Vijesti
PRVI DAN NASTAVE Ni maske, ni respiratorni problemi nisu ih spriječili da budu zajedno, najteže je ne smjeti zagrliti prijatelje
“Više od svega bih htjela da ostanemo u učionicama, ali i da situacija dozvoli da olabavimo mjere jer je ovako i učenicima i učiteljima neprirodno raditi.“
Prošlo je gotovo šest mjeseci otkad su učenici viših razreda sjedili zajedno u istoj učionici. Dug je to period nakon kojeg su se danas ponovno našli na jednom mjestu. I rekli bismo, sve je isto, ali ništa isto nije. Ulaz kod dvorane, a ne onaj glavni dočekao je 6.c Osnovne škole Eugena Kumičića. Nema grljenja, iako bi si najradije u zagrljaj svi poletjeli, a pogotovo razrednici koja ih je dočekala. Bez maske nema u školu, od sutra svi trebaju mjeriti tjelesnu temperaturu, nema nepotrebnog kretanja po prostorima škole, neko novo normalno, ali sve je bolje od nastave na daljinu.
– Bilo mi je neobično vidjeti kako se djeca po školi kreću u kolonama do svojih razreda. Lijepo je ponovno biti u razredu, vidjeti sve prijatelje uživo, normalno razgovarati, iako bi bilo ljepše da ne moramo nositi maske. Svi smo bili ljubomorni na dečka iz razreda koji je donio liječničku potvrdu da ne mora nositi masku u školi iz zdravstvenih razloga. Razrednica nam je objasnila kako će izgledati nova školska godina i nova pravila ponašanja u školi za vrijeme korone. Očekujem teže gradivo u šestom razredu, ali veselim se tome! Volim izazove i nadam se da ćemo ovu godinu provesti u školskim klupama, a ne kod kuće pred računalom i tabletom – rekla je jedna od učenica ovog razreda.
Roditelji su, što je potpuno normalno, zabrinuti, ali zajedno s djecom, nadaju se najboljem.
– Kao roditelj učenice šestog razreda i jednog prvašića, bojim se kako će izgledati školska godina pred nama. Iako su organizirali u školi tzv. “balončiće”, kako se djeca ne bi miješala, ta ista djeca dane provode s braćom i sestrama iz drugih razreda, a u popodnevnim satima se druže na treninzima nogometa, plivanja, satovima plesa…pa mi se čini nemoguće osigurati nemiješanje djece. Brinem se i kako će izgledati školski dan jednog prvašića u razredu s 28 djece, koji će cijeli dan provesti u razredu bez izlazaka osim na toalet…Sve u svemu, očekujem odgovorno ponašanje svakog pojedinca kako bismo što prije završili korona sagu i vratili se starom normalnom – istaknula je jedna mama.
Profesorici Tihani Skozrit ovo je prva generacija učenika kojima je razrednica, vrlo malo vremena u prošloj školskoj godini, što zbog štrajka, što zbog korone provela je sa svojim tada 5.c, i s nestrpljenjem je, kao i djeca dočekala današnji dan. Narasli su, drugačiji su, ali evo ih svi su tu –u istom razredu.
– Sretna sam s učenicima u učionici, nesretna što im moram dati upute koje su u suprotnosti s pedagoškim standardima, a često i s humanim odnosom prema djeci. Naravno, to djeca ne moraju znati, treba im pružiti osjećaj sigurnosti i radosti. Ipak, moram priznati da nije bilo lako ni meni ni učenicima provesti samo ova tri sata pod maskama. Alternativa je online nastava koju ni ja, ni učenici ne želimo budući da uskraćuje gotovo sve zbog čega škola postoji. Sjetimo se koliko je takav način nastave bio iscrpljujuć za sve, učitelje, učenike i roditelje, a rezultat nije bio zadovoljavajuć. Naša škola se prilično dobro organizirala u vrijeme nastave na daljinu, ali mislim da je na državnoj razini trebalo bolje pripremiti eventualni prelazak na online nastavu, a ne opet prepustiti individualnom trudu i kreativnosti učitelja. Više od svega bih htjela da ostanemo u učionicama, ali i da situacija dozvoli da olabavimo mjere jer je ovako i učenicima i učiteljima neprirodno raditi – kaže Skozrit.
U ovaj razred ide i dijete s teškim respiratornim problemima pred kojim će, kao i pred njegovim roditeljima biti puno izazova, više nego ikad. Ali spremni su.
– Sretna sam što je nastava krenula „normalno“. Djeci je mjesto u školi. Kao roditelj djeteta s respiratornim problemima jako sam zabrinuta, u strahu, iščekivanju…On kaže da mu je bilo jako lijepo danas, najteže od svega je bilo stalno imati masku na licu, ne dodirnuti nikoga. Maska mu stvara veliki problem, ali po preporuci doktora bolje je da je ima nego nema jer prvenstveno štiti sebe, a onda i sve ostale. Nama je to unatoč tome bilo teško prihvatiti jer teško diše ispod nje. Dok je stanje normalno i dok je sve pod kontrolom, prema doktorima bolje je da sudjeluje u nastavi u učionici, a ne online, no na prve naznake šmrcanja, kašljucanja on može odmah izaći iz škole, ne mora značiti da je bolestan, ali mi ga odmah moramo povući van da ne bi bilo nekih problema. Alergičar je, naučili smo živjeti s tim, pije lijekove, drži to pod kontrolom, ali ponavljam, najteže od svega je ta maska koju mora imati i kako god morat će se naučiti živjeti s njom, iako zbog nje sad puno češće mora koristiti pumpicu za disanje. On je jako sretan i što je među svojim prijateljima, što će vidjeti sve profesore, a kako kaže na nastavi u školi su koncentriraniji nego na nastavi daljinu. Novo normalno mi je nenormalno, školsku godinu vidim kao veliki izazov, velika odricanja i veliki trud i rad, no najvažnije je da se svi složimo zajedno i da idemo dalje – kaže mama koja će zasigurno među svima nama najviše strepiti za svoje dijete i njegove prijatelje iz razreda.
Prvi dan je iza nas, a sad treba ići dan po dan. U međusobnom razumijevanju i podršci za dobrobit naše djece, jer kako je rekao Erazmo Roterdamski „Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladih.“
HOTNEWS
Mladi inovatori stižu na I3G u Ivanić-Grad
Službeno otvorenje predviđeno je za ponedjeljak, 19. svibnja u 11 sati, dok će izložba biti otvorena za posjetitelje oba dana od 10 do 19 sati.
HOTNEWS
Predstavljene braniteljskih udruga iz Velike Gorice: ‘Zadaća je da čuvamo i širimo povijesnu istinu’
To nije bila samo hrabrost, to je bila snaga, odlučnost, istinska i bezuvjetna ljubav prema domovini.
Okupljanjem u Spomen-parku 153. brigade Hrvatske vojske u Velikoj Buni javnosti je predstavljen rad braniteljskih udruga s područja Velike Gorice, a ujedno je najavljen i program ovogodišnjeg Dana branitelja grada Velike Gorice koji će biti obilježen u nedjelju, 10. svibnja.
Na događanju su se okupili predstavnici brojnih braniteljskih udruga, gradski dužnosnici te članovi lokalne zajednice. Cilj susreta bio je podsjetiti na ratni put hrvatskih branitelja, ali i predstaviti današnje aktivnosti udruga koje čuvaju uspomenu na Domovinski rat i njegove vrijednosti.
Emotivna svjedočanstva i poruke zahvalnosti hrvatskim braniteljima
Pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić istaknula je osobno sjećanje iz ratnog razdoblja: „Rođena sam 1991. godine i zaista se ne sjećam tih ratnih događanja u potpunosti, ali jedno sjećanje mi je ostalo. Kako sam kao mala djevojčica iz vrtića morala trčati u sklonište. Bila sam dijete, nesvjesna prave opasnosti, nesvjesna stvarnosti koja nas je okruživala. Danas, gledajući iz perspektive odrasle osobe, shvatila sam što ste vi sve prošli“, rekla je. Dodala je i kako žrtva branitelja nikada ne smije biti zaboravljena: „To nije bila samo hrabrost, to je bila snaga, odlučnost, istinska i bezuvjetna ljubav prema domovini. Mnogi su ostavili svoje žene, muževe i djecu kako bi branili ono najvrijednije. Svoj dom, svoju obitelj i svoju domovinu. To se nikada neće zaboraviti.“
Zamjenik gradonačelnika Neven Karas naglasio je kako je ovogodišnji fokus stavljen upravo na braniteljske udruge i njihov doprinos zajednici: „Naš cilj je ove godine dati naglasak upravo na vas koji ste tu, braniteljske udruge, jer o domovinskom ratu se puno govori, dosta se zna, iako nikad nije dovoljno. Zato je ovo danas zamišljeno da se uoči Dana branitelja Grada Velike Gorice uživa u društvu predstavnika svih braniteljskih udruga s područja našeg grada“, rekao je Karas. Predstavio je i program nedjeljnog obilježavanja Dana branitelja grada Velike Gorice: „U nedjelju ćemo se svi zajedno okupiti na misi u našoj centralnoj crkvi, u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u 9 sati. Zatim ćemo u 10.30 položiti vijence i odati počast našim poginulim kolegama, a nakon toga, od 11 sati nadalje, svi zajedno, podružit ćemo se u Društvenom domu Pleso uz prigodnu okrepu.“
Braniteljske udruge predstavile rad i aktivnosti uoči Dana branitelja
Nakon uvodnog dijela programa predstavnici udruga ukratko su predstavili svoj rad, projekte i aktivnosti.
Željko Klasnić rekao je kako njihova Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Velika Gorica, okuplja oko 700 članova iz različitih postrojbi, među kojima su pripadnici Gromova, Tigrova, vojne policije i dragovoljci. Kao jedan od najznačajnijih projekata izdvojio je maraton na relaciji Pokupsko – Velika Gorica.
Predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata Grada Velike Gorice Biserka Stepanić podsjetila je da je njihova udruga osnovana 2000. godine te da je njezina glavna zadaća očuvanje uspomene na poginule, nestale i umrle branitelje.
O aktivnostima Nezavisnih dragovoljaca hrvatskih Zagrebačke županije – Podružnica Velika Gorica govorio je predsjednik Božidar Povoljnjak: „Manje-više, svi su naši članovi dragovoljci Domovinskog rata, koji su se uključili u ranijim danima, odnosno, 1991. godine u početku agresije na Hrvatsku. Imamo dosta aktivnosti, obilazimo ratišta naših poginulih kolega od Vukovara, Škabrnje do Banijskog ratišta. Imamo sportske aktivnosti. Ove godine ćemo imati 20. jubilarno kuglanje u čast i spomen na naše poginule branitelje“, rekao je.
Predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata Velika Gorica Robert Stepanić istaknuo je kako je cilj njihove udruge očuvanje istine o Domovinskom ratu te pomoć socijalno ugroženim članovima. Posebno je naglasio uključivanje mladih kroz novoosnovanu mladež udruge koja trenutno broji dvanaest članova.
Od sportskih projekata do edukacije mladih: udruge nastavljaju čuvati istinu o Domovinskom ratu
Povijest i djelovanje Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade Gromovi predstavio je umirovljeni pukovnik Ivan Krupec: „2. gardijska brigada Gromovi oformljena je 15. svibnja 1991. godine. Temeljna zadaća upravo te prve godine bila je obrana Korduna i Banovine, onaj strateški trokut Zagreb-Sisak-Karlovac“, rekao je Krupec, dodavši kako je udruga posebno ponosna na europski projekt „Budimo zajedno“, kroz koji se pružala pomoć braniteljima u potrebi.
Predsjednik Udruge VG branitelji Vinko Cerovski, poručio je kako je glavna zadaća njihove udruge očuvanje sjećanja na poginule i preminule branitelje te zaštita istine o Domovinskom ratu. O radu Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Zračne luke Zagreb govorio je predsjednik Neno Mirenić, istaknuvši kako udruga skrbi o starijim članovima i pomaže braniteljima kojima je potrebna zdravstvena i socijalna pomoć. Među mlađim udrugama predstavila se i Udruga djece hrvatskih branitelja Grada Velike Gorice, osnovana prije tri mjeseca. Predsjednica Tea Kunjas rekla je kako udruga trenutno okuplja 26 članova te radi na edukativnim i kulturnim programima kojima se mladim generacijama prenosi istina o Domovinskom ratu.
Na kraju predstavljanja predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade Hrvatske vojske – Velika Gorica Ivan Zagorac najavio je ovogodišnje projekte udruge, među kojima su izrada monografije i spomen-obilježje u Slavonskom Brodu: „Zadaća svih nas je da čuvamo i širimo povijesnu istinu o domovinskom ratu, a posebno na naše poginule branitelje“, poručio je Zagorac.
Svoj dolazak na predstavljanje nisu bile u mogućnosti ostvariti Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – Ogranak Velika Gorica, Klub hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Velika Gorica te Udruga veterana, vojnika i domoljuba, a među udrugama koje djeluju na području grada istaknuta je i Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal
Sport
Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…
Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…
Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…
Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.
Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.
Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.
U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.
Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.
Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…
U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.
Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…
Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.
Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.
Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.
U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.
Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…
Vijesti
Najavljeni prekidi opskrbe vodom u dijelovima Velike Gorice i Mraclina
VG Vodoopskrba najavila je dva prekida opskrbe zbog rekonstrukcije cjevovoda.
CityLIGHTS
FOTO Lukino stado, jedna koza i čuvarica Lucka: “Moje pramenke su melem za dušu…”
Luka Antunović iz Velike Mlake uz privatni posao vodi i malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju. Kaže da je u sve ušao slučajno, a danas ima stado Ličkih pramenki, psa čuvara Lucku i kozu koja “drži red” među ovcama.
Razgovarala: Gianna Kotroman
Dok većina slobodno vrijeme pokušava pronaći daleko od posla, Luka Antunović iz Velike Mlake mir pronalazi među ovcama. Vlasnik tvrtke za palete već nekoliko godina vodi i svoje malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju, gdje danas drži oko 140 ovaca.
“Prvo sam kupio zemlju, a onda se otvorila mogućnost da imam više ovaca i tako je sve krenulo. Danas je malo ljudi koji se žele baviti ovčarstvom, a janjetina je tražen proizvod”, govori.
Njegovo stado čine isključivo Ličke pramenke, autohtona pasmina za koju kaže da ju je odabrao zbog otpornosti na zimu. Ovce preko dana borave na pašnjaku, a noći provode u nastambi i štali koju je prošle godine uspio izgraditi uz pomoć sredstava iz fondova.
Iako ovčarstvo mnogima djeluje romantično, Luka kaže da posao nije ni lagan ni jeftin. Najzahtjevniji dio je šišanje ovaca pa za taj posao angažira čovjeka koji to profesionalno radi. Stado hrani kukuruzom, ječmom, zobi i sijenom, a redovito prolaze i veterinarske preglede.
Najviše problema, dodaje, imao je s lisicama koje su znale odnijeti mlade janjce. U kraju ima i čagljeva pa je zato nabavio hrvatskog ovčara Lucku, koja sada vjerno čuva stado.
Na imanju se, osim ovaca, našla i jedna koza.
“Moj susjed je to nabavio, ali nije imao uvjete za nju pa ju je doveo k meni, sad je ona vođa na čelu kolone, ona je šefica”, smije se Luka.
Iako su ovce dio posla i dodatnog prihoda, priznaje da mu znače puno više od toga.
“Ovčice su mi melem za dušu, opuštaju malo i psihički nakon cjelodnevnog posla. Lijepo je gledati kako pasu, a ima nekih koje mame odbace pa znaju doći i pod ruku”.
Problem predstavlja i vuna jer kupaca gotovo nema. Ipak, surađuje s jednom umjetnicom koja izrađuje lutke i koristi upravo vunu Ličke pramenke za izradu kose na figurama.
A među svim iskustvima koja je doživio, jedno će posebno pamtiti.
“Bio sam na moru kad me navečer nazvao voditelj Zoološkog vrta u Maksimiru i pitao jesam li izgubio ovna. Nisam znao o čemu govori. Na kraju se ispostavilo da je ovan kojeg sam prodao ljudima iz Nepala, pobjegao jer ga nisu dobro vezali pa je trčao po Zagrebu. Našli su me preko oznake na njemu”, prisjeća se Luka.
Dodaje kako mu se javila čak i žena iz Švicarske koja je htjela kupiti tog ovna. No, kaže, životinja je već bila obećana novim vlasnicima pa od prodaje nije bilo ništa.
-
HOTNEWSprije 2 danaFOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’
-
Vijestiprije 2 danaFOTO Kamion zapeo u križanju kod Petrola, stvorila se velika kolona
-
Vijestiprije 1 danU petak ujutro dio Velike Gorice ostaje bez struje – evo gdje će se odvijati radovi
-
Priča iz kvartaprije 3 danaLegenda o RVG-u: ‘I najveće zvijezde radije su dolazile k nama nego na HRT…’