Sport
Razgovarali smo s Milkom. I nemoguće je odabrati samo jedan naslov…
Damir Milanović zvani Milka vratio se na klupu NK Mraclina nakon godinu dana i vrijednog mađarskog iskustva u stožeru Deana Klafurića. Vraća se kao još bolji trener, ali s istim stilom. Znate već kako je to ide s Milanovićima i javnim nastupima…
Poigravali smo se s epitetom “misteriozan”, svjesni okolnosti šutjeli o njegovu imenu, jer trebalo je pričekati da razriješi sve detalje oko rastanka s mađarskim Honvedom, no nogometno Turopolje već je neko vrijeme znalo da će novi trener NK Mraclina u novoj sezoni biti Damir Milanović, poznatiji pod umjetničkim imenom Milka. Novi, ali zapravo stari trener, jer 40-godišnji Milka vraća se na Grabu godinu dana nakon što je iz Mraclina privremeno otišao.
A kad je sve skupa postalo definitivno, službeno i nedvojbeno poznato, kad je konačno u ruke uzeo plavi mraclinski dres i stao pred fotoaparat, ništa više Milku nije priječilo da – ode na more. Otisnuo se na Krk, u najdražem društvu svojih cura, supruge Suzane i kćerki Sare i Kiare, poželio je dobro se odmoriti i napuniti baterije za ono što slijedi. Za sezonu u okruženju petog ranga hrvatskog nogometa, u 4. NL Središte, za guštanje u građenju neke nove priče u jednom od najbolje i najurednije posloženih turopoljskih klubova.
Bogatiji je za iskustvo iz Mađarske, u kojoj je onomad bio kao igrač Videotona i Tatabanye, a ovom prilikom u budipeštanskom Honvedu, kao pomoćnik Deana Klafurića, prijatelja i svojevrsnog mentora.
– Imao sam neke probleme oko raskida ugovora s Mađarima i zato je sve skupa ispalo malo nespretno, zato smo morali pričekati da se sve riješi do kraja. Iako, to s ‘misterioznim’ trenerom ispalo je kao dobra zezancija, jer svi su to znali, smijali smo se zajedno, pogotovo moj kum Sule iz Buševca – javio se s “krkanja” na Jadranu mladi i talentirani Damir.
Svaki razgovor s njim o nogometu, pogotovo niželigaškom nogometu, jedno je posebno, gotovo transcendalno iskustvo, a ništa se bitno neće promijeniti ni kad mu kažeš “pazi, ovo što pričaš ću ti sve napisati”. Uostalom, znate kakvi su ti Milanovići kad im uključiš mikrofone…
– Ma piši što hoćeš, znaš mene… – smije se Mlinka pa kreće ispočetka.
Odnosno, od kraja. Od Mađarske. I u nešto ozbiljnijem izdanju.
– Kad se pojavila opcija da s Klafom odem u Mađarsku, bio sam oduševljen. Igrao sam gore četiri godine, pratio sam njihovu ligu cijelo vrijeme, znam jako puno igrača iz prve, ali i druge i treće lige, tako da sam se zapravo vraćao na svoje. I prvi dojmovi bili su odlični, jer radi se o velikom klubu, o uvjetima kakve klubovi iz HNL-a, nažalost, mogu samo sanjati. Od terena za trening, grijanih igrališta, hotela za mlade igrače, svega oko kluba… Iako, nije sve ni u uvjetima, nešto je i u talentu – počeo je svoju mađarsku štoriju gospon Milanović, pa nastavio:
– Već nakon dva mjeseca postali smo svjesni da u rukama nemamo momčad prvoligaške kvalitete. Bili smo prisiljeni raditi s kadrom koji smo zatekli, budžet je već bio zatvoren i nikoga nismo mogli dovoditi, nikoga od igrača se riješiti… I tu smo bili jako ograničeni. Našli smo se u situaciji da ti s jedne strane ne fali ni ptičjeg mlijeka, a s druge imaš takva ograničenja. Borili smo se pokušavali, tražili rješenja, a na kraju je borba za ostanak u ligi stala u tu jednu, zadnju utakmicu. Nažalost, nismo uspjeli, ali nakon svega ću ipak reći da je to bilo jedno fantastično iskustvo. Drago mi je što sam dobio priliku raditi u takvoj zemlji, u takvoj ligi, u takvim uvjetima.
Sve do posljednje sekunde nisu odustajali, a usput su tragali i za unutarnjim rezervama.
– Dean je trener koji voli i ne boji se dati priliku mladim igračima. I sjajna je stvar što smo u tom našem razdoblju u Honvedu uspjeli svijetu pokazati 11 klinaca, od 18 do 20 godina, koji ostaju kao velika vrijednost za klub. Njih četvorica postali su i mladi reprezentativci, svi oni su jako dobri i sad već afirmirani igrači, a to je velika vrijednost za klub. Uostalom, Dean je kroz sve to stvorio bazu momčadi koja će sad igrati drugu ligu, jer tu se ne može imati puno stranaca.
Uz igrače, trener Klafurić odgajao je i mlađe kolege.
– Dean je trener koji uči sve oko sebe. I igrače, i nas asistente. Svaka prilika da radim s njim, uz njega, sjajna je stvar za moj razvoj. Kad sam se vratio Cipra, osjetio sam da sam potpuniji kao trener, da sam napredovao, a takav osjećaj imam i sad. Definitivno sam dobio još širu sliku, nadogradio me, kao što sam i ja nadogradio sam sebe u situaciji kad si limitiran nekim stvarima, kad se moraš maksimalno prilagođavati. Ukratko, od Deana sam i ovoga puta dobio ono što ti niti jedna knjiga ne može dati. Čujemo se svaki san, pričamo što smo možda mogli napraviti bolje, preispitujemo se, analiziramo, slažemo kockice cijele sezone. I tu se opet uči, dobiva neke nove spoznaje… – ističe Milka.
Kad je sezona završila, slijedio je razgovor s čelnicima kluba, koji su željeli zadržati gorički trenerski dvojac, ali budući da je budžet smanjen za 40 posto, nije bilo prostora za nastavak suradnje. I Klaf i Milka postali su treneri u potrazi za novim angažmanom. Koji je ovog potonjeg čekao kao uvijek dobra opcija.
– Otkad sam otišao iz Mraclina prošlog ljeta, stalno sam bio u kontaktu s ljudima iz Mraclina. Čuli smo se praktički svaki drugi dan, pokušavao sam pomoći kako god mogu, savjetima ili na bilo koji drugi način, ponavljali su da me mjesto čeka… I kad se prošla sezona rasplela kako se rasplela, priča je odmah krenula. Počeli su mi nešto i nuditi, pokušali pregovarati o novcima, ali nisam o tome htio ni pričati. Rekao sam im samo: ‘Dajte koliko možete i idemo raditi.’ Želio sam opet biti dio te priče, jer bilo mi je jako teško otići i prvi put, povezao sam se sa svima njima, uživao tu raditi. I logično je da sam pristao na povratak. Baš se veselim svemu što nas čeka!
Iako, dosta toga je već i iza njih. Sva dosadašnja pojačanja, njih cijeli niz, dovedena su u dogovoru novog, starog i u tom trenutku misterioznog trenera sa sportskim direktorom i frendom Lukom Cvetnićem, pa onda i s predsjednikom Goranom Vukašincem.
– Evo, stalno smo na telefonu čak i sad, dok sam na moru. Svaki dan događa se nešto novo, stalno nešto pitaju, zanima ih… Nije to baš tako u drugim klubovima na ovoj, amaterskoj razini, jer ovdje pričam o tome da ih brine kako šišati travu, koliko mi treba kapica za trening, kakve će biti trenirke… A kad je tako, puno ti je lakše spustiti se iz profesionalizma u amaterizam. U ovom slučaju, kad je riječ o Mraclinu, nije to nikakav pad od 200 stepenica, jer ovi se ljudi, u amaterskim uvjetima, u puno stvari ponašaju kao profesionalci. Uz bitnu razliku da oni sve što rade, rade iz ljubavi. I zato je puno komotnije i ljepše raditi u takvom okruženju, s takvim ljudima. Stvarno se trude, žele podići klub na viši nivo, iako bih ja rekao da su ga već sad podigli i previše u odnosu na rang u kojem se nalaze.
A ako nekome i dalje nije dovoljno, da bi detaljnije pojasnio zašto je želio baš ponovno u Mraclin, Milka je dodao i ovo:
– U tom smislu, organizacije i uređenja kluba, rekao bih da je Mraclin u ovom našem kraju prvi do Gorice! Ljudi su korektni što se tiče ispunjavanja dogovorenog, od love do svega drugoga. Nema igrača koji je bio tamo, a da će nešto loše reći o klubu. Stalno ispituju što mi treba, što mi fali, kakve boje moraju biti kapice, markeri… A meni je nekad i neugodno reći im da mi išta treba. Pa dovoljno mi da imam loptu, dvije stative i jednu prečku… Ali oni se baš trude oko svakog detalja, žele ugoditi, atmosfera u klubu je čudo i zato je tako lijepo i ugodno raditi. Tako je bilo i prije, dok sam ja bio tu, tako je, govore mi dečki, bilo i lani, a tako će biti i dalje. Nema napetosti, radimo sve ovo iz ljubavi, zajedno smo i kad je dobro i kad je loše.
Ima ova priča o slici nogometnog Mraclina u njegovim očima i nastavak.
– Evo primjera, možda banalnog, ali značajnog… Nigdje u amaterskim klubovima nisam vidio da poslije svakog treninga imaš frižider pun pića, da možeš sve uzeti, piti što i koliko hoćeš. U Mraclinu to imaju. Inače klubovi ove razine funkcioniraju tako da se sjedne poslije treninga i svatko plati svoju cugu, jer klubovi i žive od šanka… Ovdje to nije tako, ovdje imaš i ekonoma Bubija, koji se zimi brine da nas nakon treninga dočeka čaj. Dobro, bude tu više šećera nego čaja, ali barem je toplo – kreće Milka u niželigaškom tonu, sve manje ozbiljno.
Iako, dojam je da se Mraclin ne šali. Stigli su dosad Filip Dianežević, Ivan Rajić, Toni Borovac, Matej Godinić, Dominik Smolković, Filip Harambašić i Marko Rakas, a u dolasku su još trojica mladih igrača.
– Da, doveli smo dosta igrača, popunili roster, a velika je stvar da nam se igrači sad i sami javljaju, nude se, pitaju mogu li biti dio ove naše priče… A to puno govori, za to je zaslužna slika koja je stvorena, sve ovo o čemu sam dosad pričao.
Sve što je odrađeno bilo je dovoljno da sportski direktor najavi borbu za prvo mjesto, za viši rang.
– Luka Cvetnić je prije svega doktor, i to ne samo zato što je čovjek stvarno doktor po zanimanju. Ja ga zove doktor umjestnosti i znanosti. Jako dobar čovjek, ali i mraclinska babaroga. Taj nikad nije zadovoljan, on bi uvijek još više, još bolje. Vjerujem mi, i da završimo prvi, on ne bi bio zadovoljan. Pitao bi zašto nismo ispred prvog. Ali dobro, on je taj koji pomiče granice. Da može iz ove lige, on bi odmah išao, ma on bi htio biti i ispred Gorice ako je ikako moguće – smije se Milka i nastavlja:
– S druge strane, predsjednik Vukašinec, ekonomist, razmišlja mirnije, ali isto se nada. A kako ja to vidim… Gledaj, po momčadi koju smo složili, jasno da želimo boriti se za vrh, da budemo među prva dva, tri. Pa zašto ne i za prvi, ako se za to ukaže ikakva prilika, jer sezona je duga. Mi imamo momčad koja je dobar spoj mladosti i iskustva, jako dobru ekipicu za ploviti tom ligom, a za što će to biti dovoljno, vidjet ćemo na kraju.
Uz ove mlađe, koji većinom imaju ozbiljne nogometne škole iza sebe, kičmu momčadi činit će iskusnjare kao što su Hajduk, Domitrović, Kos, Dražić i veliko pojačanje Rajić.
– Rajića već tri godine pokušavam dovesti, čujemo se i kad sam u klubu i kad nisam, i sad sam uspio iz trećeg pokušaja. Isto je bilo i s malim Dianeževićem, koji je bio veliki talent u Gorici, ali ozljede ga odvele u krivom smjeru. I njega sam ga pokušavao dovesti na Grabu i kad sam bio u Mraclinu i kad nisam. To ti pričam, zajedno smo radili cijelo vrijeme.
Prvo okupljanje zakazao je za sljedeći četvrtak, 20. srpnja, par dana nakon što se vrati s mora. Iako, nema tu zezanja, igrači su dobili program po kojem aktivnosti kreću i dva tjedna ranije, u solo aranžmanu.
– Da, da, dečki su dobili programe, zna se što moraju raditi ova dva tjedna. Evo, zvao me baš Hajduk, kaže da je trčao i da mu je sat za mjerenje pulsa crknuo na prvom treningu, ha, ha… Inače, posebno mi je drago što je tu i dalje Igor, turopoljski top kojeg svake sezone traži pola lige, a zapravo da mu nije Mraclina, ne bi imao gdje igrati – smije se Milka.
– Inače, program je prilagođen za neke od igrača. Recimo, naše desno krilo smrti, Juraj Cvetnić, on je dobio poseban program. Svi rade normalne sklekove, a on s koljena.
A kad ga pitaš za raspored utakmica do početka prvenstva, Milka zatraži kratku stanku.
– Čekaj da pogledam u bilježnicu…
Opa, ima se i bilježnica za pripreme! Koja se nosi i na more…
– Sve je u bilježnici, sve zapisujem. Pa nećemo iz glave raditi, što ti je, ne ide to tako. Tu sve piše. Evo, 1. kolovoza Kurilovec, pa 5. kolovoza Gradići, pa 12. kolovoza Real iz Buševca, koji će biti jači za neigranje mog kuma Sučića. Kad on igra, oni su s igračem manje. Da je on u kadru, ne bi me bilo strah te utakmice, ovako mi neće biti svejedno… – koristi Milka medije za osobne obračune pa dodaje:
– Uglavnom, imamo još i 15. kolovoza Dubravu Vrbovec, pa 19. još i Lukavec. Sve lokalni derbiji, idemo odmah na najjače. Htio sam ja igrati i s Goricom, ali kažu da im se to ne uklapa u program, navodno im neko prvenstvo kreće, ha, ha… Ali dobro, idemo mi polako, od prvog treninga. Radit ćemo odmah tehniciranje, tako da moram za neke igrače nabaviti kacige…
Kao što su njemu, recimo, nabavili nešto bez čega suradnje ne bi bilo.
– Ja pijem Coca-colu samo iz limenke. Nije to to ako ti malo ne zareže usnu. I pazi što me dočeka… Prije dva tjedna dođem u Mraclin, na nekakav sastanak, fotkanje, i zove me Mišo, još jedan od važnih ljudi u klubu, inače moja najveća oporba. I pokazuje mi valjda 500 limenki u skladištu. Nisu to uopće imali dok mene nije bilo, ali sad su morali reagirati, ha, ha.
Uživat će Milka u svemu što slijedi, a uživat će i njegove cure. Muž i tata Milka više neće biti odsutan, tu je, doma.
– Dobro, ovo s Mađarskom je bilo super, bio sam na par sati vožnje i praktički svaki slobodan dan sam dolazio doma. Neusporedivo bolje nego kad smo bili na Cipru, pa nas je ulovila korona… Šest mjeseci nismo mogli nigdje. Ali dobro, zato je tu moja Suzana, stroj od žene. Baš tako napiši. Stroj. Evo, sad se i dovela u formu, smršavila, a što je ona u boljoj formi, meni je teže – smije se Milka, svjesno riskirajući očekivane posljedice ovakve vrste istupa.
Damir Milanović iza sebe ima ozbiljnu igračku karijeru, u prvoligaškim klubovima, inozemstvu… Foto: Hrvoje Jelavić/Večernji list
To što je doma, ujedno znači da će Milka, osim što će biti trener, moći opet biti i igrač.
– O ne, nisam završio igračku karijeru. Registriran sam za Polet, ali ne znam hoću li još igrati… Dan nakon što sam se vratio iz Mađarske, odmah sam išao igrati. Nakon godinu dana pauze trener Joža Rožić, ja ga zove Velečasni, dao mi je 15 minuta na prednjem veznom. Očito me baš ne voli. Mislim, poziciju mi je pogodio, ali po minutaži me ne voli. Inače, to je trener koji taktiku ima u malom prstu. Točno tako me citiraj. Prije svake utakmice dođe s pet papira, rekao bi čovjek da predaje biologiju. Svašta nas tu nauči, ima uz biologiju i geografije, svega živoga. Uvijek naučimo nešto novo. I kažem, ako uspijem izgladiti odnose s trenerom, ako se barem malo smekša, igrat ću i dalje za Polet, barem koliko stignem. Uostalom, vidio sam da je Miura nekidan produžio ugovor, iako zadnjih deset godina nije puknuo po golu. Ako može on, mogu i ja. Ako ništa drugo, igrat ću za veterane – odlučio je na kraju ovog živopisnog razgovora Damir zvani Milka.
Neka nova avantura počne.
Sport
Saša Sabljak se javio iz Emirata: ‘Čujemo detonacije, ali treniramo i igramo…’
Velikogoričanin Saša Sabljak sredinom siječnja je otišao u UAE, u suradnji s Krunom Rendulićem preuzeo je klub iz grada udaljenog od Dubaija stotinjak kilometara, a zasad nema planova o povratku kući…
Kad su se sredinom siječnja Krunoslav Rendulić kao glavni trener i naš sugrađanin Saša Sabljak kao njegov pomoćnik uputili prema Ras Al Khaimahu, gradu od 200.000 stanovnika udaljenom stotinjak kilometara od Dubaija, znalo se da idu u potencijalno opasno područje. Oružje je već ozbiljno zveckalo, vrtjele su se razne varijante o događajima koji nemaju nikakve veze ni s nogometom ni sa zdravim razumom, ali Kruno i Sale vjerovali su da će ih sve te ratne priče ipak zaobići.
Nažalost, ništa od toga. Sabljak i Rendulić i dalje se bave nogometom, vode svoj Emirates Club, ali istovremeno i osluškuju sve dostupne informacije.
– Pratimo vijesti iz sata u sat, ali život se kod nas odvija manje-više normalno – javio se Sale iz Emirata, s naglaskom na ovo “manje-više”.
– Povremeno znamo čuti detonacije, uglavnom kad presretnu projektile gore visoko na nebu. Vidjeli smo da su komadići tih projektila, odnosno krhotine, padali po Dubaiju i Abu Dhabiju, no kod nas toga nije bilo puno. Nije ugodno kad padaju bombe, kad se vode ratovi, ali to je nažalost tako. Dobro je što kod nas sve funkcionira, a nadam se da će tako i ostati.
Panike u glasu nema ni u tragovima, Saša djeluje mirno i staloženo, uz nadu da se to neće imati razloga mijenjati.
– Pratimo situaciju, ali radimo, treniramo i igramo normalno. Evo, baš smo u ponedjeljak igrali kup, izgubili smo 2-1, imamo utakmicu i u subotu, idemo prema Fudžiri… Kažem, život se odvija svojim tokom, trgovine rade, kao i sve ostalo. Iz kluba ništa ne govore, normalno funkcioniramo, ali logično da pratimo sve što se događa. Poruke koje primamo svode se na to da ne širimo paniku, a bude li se nešto mijenjalo, vjerujem da ćemo znati na vrijeme – kaže Sabljak i dodaje:
– Shvaćam ljude koji su u strahu, pogotovo nakon padova tih krhotina, ali mi imamo sreće da nas to stvarno dotiče. Barem zasad. Svi smo tu u istoj zgradi, Rendulić, ja i naš analitičar Filip Lekić, nalazimo se kod Krune u stanu, gledali smo zajedno i Rijeka – Hajduk, ispunjavamo si to slobodno vrijeme.
Dramatične vijesti o napadu na američku bazu u Dubaiju u četvrtak poslijepodne do našeg društva u Ras Al Khaimahu nisu došle, što je najbolja moguća vijest.
– Daj Bože da to što prije završi, da sve skupa što kraće traje, da se sve vrati u normalu. I da se putnici sa svih strana svijeta, koji su zapeli u Emiratima, vrate svojim kućama – poželio je Saša.
Pripreme su završene i proljetni dio prvenstva je pred vratima. U NK Mraclin ulaze u nastavak sezone s novom energijom i novim vodstvom – početkom ove godine klupu je preuzeo Marko Pancirov, kojemu će proljeće biti prava prilika da ostavi svoj pečat na momčadi. Mraclin je jesenski dio završio na 10. mjestu s osvojenih 16 bodova i gol-razlikom 23:23 u IV. NL Središte Zagreb – B, što dovoljno govori o sezoni punoj oscilacija – bilo je utakmica u kojima je momčad pokazivala kvalitetu i napadački potencijal, ali i onih u kojima su bodovi iskliznuli. Upravo zato zimske su pripreme bile prilika za podizanje fizičke razine, stabilizaciju igre i jasnije definiranje identiteta momčadi.
Uoči prvog proljetnog izazova i gostovanja kod NK Stupnik, s trenerom Pancirovom razgovarali smo o učinku priprema, realnoj snazi kadra, ciljevima za nastavak prvenstva i o tome kakav Mraclin možemo očekivati na proljeće.
Koliko ste zadovoljni fizičkom pripremom igrača i smatrate li da je momčad dosegla željenu razinu intenziteta za proljetni dio?
Pancirov: Mislim da smo uspjeli učiniti određeni pomak po pitanju fizičke pripreme, ali daleko je to od željenog. Raditi ćemo kontinuirano kroz prvenstvo i mislim da ćemo tek kroz ljetne pripreme dobiti ono što me interesira u tom segmentu.
Pripreme su donijele pobjede i poraze u pripremnim dvobojima, pobjede kontra Bana Jelačića i Kralja Tomislava, remi protiv Save iz Strmca te porazi od Španskog i Tomislava Radnika, što vam ti rezultati govore o realnoj snazi momčadi i gdje ste najviše detektirali prostor za napredak?
Pancirov: Teško je dati realni sud o kvaliteti momčadi. Definitivno ti dečki znaju igrati nogomet, ali u određenim trenucima im je bilo jako teško zbog napornih treninga i nisu mogli prezentirati svoju kvalitetu. Vjerujem da će igrači sa dolaskom svježine uspjeti prezentirati svoju kvalitetu na željeni način. Ova momčad može i mora napredovati u svim segmentima nogometne igre, a rezultati u budućnosti će pokazati koliko smo bili uspješni.
Čini se da je oscilacija u igri bila izražena – od čvrstih i organiziranih partija do rezultatskih padova. Je li to stvar faze priprema ili upozorenje pred nastavak prvenstva?
Pancirov: Kao što sam rekao, svakako je umor od treninga doprinio oscilacijama. Treba razumjeti da ti dečki rade, treniraju i igraju utakmice i nije im jednostavno uvijek biti na visokom nivou. Uvjeti za trening su također bili dodatni uteg za igrače. Kao sportaš sam optimista i vjerujem da ćemo sa protokom vremena oscilacije svesti na minimum.
Koliko vam je u pripremnom razdoblju bio važniji rezultat, a koliko implementacija taktičkih zahtjeva i testiranje novih rješenja?
Pancirov: Rezultat uopće nije važan, ali želim da moja momčad odigra dobro i ostvari dobar rezultat. U pripremama mi je bitno dati jednaku šansu svim igračima i pokušati ostvariti određeni napredak po pitanju igre i fizičke spreme igrača.
Jeste li tijekom priprema profilirali udarnu postavu ili ćete u nastavak prvenstva ući s većom rotacijom? Ima li igrača koji su vas posebno iznenadili ili se nametnuli?
Pancirov: Jesam i nisam. Vidio sam mogućnosti određenog broja igrača. Nažalost, neki su bili neredoviti u treniranju iz raznih razloga, stoga mislim da još uvijek nisam vidio sve kod njih. Naravno da imam nekakva razmišljanja, ali nikome od igrača nisu zatvorena vrata udarnog sastava. Ne bih imenovao pojedince, ali rekao bih da je vratarska pozicija kvalitetno popunjena sa dva jako dobra vratara.
Koji je realni cilj Mraclina u proljetnom dijelu sezone?
Pancirov: Mislim da nam svima u klubu mora biti prioritet osigurati ostanak u ligi i kvalitetno skenirati kadar sa kojim raspolažemo. Gledajući tablicu, realno bi mogli doći do 6. mjesta. Ali mislim da se ne trebamo opterećivati s takvim ciljevima, već nastojati bez stresa ploviti ligom i pokušati se kvalitetno prezentirati u kupovima NSVG i NSZŽ.
Kakav Mraclin možemo gledati na proljeće – orijentiran na agresivu i presing ili strpljiv i taktički discipliniran?
Pancirov: Od Mraclina se može očekivati da će u svaku utakmicu ući ambiciozno, na pobjedu! Ovisi i o suparniku na koji ćemo način pokušati ostvariti željeni cilj. Mraclin će sigurno svima biti veliki izazov!
Postoji li segment igre koji vas najviše brine uoči prvog kola, Stupnik na gostovanju – tranzicija, realizacija, prekidi?
Pancirov: Ne brine me ništa od navedenog, ali svjestan sam da ekipa ima ogroman prostor za napredak u segmentima koje ste naveli. Vjerujem u znanje i inteligenciju naših igrača i pokušati ćemo im kroz treninge usaditi mirnoću i vjeru u vlastite mogućnosti. U Stupnik dolazimo ambiciozno i nastojati ćemo biti mi ekipa koja će teren napustiti uzdignutih ruku.
Pred NK Mraclin je proljeće u kojem će se tražiti stabilnost, kontinuitet i jasniji identitet igre. Dolaskom Marka Pancirova započelo je novo poglavlje, a prve prave odgovore dat će već uvodne prvenstvene utakmice. Ako Mraclin uspije smanjiti oscilacije, podići fizičku spremu i realizaciju, proljetni dio sezone mogao bi donijeti mirniju i rezultatski uspješniju priču nego što je to bio slučaj na jesen.
Moja županija
Gimnazija Velika Gorica i Srednja škola Ban Jelačić pobjednici na županijskom natjecanju u košarci 3×3
Pobjedničke ekipe plasirale su se na državno natjecanje.
Županijsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je jučer (srijeda, 04.03.2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.
Ravnateljica škole domaćina natjecanja Vesna Brkljačić u kratkom govoru je pozdravila natjecateljice i natjecatelje, kao i njihove voditelje(ice), zaželjela im uspješno sportsko nadmetanje te otvorila natjecanje.
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Natjecalo se šest škola u ženskoj konkurenciji: ŠSD Samoborac (Ekonomska, trgovačka i ugostiteljska škola Samobor), ŠSD Mladen Dananić (Srednja škola Dragutina Stražimira Sveti Ivan Zelina), ŠSD Martin (Srednja škola Dugo Selo), ŠSD Ban (Srednja škola Ban Jelačić Zaprešić), ŠSD GVG (Gimnazija Velika Gorica) i ŠSD Gorek (Ekonomska škola Velika Gorica). Sve ove škole, osim Gimnazije Velika Gorica, imale su svoje ekipe i u muškoj konkurenciji.
Utakmice su igrane u trajanju od 10 minuta, dužina napada 12 sekundi. Tri prvoplasirane ekipe u obje konkurencije nagrađene su odgovarajućim peharima i pojedinačnim medaljama. Pobjedničke ekipe plasirale su se na Državno natjecanje u košarci 3×3.
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon završetka službenog dijela natjecanja za sve sudionike natjecanja organiziran je zajednički ručak u Hotelu Garden Hill u Velikoj Gorici.
Županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće, 2025./2026.
DJEVOJKE Finale ŠSD GVG – ŠSD Mladen Dananić 14:2. Za 3. mjesto: ŠSD Ban – ŠSD Martin 14:3. MLADIĆI Finale ŠSD Ban – ŠSD Martin 19:10. Za 3. mjesto: ŠSD Gorek – ŠSD Mladen Dananić 19:2.
Foto galerija
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 04.03.2026. županijsko natjecanje srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sport
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
Bravo, Kurilovčani!
-
Vijestiprije 4 dana(EKSLUZIVNO) Goričan iz Dubaija – “Mediji krivo prenose, evo što se zapravo događa”
-
HOTNEWSprije 3 danaTko u Velikoj Gorici ima pravo na naknadu za troškove stanovanja?
-
Vijestiprije 2 danaVIDEO Novi napad u Dubaiju! Naši sugrađani sve snimili
-
Sportprije 5 danaGalovićev rani pogodak odveo Polet u četvrtfinale Kupa NSVG