Povežite se s nama

Sport

Razgovarali smo s Milkom. I nemoguće je odabrati samo jedan naslov…

Damir Milanović zvani Milka vratio se na klupu NK Mraclina nakon godinu dana i vrijednog mađarskog iskustva u stožeru Deana Klafurića. Vraća se kao još bolji trener, ali s istim stilom. Znate već kako je to ide s Milanovićima i javnim nastupima…

Objavljeno

na

Poigravali smo se s epitetom “misteriozan”, svjesni okolnosti šutjeli o njegovu imenu, jer trebalo je pričekati da razriješi sve detalje oko rastanka s mađarskim Honvedom, no nogometno Turopolje već je neko vrijeme znalo da će novi trener NK Mraclina u novoj sezoni biti Damir Milanović, poznatiji pod umjetničkim imenom Milka. Novi, ali zapravo stari trener, jer 40-godišnji Milka vraća se na Grabu godinu dana nakon što je iz Mraclina privremeno otišao.

A kad je sve skupa postalo definitivno, službeno i nedvojbeno poznato, kad je konačno u ruke uzeo plavi mraclinski dres i stao pred fotoaparat, ništa više Milku nije priječilo da – ode na more. Otisnuo se na Krk, u najdražem društvu svojih cura, supruge Suzane i kćerki Sare i Kiare, poželio je dobro se odmoriti i napuniti baterije za ono što slijedi. Za sezonu u okruženju petog ranga hrvatskog nogometa, u 4. NL Središte, za guštanje u građenju neke nove priče u jednom od najbolje i najurednije posloženih turopoljskih klubova.

Bogatiji je za iskustvo iz Mađarske, u kojoj je onomad bio kao igrač Videotona i Tatabanye, a ovom prilikom u budipeštanskom Honvedu, kao pomoćnik Deana Klafurića, prijatelja i svojevrsnog mentora.

– Imao sam neke probleme oko raskida ugovora s Mađarima i zato je sve skupa ispalo malo nespretno, zato smo morali pričekati da se sve riješi do kraja. Iako, to s ‘misterioznim’ trenerom ispalo je kao dobra zezancija, jer svi su to znali, smijali smo se zajedno, pogotovo moj kum Sule iz Buševca – javio se s “krkanja” na Jadranu mladi i talentirani Damir.

Svaki razgovor s njim o nogometu, pogotovo niželigaškom nogometu, jedno je posebno, gotovo transcendalno iskustvo, a ništa se bitno neće promijeniti ni kad mu kažeš “pazi, ovo što pričaš ću ti sve napisati”. Uostalom, znate kakvi su ti Milanovići kad im uključiš mikrofone…

– Ma piši što hoćeš, znaš mene… – smije se Mlinka pa kreće ispočetka.

Odnosno, od kraja. Od Mađarske. I u nešto ozbiljnijem izdanju.

– Kad se pojavila opcija da s Klafom odem u Mađarsku, bio sam oduševljen. Igrao sam gore četiri godine, pratio sam njihovu ligu cijelo vrijeme, znam jako puno igrača iz prve, ali i druge i treće lige, tako da sam se zapravo vraćao na svoje. I prvi dojmovi bili su odlični, jer radi se o velikom klubu, o uvjetima kakve klubovi iz HNL-a, nažalost, mogu samo sanjati. Od terena za trening, grijanih igrališta, hotela za mlade igrače, svega oko kluba… Iako, nije sve ni u uvjetima, nešto je i u talentu – počeo je svoju mađarsku štoriju gospon Milanović, pa nastavio:

– Već nakon dva mjeseca postali smo svjesni da u rukama nemamo momčad prvoligaške kvalitete. Bili smo prisiljeni raditi s kadrom koji smo zatekli, budžet je već bio zatvoren i nikoga nismo mogli dovoditi, nikoga od igrača se riješiti… I tu smo bili jako ograničeni. Našli smo se u situaciji da ti s jedne strane ne fali ni ptičjeg mlijeka, a s druge imaš takva ograničenja. Borili smo se pokušavali, tražili rješenja, a na kraju je borba za ostanak u ligi stala u tu jednu, zadnju utakmicu. Nažalost, nismo uspjeli, ali nakon svega ću ipak reći da je to bilo jedno fantastično iskustvo. Drago mi je što sam dobio priliku raditi u takvoj zemlji, u takvoj ligi, u takvim uvjetima.

Sve do posljednje sekunde nisu odustajali, a usput su tragali i za unutarnjim rezervama.

– Dean je trener koji voli i ne boji se dati priliku mladim igračima. I sjajna je stvar što smo u tom našem razdoblju u Honvedu uspjeli svijetu pokazati 11 klinaca, od 18 do 20 godina, koji ostaju kao velika vrijednost za klub. Njih četvorica postali su i mladi reprezentativci, svi oni su jako dobri i sad već afirmirani igrači, a to je velika vrijednost za klub. Uostalom, Dean je kroz sve to stvorio bazu momčadi koja će sad igrati drugu ligu, jer tu se ne može imati puno stranaca.

Uz igrače, trener Klafurić odgajao je i mlađe kolege.

– Dean je trener koji uči sve oko sebe. I igrače, i nas asistente. Svaka prilika da radim s njim, uz njega, sjajna je stvar za moj razvoj. Kad sam se vratio Cipra, osjetio sam da sam potpuniji kao trener, da sam napredovao, a takav osjećaj imam i sad. Definitivno sam dobio još širu sliku, nadogradio me, kao što sam i ja nadogradio sam sebe u situaciji kad si limitiran nekim stvarima, kad se moraš maksimalno prilagođavati. Ukratko, od Deana sam i ovoga puta dobio ono što ti niti jedna knjiga ne može dati. Čujemo se svaki san, pričamo što smo možda mogli napraviti bolje, preispitujemo se, analiziramo, slažemo kockice cijele sezone. I tu se opet uči, dobiva neke nove spoznaje… – ističe Milka.

Kad je sezona završila, slijedio je razgovor s čelnicima kluba, koji su željeli zadržati gorički trenerski dvojac, ali budući da je budžet smanjen za 40 posto, nije bilo prostora za nastavak suradnje. I Klaf i Milka postali su treneri u potrazi za novim angažmanom. Koji je ovog potonjeg čekao kao uvijek dobra opcija.

– Otkad sam otišao iz Mraclina prošlog ljeta, stalno sam bio u kontaktu s ljudima iz Mraclina. Čuli smo se praktički svaki drugi dan, pokušavao sam pomoći kako god mogu, savjetima ili na bilo koji drugi način, ponavljali su da me mjesto čeka… I kad se prošla sezona rasplela kako se rasplela, priča je odmah krenula. Počeli su mi nešto i nuditi, pokušali pregovarati o novcima, ali nisam o tome htio ni pričati. Rekao sam im samo: ‘Dajte koliko možete i idemo raditi.’ Želio sam opet biti dio te priče, jer bilo mi je jako teško otići i prvi put, povezao sam se sa svima njima, uživao tu raditi. I logično je da sam pristao na povratak. Baš se veselim svemu što nas čeka!

Iako, dosta toga je već i iza njih. Sva dosadašnja pojačanja, njih cijeli niz, dovedena su u dogovoru novog, starog i u tom trenutku misterioznog trenera sa sportskim direktorom i frendom Lukom Cvetnićem, pa onda i s predsjednikom Goranom Vukašincem.

– Evo, stalno smo na telefonu čak i sad, dok sam na moru. Svaki dan događa se nešto novo, stalno nešto pitaju, zanima ih… Nije to baš tako u drugim klubovima na ovoj, amaterskoj razini, jer ovdje pričam o tome da ih brine kako šišati travu, koliko mi treba kapica za trening, kakve će biti trenirke… A kad je tako, puno ti je lakše spustiti se iz profesionalizma u amaterizam. U ovom slučaju, kad je riječ o Mraclinu, nije to nikakav pad od 200 stepenica, jer ovi se ljudi, u amaterskim uvjetima, u puno stvari ponašaju kao profesionalci. Uz bitnu razliku da oni sve što rade, rade iz ljubavi. I zato je puno komotnije i ljepše raditi u takvom okruženju, s takvim ljudima. Stvarno se trude, žele podići klub na viši nivo, iako bih ja rekao da su ga već sad podigli i previše u odnosu na rang u kojem se nalaze.

A ako nekome i dalje nije dovoljno, da bi detaljnije pojasnio zašto je želio baš ponovno u Mraclin, Milka je dodao i ovo:

– U tom smislu, organizacije i uređenja kluba, rekao bih da je Mraclin u ovom našem kraju prvi do Gorice! Ljudi su korektni što se tiče ispunjavanja dogovorenog, od love do svega drugoga. Nema igrača koji je bio tamo, a da će nešto loše reći o klubu. Stalno ispituju što mi treba, što mi fali, kakve boje moraju biti kapice, markeri… A meni je nekad i neugodno reći im da mi išta treba. Pa dovoljno mi da imam loptu, dvije stative i jednu prečku… Ali oni se baš trude oko svakog detalja, žele ugoditi, atmosfera u klubu je čudo i zato je tako lijepo i ugodno raditi. Tako je bilo i prije, dok sam ja bio tu, tako je, govore mi dečki, bilo i lani, a tako će biti i dalje. Nema napetosti, radimo sve ovo iz ljubavi, zajedno smo i kad je dobro i kad je loše.

Ima ova priča o slici nogometnog Mraclina u njegovim očima i nastavak.

– Evo primjera, možda banalnog, ali značajnog… Nigdje u amaterskim klubovima nisam vidio da poslije svakog treninga imaš frižider pun pića, da možeš sve uzeti, piti što i koliko hoćeš. U Mraclinu to imaju. Inače klubovi ove razine funkcioniraju tako da se sjedne poslije treninga i svatko plati svoju cugu, jer klubovi i žive od šanka… Ovdje to nije tako, ovdje imaš i ekonoma Bubija, koji se zimi brine da nas nakon treninga dočeka čaj. Dobro, bude tu više šećera nego čaja, ali barem je toplo – kreće Milka u niželigaškom tonu, sve manje ozbiljno.

Iako, dojam je da se Mraclin ne šali. Stigli su dosad Filip Dianežević, Ivan Rajić, Toni Borovac, Matej Godinić, Dominik Smolković, Filip Harambašić i Marko Rakas, a u dolasku su još trojica mladih igrača.

– Da, doveli smo dosta igrača, popunili roster, a velika je stvar da nam se igrači sad i sami javljaju, nude se, pitaju mogu li biti dio ove naše priče… A to puno govori, za to je zaslužna slika koja je stvorena, sve ovo o čemu sam dosad pričao.

Sve što je odrađeno bilo je dovoljno da sportski direktor najavi borbu za prvo mjesto, za viši rang.

– Luka Cvetnić je prije svega doktor, i to ne samo zato što je čovjek stvarno doktor po zanimanju. Ja ga zove doktor umjestnosti i znanosti. Jako dobar čovjek, ali i mraclinska babaroga. Taj nikad nije zadovoljan, on bi uvijek još više, još bolje. Vjerujem mi, i da završimo prvi, on ne bi bio zadovoljan. Pitao bi zašto nismo ispred prvog. Ali dobro, on je taj koji pomiče granice. Da može iz ove lige, on bi odmah išao, ma on bi htio biti i ispred Gorice ako je ikako moguće – smije se Milka i nastavlja:

– S druge strane, predsjednik Vukašinec, ekonomist, razmišlja mirnije, ali isto se nada. A kako ja to vidim… Gledaj, po momčadi koju smo složili, jasno da želimo boriti se za vrh, da budemo među prva dva, tri. Pa zašto ne i za prvi, ako se za to ukaže ikakva prilika, jer sezona je duga. Mi imamo momčad koja je dobar spoj mladosti i iskustva, jako dobru ekipicu za ploviti tom ligom, a za što će to biti dovoljno, vidjet ćemo na kraju.

Uz ove mlađe, koji većinom imaju ozbiljne nogometne škole iza sebe, kičmu momčadi činit će iskusnjare kao što su Hajduk, Domitrović, Kos, Dražić i veliko pojačanje Rajić.

– Rajića već tri godine pokušavam dovesti, čujemo se i kad sam u klubu i kad nisam, i sad sam uspio iz trećeg pokušaja. Isto je bilo i s malim Dianeževićem, koji je bio veliki talent u Gorici, ali ozljede ga odvele u krivom smjeru. I njega sam ga pokušavao dovesti na Grabu i kad sam bio u Mraclinu i kad nisam. To ti pričam, zajedno smo radili cijelo vrijeme.

Prvo okupljanje zakazao je za sljedeći četvrtak, 20. srpnja, par dana nakon što se vrati s mora. Iako, nema tu zezanja, igrači su dobili program po kojem aktivnosti kreću i dva tjedna ranije, u solo aranžmanu.

– Da, da, dečki su dobili programe, zna se što moraju raditi ova dva tjedna. Evo, zvao me baš Hajduk, kaže da je trčao i da mu je sat za mjerenje pulsa crknuo na prvom treningu, ha, ha… Inače, posebno mi je drago što je tu i dalje Igor, turopoljski top kojeg svake sezone traži pola lige, a zapravo da mu nije Mraclina, ne bi imao gdje igrati – smije se Milka.

– Inače, program je prilagođen za neke od igrača. Recimo, naše desno krilo smrti, Juraj Cvetnić, on je dobio poseban program. Svi rade normalne sklekove, a on s koljena.

A kad ga pitaš za raspored utakmica do početka prvenstva, Milka zatraži kratku stanku.

– Čekaj da pogledam u bilježnicu…

Opa, ima se i bilježnica za pripreme! Koja se nosi i na more…

– Sve je u bilježnici, sve zapisujem. Pa nećemo iz glave raditi, što ti je, ne ide to tako. Tu sve piše. Evo, 1. kolovoza Kurilovec, pa 5. kolovoza Gradići, pa 12. kolovoza Real iz Buševca, koji će biti jači za neigranje mog kuma Sučića. Kad on igra, oni su s igračem manje. Da je on u kadru, ne bi me bilo strah te utakmice, ovako mi neće biti svejedno… – koristi Milka medije za osobne obračune pa dodaje:

– Uglavnom, imamo još i 15. kolovoza Dubravu Vrbovec, pa 19. još i Lukavec. Sve lokalni derbiji, idemo odmah na najjače. Htio sam ja igrati i s Goricom, ali kažu da im se to ne uklapa u program, navodno im neko prvenstvo kreće, ha, ha… Ali dobro, idemo mi polako, od prvog treninga. Radit ćemo odmah tehniciranje, tako da moram za neke igrače nabaviti kacige…

Kao što su njemu, recimo, nabavili nešto bez čega suradnje ne bi bilo.

– Ja pijem Coca-colu samo iz limenke. Nije to to ako ti malo ne zareže usnu. I pazi što me dočeka… Prije dva tjedna dođem u Mraclin, na nekakav sastanak, fotkanje, i zove me Mišo, još jedan od važnih ljudi u klubu, inače moja najveća oporba. I pokazuje mi valjda 500 limenki u skladištu. Nisu to uopće imali dok mene nije bilo, ali sad su morali reagirati, ha, ha.

Uživat će Milka u svemu što slijedi, a uživat će i njegove cure. Muž i tata Milka više neće biti odsutan, tu je, doma.

– Dobro, ovo s Mađarskom je bilo super, bio sam na par sati vožnje i praktički svaki slobodan dan sam dolazio doma. Neusporedivo bolje nego kad smo bili na Cipru, pa nas je ulovila korona… Šest mjeseci nismo mogli nigdje. Ali dobro, zato je tu moja Suzana, stroj od žene. Baš tako napiši. Stroj. Evo, sad se i dovela u formu, smršavila, a što je ona u boljoj formi, meni je teže – smije se Milka, svjesno riskirajući očekivane posljedice ovakve vrste istupa.

Damir Milanović iza sebe ima ozbiljnu igračku karijeru, u prvoligaškim klubovima, inozemstvu… Foto: Hrvoje Jelavić/Večernji list

To što je doma, ujedno znači da će Milka, osim što će biti trener, moći opet biti i igrač.

– O ne, nisam završio igračku karijeru. Registriran sam za Polet, ali ne znam hoću li još igrati… Dan nakon što sam se vratio iz Mađarske, odmah sam išao igrati. Nakon godinu dana pauze trener Joža Rožić, ja ga zove Velečasni, dao mi je 15 minuta na prednjem veznom. Očito me baš ne voli. Mislim, poziciju mi je pogodio, ali po minutaži me ne voli. Inače, to je trener koji taktiku ima u malom prstu. Točno tako me citiraj. Prije svake utakmice dođe s pet papira, rekao bi čovjek da predaje biologiju. Svašta nas tu nauči, ima uz biologiju i geografije, svega živoga. Uvijek naučimo nešto novo. I kažem, ako uspijem izgladiti odnose s trenerom, ako se barem malo smekša, igrat ću i dalje za Polet, barem koliko stignem. Uostalom, vidio sam da je Miura nekidan produžio ugovor, iako zadnjih deset godina nije puknuo po golu. Ako može on, mogu i ja. Ako ništa drugo, igrat ću za veterane – odlučio je na kraju ovog živopisnog razgovora Damir zvani Milka.

Neka nova avantura počne.

Sport

FOTO Prva pobjeda Posavca u proljetnoj polusezoni

Objavljeno

na

Objavio/la

Posavec je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e zabilježio minimalnu pobjedu 1:0 u susretu s Banom Jelačićem iz Banova, strijelac je bio kapetan Matija Breščaković.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prva pobjeda u proljetnoj polusezoni 2025. zabilježena je nakon 4 uzastopna poraza (Pribić 0:3, Rakovec 0:4, Jamnica 0:5, Lonja 0:4) i dva remija (Dinamo Hidrel 1:1, Mladost Obrezina 3:3).

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pogodak za pobjedu u 76. minuti uslijedio je nakon ubačaja iz kuta, M.Breščaković je u skoku glavom loptu poslao pod gredu preko ruku vratara Renata Brlekovića. Gosti su u posljednjih petnaestak minuta uporno pokušavali doći do izjednačenja, ali obrana domaćih dobro je reagirala i spriječila poravnanje. Također treba spomenuti i vratara Patrika Strnića, koji se istakao s nekoliko pravovremenih i sigurnih intervencija.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posavec (22 9 4 9  33:37 31) je s 31 bodom na 7. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1. županijska nogometna liga 2024./2025., 22. kolo

NK Posavec (Orle) – NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0 (0:0)

Lekneno. Gledatelja 50. Subota, 19.04.2025., 17 sati. Glavna sutkinja: Marija Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tin Radek i Daniel Vidmar (obadva iz Domaslovca). Delegat: Stjepan Petrac (Gornja Lomnica). Strijelci: 1:0 – M.Breščaković (76).

POSAVEC: Strnić, T.Jakovljević, M.Breščaković (cap.), J.Rajić (od 80. Desput), J.Breščaković (od 46. Žugaj), Milatović (od 60. Lucin), Ćuća (od 80. A.Breščaković), Delač, Brtan, M.Jakovljević, Musolli. Trener: Nino Matković.

BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Mladen, Uremović, G.Trošić (cap.), Svečak (od 41. Z.Tarandek), Ćosić (od 75. Mikulić), Benedek, Ivčin (od 56. Badenić), Petak. Trener: Alen Zidarić

Nastavite čitati

Sport

Najlošije izdanje Mraclina ove sezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je na domaćem terenu pružio najslabiju partiju ove sezone, što je Moslavac iz Popovače znao iskoristiti i zasluženo odnijeti sva tri boda s Nove grabe. Gosti su djelovali kompaktnije, agresivnije i odlučnije, dok su domaći ostali bezidejni i neprepoznatljivi – favorit tek na papiru.
Već u prvom poluvremenu gosti dolaze do vodstva nakon kornera, kada je Luka Horvat nadvisio domaću obranu i glavom pogodio za 0:1. Mraclin nikako nije uspijevao pronaći pravi ritam, a jedinu pravu šansu kreirao je tek kasnije u susretu.
U nastavku utakmice, u 56. minuti, Moslavac povećava vodstvo nakon brze kontre koju preciznim udarcem s desne strane završava Fran Acel za 0:2. Tek u 76. minuti Mraclin dolazi do gola – Marko Rakas sjajno je proigrao Marka Đurašića koji zabija za 1:2 i vraća tračak nade domaćima.
Ipak, sve je riješeno u samoj završnici susreta, kada Zvonimir Filipović koristi još jednu kontru i postavlja konačnih 1:3 za Moslavac.
Zaslužena pobjeda gostiju, dok se Mraclin nije mogao nikako pronaći u ovoj utakmici.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 23. kolo

MRACLIN – MOSLAVAC 1:3

SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Turkalj (Kutina). Pomoćnici: Križe i Muža.

STRIJELCI: 0:1 – Horvat (37), 0:2 – Acel (56), 1:2 – Đurašić (76), 1:3 – Filipović (88).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Brdek, Ivanković, Borovac, Matić (od 79. Grižić), Godinić (od 63. Đurašić), Hajduk (od 63. Rakas). Trener: Marko Biljan.

MOSLAVAC: Sliško, Burić, Vejin, Acel (0d 90. Miletić), Klekovac (od 46. Korečić), Bertina, Fumić, Horvat, Krznarić, Hrnčević (od 75. Bekavac), Filipović. Trener: Marijan Dužić.

Nastavite čitati

Sport

Konačno, konačno, konačno! Velika gorička nogometna subota!

Konačno je Gorica pobijedila u gostima, konačno je Gorica pobijedila u Osijeku, konačno Gorica nije ni deveta ni deseta… Potez odluke za veliku pobjedu na veliku subotu povukao je strijelac za 1-0 Adrion Pajaziti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Okruženi zvižducima, uvredama, ljutnjom, čak i bijesom, nogometaši Gorice na Opus Areni su – slavili! Sa širokim osmijesima na licima jedan drugima su letjeli u zagrljaj, uživali u trenutku, jer sve to što se događalo na tribinama ionako nije bilo upućeno njima. Goričani su svoj dio posla odradili koji trenutak ranije, onog momenta kad je sudac Duje Strukan označio da je kraj, da je Gorica pobijedila u Osijeku!

Brojali smo ranije dana i nabrojali čak 2401 dan od posljednjeg puta kad se to dogodilo, cijelih 12 utakmica zaredom Gorica nije znala pronaći recept za pobjedu u gradu na Dravi, ali ove Velike subote uspjela je u tome. Trenutak odluke dogodio se u 30. minuti, Adrion Pajaziti prometnuo se u junaka susreta, baš kao što je tog 19. rujna 2018. učinio Lukasz Zwolinski.

Znala je Gorica uzimati mjeru Osijeku na svome terenu, frustriralo je to Slavonce u tolikoj mjeri da je u Glasu Slavonije svojevremeno na naslovnici stajalo da je “Gorica nepotreban, menadžerski klub”, a ne tako davno u istome listu mogli smo pročitati da se u Velikoj Gorici igra na “krumpirištu”. Nema to izravne veze s igračima, stožerom ni vodstvom Osijeka, ali i zbog tih je nekoliko detalja bilo posebno slatko proslaviti ovu veliku pobjedu, drugu zaredom, kojom je Gorica preskočila Osječane i postavila ih na deveto mjesto prvenstvene tablice.

Iako se, eto, nije igralo na “krumpirištu”, nego na tepihu Opus Arene. Stadiona neusporedivo boljeg od onoga što Osijek nudi u posljednje vrijeme…

Ali dobro, to su osječke brige, neka se njima bave Osječani, a za to vrijeme Velikogoričani će uživati u trenutku. Lijepi će ovo biti blagdani, jer nakon što su prvi put ove sezone povezane dvije pobjede, posljednji Šibenik je ostao na sedam bodova minusa. Do kraja je ostalo još šest kola, u kojima će, barem kako sad stvari stoje, Rajko Vidović i njegovi igrači pokušati uloviti – Osijek.

Lišena pomoći trenera Marija Carevića, koji je i treći put ovoga proljeća utakmicu započeo na klupi, Gorica nije odigrala utakmicu za anale, ali odigrala je pragmatičnu, ozbiljnu, kvalitetnu utakmicu. I, kad se sve zbroji i oduzme, zasluženo došla do pobjede. Taj ključni trenutak u 30. minuti kreiran je momčadski, zaslugom velike želje i borbenosti, ali i zahvaljujući asistenciji Martina Šlogara i egzekuciji Adriona Pajazitija.

Goričani su na Opus Areni pokazali i borbenost, i kvalitetu, i odlučnost, i pragmatičnost… Foto: Borna Jakšić/PIXSELL

Iako se Gorica nakon toga gola više branila nego napadala, daleko od toga da nije imala još prilika. Uostalom, završna statistika kaže da su Goričani na 19 osječkih pokušaja odgovorili sa 15 svojih udaraca, da je golman Malenica triput morao spašavati u ozbiljnim goričkim situacijama, a nešto od toga otišlo je i malo pokraj gola. Sve u svemu, nema ni slova prigovora prvoj gostujućoj pobjedi Gorice ove sezone! Bez obzira na neke jako dobre šanse Osijeka, bez obzira na pritisak domaćina u drugom poluvremenu…

Prvi među jednakima bio je ovom prilikom kapetan Ivan Banić, još jedanput izvrstan na golu, ali podjednake zasluge idu i strijelcu Pajazitiju, i asistentu Šlogaru, ali i svim ostalim starterima, Mikanoviću, Steenvoordenu, Krizmaniću, Sikošeku, Haliloviću, Eleziju, Ndokcytu i Kolaru, kao i Čaiću, Čuiću, Gurlici, Braliću i Bašiću, koji su ulazili s klupe. Naravno, isto vrijedi i za sve ostale članove goričke delegacije na ovom posebnom gostovanju, koje bi trebalo biti i presudno u borbi za ostanak.

Međutim, već na putu kući uputno je zaboraviti sve što se događalo na Opus Areni, barem načelno, jer novi izazov slijedi vrlo brzo, već u srijedu od 15 sati, kad na Gradski stadion dolazi probuđeni Dinamo. Bit će to ujedno i posljednja priprema za gostovanje u Šibeniku pet dana poslije, na kojem bi, vjerujemo, sve trebalo biti i definitivno riješeno.

Gorički nogometni puče, sretan ti Uskrs!

Nastavite čitati

Sport

Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati gostuju na Opus Areni kod Osijeka, u gradu u kojem nisu uspjeli pobijediti još od rujna 2018. godine, od svog prvog prvoligaškog dolaska u grad na Dravi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Bio je to lijep dan, drugi dan kalendarske jeseni, kad je Sergej Jakirović prvi put u prvoligaškoj povijesti kluba doveo Goricu u Osijek. Kahlina je počeo na golu, ispred njega zadnja linija u sastavu Mtchedlishvili, Oboabona, Jovičić, Musa, ispred njih postavili su se Suk i Marina, a iza leđa najisturenijeg Lukasza Zwolinskog smjestili su se Lovrić, Miya i Atiemwen. Trenutak odluke dogodio se u 57. minuti, Zwolinski je zabio prekrasan gol i donio Gorici prvu pobjedu u Osijeku.

Prvu i – posljednju!

Od tad je prošao točno 2401 dan, cijela jedna vječnost u životu nogometaša, više od šest i pol godina, a Gorica nikad više nije uspjela ponoviti takvo nešto. Nikad više nije pobijedila u Osijeku. Promijenili su Osječani u međuvremenu i stadion, i vlasnika, i stotinjak igrača, a Gorica je u cijelom tom procesu najbliže prvoj sljedećoj pobjedi bila iste te sezone, ali u njezinom proljetnom dijelu. Pamtimo i dalje gol Muzafera Ejupija za konačnih 2-2 iz zaleđa od najmanje metra, koje nije označeno. Zbog toga gola, zbog tog nedosuđenog zaleđa, Gorica te sezone nije završila u Europi, četvrto mjesto uzeo je upravo Osijek.

Ukupno je 13 puta Gorica gostovala kod Osijeka, uz tu jednu pobjedu još je tri puta uspjela remizirati, a doživjela je i čak devet poraza. I ne ide to nabolje u zadnje vrijeme, jer posljednji put neki je igrač Gorice u Osijeku zabio gol još u rujnu 2021. (?!), prije 1308 dana. Fran Brodić glavom je pogodio u 81. minuti za 2-1, ali do kraja su Daku i Lončar zabijali za preokret i konačnih 3-2.

U sljedećih šest odlazaka u Osijek jedini gol Gorice bio je djelo domaćeg braniča Lončara, nakon čega je Gorica doživjela četiri poraza uz gol-razliku 0-8. Ni boda, ni gola…

Sve te crne serije, svi ti loši nizovi, nadaju se u Gorici, mogli bi pasti baš ove subote. Velike subote, u blagdanskom kolu, jer kad će ako ne sad, u trenutku kad Osijek igra očajno, kad je bez pobjede gotovo dva mjeseca…

– Osijek nije u najboljoj formi, nemaju rezultat u zadnje vrijeme, ali unatioč ome, naravno da očekujem tešku utakmicu. Znamo da imaju zbilja veliku koncentraciju kvalitete u momčadi i sigurno neće biti lako. Međutim, mislim da možemo ponuditi dobru igru i na kraju ostvariti dobar rezultat – optimističan je trener Mario Carević uoči novog odlaska na Opus Arenu.

Iza Goričana je tjedna s jednim velikim preokretom, dva raskida ugovora, nekoliko dobrih treninga i jednim teambuildingom.

– Bilo je nužno da se malo opustimo. Sezona je stvarno stresna i ovakva pobjeda nam puno znači. Mislim da smo dobili dozu samopouzdanja nakon Istre i idemo u Osijek puni vjere u sebe – poručuje Carević.

Gorica već četiri utakmice nije osvojila ni bod ni postigla gol u Osijeku… Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Dobra je vijest što se kartonirani vraćaju, vraća se i dio ozlijeđenih, pa ovoga puta neće biti cijelo proljeće odsutnoga kapetana Pršira i ozlijeđenog braniča Krešića. Upitni su i Mikanović te Majstorović, no i bez svih njih Gorica ima dovoljno kvalitete za ozbiljnu borbu. I za pokušaj napada na osmo mjesto, jer u posljednje vrijeme očajni Osijek ima samo dva boda više.

– Mi gledamo isključivo svaku utakmicu za sebe. I uvijek pokušavamo pobijediti. Nekad je to moguće, nekad nije, ali i prošli tjedan smo rekli da ne gledamo ni Osijek ispred sebe ni Šibenik iza sebe. Moramo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu, jer nema ih još puno pred nama, svaka će nam do kraja biti kao finale. Tri boda iz prošle utakmice puno nam znače, ali nema gledanja unatrag. Prebrzo se događaju promjene na tablici, iz kola u kolo, toga smo svjesni i idemo pokušati izvući najviše što se može – zaključio je Carević.

U sudaru s Istrom uspio je i proširiti kadar, nametnuli su se i Šlogar, i Steenvoorden, i Leš, i Kolar, prve minute upisao je Bašić, novi nastup upisao je Jojić, možda se steknu uvjeti i za doprinos Ante Ercega… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Majstorović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček

Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…

Objavljeno

na

Objavio/la

U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…

Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.

Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…

I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!

Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.

– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.

Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.

– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.

Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…

Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.

Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.