Povežite se s nama

HOTNEWS

SPORTSKI PROFIL Hrvoje Jančetić – Išao sam na Rivalda, igrao s Olićem, a i dalje mogu uloviti malog Brekala

Objavljeno

na

Kad bi se radila idealna postava svih vremena sastavljena od turopoljskih nogometaša, Hrvoja Jančetića bilo bi nemoguće zaobići. Na desnom boku, njegovu užem području djelovanja, Velika Gorica nikad nije imala tako dobrog nogometaša. Prošao je Mađarsku i Grčku, proživljavao nepravde, skupio 146 prvoligaških utakmica, a u zadnjoj fazi karijere vratio se kući. Duboko je zagazio u tridesete, 35 je već na leđima, ali Jana i dalje može.
Gorica - Dinamo II 06-05-2016 (5)– Osjetim da su godine tu, sve teže to ide, ali ne dam se. Evo, kad smo nedavno igrali protiv Dinama II, išao sam na malog Brekala i činilo mi se kao da je na motoru, ha, ha. Mali je pravi igrač, uvjeren sam da će imati odličnu karijeru, ali zadovoljan sam kako sam se nosio s njim, iako je to jedan od najvećih talenata u hrvatskom nogometu. I to mi je pokazatelj da još mogu – kaže Jančetić.
Kapetan je Gorice, u posljednje četiri godine doslovno se prometnuo u jednog od klupskih simbola, a dojam je da još nije vrijeme da ga se odrekne. Uostalom, u izboru Sportskih novosti s 35 godina je ušao u najbolju momčad sezone.
– Da, tako su mi rekli dečki u svlačionici, ne pratim ja to baš previše. Ali svejedno je lijepo to čuti, pogotovo u ovim godinama – svjestan je Jana.
Prošla su već gotovo tri desetljeća otkad je započela njegova nogometna priča. S osam godina stigao je u Radnik, ravno s igrališta u kvartu, a talent su ljudi u klubu brzo prepoznali. Veliku je tu ulogu odigrao Željko Plepelić Beli, legenda turopoljskog nogometa i Hrvojev sportski otac u tim ranim godinama.
– Je, on me odveo u Zagreb na selekciju, on je forsirao da idem dalje, da težim nečemu boljem. Ali meni se kao klincu dugo nije išlo iz Radnika. Tu mi je bilo super, cijela moja ekipa sa mnom, Ferenček, Berković, Štefanić, Ćopić, Boske, Senzen… Imao sam priliku otići u Zagreb još kao mlađi pionir, ali nisam htio ni čuti, u Radniku mi je bilo super. I to mi je bila prva pogreška u karijeri – počeo je priču Jančetić.

 

Olić je zvijer, mogao je proći kroz zid

Iza njega je vrlo lijepa karijera, ali logično je da žali što nije napravio i više. U sportu je to tako, za doći na najviši nivo treba se poklopiti apsolutno sve u karijeri. Hrvoju Jančetiću, nažalost, nije se poklapalo. No, krenimo redom… Iz Radnika je ipak otišao u Zagreb, iako nešto kasnije nego što je mogao.
– Bio sam i u Dinamu, šest mjeseci sam trenirao tamo, a igrao za Radnik. Bila je to generacija Drpića, Zahore, Abramović… U svemu tome došao je poziv Zagreba i prihvatio sam. Dočekali su me Ješe, Štrok i to društvo, a sljedećih godinu dana igrao sam po dvije utakmice svaki vikend, za dvije selekcije. I tu sam vidio što sam propuštao u Radniku, tek tad sam shvatio koja je to razlika – prisjeća se Jančetić.
U Kranjčevićevoj je bio sve do one čuvene sezone u kojoj je Cico Kranjčar odveo “pjesnike” do senzacionalnog naslova prvaka Hrvatske. Jančetić je u prvih šest kola te sezone bio na klupi, zatim je otišao na neuspjelu posudbu u egzotični TŠK iz Topolovca, pa se vratio u Zagreb. I do kraja sezone živio uz tu momčad, u kojoj su bili Hasančić, Lovrek, Franja, pa onda i danas trener Gorice Damir Milinović, ali i jedan poseban igrač.
Zelina-Gorica 26.04 (17)– Ivica Olić je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao! Nema dvojbe. Kad je došao u Zagreb, odmah sam shvatio da je taj čovjek ‘zvijer’. Jednostavno je ‘jeo malu djecu’ na terenu. Baš zvijer. Kad bi se skinuo u svlačionici, izgledao je kao da bi mogao kroz zid proći. A tako je nekako i igrao tu sezonu, nitko mu ništa nije mogao. Iz Zagreba je iduće sezone otišao u Dinamo i priču dalje svi znamo. Zna se danas tko je i što je Ivica Olić – sjeća se tih dana Jančetić, kojem je veliki Ola ostao u lijepom sjećanju i izvan terena.
– Jako je dobar dečko, veseljak, pravi zaj…nt.
Nakon Zagreba slijedila je epizoda u Mađarskoj, u prvoligašu Györiju, no to je faza karijere koje se kapetan Gorice baš i ne voli previše prisjećati.
– Iskreno, nije mi baš ostalo u lijepom sjećanju. Mađari su, onako, dosta čudni ljudi. Kako? A ono, vole te zaje… – kratko i efektno objašnjava Jančetić.
Vratio se u Hrvatsku, potpisao za prvoligaša Međimurje, družio se s kasnijim reprezentativcem Tomislavom Dujmovićem i dočekao priliku da opet ode van. Ovaj put spakirao je kofere i sjeo na avion za Grčku. Grad Atena, klub Egaleo.
– U Atenu bih se vratio sutra. Zbog ljudi, načina života, prekrasnoga grada… Ma to je vrh. Samo, otišao sam u krivi klub. U ligi je bilo 16 klubova, da sam otišao u bilo koji od preostalih 15, bilo bi mi super. Ovako… – zastao je Jančetić na trenutak, kao da se zamislio prije nego što je nastavio priču.

 

Grčka tragedija u nogometnoj verziji

– Kad sam odlazio iz Međimurja, došla je ponuda Egalea. Financije nisu bile nešto spektakularne i vagao sam, otići ili ne. Uz nagovor određenih ljudi, čija imena ne želim ni spominjati, ipak sam otišao, uz dogovor da će se raditi sve da mi se s vremenom poprave uvjeti ili da odem u neki drugi klub. Drugim riječima, išao sam u izlog, što mi se svidjelo, jer grčka liga je sjajna – priča Jančetić.
I nije bilo loše, igrao je na odličnim stadionima, protiv sjajnih klubova i fenomenalnih igrača. Ali plan s početka nikako se nije počinjao realizirati.
Gorica - Zadar 22-04-2016 (12)– S nogometne strane bilo mi je super, ali ništa se nije mijenjalo u financijskom statusu. A shvatio sam da već ulazim u neke godine, bilo mi je 26, 27, u kojima moram presjeći, ići nešto zaraditi ili se posvetiti nečemu drugome. Tri mjeseca sam pokušavao doći do predsjednika kluba, nešto promijeniti, ali nije me htio primiti na sastanak. I odlučio sam otići kući – prepričava Jančetić.
Imao je još jednu šansu za sastanak sa zloglasnim predsjednikom, ali…
– Zadnji dan me zvao da se ipak nađemo, a ja sam iz inata odbio. Danas bih vjerojatno napravio drukčije, možda bi mi ponudio bolje uvjete, novi ugovor, ali jednostavno nisam želio imati posla s takvim čovjekom, nisam želio dozvoliti da netko opet ima moć nada mnom – objašnjava Hrvoje.
No tek tad su krenuli problemi. Godinu dana je Jančetić pokušavao doći do svojih papira, bez kojih ne može igrati ni za jedan klub, izgubio je važnu godinu karijere. A kad su papiri konačno stigli, Jana je otišao u Zaprešić. U Inter, opet prva liga, ali i opet nesreća.
– Igrao sam prvih godinu dana prilično dobro, ali zaustavila me ozljeda. Sjećam se, igrali smo protiv Belupa, nekakav glupi duel s Matom Jajalom i otišli su mi križni ligamenti u koljenu. Oporavljao sam se šest mjeseci, a kad sam se vratio, shvatio sam da operacija uopće nije uspjela. I onda još sedam mjeseci pauze… Ukupno više od godinu dana uopće nisam igrao nogomet i nakon svega sam se našao u situaciji da s 29 godina moram krenuti praktički ispočetka.

 

Kad postanem smiješan, otići ću sam

Igrao je još dvije godine za Inter, odradio ugovor do kraja i vratio se u Goricu, na stadion na kojem je sve i počelo. I tu je, doma, već četvrtu sezonu, praktički cijelo vrijeme s kapetanskom trakom na ruci. Upravo je završila još jedna sezona, Jana ju je odigrao dovoljno dobro da uđe u najbolju momčad prvenstva, a Gorica…
– Kraj sezone dočekali smo mirno i spokojno, a to je zapravo bio i cilj, biti u gornjoj polovici tablice. Zbog uvjeta nismo mogli ciljati prvu ligu i mislim da na kraju možemo biti zadovoljni i mi igrači, i stožer, i vodstvo kluba – kaže Jančetić.
Sjeo je kapetan sa predsjednikom kluba i brzo su se dogovorili.  Pa tek mu je 35…
– Naporno je usklađivati posao i nogomet na ovoj razini, ne znam koliko ću moći. Svaki dan radim od 7.30 do 15.30, nakon toga na trening, vikendom utakmica… Nema baš vremena za regeneraciju, ali nema veze. U ovoj fazi karijere guštam, sad baš uživam u nogometu – kaže Jančetić, svjestan da karijera neće vječno trajati.
Gorica - Zadar 22-04-2016 (11)– Koliko još? Nemam pojma. Možda tri dana, možda deset dana, a možda i dvije godine. Sve zavisi o tijelu, kako ću se osjećati. Kad shvatim da više ne mogu, kad me Brekalo i ekipa počnu pretrčavati, prvi ću reći ‘hvala lijepa i doviđenja’.
A kad se to jednom dogodi, neće se Jančetić maknuti od nogometa. Prva ideja je postati trener.
– Da, volio bih biti trener, ali nisam siguran jesam li pravi čovjek za takav posao. No treba probati, idem na trenersku akademiju pa što bude – oprezan je Jana.
S gomilom trenera surađivao je tijekom karijere, od svakoga ponešto naučio, a kad mora izabrati najboljeg, dolazi do taktiziranja.
– Gle, ako ne kažem Milinović, bit će problema – nasmijao se Jana, pa smo iz ove igre isključili aktualnog trenera Gorice.
– Ako moram nekoga izdvojiti, to je Ilija Lončarević. On je iskusni vuk, najjači po svim kriterijima. Mi smo se i svađali i grlili i ljubili, ali kad sve zbrojiš, to je jedan jako dobar stručnjak, odličan zapravo, i puno sam naučio od njega.
Naučio je nešto i u Grčkoj, od trenera kojem je teško izgovoriti ime, ali sve to uglavnom želi zaboraviti. – Tom frajeru je bilo važno samo nekome izbiti bubreg ili otkinuti koljeno. A ja nisam takav igrač, pa ne volim ni takve trenere. Frajer je izgledao kao pit bull, a tako je htio i da igramo. Nikad nisam kužio taj njegov nogomet… – sjeća se Jančetić, koji je u to vrijeme, dok je bio u Grčkoj, na terenu išao i na jedno veliko, gigantsko nogometno ime.
– Najbolji igrač protiv kojeg sam ikad igrao? Rivaldo! – ispalio je Jana, kao da je već od ranije imao spreman odgovor na ovo pitanje.

 

Rivaldu je nemoguće uzeti loptu

– Igrao sam protiv njega kad je bio u Olympiacos. Pazi, on je u Grčkoj bio na kraju karijere, a za sve tamo bio je – vanzemaljac. Ne znam uopće kako bi ga opisao, jednostavno klasa. Išao sam i ja na njega izravno. Zapravo, došao sam od njega i odbio se. Znači, on kad dobije loptu, ne gubi je. Njemu doslovno nitko nije mogao uzeti loptu – emotivno prepričava Jančetić i nastavlja:
– Način na koji je on igrao nogomet bio je impresivan. S tim da je tad igrao ‘laganini’, nije bio na svom top nivou. Ne mogu ni zamisliti kako je to izgledalo kad je bio na vrhuncu, u Barceloni ili Milanu…
Segesta-Gorica 2-0 16-04-2016 (23)U istom tom Olympiacosu igrao je i Yaya Toure, također igrač iz samog svjetskog vrha. Tad je, doduše, tek bio na početku karijere.
– Je, bio je klinac, ali kužilo se jako dobro da će biti klasa. Imam i jednu fotografiju doma, ja primam loptu, a on je u pozadini. Tu sliku držim na posebnome mjestu, to je utakmica za pamćenje. Znači, tri kola prije kraja, Olympiacos nas je morao dobiti da bi postao prvak. I na tribinama 40.000 ljudi, ludilo totalno. Izgubili smo 5-1, a nikad neću zaboraviti kako je to zvučalo kad smo primili gol. Dođe ti doslovno da klekneš kad zagrmi, strašno nešto… – opisuje Jančetić.
Danas je pogled prema tribinama kudikamo drukčiji, skromniji, ali doma je ipak najljepše. U klubu iz kojeg je krenuo tamo negdje krajem osamdesetih, u gradu u kojem je već sad neka vrsta lokalne nogometne ikone. I kad bi se radila najbolja momčad svih vremena sastavljena od turopoljskih igrača, Jana bi sigurno u njoj imao mjesta. A bilo je tu velikih imena…
– Mislim da trojicu treba izdvojiti. Andreja Panadića, Dubravka Pavličića i Tomu Butinu. Njih trojica napravili su najveće karijere, otišli najdalje, ali bilo je tu još puno sjajnih igrača. Evo, Željka Župetića ne smijem zaboraviti – nabrajao je Hrvoje dok je k nama za stol sjedala supruga.
Trudna supruga, uskoro će kapetan postati i tata. Možda stigne i nasljednik, neki novi vihor s desnoga boka. Pa će tata imati kome pričati o Rivaldi, Oliću, Yayi Toureu, utakmicama pred 40.000 ljudi… Kad se sve zbroji, ne zvuči nimalo loše.

 

Tko u Grčkoj na vrijeme dođe na posao, dobije bonus

Svega i svačega nudi svijet nogometa, traume nakon ozljeda, teške trenutke, ali i puno toga dobroga. Recimo, nešto se može tu zaraditi.
Gorica-Imotski (8)– Može, ali treba biti pametan. Jesam li ja zadovoljan po tom pitanju? I jesam i nisam. Nisam zato što mislim da sam mogao zaraditi i više, ali sve ove godine živio sam super, puno bolje nego velika većina mojih vršnjaka, proputovao sam svijet i zato mogu biti zadovoljan. Nisam zaradio da se mogu opustiti, nisam bio ni blizu toga, iako se možda moglo i drukčije razviti da su se karte posložile… – žali Jančetić za nekim propuštenim prilikama.
Jedna od njih pojavila se i Grčkoj, koju Hrvoje danas ipak pamti uglavnom po dobrome.
– Oni znaju uživati. Od petog do desetog mjeseca svi su na plaži i guštaju. Kavica, sve opušteno, lagano… Nije ni čudno da su propali, tamo tko dođe na vrijeme na posao, dobije bonus na plaću, ha, ha – priča Jančetić i nastavlja:
– Pravi su mediteranci, znaju živjeti, prvi su kad treba popiti i pojesti. A hrana im je čudo. Jeo sam svinjetinu omotanu nekakvom janjećom ovojnicom, to je nemoguće koliko je fino. Već sam i zaboravio kako se zvalo, ali zato se sjećam saganakija. To je nešto sa škampima, ludilo totalno. Uh, to je život koji bi svakome preporučio.

 

Mama se bavila vođenjem SDP-a, a ja nogometom

Nije Hrvoje od onih koji će skupljati sve članke o sebi, izrezivati ih i čuvati, ali nije ni morao biti. Sve to radila je mama. A ona je političarka, Vesna Fabijančić-Križanić, donedavno predsjednica velikogoričkog SDP-a.
– Kad je tek ušla u politiku, bio sam protiv toga, ali s vremenom sam shvatio da ona to želi i podržao sam je. Uostalom, na mene to nije previše utjecalo. U vrijeme dok je bila aktivna u politici, ja uglavnom nisam ni bio ovdje. Iz daleka sam pratio što radi, iako me politika uopće ne zanima – ističe Hrvoje.
Majka više nije u politici, danas je na funkciji dopredsjednice Državnog izbornog povjerenstva.
– Kažem, podržavao sam je u svemu tome, vidio sam koliko se daje u svoj posao, ali svejedno mi je drago što više nije u politici. Nije to baš lijepo zanimanje, ja se nikad ne bi upuštao u taj svijet. Ja ću radije u sport. Iako, znam, danas sport i politika idu ruku pod ruku…

HOTNEWS

Javna vatrogasna postrojba otvara vrata – Zipline s kanaderom, napuhanac, vatrogasna spusnica i kviz za klince!

Ključne 2 minute – Fire Combat natjecanje: VII. Plamen Turopolja i IV. Memorijal Ivana Galekovića – Galea

Objavljeno

na

Sve ono čime raspolaže Javna vatrogasna postrojba Grada Velike Gorice, od vještina vrhunski spremnih vatrogasaca do opreme i vozila, Velikogoričani će i ove godine moći pogledati na Danu otvorenih vrata postrojbe.

Prilika za povezivanje sa zajednicom, druženje s najmlađima za koje su pripremili brojne sadržaje i zahtjevno vatrogasno natjecanje obilježit će subotu 7. lipnja, a program počinje u 9 sati.

–Krenut ćemo u jutarnjim satima zbog najavljene vrućine kada očekujemo naše najmlađe sugrađane, a pripremili smo druženje s našim spiderman-vatrogascem, mini kanader na zip lineu, vatrogasni napuhanac u natkrivenom prostoru, vatrogasni kviz s nagradama, mini fire combat natjecanje, vatrogasnu spusnicu, zanimacije s bojanjem vatrogasnih motiva i naravno razgledavanje svih naših vozila i vatrogasne opreme – najavljuje zapovjednik Ivica Maceković.

Posebno je atraktivno Fire Combat natjecanje  – VII. Plamen Turopolja i IV. Memorijal Ivana Galekovića – Galea u kojem se natječu vatrogasci u vrlo zahtjevnim uvjetima s mnogim preprekama.

Foto: Matea Brenčić

–“Fire combat” natjecanje počinje u 10 sati a ove godine sudjeluje 30 grupa sa po 2 vatrogasca. Natjecanje je vrlo kompleksno i teško jer se izvodi s punom vatrogasnom opremom teškom i do 25 kilograma a izvodi se unutar 1 do 2 minute. Sastoji se od tri staze. Najprije se spaja C tlačni vod, nakon kojeg oba vatrogasca moraju preskočiti tarabu, odnosno pregradu i proći kroz tunel dužine 5 metara, nakon čega slijedi penjanje na toranj visok 6 metara s kojeg se spuštaju po užetu, što je dio peljačke opreme koju vatrogasci također nose sa sobom. Po spuštanju ih dočeka lutka teška 70 kilograma koju nose na početak staze. Slijedi dizanje B tlačnog voda punog vode do tornja gdje gađaju ciljnu metu koju moraju srušiti mlazom vode – objasnio je Maceković.

Inače, sudjeluju vatrogasci iz cijele Hrvatske, od domaćih vatrogasaca do ekipe iz Varaždin Brega, Osijeka, Splita, Kaštela i Dubrovnika, a kako doznajemo prijavljene su i tri ženske ekipe koje će se natjecati u posebnoj disciplini.

Foto: Vanja Stanojević

–Natjecanje održavamo u čast Ivana Galekovića – Galea, našeg tragično preminulog kolege, koji je život izgubio na intervenciji, a kojeg pamtimo po njegovoj predanosti vatrogastvu. Od prije tri godine naš Vatrogasni dom krasi i mural njemu u čast – podsjetio je zapovjednik i pozvao sve sugrađane da im se pridruže u subotu kako bi vidjelu punu snagu vatrogastva Grada.

Uz Javnu vatrogasnu postrojbu, događaj organizira i Vatrogasna zajednica Grada Velike Gorice.

Dođite u pratnji svojih najmlađih, jer je njima to jedinstvena prilika da se uvjere što znači biti – vatrogasac!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

na

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić  jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona  dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Stjepan Kožić dobio i sedmi mandat župana!

Mihael Zmajlović, protukandidat u drugom krugu lokalnih izbora, dobio 3.564 glasa manje od dosadašnjeg župana

Objavljeno

na

24,42 posto stanovnika Zagrebačke županije s pravom glasa odlučilo je da će Stjepan Kožić dobiti sedmi mandat na čelu Županije. 

Nakon što su obrađeni podaci sa sva 642 biračka mjesta, s 30.275 glasova Stjepan Kožić je u drugom krugu lokalnih izbora pobijedio Mihaela Zmajlovića, kojem je povjerenje dalo 26.711 birača. 

Kožić je u kampanji naglašavao dugogodišnje iskustvo u stvaranju vodeće regije u Hrvatskoj po pitanju gospodarstva, kvalitete obrazovanja i postizanju ravnomjernog razvoja u suradnji s općinama i gradovima, dok je Zmajlović želio unijeti promjene u vodstvu, s novom energijom, spočitavajući aktualnom županu njegovo zdravstveno stanje i životnu dob. 

No, glasači su danas ipak odabrali kontinuitet i stabilnost, koju je naglašavao Kožić, čime je dobio povjerenje za još jedan, sedmi po redu mandat župana Zagrebačke županije, kao i njegovi zamjenici Ervin Kolarec i Damir Tomljenović.  

Nastavite čitati

HOTNEWS

LOKALNI IZBORI Drugi krug – U Zagrebačkoj županiji najmanja izlaznost na birališta

Do 11.30 sati na biračka mjesta izašlo samo 8,01 posto birača.

Objavljeno

na

Državno ozborno povjerenstvo objavilo je prve podatke o odazivu birača do 11.30 sati prema kojima je na biračka mjesta u Hrvatskoj izašlo svega 11,63 posto građana, odnosno 322.817 birača. U prvom krugu izbora prije dva tjedna do 11.30 svoje biračko pravo iskoristilo je 15,12 posto stanovnika Republike Hrvatske s pravom glasa.

Najmanju izlaznost bilježi Zagrebačka županija u kojoj je do 11.30 sati na biračka mjesta izašlo samo 8,01 posto birača.

U drugom krugu lokalnih izbora birači u Zagrebačkoj županiju biraju između dosadašnjeg, najdugovječnijeg hrvatskog župana Stjepana Kožića s kandidacijskom listom koalicije SKNL – HDZ – HSU – DP i Mihaela Zmajlovića kandidata SDP-a i Možemo.

Podsjetimo kako je Kožić u prvom krugu izbora dobio 42,16 posto, a njegov protukandidat Zmajlović 30,37 posto glasova.

Osim izbora župana, danas svoje čelnike na području Zagrebačke županije biraju i stanovnici gradova Dugo Selo i Sveti Ivan Zelina, te općina Bistra, Kloštar Ivanić, Gradec i Pisarovina.

Prve privremene rezultate drugog kruga glasovanja, Državno izborno povjerenstvo će objaviti u 20 sati.

Nastavite čitati

HOTNEWS

DVD VUKOVINA Jubilarka 130 godina starog junaka

Jedno je od najstarijih simbola zajedništva i hrabrosti velikogoričkog područja svečano proslavio dugi “vatrogasni staž”.

Objavljeno

na

Jedno od najstarijih simbola zajedništva i hrabrosti velikogoričkog područja svečano je obilježio 130. obljetnicu postojanja.  

Dobrovoljno vatrogasno društvo Vukovina osnovano je 1895. godine na inicijativu mještana Starog Čiča i Vukovine, a danas ima 70-tak aktivnih članova. Osim u gašenju požara, što im je primarna djelatnost, ulažu i u edukacije vatrogasaca, a oduvijek su davali poseban doprinos u potpori sumještanima i udrugama sa svog područja. 

Foto: Renato Glogovčan

– Došlo nam je na proslavu ovog velikog jubileja 40-tak vatrogasnih društava s područja Velike Gorice, Zagreba, pa čak i iz Dalmacije, a Vatrogasna zajednica uručila nam je novo vatrogasno vozilo, pick up nadimka VUK 101. No, to nije jedini poklon. Danas smo dobili i novu zastavu – rekao je predsjednik društva Dalibor Mrakovčić. 

Foto: Renato Glogovčan

– Posebna mi je čast i odgovornost što sam kum zastave ovog društva, čija tradicija spašavanja i pomaganja seže duboko u prošlost i svijetli kao primjer svim generacijama. Čestitam svim članovima DVD-a Vukovina, sadašnjima i bivšima, na ovoj velikoj obljetnici. Hvala vam na svakom pozivu na koji ste odgovorili, na svakom životu koji ste zaštitili, i na svakom trenutku koji ste posvetili sigurnosti naše zajednice – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

Foto: Renato Glogovčan

Gradonačelnik je ujedno i glavni pokrovitelj proslave, a tijekom svečanosti je otkriven i kip Svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca,  koji je postavljen na vatrogasnom domu. 

Foto: Renato Glogovčan

Svečana sjednica društva bila je prilika za uručivanje priznanja zaslužnim članovima, nakon čega je uslijedila i velika zabava u šatoru uz Total band. 

Inače, Vatrogasna zajednica Grada Velike Gorice ima najviše stoljetnih vatrogasnih društava u cijeloj Hrvatskoj, tako da su ljudi našega kraja već odavna znali da su vatrogasci junaci o kojima ovisi sigurnost svake zajednice.  

FOTO galerija:

Foto: Renato Glogovčan

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno