Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Više od 2,8 milijardi eura izdvojile su hrvatske županije za obrazovanje tijekom prošle godine, što je najveći iznos dosad, pokazuje analiza proračunskih podataka Ministarstva financija. Među županijama koje su najviše povećale ulaganja nalazi se i Zagrebačka županija, dok je Velika Gorica ponovno među gradovima koji za obrazovanje izdvajaju najviše novca.

Kako prenosi Župan.hr, prema podacima za 2025. godinu, Zagrebačka županija za obrazovanje je izdvojila 128,2 milijuna eura, čime se svrstala među pet županija s najvećim ulaganjima u Hrvatskoj. U odnosu na godinu ranije, sredstva su povećana za gotovo 23 milijuna eura, što je jedan od najvećih nominalnih rastova na nacionalnoj razini.

Istodobno, hrvatski gradovi su za obrazovanje izdvojili više od 2,3 milijarde eura, odnosno više od 400 milijuna eura više nego godinu prije. Čak 110 od ukupno 128 gradova povećalo je ulaganja, ponajviše zbog projekata gradnje i dogradnje škola te sportskih dvorana financiranih europskim sredstvima, piše Gradonačelnik.hr.

Kada se iz usporedbe izuzme Zagreb, najveća izdvajanja bilježi Split, a među deset gradova koji su za obrazovanje izdvojili najviše novca našla se i Velika Gorica.

Prosječno su županije prošle godine povećale izdvajanja za 17,1 %, gradovi za 25 %, a općine za čak 68 %, što se ponajprije povezuje s velikim investicijskim ciklusom u školsku infrastrukturu i uvođenjem jednosmjenske nastave.

Nakon sunčanog i vrlo toplog početka dana, u poslijepodnevnim i večernjim satima, mjestimice su mogući pljuskovi s grmljavinom, javlja Kristijan Božarov s portala “Kad će kiša”.

Jutarnja temperatura kretat će se između 13 i 17 stupnjeva, dok će se tijekom dana zagrijati na 29 do 32 stupnja. Također, puhat će slab jugozapadni vjetar

Da bi se atmosfera mogla “zapaliti” u drugom dijelu dana, pokazuju i altokumulusi, oblaci koji izgledaju poput razbacanih čuperaka na plavom nebu. Iako na prvi pogled djeluju bezazleno, među meteorolozima imaju poseban status jer često najavljuju razvoj grmljavinskih pljuskova.

Lovci na oluje posebno obraćaju pažnju na altokumuluse castellatuse za koje vrijedi pravilo da njihova pojava oko podneva često znači da bi kasno poslijepodne ili navečer moglo doći do jačeg grmljavinskog razvoja.

Naime, kako sunce tijekom dana zagrijava tlo, topli zrak počinje se dizati. Kada se spoji s nestabilnim slojevima zraka na visini, oblaci se vrlo brzo razvijaju u velike grmljavinske sustave koji donose pljuskove, munje i jak vjetar.

Da takve promjene vremena mogu donijeti i neugodna iznenađenja, podsjeća iskustvo naše čitateljice Eve iz Donjeg Podotočja nakon ranijeg nevremena koje je pogodilo naše krajeve ovog tjedna.

“Dudovo stablo palo mi je na auto u dvorištu. Muž i ja baš smo planirali kupiti drva pa smo se našalili da nam je drvo doslovno palo s neba”, ispričala je Eva.

Hoće li se sutrašnje nestabilnosti razviti u ozbiljnije nevrijeme, pokazat će poslijepodnevni i večernji sati, no jedno je sigurno, vrijedi povremeno podignuti pogled prema nebu.

U prometnoj nesreći koja se dogodila u petak oko 18:55 sati u Pokupskom teško je ozlijeđen 25-godišnji vozač osobnog automobila. Nakon sudara s traktorom prevezen je u KBC Zagreb, gdje su mu liječnici utvrdili teške ozljede.

Prema rezultatima policijskog očevida, mladić je automobilom zagrebačkih registarskih oznaka vozio kroz Pokupsko te dolaskom do raskrižja s Ulicom Božurići nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti te nije uspio na vrijeme zaustaviti vozilo.

Uslijedio je nalet na prednji lijevi kotač traktora kojim je upravljao 21-godišnjak. Traktor se u tom trenutku kretao južnim dijelom kolnika te je neposredno prije nesreće usporavao i skretao udesno.

Također, policija je tijekom očevida utvrdila i da vozač automobila nije koristio sigurnosni pojas.

Gradska društva Crvenog križa diljem Zagrebačke županije tijekom lipnja ponovno organiziraju niz akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Akcije počinju 1. lipnja u Samoboru, a završavaju 29. lipnja u Dugom Selu.

Mjesec započinje s dva termina u Samoboru, 1. i 2. lipnja, nakon čega akcija 9. lipnja stiže u Zaprešić, u prostoru Novih dvora. Dva dana kasnije, 11. lipnja, krv će se moći darovati i u Sportskom centru u Svetoj Nedelji.

Najviše aktivnosti predviđeno je sredinom mjeseca. Tako će 15. lipnja akcije biti organizirane u Križu, Novoselcu i Vrbovcu, dok su za 16. i 17. lipnja zakazani termini u Spomen domu Alojza Vulinca u Ivanić-Gradu. Istoga dana, 17. lipnja, akcija će se održati i u Savskom Marofu. Darivatelji će potom 19. lipnja krv moći darovati u Glazbenoj školi Jastrebarsko.

Na red zatim dolazi Velika Gorica, gdje su predviđena tri termina u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Velika Gorica. Akcije će se održati 23. lipnja od 9 do 14 sati, 24. lipnja od 12 do 18 sati te 25. lipnja od 13 do 19 sati.