CityTV
VIDEO Šarena i uspješna priča Branka Kaurića: ‘Mojih pet desetljeća i sedam sportova’
Branko Kaurić dobio je nagradu za životno djelo gradske Zajednice sportskih udruga, a u njegovoj priči isprepleteni su elementi stolnog tenisa, nogometa, dizanja utega, kung fua, atletike, taekwondoa i, najnovije, triatlona…
Na izmaku prošle godine, u onom dijelu kad se dijele nagrade i priznanja, kad se odaju počasti za učinjeno, snažno je u velikogoričkim sportskim krugovima iskočilo ime Branka Kaurića. U ruke Branka iz Rakarja otišla je nagrada za životno djelo velikogoričke Zajednice sportskih udruga, čiji je važan dio već dugi niz godina, kao član izvršnog odbora. Međutim, bilo kakve vrste nepotizma ovdje nije bilo, jer iza Branka je impresivna sportska priča duga cijelih pola stoljeća.
Impresivna, ali i raznovrsna, raznolika, šarena, satkana od cijelog niza sportova, uloga, funkcija, medalja. Centralni dio njegov sportske biografije događao se u godinama u kojima se posvetio taekwondou, u kojima se prometnuo u jednog od najboljih boraca u bivšoj državi, ali i ostao za koračić kratak u lovu na Olimpijske igre u Seoulu 1988.
A sve je počelo na – stolnom tenisu.
– Da, na stolnom tenisu sam krenuo s organiziranim bavljenjem sportom. Bilo je to 1973., nakon što su Šurbek i Tova Stipančić osvojili nekakvu veliku medalju, pa su svi klinci htjeli igrati stolni tenis. Među takvima sam bio i ja, pa sam se priključio klubu na Starom Radniku. Velika Gorica u to je vrijeme imala jaku stolnotenisku ekipu, braću Radočaj, Jandriša i ostale, a mi klinci smo stol za natjecanja gledali kao oltar. Svi smo sanjali da jednom zaigramo na tom, glavnom stolu, ali na kraju se nisam predugo zadržao u stolnom tenisu – priča Branko Kaurić u svom osobnom pogledu unatrag.
Sljedeći odabir mladog Branka, nakon odustajanja od “pingića”, bio je nogomet.
– Neki moji prijatelji uključili su se u NK Radnik, pa sam s njima otišao i ja. Nije ni to previše potrajalo, nekih godinu dana, ali ostale su uspomene na to vrijeme. Posebno na onaj topli čaj koji nas je čekao nakon treninga, na tu atmosferu zajedništva, druženja kroz sport…
Nakon nogometa, okušao se vižljasti i žilavi klinac iz Rakarja u nečem potpuno drukčijem.
– Primjetio me Ljubomir Turčinov, gorička dizačka legenda, i odveo me u zagrebački Metalac na testiranja, na kojima sam zadovoljio. Budući da sam bio nizak, sitan, s malom kilažom, bili su oduševljeni što sam se priključio, ali meni se sport nije svidio. I nastavio sam tražiti.
Prvi doticaj s borilačkim sportom dogodio se tako na sljedećem koraku, kroz kung fu, vještinu koju je ludo popularnom učinio Bruce Lee, ali opet se nije “primilo”. Potraga za sportom u kojem će ostati nastavljena je s atletikom, i to u društvu još jedne legende VG sporta.
– Damir Bošnjak bio je u to vrijeme reprezentativac, a ja sam krenuo trenirati s njim i ostao u atletici nešto manje od tri godine, sve do ozljede noge koja mi nije dozvoljavala da nastavim. Bila je to jedna od onih loših priča s kupanja na Čiču, porezao sam nogu i morao napraviti značajnu pauzu od sporta, odustati od atletike…
A kad je već tako ispalo, Branko Kaurić odlučio se vratiti na borilišta. Taekwondo je bio sljedeći izbor i konačan pogodak. Branko se ozbiljno “zakačio” i krenuo luđački trenirati, u nekim fazama i po tri puta dnevno. Napredak je bio strelovit.
– Ja sam u to vrijeme trenirao po nekim standardima koji danas vrijede, ulagao sam jako puno u sebe i zato sam napredovao jako brzo. Treba priznati da je u tim lakšim kategorijama bilo nešto manje konkurencije, ali ja sam uspješno sudjelovao i na svjetskim i europskim prvenstvima, pri čemu mi je najveći uspjeh peto mjesto na svjetskom prvenstvu 1987. Ukupno gledajući, bio sam jedan od najboljih boraca u Jugoslaviji – govori Kaurić.
Prijelomna točka smjestila se u prvi dio 1988. godine, u srce borbe za odlazak na Olimpijske igre na kojima je taekwondo bio pokazni sport, prvi put se pojavio na Igrama.
– Sve svoje uspjehe na svjetskim i europskim prvenstvima mijenjao bih za taj odlazak na Olimpijske igre. Nažalost, nije se dogodilo, valjda nije bilo suđeno, ali sve što se događalo u cijelom procesu dovelo je do neke vrste odbojnosti prema sportu. Nedugo nakon toga sam se i oprostio od taekwondoa i završio svoju priču kao sportaš.
Taekwondo reprezentacija Jugoslavije na pripremama za OI 1988., na koje Branko na kraju ipak nije otišao
Pokušao je ostati uz taekwondo pokretanjem TK Zrinski u našem gradu, funkcioniralo je to nešto manje od dvije godine, a onda je stiglo vrijeme za predah od sporta. Posvetio se Branko Kaurić poslovnoj karijeri, preuzimao menadžerske pozicije u velikim tvrtkama, pa 2005. odlučio da je vrijeme za povratak. Stari frend Damir Bošnjak bio je s druge strane linije, a prijedlog je glasio:
– Ajmo osnovati atletski klub u Gorici!
Kaurić je pristao, postao prvi predsjednik Atletskog kluba Velika Gorica i krenuo na posao.
– Imali smo dvojicu talentiranih atletičara, Dina Bošnjaka i Ivana Malića, i željeli smo im omogućiti uvjete u našem gradu. Prvo smo uspjeli dogovoriti da se napravi atletski poligon ispod zapadne tribine stadiona, što je bio prvi zahvat na sportskoj infrastrukturi u našem gradu još od Univerzijade 1987. Nakon toga, uspjeli smo napraviti i dvije staze oko glavnog igrališta, što je otvorilo mogućnost da klub normalno funkcionira. U ulozi predsjednika kluba ostao sam sljedećih 16 godina – govori Kaurić.
U međuvremenu je i postao član izvršnog odbora Zajednice, ali i okrenuo se novom sportu na svojoj dugoj listi.
– Sin Tin dugo se bavio plivanjem, a zatim prešao na triatlon i akvatlon, u kojem je i prvak Hrvatske. Nisam mu službeno trener, ali vodim cijeli proces treninga u dogovoru sa strukom. U svakom slučaju, triatlon je danas u obitelji Kaurić apsolutni prioritet – ističe Branko Kaurić u posljednjem činu sportske priče koja je dovela do lijepe i značajne nagrade.
– Nikad nisam živio od sporta, nego za sport. Tako se ponašam i danas, takvim sam ljudima i okružen… Gledajući unatrag, na ovih mojih 50 godina u sportu, mogu samo reći da se nadam da sam bio od koristi – završio je Branko sa smiješkom.
I, samo da se i to zna, unatoč nagradi za životno djelo, on i dalje ne misli stati. Tata Branko i sin Tin već su se okrenuli novim izazovima…
CityTV
FOTO/VIDEO I Velikogoričani dočekali nove vojne borbene avione Rafale
Fotografirali su ih i snimali s nekoliko lokacija u blizini Plesa.
Prvih šest od 12 višenamjenskih borbenih aviona Rafale, sletjeli su danas iza 12:30 sati u Veliku Goricu! U vojarni “Pukovnik Marko Živković” u Velikoj Gorici dočekao ih je cijeli cijeli državni vrh na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednikom RH Zoranom Milanovićem. S uzbuđenjem nove avione dočekali su i brojni Velikogoričani i Velikogoričanke koji su pratili njihovo slijetanje s nekoliko lokacija u gradu u blizini Plesa.
Foto: Cityportal.hr
Povodom dolaska vojnih borbenih aviona Rafalea u Hrvatsku pozdravnu poruku prilikom ulaska u hrvatski zračni prostor u ime Hrvatske kontrole zračne plovidbe uputio im je kontrolor zračnog prometa Filip Mijić:
– Hrvatska kontrola zračne plovidbe želi dobrodošlicu novim zaštitnicima hrvatskog zračnog prostora. Letite mirno i sigurno – rekao je Mijić.
Foto: Cityportal.hr
A piloti 191. eskadrile iz kokpita Rafala su odgovorili:
– Upravo ćemo ući u hrvatski zračni prostor koji će od danas biti sigurniji. Hrvatski rafali stigli su kući – poručili su.
Iz Ministarstva obrane istaknuli su kako je dolazak novih borbenih aviona značajan iskorak prema modernizaciji i jačanju hrvatskih zračnih snaga u zaštiti zračnog prostora te ključni faktor očuvanja sigurnosti Hrvatske u budućnosti, kao i jačanju sveukupne borbene moći Hrvatske vojske.
– Ovaj povijesni trenutak preleta iz Francuske u Hrvatsku također simbolizira i snažnu suradnju između Hrvatske i NATO saveza u zajedničkom očuvanju mira, stabilnosti i sigurnosti – dodali su iz MORH-a.
CityTV
VIDEO ‘Samo ne plači’ nova je pjesma goričkog benda Pirati
Novom pjesmom obilježavaju velikih 20 godina uspješne karijere.
CityTV
VIDEO Velečasni Koprivec: ‘Svojim uskrsnućem, Isus nam je otvorio vrata raja’
Poslušajte uskrsnu poruku dekana Velikogoričko-odranskog dekanata.
CityTV
FOTO/VIDEO Gorički Poduzetnički inkubator može početi s radom, otvorio ga premijer Plenković
Projekt je vrijedan 3. 477.013,43 eura te će dati jedan veliki zamah gospodarstvu i poduzetništvu Velike Gorice.
Poduzetnički inkubator u Velikoj Gorici i službeno može početi s radom. Danas ga je svečano otvorio premijer Andrej Plenković u društvu gradonačelnika Krešimira Ačkara. Mjesto je to koje će biti na raspolaganju budućim poduzetnicima te koje će potaknuti još veći razvoj gospodarstva na području grada. Projekt je vrijedan 3.477.013,43 eura od čega je 2.820.359,68 eura sufinancirano iz Europskog fonda za regionalni razvoj putem programa OP Koherentnost i kohezija te 656.653,75 eura sredstvima korisnika.
– Ovaj projekt primjer je kako je Velika Gorica inteligentno iskoristila sredstva koja smo prije nekoliko godina namijenili grupi najvećih gradova iz ITU mehanizma te precizno identificirala što je to što nedostaje mladim poduzetnicima ovdje na području grada i krenula u realizaciju ovog projekta. Čuo sam kako ste napravili pravu komparativnu analizu, snimanje sličnih inkubatora diljem Hrvatske kojih ima više od 40 i mislim da ste točno pogodili da osigurate budućim korisnicima infrastrukturu koja im je nužna. Sve to skupa daje im šansu da uz vašu potporu realiziraju svoje ideje i veseli me što ste ovaj projekt realizirali zaista brzo te da će, kada idući puta dođemo, biti prepun mladih s odličnim idejama – istaknuo je premijer Plenković.
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inkubator se prostire na dvije tisuće kvadratnih metara u Ulici Podložnica, a na dvije razine nalazi se 32 ureda od kojih je 26 namijenjeno poduzetnicima, 24 radna mjesta u zajedničkom radnom prostoru za poduzetnike početnike, tu su i dvije manje dvorane za sastanke, velika modularna dvorana ukupnog kapaciteta 150 mjesta sa svom popratnom opremom i tehnikom.
– Projekt je financiran zahvaljujući Vladi i europskim sredstvima, a posljednjih je nekoliko godina u naš grad uloženo više od 100 milijuna eura nepovratnih sredstava. Pred nama su novi izazovi na koje moramo odgovoriti, a ono što me posebno veseli je da će ovdje u blizini bit i hrvatski nacionalni nogometni kamp, na parceli do gradit će se Centar za starije osobe čiji će natječaj za izvođača radova kreće kroz desetak dana. Uz dva nova velika vrtića, školu u Kurilovcu, proširenje Kumičića, trenutno intenzivno komuniciramo s Vladom da se na ovom potezu od ZTC-a i obilaznice smjesti jedna dnevna bolnica – najavio je gradonačelnik Ačkar te zahvalio svima koji su radili na projektu.
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Otvorenju Poduzetničkog inkubatora nazočili su i ministar regionalnog razvoja i EU fondova Šime Erlić te ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
20.03.2024. – Svečano otvorenje Poduzetničkog inkubatora – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
A kako je bilo na otvorenju, pogledajte u videu.
CityTV
VIDEO Trenirao Šandora, došao kao tajnik, preko noći postao trener i – oživio VG košarku!
Miron Češkić je 34-godišnjak iz Đakova, ne tako davno prvoligaški košarkaš, a posljednjih 15-ak godina i trener. U KK Goricu došao je kao tajnik, podmetnuo leđa i postao trener, pa kreirao jednu lijepu priču u skromnim uvjetima…
Kad je prošlog ljeta velikogorička košarka napravila korak unatrag, kad je došao trenutak da se možemo prestati hvaliti kako smo “uz Zagreb, jedini grad u Hrvatskoj s prvoligašima u muškom nogometu, košarci i rukometu”, došlo je vrijeme za novi početak. S istim predsjednikom kluba, ali sa značajno izmijenjenim igračkim rosterom te s novim trenerom, sportskim direktorom i tajnikom. Momčad je tako preuzeo Neven Nikolić, povratnik na klupu Gorice, sportski sektor preuzeo Tonći Mašina, relativno poznato ime u košarkaškim krugovima, a tajnik je postao dečko o kojem smo dotad, realno, jako malo znali…
Miron Češkić (34) preuzeo je ulogu prvoga klupskog operativca, ideja je bila da radi sve ono što spada pod poslove tajnika jednoga kluba, u prvom redu u organizacijskom smislu, a ujedno je i želio pomoći treneru Nikoliću kao njegov asistent. A onda je, samo par dana prije starta sezone, prije prve utakmice u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu, Nikolić odlučio da to nije projekt za njega. I otišao. Klub koji je ionako bio u problemima, na teškom novom početku, našao se u teškoj gabuli.
– Ako treba, tu sam!
Tim se riječima tajnik Miron stavio na raspolaganje upravi kluba, a kako za neko drugo rješenje nije bilo ni vremena ni pretjeranih mogućnosti, odabir je bio upravo on. Tajnik i pomoćni trener podmetnuo je leđa i postao – tajnik i trener! Nastavio je raditi u organizacijskom dijelu kluba, i dalje je bio zadužen za sve detalje vezane uz svakodnevni život kluba, organizaciju utakmicu, kontaktiranje redara, liječnika, službenog spikera, fotografa… I, uz sve to, još i poveo momčad s klupe.
– S trenerskim poslom počeo sam se baviti s 19 godina. Gdje god sam bio kao igrač, istovremeno sam radio i kao trener u mlađim kategorijama – kaže Miron na početku svoje košarkaške priče.
Momak iz Đakova bio je vrlo dobar košarkaš, dogurao je i do najvišeg ranga hrvatske košarke, pri čemu nikad nije odustao od ideje da se bavi košarkom u punom smislu te fraze. U hrvatskoj košarci, znamo to jako dobro, nije lako funkcionirati, tu nema ni velikog novca ni bilo kakvoga glamura, pa se taj svijet pretvorio u mjesto u kojem opstaju samo fanatici.
Fanatici poput Mirona Češkića. Bilo je u toj njegovoj priči i jako teških trenutaka, uključivalo je to i borbu za golu egzistenciju, pa je u svemu tome tražio svoje mjesto pod suncem čak i u nekim drugim sportovima, u potpuno drukčijim okruženjima.
– U Velikoj Gorici sam radio i prije dolaska u klub, i to kao jedan od trenera našeg paraolimpijca Velimira Šandora. Nisam do tad imao praktički nikakav doticaj s paraatletikom, ali uživao sam u tom iskustvu. Velimir je sjajan tip, čovjek od kojeg možeš puno toga naučiti – govori danas Češkić, koji uživa u pobjedničkom razdoblju svoje mlade trenerske seniorske karijere.
Momčad Gorice, sastavljena od tek nekolicine igrača iz lanjskoga kadra, mnogi su unaprijed otpisali, računali da će ova sezona biti gola borba za preživljavanje, kroz pokušaje da ne dođe do novog poniranja. Nekoliko mjeseci poslije, s Mironom Češkićem na čelu, Gorica je treća momčad lige, odmah uz nedodirljive Vrijednosnice Osijek i Kvarner, a u 2024. godini u savršenom je nizu od pet pobjeda. I zato je ovo bio idealan trenutak da se naoružamo kamerama i mikrofonima pa odemo košarkašima u goste.
– Imali smo problema s ozljedama i bolestima u prvom dijelu sezone, trebalo je vremena da se sve skupa uigra, ali mi smo radili čak i tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, želeći napraviti sve da što spremniji dočekamo drugi dio prvenstva. Trenutačno sve ide baš kako treba, imamo tih pet pobjeda zaredom, izgradili smo i kemiju unutar momčad… I došli do toga da se čak i jedan Ante Mašić, sa svojih 38 godina, baca za svakom loptom, da želi igrati čak i s posjekotinom na laktu – ponosan je Miron.
I ima zašto biti ponosan. U uvjetima koji su milijun kilometara daleko od idealnih, u situaciji kad je njegov dio posla čak i otići kupiti bandaže i drugu osnovnu opremu, pa onda i organizirati utakmicu, uspije još i pripremiti momčadi, povesti je do niza pobjeda… Gorička košarka “oživjela” je velikim dijelom njegovom zaslugom, a sljedeći korak bio bi da sve te napore i žrtve njega i njegovih igrača prepoznaju i Velikogoričani. Košarkaška publika u ovom gradu nije brojna, daleko od toga, ali ovo je momčad koja zaslužuje pažnju.
– Da, volio bih da nas ljudi malo bolje poprate. Prva sljedeća prilika je već u subotu od 16 sati, kad dočekujemo Vrijednosnice Osijek, jedan od dva vodeća sastava. Pokazali smo već u prvom dijelu sezone da možemo igrati s njima, u Osijeku smo nesretno izgubili nakon produžetka, tako da vjerujem da nas čeka dobra utakmica, u kojoj ćemo imati svoju šansu – kaže Miron pa zaključuje:
– Pozivam sve Velikogoričani da dođu u dvoranu ove subote, da nas podrže i da vide što i koliko možemo. Mi im možemo obećati da ćemo dati sve od sebe!
I nije to nikakva floskula. Ova momčad uvijek daje maksimum, utakmice u ovoj ligi su dobre, zanimljive, često i vrlo napete, s velikim brojem koševa, atraktivnih poteza… Isplati se dati im šansu.
-
HOTNEWSprije 4 danaU Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
-
HOTNEWSprije 2 danaIz Francuske u Veliku Goricu stižu Rafali, očekuje se pojačana buka i promet oko Zračne luke
-
CityLIGHTSprije 6 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 5 danaUskoro kreću isplate povrata poreza, provjerite svoj pretinac u sustavu eGrađani
