Sport
Guteša: ‘Već dugo kuha u meni, vrijeme je za druge… A neke granice ne želim prelaziti’
Goran Guteša od srijede je bivši predsjednik NK Lukavca, koji je istoga dana postao HNK Lukavec. U opširnom oproštajnom intervjuu Guteša govori o odjecima odlaska iz kluba, o svemu što je učinjeno, ali i o onome što nije…
Bombastično i živahno ovih je dana u nogometnom Lukavcu. Pozivi sa svih strana se redaju, informacije izmijenjuju, odgovori traže, a sve to povodom promjena koje su se događale na bombončiću zvanom Lukavello. NK Lukavec po novome je HNK Lukavec, čeka se i konkretan odgovor radi li se ovdje o novom pravnom subjektu i kakve to sve veze ima s Inkerom iz Zaprešića, a na čelo nove uprave, koja je odlučila spustiti seniorsku momčad dva ranga niže, zasjeo je Dubravko Fučkala.
Na tome mjestu naslijedio je Gorana Gutešu (46), koji je vodio klub posljednjih pet i pol godina. Zajedno sa sportskim direktorom Tomislavom Gligorom, odlučio je završiti svoju predsjedničku eru, što izazvalo sve te promjene koje su slijedile. Dogovori za intervju trajali su neko vrijeme, a kad je cijeli proces definitivno i završen, rado je odgovorio na nekoliko novinarskih pitanja…
Za početak, kako je došlo do odluke da se maknete iz NK Lukavca?
– Pa treba otići na vrhuncu, tak se kaže, zar ne?! – počeo je Guteša i nastavio:
– Prije svega da zaključimo da se apsolutno nije raspalo ništa, da je “bivši zabrinuti igrač” širio paniku ipak bezveze. Mislim, možda i ne bezveze, možda s nekom agendom, ali nebitno. U svakom slučaju, ja sam ponosan na Lukavčane koji su se u relativno kratkom roku našli, donijeli neke odluke, organizirali se i klub ide dalje. Nekim svojim putem, u nekoj novoj eri. Možda ta i nadmaši ovu našu, koja se pokazala daleko najuspješnijom u klupskoj povijesti. Želim im uistinu sreću. Što se mene osobno tiče, imam svoje privatne i poslovne razloge, mislim da za mene, kao i za klub, dolazi jedna nova era, a možda će daljnji razgovor dati jednu cjelovitu sliku mojih razloga, motiva, povoda, uzroka.
Počnimo onda od kraja… Kako je izgledala “primopredaja vlasti”, jeste li zaista, kako kaže novi predsjednik Dubravko Fučkala, “samo nestali”?
– Pa ne bih rekao da smo baš nestali, ali dobro. Mnogi koji me poznaju ili su mi bliski znali su da već neko vrijeme nisam unutra. I da se to “kuha” u meni. Mislim da mnogi to nisu htjeli vidjeti i mislili su da su moje najave i priče uistinu samo to, prazne priče, da su pričali “evo njega, opet on s tom ostavkom, koji put je to?!”. No ovaj put bih ovako rekao, onaj tko sad to nije vidio, mogao je biti samo slijep ili ne biti dovoljno prisutan. Neka svatko procijeni što je vjerojatnije od tog dvoje. Čekao sam da završi sezona, da NK Lukavec osvoji Kup NSVG-a i odmah nakon toga poslao i službeno ostavku. Neslužbeno je i davno prije sve bilo jasno.
Dubravku Fučkali želim sve najbolje, čuli smo se već telefonski i ponudio sam mu svu pomoć koja mu je eventualno potrebna. Komunicirao sam u proteklo vrijeme s drugim ljudima koji su bili kandidati za predsjednika, pa je možda i to donekle razlog toj izjavi. Jer, očito se dogodio nekakav obrat, no to više nije moja stvar, niti me zanima. Bez obzira na to, moje mišljenje je da je izbor novog predsjednika dobar, jer Dubravko je kvalitetna, radišna, pomirljiva i sposobna osoba, te će biti u stanju nositi se sa svim situacijama.
Kako to da niste bili na Skupštini?
– Gledajte, ja sam čovjek koji ima ugled u poslovnom svijetu, a vjerujem sad i u sportskom. I kad na skupštini u nekom dijelu slovo drži osoba koja ima doživotnu zabranu obavljanja ikakve djelatnosti u nogometu i insinuira nešto ili proziva nekog, a odmah pored stoji osoba, jedna od glavnih u novoj Upravi, koja mi dva tjedna prije toga priča da moram ostati te “da nam spomenik treba podići, jer smo napokon iskorijenili tu ‘kaubojštinu’ po kojoj je klub bio poznat”, a koja na to sve sad ništa ne kaže… Shvatiš da to nije više mjesto za tebe i da to nije tvoj habitat. I bez obzira što mi ništa nije bilo teško napraviti za NK Lukavec, negdje treba ipak podvući crtu i ne prelaziti granicu dobrog ukusa.
OK, vratimo se onda na primopredaju…
– Što se primopredaje tiče, ovisi što netko smatra primopredajom i kako misli da ta primopredaja treba izgledati. Jer, bez lažne skromnosti, reći ću da je takva primopredaja na ovoj razini, a vjerojatno i višoj, rijetko ili nikad viđena. Predani su brojni dokumenti vezani uz klub; statuti i pravilnici mijenjani tijekom godina u brojnim verzijama, iznimno velik broj slika, svi dokumenti vezani uz licenciranje za 3. HNL, njih više od 80, dokumentacija vezana uz klupski kafić koji smo iznajmili, marketinški i promo materijali, izvješća i prezentacije sa svih godišnjih skupština koje sam vodio, dakle od 2019. godine, kao i svi zapisnici sastanaka sa sjednica Upravnog odbora u mom mandatu, njih točno 34.
Posebno bih želio naglasiti da je, uz to sve, predano i izvješće za tekuću godinu i plan za prijelazno razdoblje koji sadrži detaljni “cash-flow”, s prikazanim svim priljevima i odljevima sredstava do kraja srpnja. Sve kako bi klub u tom nekom vremenu normalno funkcionirao. Naravno, ovaj plan opcionalan, ovisi o novoj Upravi, hoće li ga uvažiti ili neće, ali smatrao sam da mi je, kao ipak trenutačno najboljem poznavatelju stvari, to i dužnost. Uglavnom, jedna cijela hrpa dokumenata i bitnih stvari kako bi sve prošlo čisto i transparentno, bez ikakvih repova i nejasnoća.
Sad ću se vratiti na prethodno pitanje i samo reći da i dalje mislim da je to jedino ispravno i da primopredaja treba biti jedino tako izvedena, bez obzira na to što netko možda smatra da je adekvatniji višesatni govor, uz nezaobilazno iće i piće. Sorry, nisam taj.
Kako komentirate odluku o promjeni imena kluba, koju je nova uprava obrazložila kao “osiguravanje od nekih eventualnih zaostataka”? Ima li klub dugova i, ako ima, o kojem se iznosu radi?
– Imam 46 godina, ozbiljan sam čovjek, a nešto sam u životu postao i napravio. Opravdavat se ne moram nikom, niti mislim. Ljudi koji me poznaju poslovno, a mislim da sad i kroz sport, razumjet će i bez moga objašnjenja. Ako žele i imaju dobre namjere. Ali, da ipak malo dodamo začina, komentirao bih to jednom informatičko-programerskom sintaksom “IF-THEN-ELSE”. Ili, na hrvatskom jeziku, “ako-dakle-drukčije”… “IF” – ako si pročitao prethodno pitanje i odgovor, “THEN” – dakle sve je jasno, “ELSE” – drukčije, ili ne znaš čitati s razumijevanjem ili imaš skrivene namjere! Pametnome dosta!
Smatrate li ispravnom, odnosno logičnom odluku da klub ode dva ranga niže?
– Ono što svakako smatram je to da u niti jednom slučaju nismo ostavili klub na cjedilu, kako je jedan vaš kolega napisao, a da pritom nije provjerio sve informacije. Jer, ostavilo se pravo izbora. Pod A, ako ima dovoljno volje, znanja, sredstava i mogućnosti, ostaneš u 3. NL Centar. Pod B, ako procijeniš da toga nemaš, prilagodiš se situaciji i odeš u nižu ligu. Nema tu velike filozofije. Znamo da za selo poput Lukavca nije nimalo lako voditi klub u ovoj ligi, to zaista ne može svatko i ja to u potpunosti razumijem. Zato ovakvu odluku podržavam i držim je, uslijed gore navedenog, odgovornom odlukom prije svega, koja korelira sa novonastalom situacijom. Dakle, i logično i ispravno.
Nakon svega kako gledate na svoje razdoblje na čelu kluba? Što bi istaknuli ili izdvojili, na što ste posebno ponosni?
– Najponosniji sam, zapravo, na svoju ekipu. Kako bi pokojni Massimo rekao, na taj “mali krug odabranih ljudi”. Zlatna medalja, bez ikakve dileme. Oni su ti koji su ovo sve omogućili, bez nekakve velike pomoći sa strane, samo radom, trudom, glavom, upornošću i fanatizmom. Oni su bili stup našeg kluba i dužnost mi je ovdje ih spomenuti. Dakle, Tomo, Zvonko, Cico, Đuro, Ivica, Dudo, Gale, Pepa i Silvia, kao šećer na kraju, svaka Vam čast, napravili smo čudo!
OK, sad kad smo malo stavili emocije po strani, da kažem što smatram našom najvećom pobjedom. Dakle, to nisu ni osvojene lige ili kupovi, niti tribina, reflektori, svlačionice i ostala fantastična infrastruktura koju klub ima, nije čak niti dolazak reprezentacija i sviranje hrvatske himne na našem centru. Ono što smatram našom najvećom pobjedom je percepcija i imidž. Način na koji nas sad i danas doživljavaju u odnosu na ono što smo nekad predstavljali. To je bez sumnje naš najveći uspjeh. Jer, to se gradi godinama i to je mukotrpan posao na toliko razina da je to nekome tko nije unutra teško i opisati. A još je teže odgovoriti na pitanje “pa zašto, pobogu, što vam to treba?“
Kako smo tu ipak najviše zbog sporta, a ja volim nekad neke stvari i plastično objasniti, uvijek se sjetim jedne situacije; Kup utakmica protiv NK Kurilovca 2018. godine. Oni su tada bili vrh 3. HNL, mi u petoj ligi, iz koje smo godinu prije trebali i ispasti. Finale Kupa, dakle, gdje smo vodili 2-1 do pred sam kraj, oni su izjednačili i na penale nas pobijedili. Normalno, veliko razočaranje, “krađa”, uz onda pripadajući folklor nakon tako izgubljenih tekmi, a ja se sjetim rečenice našeg kapetana Maca: “A kak je tak glup taj sudac, da je svirao kraj nitko mu ništa ne bi rekao, mi bi pobijedili i napokon osvojili taj Kup, a Kurilovcu to tak i tak ništa ne znači”. Od sljedeće godine, dakle od 2019. godine, mi smo do danas taj kup osvojili četiri puta, a od 2021. smo s istim tim Kurilovcem u ligi, gdje smo zadnje dvije godine i ispred njih na tablici. Svaka čast. Ponosan sam, naravno, i na brojne igrače koji su prošli kroz naš klub u cijelom tom razdoblju i dali obol svim tim našim uspjesima.
A čime niste zadovoljni, što je moglo biti bolje?
Pa definitivno mladež i škola nogometa. Nije da nismo pokušavali, nije da nemamo i neka objektivna opravdanja, ali svejedno, moralo je bolje. Žao mi je da taj segment nismo uspjeli unaprijediti, nego smo cijelo vrijeme, imam osjećaj, levitirali na toj nekoj istoj razini. Dok je sve drugo napredovalo. I nisam ovo sad prvi put rekao, više puta sam to ponovio kao neki svoj neuspjeh. Iako, evo, na kraju mog mandata, zadnje stvari koje sam napravio su donacija umjetne trave od jednog našeg prvoligaša i razgovori o spajanju mladeži s NN Klasom iz Mičevca. Nadam se da će se te neke stvari iskoristiti u budućnosti i da neće propasti, s obzirom na to da sam već ranije sa Gradom dogovorio određeni iznos za pripremu terena s umjetnom travom.
Jedna misao mi uz to isto tako ne izlazi iz glave, iako ne znam jesam li u pravu ili nisam. Kad imaš selo od 1200 ljudi, kad je oko tebe još 16 turopoljskih klubova, a ti igraš 3. HNL sa bivšim prvoligašima, klubovima sa tradicijom, klubovima iz gradova, klubovima iz velikih ZG kvartova, gdje si ti daleko najmanji i ljudstvom i financijama, možda je stvar u tome da se moraš odlučiti. Možda je nemoguće u jednom selu gurati uspješno i tu razinu nogometa i imati školu nogometa na željenoj razini.
Kakvi su vam budući planovi, jesu li vezani uz nogomet?
– Ne! Kratko i jasno. Odnosno, zasad sigurno ne. Osim ako Dinamo ne nazove, na njih sam “slab”, ali i tad bih ozbiljno razmislio, ha, ha… A što se tiče ostalih planova, posvetit ću se više privatnom životu, kvalitetnije i bolje provoditi vrijeme sa obitelji. U planu imam određene nove poslovne projekte, za koje se nadam i vjerujem da će biti uspješni. Nisam netko tko je u stanju previše mirovati, a sad ću na neki drugi način koristiti svoja brojna poznanstva i prijateljstva, koja su uistinu donijela NK Lukavcu puno dobroga u proteklih sedam godina. Hvala i tim svim ljudima na nesebičnoj pomoći, jer mnogi od njih i ne znaju gdje je Lukavec, a jako su puno pripomogli.
Uglavnom, ako se u sportskim planovima nešto i promijeni, znamo da papir podnese svašta i siguran sam da ćete mi oprostiti, jer znamo da se kod nas oprašta sve osim uspjeha, ha, ha.
Sport
‘Nama je naš teren protivnik! A sad treba odlučiti u kojem smjeru ići dalje…’
Nogometaši Kurilovca završili su jesen domaćim porazom 1-0 od Samobora, no ostali su na diobi drugoga mjesta, tri boda iza vodećih Ravnica. Trenera Senada Harambašića rezultati veseli, ali brinu ga uvjeti na Udarniku…
I ovoga je puta, na oproštaju od niželigaške nogometne jeseni, u kurilovečkom blatu zapeo – Kurilovec! Bivši trener Marko Pancirov doveo je ovom prilikom na Udarnik nogometaše Samobora, a potez odluke povukao je Vito Pezo u 29. minuti. Jedna lopta završila je u mreži Leona Išeka, a to se pokazalo sasvim dovoljnim da Samoborci kući odnesu sva tri boda.
– Bio je to sudar dva podjednaka protivnika. Imali smo dvije-tri jako dobre situacije, i dalje ne znam kako je to golman Samobora iščupao, ali primili smo gol i na kraju smo mogli primiti i drugi. Nakon svega smo bili malo tužni, jer mogli smo zasjesti i na prvo mjesto, ali mislim da smo i ovako prebacili očekivanja. Uostalom, niz utakmica smo dobili 1-0, ovu smo izgubili, to je tako… – kaže trener Senad Harambašić prije nego što se okrenuo segmentu koji ga posebno muči.
– I protiv Samobora se potvrdilo ono što znamo od ranije: nama je naš teren protivnik! Potpuno je neadekvatan za ovu ligu, a kad je tako, dominaciju imaju neke stvari na koje mi ne možemo utjecati. Jednostavno je nemoguće igrati nogomet, pokazati kvalitetu.
Unatoč svim otežavajući okolnostima, kurilovečka nogometna jesen apsolutno je dobra i uspješna. Toliko uspješna da je iznenađen i poslovično optimistični trener Senad.
– Gledajte, nama je ovo ljeto otišlo 16 igrača, a došlo je 19 novih, i to uglavnom mlađih. Najčešće se događalo da igramo s postavom u kojoj je više od polovice igrača koji spadaju pod mlađe, i zato smo očekivali i nadali se da ćemo biti stabilni, da ćemo razvijati igrače i rasti kako prvenstvo bude odmicalo. To se i dogodilo, rasli smo sve do trenutka kad više nismo mogli trenirati na adekvatan način – kazao je Harambašić i opet se prebacio na pitanje uvjeta.
– Otkad moramo trenirati u večernjem terminu, nemoguće je normalno raditi i funkcionirati. Rasvjeta na pomoćnom igralištu je potpuno neadekvatna, toliko da sam u nekim trenucima znao vikati na krivog igrača, jer jednostavno ih ne raspoznaješ u tom mraku. Uz to, teren je jako loš, a tako je nemoguće bilo što raditi u taktičkom smislu. Zbog vidljivosti smo jednom tjedno išli u Kobilić, to nas je praktički spasilo… – govori Senad i odmah nastavlja na istu temu:
– Čim se vrijeme počelo kvariti, čim smo došli u ovakvu situaciju, rekao sam ljudima u klubu da će nam rezultati i izvedbe neizbježno padati. Pa ovo protiv Obreža i Samobora pretvorilo se u selske utakmice. Lopta je u zrak više nego na podu, a mi tu svoju kvalitetu tako ne možemo pokazati. Neki mi i zamjeraju što govorim o tim uvjetima, ali mislim da Kurilovec u jesen i rano proljeće zaista nema uvjete za adekvatan trening. Evo, u Maksimiru smo igrali na umjetnoj travi, tu smo mogli pokazati što znamo, ali u ovim uvjetima ne znamo odgovoriti na pravi način.
Neslužbene vijesti kažu kako bi se na rasvjeti trebalo poraditi u razdoblju pred nama, kako će tu doći do pozitivne promjene, dok se o terenima ne priča ništa… A ne bi bilo loše da se popriča, jer ovdje nisu u pitanju samo seniori. Dapače, daleko od toga da su oni problem, uvjeti su važni zbog onih 300-tinjak djece u omladinskoj školi.
– I svi oni, to moram opet ponoviti, treniraju u jako otežanim uvjetima. Evo, reći ću vam primjer… Na jednom treningu mlađih i starijih pionira, na terenu s umjetnom travom dimenzija 60×40 metara, punom rupa koje krpamo pijeskom, treniralo je 97 klinaca! Mi imamo 20 trenera u školi nogometa, stotine djece, ali u ovakvim okolnostima nije lako raditi – naglašava Senad.
Mlađe kategorije, kad smo već na toj temi, također guraju jako dobro.
– Juniori su ušli u prvu ligu i trenutačno su 12. od 18 klubova, dobro plovimo, a mlađi i stariji pioniri prvi su u prvoj županijskoj ligi, očekujemo da ćemo ići u kvalifikacije za Središte. Mlađe generacije u mlađih i starijih pionira, kao i kadeta i juniora, u svojim ligama također u vrhu svojih liga, i oni love plasman u više rangove – zadovoljno konstatira Harambašić, koji je u NK Kurilovcu i trener prve momčadi, i sportski direktor, i voditelj škole nogometa…
Što se prve momčadi tiče, tu se otvara nekoliko mogućnosti. Jedna je da se svi skupa zadovolje sa stabilnošću, a druga da se pokuša napraviti neke iskorake. Unatoč svim problemima, rezultat nudi priliku za ovo drugo.
– Napravit ćemo analizu, obaviti neke razgovore, a onda ide sve ostalo. Vrlo blizu smo vrhu i treba odlučiti koji nam je daljnji smjer. Klub ovih dana ima razgovore i sa Zajednicom, na relaciji je i s gradonačelnikom, pa će se donijeti odluka u kojem smjeru dalje – zaključio je Senad Harambašić.
Drugim riječima, treba odlučiti da li će se napasti jedinstvenu treću ligu, što bi turopoljskom nogometu donijelo brojne benefite, ili će se “smanjiti doživljaj”…
Gorica je u 9. kolu 3.HRL Središte pobijedila ekipu Petrinie rezultatom 36:16 i tako zabilježila treću prvenstvenu pobjedu, u utakmici u kojoj je ekipa iz Petrinje od početka imala podređenu ulogu.
Velika Gorica, 08.12.2024. Treća HRL Sredite-9.kolo: ŽRK Gorica-RK Petrinia 36:16. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.12.2024. Treća HRL Sredite-9.kolo: ŽRK Gorica-RK Petrinia 36:16. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.12.2024. Treća HRL Sredite-9.kolo: ŽRK Gorica-RK Petrinia 36:16. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaće su već u 9. minuti imale pet golova prednosti (7:2), a onda su do kraja prvog poluvremena povećavale razliku (9:3, 12:4, 14:6) i na odmor otišle s 11 pogodaka razlike (18:7)!
Velika Gorica, 08.12.2024. Treća HRL Sredite-9.kolo: ŽRK Gorica-RK Petrinia 36:16. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.12.2024. Treća HRL Sredite-9.kolo: ŽRK Gorica-RK Petrinia 36:16. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Tijek utakmice najbolje je iskoristila Ema Burić, istrčavala je kontre i uredno poentirala 9 puta (jednom sa 7m). Lorena Rukavina i Valentina Čančar upisale su se u listu strijelaca pet puta. Kod Petrinie najefikasnija je bila Natalia Karadak sa 6 golova.
Galerija fotografija
Treća HRL Središte – Žene 2024./2025, 09. kolo
ŽRK Gorica – RK Petrinia 36:16 (18:7)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 60. Nedjelja, 08.12.2024., 18:30 sati. Sutkinje: Mateja Frljužec i Leona Periša (obje iz Dubrave Vrbovečke)). Delegat: Vedran Prelogar (Zagreb).
GORICA: Lukrecija Čurek (V), M.Lukinić (V), Kett Karadak 2, Burić 9(1), Mihaljević 3(1), Kos 3, Rukavina 5(1), Troha 4, Sremić 2, Đuričić 1, Čančar 5, N.Vajdić, Devčić 2. Trenerica: Nika Vajdić.
PETRINIA: Sučec (V), Štajdohar, Aleksić, N.Karadak 6, Žugaj, Ivanović 2, Ercegović 3, Šarčević, Norković, Čaušević 2, Krčelić 1, Matković 1, Malović 1. Trenerica: Ivana Roksa.
Sedmerci: Gorica 3/3, Petrinia -. Isključenja: Gorica 4 min., Petrinia 6 min.
Juniori HNK Gorice su u 15. kolu Prve lige-Juniori u sezoni 2024./2025. odigrali neodlučeno u susretu s Rudešom 1:1, strijelci su bili Stjepan Kučiš (34.) odnosno Ivano Gojsilović (42.).
Utakmica je odigrana po hladnom vremenu i jakom vjetru, koji je utjecao na događanja na terenu. Gorica je došla u vodstvo izravnim udarcem Stjepana Kučiša iz kuta, idealno tempiranu loptu vjetar je pospremio pod gredu za 1:0.
Velika Gorica, 08.12.2024. Prva liga Juniori-15.kolo: HNK Gorica-NK Rude (Zagreb) 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.12.2024. Prva liga Juniori-15.kolo: HNK Gorica-NK Rude (Zagreb) 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su izjednačili u završnici prvog poluvremena zaslugom Ivana Gojsilovića, koji je inicirao akciju svoje momčadi i onda je efektno završio pogotkom u donji kut za 1:1.
Velika Gorica, 08.12.2024. Prva liga Juniori-15.kolo: HNK Gorica-NK Rude (Zagreb) 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.12.2024. Prva liga Juniori-15.kolo: HNK Gorica-NK Rude (Zagreb) 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica (15 6 5 4 26:16 23) je s 23 boda na 7. mjestu u trenutačnom redoslijedu. Rudeš (15 8 3 4 34:26 27) je s 27 bodova na 4. mjestu. Lokomotiva (14 12 2 0 37:7 38) je s 38 bodova uvjerljivo na prvom mjestu, ispred Dinama (15 10 4 1 41:12 34) i Hajduka (14 9 2 3 36:9 29).
Velika Gorica, 08.12.2024. Prva liga Juniori-15.kolo: HNK Gorica-NK Rude (Zagreb) 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.12.2024. Prva liga Juniori-15.kolo: HNK Gorica-NK Rude (Zagreb) 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica u 16. kolu idućeg vikenda (14.12.2024.) igra s Hajdukom u Splitu.
Galerija fotografija
Prva nogometna liga – Juniori 2024./2025., 15. kolo
HNK Gorica –NK Rudeš (Zagreb) 1:1 (1:1)
Velika Gorica. Gradski stadion (teren s umjetnom travom). Gledatelja: 50. Nedjelja, 09.12.2024., 14 sati. Sudac: Filip Dragašević (Zagreb). Pomoćni suci: Vedran Đurak (Sveti Ivan Zelina) i Vinko Podrug (Zagreb). Delegat: Otto Firm (Zagreb). Strijelci: 1:0 – Kučiš (34), 1:1 – Gojsilović (42).
GORICA: Došen, Horvat (od 46. Stunja), Dukić (cap.), Raguž, Dulčić (od 64. Veselić), Kučiš (od 76. Rozić), Stoyanov (od 64. Kasumović), Topić, Fall (od 90.+2 Barišić), Kordej, Josić. Trener: Ivan Parlov.
RUDEŠ: Holjevac, Magđinski, Abramović, Orešković (od 84. Dorotić), Ćaćić (od 84. Kovačević), Peranović, Kuzmanić (od 28. Anić), Limani (od 66. Peša), Gojsilović (od 66. Samusenko), Vranjičić, Šop (od 66. Petrušić). Trener: Mihovil Vukelić.
Sport
Carević: Je li mi ovo najveća pobjeda u karijeri? Vjerojatno jest…
Trener Gorice Mario Carević nakon velike pobjede protiv Hajduka (1-0) uživa u trenutku, ali i planira kako dalje, uz jasan plan: u svakoj utakmici juriti onako kako se jurilo u remiju s Dinamom i u posljednjoj pobjedi!
Sport
Nemoćni protiv “gusara”: Gorica u Omišu pala bez pravog otpora
Košarkaši Gorice poraženi su 80-57 na gostovanju u Omišu. Domaćin je dominirao tijekom cijele utakmice, a u posljednjih deset minuta ušli su s 29 koševa prednosti… Već u petak Gorica ide na vodeći Samobor
-
Prirodaprije 3 danaŠto nam je to padalo s neba? Nije ni ledena kiša, ni tuča, ni snijeg…
-
HOTNEWSprije 2 danaUmro je Kova
-
Priča iz kvartaprije 6 danaLuda jesen na bregima: ‘Kako je Buna došla do vrha? Ovako nekako…’
-
Politikaprije 5 danaAktualni sat: ‘Predložite nam kako iskoristiti prostor ZET-ove garaže!’
