Povežite se s nama

CityTV

VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’

Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…

Objavljeno

na

Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.

Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.

A sve je počelo na – stolnom tenisu.

– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.

Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.

– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…

Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.

– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.

Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.

– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…

A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.

– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.

Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.

– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.

Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao

Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:

– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!

Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.

– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.

U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.

– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.

– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.

I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…

CityTV

VIDEO Zvuk Rafala postaje sinonim sigurnosti pa piloti poslali poruku građanima

Svjesni činjenice kako njihovo daljnje usavršavanje često podrazumijeva i neugodnu buku.

Objavljeno

na

Tijekom posljednjih mjeseci piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva provodili su letačke aktivnosti nad cijelim teritorijem Republike Hrvatske, a slična dinamika ovakvih aktivnosti očekuje se i u nadolazećem razdoblju. Rafalei su svoj novi dom pronašli u Velikoj Gorici u vojarni “Pukovnik Marko Živković” na Plesu pa ih Velikogoričani čuju češće prilikom uzlijetanja i slijetanja za vrijeme svojih vježbi i letačkih aktivnosti.

Naime, piloti Rafala nastavljaju svoju obuku na ovim moćnim avionima, a svjesni činjenice kako njihovo daljnje usavršavanje često podrazumijeva i neugodnu buku, piloti Rafala poslali su svim hrvatskim građanima poruku s nadom i uvjerenjem kako ćemo svi zajedno nastaviti jačati sigurnost i čuvati mir naše Domovine.

– Dragi sugrađani, buka koju čujete prilikom leta naših aviona Rafale je zvuk koji čuva hrabro izborenu hrvatsku slobodu. Raduje nas što će u idućim danima, mjesecima i godinama taj zvuk biti sinonim za sigurnost Hrvatske i svih njenih građana u svako doba dana i noći. Lijep pozdrav od pilota 191. Eskadrile lovačkih aviona – poručili su iz zraka iz kabine ovog moćnog aviona.

Pojačana buka očekuje se i tijekom srpnja diljem Hrvatske, danas su u planu letačke aktivnosti od 14 do 19 sati tijekom kojih se može očekivati probijanje zvučnog zida odnosno pojačana buka.

Također, provodit će se i noćni letovi od 21 do 23 sata tijekom kojih se može očekivati pojačana buka na području Slavonije, Istre, Banovine i Like.

 

Nastavite čitati

CityTV

VIDEO Pikado se vratio u grad! Nekoć Vegos i cijela gorička liga, danas – chillanje…

Nakon što su Velikogoričanke Anita Gelo i Ivona Krusha na EP-u u Španjolskoj osvojile srebro u pikadu, a Velikogoričanin Ivica Cavrić dva zlata, odlučili smo posjetiti mjesto na kojem se svi oni okupljaju…

Objavljeno

na

Prvi dan ljeta, petak kasno poslijepodne, vruć, težak i sparan petak, a na poznatoj lokaciji mnogim generacijama Goričana u tijeku je – akcija. U prostoru u kojem je godinama bio Avigor, odmah pokraj srednje škole, igra se turnir u pikadu. Već godinama ovdje funkcionira Caffe bar Chill, koji je velikim dijelom i Pikado klub.

– Ovo je zapravo i jedno i drugo. I kafić i pikado klub. Već trideset godina sam u tom sportu i bilo mi je žao što se nakon gašenja Vegosa ništa nije događalo po pitanju pikada u gradu – kaže Ivano Krusha, vlasnik kafića i predsjendik kluba Chill VG.

Imamo i dobar povod što smo tu, jer na turniru koji upravo traje sudjeluju i nositelji četiri potpuno svježe europske medalje. Ivica Cavrić osvojio je dva zlata na EP-u u Španjolskoj, a Anita Gelo i Ivona Krusha postale su viceprvakinje Europe u ekipnom dijelu turnira. Budući da Chill VG imamo još dva kluba, u gradu još i PK Epic Brozo, dok pikado klub funkcionira i u Šiljakovini, sad već možemo govoriti i o ponovnom buđenju pikado scene u našem gradu.

Scene koja je svojevremeno bila i budna i uzbudljiva…

Bio je kraj osamdesetih, Velika Gorica samo nalik ovoj današnjoj, smještena u neka druga vremena i – neki drugi đir. U gradu se pojavio pikado aparat, nešto sasvim novo, a cijeloj toj generaciji i vrlo privlačno. Krenulo se igrati po kafićima, stvarali su se i klubovi, i to u tolikom broju da je čak postojalo i nešto što se zvalo “Gorička pikado liga”. Petnaestak klubova, svatko protiv svakoga, a jedan ipak iznad svih ostalih.

– U kafić Vegos, u koji sam dolazio na kavu, stavili su pikado i krenuli smo igrati. Bilo je zanimljivo, nešto novo i drukčije, pa smo prvo igrali iz zezancije, pa onda za rundu pića, pa polako formirali i neka natjecanja, nakon toga i klub… – prisjeća se Ivica Cavrić, legenda hrvatskog pikada, čovjek koji je svojevremeno bio i svjetski prvak, u paru s Borisom Krčmarom.

Imao je velikogorički pikado u to doba nekoliko reprezentativaca, u grad je stiglo 13 titula prvaka države, da bi u nekom trenutku čak četvero naših sugrađana dobilo priznanje čije ime sve govori: “legende hrvatskog pikada”.

– Gledajući po tome mjerilu, mislim da je Velika Gorica najuspješnija u Hrvatskoj. Nisam baš potpuno sigurna, ali mislim da ih niti jedan grad nema toliko, uključujući i Zagreb – kaže Anita Gelo, domaćica našoj ekipi na mjestu na kojem se budi gorički pikado.

Nastavite čitati

CityTV

VIDEO Spremni i uvježbani! Gorički vatrogasci pokazali svoju snagu na vježbi VG24

Kroz gotovo četiri sata, 27 društava podijeljenih na šest lokacija na području grada i okolice, odradilo je svoje zadane scenarije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nedjeljni dan gorički dobrovoljni vatrogasci proveli su provjeravajući svoje sposobnosti kroz veliku vatrogasnu pokaznu vježbu u organizaciji Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice. Kroz gotovo četiri sata, 27 društava podijeljenih na šest lokacija na području grada i okolice, odradilo je svoje zadane scenarije.

– Kroz ovakav vid vježbi pokušavamo utvrditi razinu spremnosti i sposobnosti naših vatrogasnih društava te nam je to pokazatelj za daljnje potrebe usavršavanja – komentirao je po završetku velike vježbe zapovjednik goričke Vatrogasne zajednice, Ivica Maceković.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Lokacije na kojima se sve odvijalo su Čička Poljana, Šćitarjevo, Gradići, Markuševec Turopoljski, Šiljakovina i u Starom Čiču na odlagalištu glomaznog otpada.

– Mi smo ovdje provjeravali spremnost operativnih vatrogasaca područja centar, a koje obuhvaća DVD Vukovinu, Veliku Goricu, Kurilovec, Staro i Novo Čiče. U vježbi prilikom gašenja požara koristili smo pjenu i vodu. S obzirom na to da na ovom području nema hidranta vadili smo vodu iz jezera. Na ovo je vježbi sudjelovalo 40 vatrogasaca. Ovo još jedanput pokazuje da su dobrovoljni vatrogasci, uvijek spremni za izlazak na intervenciju pomoći našim sugrađanima, ali i kao ispomoć Javnoj vatrogasnoj postrojbi – rekao nam je zapovjednik DVD-a Kurilovec, Hrvoje Sučić.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Na vježbi je sudjelovalo 134 operativnih vatrogasaca s ukupno 43 vozila, a u jednoj su vježbi bili uključeni I djelatnici Hitne medicinske službe.

– Vježba je bila zahtjevna te su pokazali širok dijapazon onoga čime se bave. Izuzetno smo ponosni na naše vatrogasce i našu Vatrogasnu zajednicu koja je najsnažnija i najbolje obučena zajednica u Zagrebačkoj županiji. U svakom smo trenutku sigurni da na njih možemo računati – rekao je zamjenik gradonačelnika Neven Karas koji je također promatrao vježbu u Starom Čiču.

Dobrovoljna vatrogasna društva još su jednom pokazala koliko su dobro opremljena, osposobljena i uvježbana te su odlična potpora Jvanoj vatrogasnoj postrojbi, komentirao je zapovjednik Maceković.

– Mogu reći da smo se kroz nekoliko velikih intervencija u posljednjih par godina, poput požara u PPS Galeković kao i prošlogodišnjeg srpanjskog nevremena, kada je bilo potrebe za većim brojem ljudi morali smo se osloniti na naša dobrovoljna vatrogasna društva. Gorička JVP ima 50 vatrogasaca, ali se znamo ponekad naći u situacijama gdje dođe do preopterećenja i jednostavno moramo tražiti pomoć dobrovoljnih vatrogasaca i tu su se oni pokazali da zaista na njih možemo računati u svemu – naglasio je zapovjednik Maceković.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Nastavite čitati

CityTV

VIDEO Dark Blue Stores – Sve za istinske gurmane i hedoniste na jednom mjestu

Nalazi se na adresi Slavka Kolara 4 od ponedjeljka do subote od 8 do 20 sati.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na adresi Slavka Kolara 4, gotovo u centru grada, nalazi se pravo mjesto za gurmane i sve one koji će ulaskom u Dark Blue stores, to tek postati. Krenulo je sve prije više od godinu dana, kada je Orce Lambevski s partnerom otvorio prvi gourmet shop u Tkalčićevoj ulici, a priča je dobila nastavak s novim trgovinama otvorenima u Varaždinu i u Velikoj Gorici.

– Veliku Goricu smo vidjeli kao perspektivan grad, ne samo za domaće kupce, već se nadamo u budućnosti i za turiste jer računamo da će se grad još više razvijati. Ovdje živi jako puno mladih obitelji koji gravitiraju prema Zagrebu, no ovakvu ponudu do sada nisu imali na jednom mjestu. U Zagrebu su morali ići na više mjesta (na jednom mjestu poklon paketi, košare) tako da sada u svom gradu imaju jedan takav lijepi dućan koji ima i dušu, ali i najbolje iz Hrvatske i najbolje iz Makedonije – priča nam vlasnik Lambevski.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Svaki kutak ovog jedinstvenog hedonističkog dućana pomno je osmišljen i podijeljen u nekoliko cjelina. Od kutka za rakije i likere, različite suvenire, preko kutka za makedonska, ali i hrvatska vina. Centralni dio trgovine je prostor sa suhomesnatim delicijama i vrhunskim sirevima.

– Imamo nagrađivani istarski pršut i pancetu OPG Daniele, slavonski kulen nagrađivani Josipović te proizvodi crne slavonske svinje slanina, kulen, kobasice. Kvalitetni samoborski proizvodi Igomat Kobasice teleće hrenovke šunke … Imamo i talijansku mortadelu Mia bella famiglia, livanjski, istarski i paški sir iz sirane Gligora, Travnički sirevi i kajmak ali tu je i riblji asortiman poput fileti srdela i inćuna Pelagos, generala Gotovine. Tu su i ćevapi Brajlović, ručno rađene čokolade, med, proizvodi od tartufa, začina do cigara iz Dominikanske Republike te brašno iz Rastoka mljeveno na kamenu – nabraja nam Lambevski.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Posebno se ponose i svojom vinskom kartom. Tu su najbolje etikete hrvatskih vinarija od Slavonije do Dalmacije, ali i makedonskih vina najboljih vinarija. Poput Matuška, Josića, Meneghetti, Kopjar, Cmrečki, Štampar, Royal Hill, a posebnost su i vina koje odležava u amforama i bocama na dnu mora Navis Mysterium. Od makedonskih vina tu su Popov, Tikveš, Kamnik, Bovin…

– S obzirom na to da sam ja Makedonac, inače smo zastupnici za brend Gurmano ajvara koje imamo u trgovinama, to je ujedno bio i glavni pokretač za ostale proizvode. Imamo jako puno poznatih dobavljača koji su godinama bili naši kupci, a sada se njihovi proizvodi nalaze u našim trgovinama. To su likeri Aura, Karlić tartufi, Perajica Pršuti. Napravili smo jedan lijepi spoj kvalitetnih proizvoda na jednom mjestu – dodaje Lambevski.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Trgovina je to koja odiše duhom, a njen ambijent oduševljava na prvu. Retro stil i proizvodi koji se u njoj nude, pokazali su kako se odlično slažu i nadopunjavaju. Pa tako u goričkoj trgovini na zidu vise fotografije iz prošli vremena. Glavna fotografija je fotografija objekta koji se tada nalazio na ovom prostoru gdje je sada trgovina, tu je i slika stare Zagrebačke ulice, prvog goričkog restorana, tramvaja…

No, veliki plus svakako je i dodatna usluga koju nude, a to je slaganje i dekoriranje ukusnih hladnih plata za svaku prigodu od suhomesnatih ili ribljih proizvoda te plata od divljači.

– Držimo se onoga u koji kvart dolazimo, gdje pozicioniramo svoje lokale da osmislimo nešto novo. Tak smo za naše Velikogoričane osmislili specijalnu ‘Turopoljsku platu’, a na kojoj se nalazi panceta i kobasica turopoljske svinje, tu je još i dobar kulen, pršut, viteška šunka i sir – govori nam Mirjana Močiljanin, voditeljica maloprodaje.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Osim proizvoda od turopoljske svinje, u trgovini će svoje mjesto na policama pronaći i još neki proizvodi s potpisom domaćih i lokalnih proizvođača.

– Uskoro ćemo u našoj trgovini imati Turopoljsko pivo, a u potrazi smo za OPG-ovima koji proizvode domaće sireve. U ponudi imamo i turopoljske štrukle ‘Cipov’, obične i s tartufima, te smo tako podržali našu Ivanu, a koju kupci prepoznaju – govori nam Mirjana te ističe kako je posebno ponosna na djelatnice koje imaju jako dobru i profesionalnu komunikaciju s kupcima.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Ima ova trgovina i jedno važno pravilo, a to je da sve što je u ponudi na rezanje se može kušati prije kupnje, kada su u pitanju suhomesnati proizvodi, ali i pića. Akcije su na dvotjednoj i mjesečnoj bazi, a sve kako bi artikli bili pristupačni svim kupcima.

– Ponuda je stvarno raznolika i uvijek gledamo da je svima dostupna, ali i da kupci kod nas mogu pronaći posebne i zanimljive proizvode koji se ne mogu naći u svakom dućanu. Također nam je važna i sama interakcija s kupcima, a kako smo specifična trgovina svi naši djelatnici prolaze obuke – otkriva nam vlasnik.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Radno vrijeme trgovine u Velikoj Gorici je od ponedjeljka do subote od 8 do 20 sati, a nedjeljom i praznicima je zatvorena.

– Dark Blue Stores najbolje opisuje drniški pršut, paški sir i makedonski ajvar – poručuje Lambevski za kraj, a na vama je da se upustite u ovu zanimljivu hedonističku avanturu.

Nastavite čitati

CityTV

VIDEO Priča o pobjedi: Kako su mali pioniri postali veliki šampioni…

Naše kamere pratile su posljednju utakmicu sezone pionira HNK Gorice, odlučujući okršaj protiv Rijeke. Bilježili smo sve dramatične trenutke, sve emocije, pa pretočili to u video koji će ostati kao trajna uspomena ovim sjajnim klincima…

Objavljeno

na

Uživanje u uspjehu pionira HNK Gorice, novih prvaka države, ne prestaje ni cijela 24 sata poslije. Štoviše, ponos i zadovoljstvo koje osjećaju svi uključeni u ovu prekrasnu priču o nogometu i mladosti, o dječacima i pobjednicima, samo je sve veći. I svako podsjećanje na lica ovih klinaca nakon pobjede, na količinu sreće koja ih je preplavila, još jednom vraća sve lijepe emocije koje su okupljeni proživjeli zajedno s njima ove nedjelje navečer.

Sve je bilo spremno za veliko slavlje, raskošna pozornica glavnog igrališta velikogoričkog stadiona poslužila je kao kulisa na kojoj jednostavno ne može doći do posrtaja, no ovi dečki morali su odraditi još i zadnji dio posla. Na kraju su uspjeli, ostali su na jednom jedinom porazu cijele ove sezone, uz to su upisali i 17 pobjeda te osam remija, što je učinak koji je morao biti dovoljan za povijesni uspjeh.

I naše kamere bile su tu, spremne ovjekovječiti svaki komadić ove posebne nogometne večeri, pri čemu smo bili svjesni da svaka pretjerana pozornost može samo zakomplicirati stvari. Kao da nije bilo dovoljno što igraju na terenu na kojem su dosad utakmice gledali samo kao navijači, kojim već godinama trče igrači koji su im možda i idoli, pa još uz to i pune tribine… Samo su im još kamere falile!

Zato smo pokušali biti diskretni, umjereni koliko se može biti u ovako emotivnim trenucima, ali svejedno smo uspjeli zabilježiti sve elemente drame, svaku emociju, svaki važan trenutak. Što smo to uspjeli snimiti i zabilježiti, provjerite u sljedećih šest minuta svojih života…

Nastavite čitati

Reporter 439 - 25.07.2024.

Facebook

Izdvojeno