Treneri dolaze i odlaze, normalna je to stvar u svijetu sporta, pa tako i u nogometnoj svakodnevici, ali to ne znači da je svaka priča ista. Da sa sobom nosi jednake emocije, poruke, uspomene i vrijednosti. U okruženju u kojem se puno toga često svodi na onu “sve je to ipak na kraju samo posao”, kao romantični svjetionici izdvajaju se ljudi koji ovu sintagmu, zaokruženu navodnicima, odbacuju već u startu. Sa Slavenom Batovanjom i ljudima iz NK Lukavca priča je upravo takva. Emotivna, vrijedna, za dugo pamćenje i lijepe, najljepše uspomene. Da, i to je bio posao, ali ne samo posao… O ne, ni slučajno.
Rečenice koje su objavljene na klupskim Facebook stranicama dovoljna su potvrda tome, najbolji opis onoga što se događalo u Lukavcu u sezoni koji su mnogi spremni označiti najuspješnijom u povijesti ovoga kluba.
“Do skorog viđenja Slavene!!! I hvala!!!
Slaven Batovanja nije više trener NK Lukavca. S jedne strane nam je naravno žao, dok nam je s druge strane iznimna čast i zadovoljstvo da jedan trener iz našeg Kluba odlazi na mjesto sportskog direktora u NK Kustošiju, respektabilni klub iz Druge HNL!!!
Stoga nam preostaje samo stisnuti mu ruku, čestitati i reći jedno veliko HVALA za sve što je u ovih godinu dana napravio u Lukavcu!!
I zaželjeti da se jednom opet sretnemo sa njim, kao trenerom NK Lukavca!!! U što ne sumnjamo, jer koliko je on dao Lukavcu, toliko je i Lukavec njemu. Vjerujte, znamo, ljubav je obostrana. I velika.
Beskrajni svakodnevni telefonski razgovori, poruke i mailovi, tablice i analize. Suradnja nemoguće dobra, odnos pun korektnosti i međusobnog uvažavanja i poštivanja. Bez povišenih tonova i svađa, samo argumenti, mišljenja i razgovori.
Nekad nam je teško i pomisliti da neki prvoligaški klub ima ljude koji su “više unutra”. To je gotovo nemoguće. Vjerujte, odgovorno tvrdimo..
Zato, sretno Slavene!!! Kustošija je s tobom jako puno dobila, ali nikad neće i ne može dobiti onoliko koliko je s tobom dobio Lukavec!”
Tako se, eto, Lukavec oprostio od Slavena Batovanje. Od čovjeka iz Zagreba, s iskustvom rada u nekoliko zagrebačkih klubova, od trenera koji je dolaskom u Turopolje učio živjeti s ovim našim mentalitetom, sa svim njegovim specifičnostima, lijepim i onim manje lijepim stvarima. I na kraju ih je sve, i jedne i druge, zavolio. Punim srcem, kao što su Lukavčani zavoljeli i njega. Što, realno, i nije toliko neobično kad upoznaš Slavena. Kad popiješ kavu s njim, kad kreneš u priču o nogometu, o životu, o nogometnom životu…
– Ja se ne bih usudio ulaziti u takve procjene, ali doista me ispunjava srećom i ponosom kad čujem da ljudi govore kako je ovo bila najbolja sezona u povijesti kluba – rekao nam je Batovanja nakon što je s Lukavcem upotpunio priču, pa nakon titule u 1. ŽNL još uzeo i gorički kup.
Lukavec je prošle sezone uzeo dva trofeja, prvenstvo i Kup NS Velika Gorica… Foto: David Jolić/cityportal.hr
I osjetila se već tad sjeta u glasu, lako je bilo prepoznati da se nešto događa, da se rastanak bliži. Nekoliko tjedana poslije stigla je i ova emotivna Facebook objava, stvar je postala službena, Slaven Batovanja napustio je klupu Lukavca. I otišao u Kustošiju, u kojoj je svojevremeno bio trener, a sad će biti sportski direktor.
– Iznenađujuće za mene, bilo je stvarno dosta ponuda sa svih strana. Dobra sezona s Lukavcem ostavila je traga i mnogi su me zvali, no sve sam odbio i odlučio ostati u Lukavcu. Međutim, predsjednik Kustošije, gospodin Babić, bio je baš jako uporan, na kraju ga nisam mogao odbiti. Imao sam praktički dva sata da definitivno prelomim… I odlučio sam prihvatiti ponudu, supruga i ja smo skratili odmor za sedam dana, vratio sam se s mora i odmah se bacio na posao – priča nam Batovanja na kraju još jednog napornog “sportskodirektorskog” dana.
Telefon mu, kaže, zazvoni valjda stotinu puta na dan, a među tim pozivima su i oni iz Lukavca. Slaven više nije trener, ali nije se previše promijenilo u odnosima koji su izgrađeni tijekom sezone za pamćenje.
– Jako mi je žao što sam otišao, naravno da je, pogotovo zato što se sve dogodilo ovako iznenada… Sudjelovao sam i u slaganju momčadi za sljedeću sezonu, dogovarao pojačanja, mora čovjeku biti žao, no bila je ovo stvarno prilika koja se ne propušta, puno viša razina, i želio sam pokušati – kaže Batovanja i dodaje:
– Evo, prošlo je prvih četiri, pet dana otkad nisam trener, ali i dalje se svakodnevno čujem s ljudima iz kluba, s predsjednikom Goranom Gutešom i sportskim direktorom Sašom Markulinom. Ostala je iza nas jedna uspješna sezona, ali i prijateljstva za cijeli život, pogotovo kad je riječ o njima dvojici. Bilo mi je prekrasno surađivati s njima, raditi u Lukavcu. Cijelo vrijeme osjećao sam podršku i zato hvala svima u klubu. Znam da nije ni njima uvijek bilo lako sa mnom, ali surađivali smo zaista besprijekorno.
Kad priča o Lukavcu, Slaven Batovanja i dalje govori “mi”, teško se nakon svega tek tako otkačiti od priče u kojoj je toliko uživao.
– Ma naravno, tako i dalje gledam na Lukavec. Kažem, to su sve moji prijatelji, ljudi kojima želim puno sreće i uspjeha u daljnjem radu. Kadar momčadi je odličan, dolaze i pojačanja, a sad treba izabrati i trenera… Pitali su me i za savjet, ali mislim da tu odluku u klubu ipak moraju donijeti sami. Moja poruka je samo da, koga god izaberu, moraju stati iza njega. Sad su se već svi u klubu naviknuli na malo ozbiljniju razinu rada, NK Lukavec svakog dana raste u svakom smislu, i zato mislim da je najteži dio posla iza nas – opet je Batovanja iskoristio taj “mi” faktor.
Cilj kluba mora biti stabilnost, ali i afirmacija domaćih igrača, preporučuje Batovanja… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Stanuje na Jarunu, cijeli život vezan je uz Zagreb, ali naravno da će se i u Lukavcu još dugo osjećati kao doma.
– Dolazit ću i dalje na utakmice, kad god mi to obaveze budu dopuštale, uvijek ću se rado vraćati. Priznajem, došao sam ovdje s nekim predrasudama, temeljenima na pričama koje su kružile, ali danas mogu reći da je Lukavec izvrsna sredina, da tu žive pozitivni luđaci kad je nogomet u pitanju. Pazite, ovo je klub koji igra petu ligu i ima navijače na gostovanjima! Dobro, znaju oni nekad malo i pretjerati, tako to ide, no uvijek sam bio svjestan da imaju isključivo dobre namjere. Ponosan sam i na ono što sam postigao s momčadi po pitanju ponašanja na terenu, u smislu da nismo reagirali na provokacije, da smo ostali sportaši do kraja u svakoj situaciji – govori Batovanja.
I potrajala bi ta priča, jer tako to ide kad je tema ono što je čovjeku strast i ljubav, ali naporan dan već je polako dolazio svome kraju, pa tako i jedan razgovor sa značajnom dozom emocija.
– Gledaj, radio sam u puno klubova, osvajao prva mjesta i puno toga prošao, ali bez ikakve dvojbe mogu reći da mi je sezona u Lukavcu jedna od najljepših u mojoj trenerskoj karijeri.
Eto, možda je to najbolji kraj ove priče. Koja će se nastaviti kroz telefonske razgovore, obostranu podršku i druženja kad god to bude moguće. Slaven i Lukavec, ljubav je to koja ne može proći…