0 16-04-2016 (23)U istom tom Olympiacosu igrao je i Yaya Toure, također igrač iz samog svjetskog vrha. Tad je, doduše, tek bio na početku karijere.
– Je, bio je klinac, ali kužilo se jako dobro da će biti klasa. Imam i jednu fotografiju doma, ja primam loptu, a on je u pozadini. Tu sliku držim na posebnome mjestu, to je utakmica za pamćenje. Znači, tri kola prije kraja, Olympiacos nas je morao dobiti da bi postao prvak. I na tribinama 40.000 ljudi, ludilo totalno. Izgubili smo 5-1, a nikad neću zaboraviti kako je to zvučalo kad smo primili gol. Dođe ti doslovno da klekneš kad zagrmi, strašno nešto… – opisuje Jančetić.
Danas je pogled prema tribinama kudikamo drukčiji, skromniji, ali doma je ipak najljepše. U klubu iz kojeg je krenuo tamo negdje krajem osamdesetih, u gradu u kojem je već sad neka vrsta lokalne nogometne ikone. I kad bi se radila najbolja momčad svih vremena sastavljena od turopoljskih igrača, Jana bi sigurno u njoj imao mjesta. A bilo je tu velikih imena…
– Mislim da trojicu treba izdvojiti. Andreja Panadića, Dubravka Pavličića i Tomu Butinu. Njih trojica napravili su najveće karijere, otišli najdalje, ali bilo je tu još puno sjajnih igrača. Evo, Željka Župetića ne smijem zaboraviti – nabrajao je Hrvoje dok je k nama za stol sjedala supruga.
Trudna supruga, uskoro će kapetan postati i tata. Možda stigne i nasljednik, neki novi vihor s desnoga boka. Pa će tata imati kome pričati o Rivaldi, Oliću, Yayi Toureu, utakmicama pred 40.000 ljudi… Kad se sve zbroji, ne zvuči nimalo loše.

 

Tko u Grčkoj na vrijeme dođe na posao, dobije bonus

Svega i svačega nudi svijet nogometa, traume nakon ozljeda, teške trenutke, ali i puno toga dobroga. Recimo, nešto se može tu zaraditi.
Gorica-Imotski (8)– Može, ali treba biti pametan. Jesam li ja zadovoljan po tom pitanju? I jesam i nisam. Nisam zato što mislim da sam mogao zaraditi i više, ali sve ove godine živio sam super, puno bolje nego velika većina mojih vršnjaka, proputovao sam svijet i zato mogu biti zadovoljan. Nisam zaradio da se mogu opustiti, nisam bio ni blizu toga, iako se možda moglo i drukčije razviti da su se karte posložile… – žali Jančetić za nekim propuštenim prilikama.
Jedna od njih pojavila se i Grčkoj, koju Hrvoje danas ipak pamti uglavnom po dobrome.
– Oni znaju uživati. Od petog do desetog mjeseca svi su na plaži i guštaju. Kavica, sve opušteno, lagano… Nije ni čudno da su propali, tamo tko dođe na vrijeme na posao, dobije bonus na plaću, ha, ha – priča Jančetić i nastavlja:
– Pravi su mediteranci, znaju živjeti, prvi su kad treba popiti i pojesti. A hrana im je čudo. Jeo sam svinjetinu omotanu nekakvom janjećom ovojnicom, to je nemoguće koliko je fino. Već sam i zaboravio kako se zvalo, ali zato se sjećam saganakija. To je nešto sa škampima, ludilo totalno. Uh, to je život koji bi svakome preporučio.

 

Mama se bavila vođenjem SDP-a, a ja nogometom

Nije Hrvoje od onih koji će skupljati sve članke o sebi, izrezivati ih i čuvati, ali nije ni morao biti. Sve to radila je mama. A ona je političarka, Vesna Fabijančić-Križanić, donedavno predsjednica velikogoričkog SDP-a.
– Kad je tek ušla u politiku, bio sam protiv toga, ali s vremenom sam shvatio da ona to želi i podržao sam je. Uostalom, na mene to nije previše utjecalo. U vrijeme dok je bila aktivna u politici, ja uglavnom nisam ni bio ovdje. Iz daleka sam pratio što radi, iako me politika uopće ne zanima – ističe Hrvoje.
Majka više nije u politici, danas je na funkciji dopredsjednice Državnog izbornog povjerenstva.
– Kažem, podržavao sam je u svemu tome, vidio sam koliko se daje u svoj posao, ali svejedno mi je drago što više nije u politici. Nije to baš lijepo zanimanje, ja se nikad ne bi upuštao u taj svijet. Ja ću radije u sport. Iako, znam, danas sport i politika idu ruku pod ruku…

HOTNEWS

Istražite i okusite tradiciju! Počinju Dani Okusa u županijskim restoranima

Cijene jelovnika za tri slijeda variraju između 22 i 30 eura, čineći sve uključene restorane privlačnima za širu publiku.

Objavljeno

na

Manifestacija ‘Dani Okusa hrvatske tradicije’ ove se godine, od 15. studenog do 1. prosinca, održava po peti put, a kao dio ovog nacionalnog gastronomskog projekta već tradicionalno se predstavljaju i Dani Okusa zagrebačkoga kraja. Posjetitelji će tako imati priliku istražiti raznovrsne specijalitete domaće kuhinje, pripremljene od autentičnih lokalnih namirnica, koji oslikavaju bogatu kulinarsku baštinu Zagrebačke županije.

Primamljivi jelovnici restorana koji sudjeluju u manifestaciji pozivaju na istraživanje i kušanje. Na jelovnicima čak deset restorana diljem Zagrebačke županije nalaze se domaće juhe, poput juhe od vrganja, ručno rađena tjestenina, samoborske češnjovke, svinjski odresci, medaljoni od lungića, hrskava patka, jela obogaćena crnim tartufom i nezaobilazna samoborska kremšnita. Posebno vrijedi istaknuti Kavanu Livadić, poznatu po vrhunskim kremšnitama i štruklama, koja predstavlja pravu tradiciju u poslastičarstvu.

Uz navedene obroke koji neodoljivo podsjećaju na domaću i tradicionalnu kuhinju, savršeno odgovara bogata selekcija vina i pjenušaca lokalnih vinarija i OPG-ova, dodajući jedinstveni dašak baštine ovog podneblja. Cijene jelovnika za tri slijeda variraju između 22 i 30 eura, čineći sve uključene restorane privlačnima za širu publiku.

– Posljednjih pet godina s posebnom pažnjom radimo na jačanju prepoznatljivosti našeg kraja i unaprjeđenju kvalitete koju nudimo. Dani Okusa zagrebačkoga kraja predstavljaju jedinstvenu priliku da posjetitelji kroz autentična jela, lokalne specijalitete i suvremeni pristup dožive bogatstvo naše kulinarske, kulturne i enološke baštine. Ova manifestacija utjelovljuje tradiciju i autentičnost, čineći eno-gastronomsku ponudu jednim od temelja identiteta i prepoznatljivosti Zagrebačke županije – poručuju iz Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Deset restorana s bogatim jelovnicima i vrhunskom selekcijom vina

Čak deset restorana s područja Zagrebačke županije pridružilo se ovogodišnjim Danima Okusa, i to iz Samobora (Restoran Salvator, Samoborska klet, Krčma Gabreku 1929. i Kavana Livadić), Velike Gorice (Restoran Mon-Ami i Bistro Babriga), Jastrebarskog (Hotel Princess i Restoran Ivančić), Svetog Ivana Zeline (Izletište Vina Kos Jurišić) i Svete Nedelje, Bestovja (Izletište Suhina).

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Za spas hrvatskih šuma: Gorički zrakoplovci priključili se pošumljavanju u Vrbovskom

Akcija je to koju već nekoliko godina podržavaju i uključuju se gorički izviđači, ali i učenici Gimnazije Velika Gorica.

Objavljeno

na

Akciji pošumljavanja na području Hrvatske, uz goričke izviđače i gimnazijalce, uključili su se i učenici Zrakoplovno-tehničke škole Rudolfa Perešina. Naime, oni su zajedno sa svojim nastavnicima sudjelovali u 98. akciji pošumljavanja u sklopu projekta CO2mpensating by planting održanom u Vrbovskom.

Projekt je to Saveza izviđača Hrvatske, agencija HEARTH i Hrvatskih šuma, pokrenut prije četiri godine, a kroz koji je u edukativno-ekološki program Šumoborci uključeno desetak tisuća volontera, učenika srednjih škola s područja grada Zagreba i Zagrebačke županije, Karlovačke županije i Sisačko-moslavačke županije.

– Njih pedesetak u pratnji nastavnika, 12. studenog, zasadili su 650 sadnica smreke u Gorskom kotaru, na području kojim gospodari Šumarija Vrbovsko. Tamo su u prethodnih deset godina olujna nevremena, ledolomi i štetnik potkornjak uništili stotine tisuća kubika drvne mase – javlja Alen Konjević, predsjednik Turopoljske udruge skauta „Tur“.

Kroz projekt Compensating by Planting, Šumoborci nastavljaju s akcijama pošumljavanja u Sisku, a potom u Lekeniku i Hrvatskoj Dubici s preko tisuću novih volontera.

Inače, Šumoborci su kroz uskoro stotinu akcija pošumljavanja područja šuma oštećenih utjecajima klimatskim promjenama do sada u Hrvatskoj zasadili oko 150 tisuća sadnica, uglavnom hrasta lužnjaka, ali i drugog drveća na desetak lokacija u središnjoj Hrvatskoj.

Spomenimo kako su članovi Turopoljske udruge skauta „Tur“ u listopadu, kroz projekt Boranka, sudjelovali i u pošumljavanju opožarenih područja Dalmacije.

– Boranka je ove jeseni provođena na području Parka prirode Biokovo kod Makarske te na području gradova Trogira i Šibenika. Turovci su pošumljavali brdo Jelinjak, u blizini šibenskog naselja Grebaštica, koje je požarom devastirano prošle godine. Vrijednost volonterskog pošumljavanja i obnove šuma uništenih u požarima prepoznata je i izvan granica Hrvatske – ističe Konjević te dodaje kako se već dvije godine, uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske i organizacijsku pomoć hrvatskih izviđača, Boranka provodi u Makedoniji, a od ove jeseni i u Crnoj Gori.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO HOK Gorica – 4. pobjeda bez izgubljenog seta

Objavljeno

na

Objavio/la

Natjecanje odbojkašica u 2. ligi-Regija Sjever-skupina Istok nastavljeno je prošlog vikenda (09./10.11.2024.) utakmicama 4. kola.

Velika Gorica, 10.11.2024. Druga liga-Regija Sjever 04.kolo: HOK Gorica – OK Sunja 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 10.11.2024. Druga liga-Regija Sjever 04.kolo: HOK Gorica – OK Sunja 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

HOK Gorica je za nepun sat igre pobijedila ekipu Sunje i tako zabilježila i četvrtu pobjedu u nizu bez izgubljenog seta. Bio je to neravnopravan susret u kojem je trener Luka Bišćan imao prigodu dati svim igračicama određenu minutažu na parketu.

Velika Gorica, 10.11.2024. Druga liga-Regija Sjever 04.kolo: HOK Gorica – OK Sunja 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 10.11.2024. Druga liga-Regija Sjever 04.kolo: HOK Gorica – OK Sunja 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ukupno trajanje utakmice 55 minuta, broj osvojenih poena 75:46.

Velika Gorica, 10.11.2024. Druga liga-Regija Sjever 04.kolo: HOK Gorica – OK Sunja 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U idućem 5. kolu na rasporedu je utakmica OK Velika Gorica II – HOK Gorica.

Galerija fotografija

Druga liga (ž) – Regija Sjever – skupina Istok 2024./2025., 04. kolo

HOK Gorica – OK Sunja 3:0 (25:13, 25:14, 25:19)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja 30. Nedjelja, 10.11.2024., 18:45 sati. Suci: Josipa Jugo i Marko Antolić. Zapisničarka: Ivana Mišetić.

HOK Gorica: Franka Mirenić, Lucija Drezga, Lena Hudan, Tea Mirenić, Lea Kordić, Dora Ivanković (cap.) (L), Vita Đurković, Katja Cvitanović, Lea Ribić, Ana Mirenić, Nika Baričić, Tia Ribić, Ida Tibor, Dora Radman (L). Trener: Luka Bišćan.

OK Sunja: Sandra Gorša (L), Ana Maria Puškarić, Mihaela Bakarić, Žana Puškarić, Marija Kovačević (cap.), Josipa Puškarić, Melita Kaurić, Lana Grab, Tea Erceg, Matea Krčelić. Trener: Milan Živković.

Rezultati 04. kola (09./10.11.2024.): HOK Gorica – OK Sunja 3:0, OK Medveščak II – OK Velika Gorica II 3:1 (25:20, 19:25, 25:15, 25:19), OK Pakrac – OK Daruvar 0:3 (23:25, 13:25, 14:25), OK Sisak – ŽOK Bjelovar 0:3 (15:25, 16:25, 13:25).

Redoslijed: 1. HOK Gorica 8 (4 4 0 12:0), 2. OK Medveščak II 8 (4 4 0 12:1), 3. OK Daruvar 6 (4 3 1 9:3), 4. ŽOK Bjelovar 6 (4 3 1 9:4), 5. OK Pakrac 2 (4 1 3 3:9), 6. OK Sunja 2 (4 1 3 3:9), 7. OK Velika Gorica II 0 (4 0 4 2:12), 8. OK Sisak 0 (4 0 4 0:12).

Nastavite čitati

HOTNEWS

Roditelji priredili doček za pamćenje: Devet medalja za Velikogoričke mažoretkinje sa Svjetskog kupa

Osvojile su sedam zlata.

Objavljeno

na

Velikogoričke mažoretkinje sa Svjetskog kupa u Italiji vratile su se s devet medalja, od čega je čak sedam zlatnih. Sudjelovale su na natjecanju koje se od 9. do 10. studenog održalo u talijanskoj Pistoii, a na kojem je sudjelovalo 40 timova iz devet europskih zemalja.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Goričke predstavnice odradile su 16 koreografija kroz tri dobna uzrasta te tri različita rekvizita – štap, pom poni i mace.

– Djevojke i djevojčice na put su krenule 8. studenog te su dan prije natjecanja iskoristile za turistički posjet Pisi. Nakon drugog iscrpna dana natjecanja, jučer s u ranim jutarnjim satima punim dojmova vratile su se kući – rekla nam je trenerica Lucija Bešlić.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

A evo i rezultata. Zlatne su bile Marijeta Cvitan u solo izvedbi sa štapom u kategoriji kadeta, u duo štapu u istoj kategoriji nastupile su Matea Buntak i Lana Krilčić.

Prvo mjesto u mini formaciji sa štapom osvojile su Marijeta Cvitan, Matea Buntak, Lana Krilčić, Tena Rak i Lucija Lah. Zlato je osvojila i velika formacija sa štapom u sastavu Marijeta Cvitan, Matea Buntak, Lana Krilčić, Tena Rak i Lucija Lah, Zara Stepanić, Kiara Maršić i Ema Šprihta.

U kategoriji juniora, Tia Gašpert bila je najbolja u izvedbi solo mace, dok su se u trio mace izvedbi zlatom okitile Tia Gašpert, Franka Knežević i Sita Križetić.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Još jedno zlato osvojila je mini formacija mace u kojoj su nastupale Tia Gašpert, Franka Knežević, Sita Križetić i Katja Školneković

Tia Gašpert osvojila je i broncu u kategoriji juniora solo štap te u sastavu trio štap gdje je nastupala s Frankom i Stiom Knežević.

– Ovo natjecanje vjetar je u leđa svim Velikogoričkim mažoretkinjama za predstojeću sezonu, koja je u samom početku, a ovaj Svjetski kup samo je jedan u nizu projekata na kojima će sudjelovati – rekla nam je trenerica Lucija Bešlić.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Goričke osvajačice medalja imale su i doček za pamćenje, roditelji su ih dočekali u velikom stilu balonima, bakljama, plakatima…i time pokazali međusobnu podršku i zajedništvo.

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Foto: Velikogoričke mažoretkinje

Nastavite čitati

HOTNEWS

Martinje u Gorici: Vozač iz Lomnice zbog 2 promila završio na triježnjenju

Zaustavljen je jučer oko 23 sata.

Objavljeno

na

Osim što je policija pojačano patrolirala na prometnicama tijekom vikenda zbog Martinja, akciju su produžili i na jučerašnji dan. Tako su s ponedjeljka na utorak utvrdili ukupno 13 prometnih prekršaja.

Martinjski rekorder po promilima ovoga puta je 46-godišnjak koji je jučer oko 23 sata zaustavljen u Industrijskoj ulici u Donjoj Lomnici. Imao je 2,13 promila alkohola u krvi pa ga je policija odvela u postaju na triježnjenje.

Danas će uz Optužni prijedlog biti priveden na Općinski sud – prekršajni odjel.

Nastavite čitati

Reporter 442 - 24.10.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.