Ovog tjedna u jednoj je gradskoj školi obilježena doista posebna obljetnica. Generacija koja je 1963.godine završila osnovno obrazovanje u prvoj novoizgrađenoj školi u Velikoj Gorici, proslavila je svoju jubilarnu, 60.godišnjicu male mature! A posebna obljetnica traži i poseban program, koji je za 43-oje slavljenica i slavljenika tog dana prigodno i krenuo iz nekadašnje Osnovne škole Velika Gorica koja danas nosi ime Eugena Kvaternika.

Tamo su im dobrodošlicu poželjeli učenici 4.a i b razreda s učiteljicama, Nadicom Sedmak Velkovski i Katicom  Vlahinić. I dok je prva generacija ponovo sjela u školske klupe, nova ih je, kroz recitacije, šaljive igrokaze i pjesmu, podsjetili na, kako kaže parafrazirana stara narodna, ‘najljepše đačko doba’.

Foto: 60.obljetnica male mature generacije 1963.g. /OŠ Eugena Kvaternika

– Ovaj put je bio baš jako dobar program, jer je bilo i u školi.  Učiteljice i djeca su nam priredili divan program, jako smo zahvalni. Bilo je tu puno suza, emocija. Putem projektora smo gledali naše fotografije u rasponu 40 godina, od školskih dana, do naših obljetnica. Simulirali smo i školski sat, prozivali smo sve, bez obzira bili tamo prisutni ili su nas, nažalost, već napustili. Njih smo se prisjetili minutom šutnje – ispričala nam je Marija Peuc, organizatorica ‘jubilarke’, ali i svih zadnjih fešti generacije ’63-će, koje su krenule s 25. godišnjicom male mature, 1988.godine. I tako svakih pet godina.

Foto: 60.obljetnica male mature generacije 1963. /OŠ Eugena Kvaternika

– U organizaciji naših obljetnica su i bračni par Ivaci, a ovog puta se uključila i Olgica Kosić, Stjepan Kos i Katica Radočaj. Mi smo vam jedna zgodna, kompaktna ekipa, proglasili smo se čistim Turopoljcima, jer ta prva generacija u novoj školi, došla je sa svih krajeva, s Plesa, iz Gradića, Kurilovca, Rakarja, Kobilića, Novog Čiča i mi iz Velike Gorice, bilo nas je sve skupa oko 150 u 8. a, b i c razredu – prisjeća se naša sugovornica.

Foto: 60.obljetnica male mature generacije 1963. OŠ Velika Gorica (danas OŠ Eugena Kvaternika)/privatni album

Otkriva i kako je u jednom razredu znalo biti čak do 36 učenika, što i ne čudi, obzirom da su pripadnici poslijeratne baby boom generacije kada nije bilo demografskih problema. Upravo se iz toga razloga nova škola i izgradila 1961.godine, pa je prva generacija u nju došla nakon brojnih selidbi po raznim lokacijama.

Zanimalo nas je i kojih se događaja generacija ’63. najviše prisjeća na svojim susretima.

– Sjećamo se, naravno, nekih školskih ljubavi i simpatija. Tako imamo jedan par koji su se u to doba simpatizirali i oni obavezno plešu cijelu večer na našim feštama. Prisjećamo se postupaka nekih učitelja. Nismo imali neke stroge, ali jedan se razred sjeća kako ih je učitelj matematike gađao kredom, a znao je i trokutom lupnuti po glavi, naravno, dečke kaj su bili zočesti. Ništa nije to bilo pretjerano. Bila je dobra disciplina, poštivali smo učitelje, pa nije bilo ni potrebe za nekim discipliniranjem.

Foto: 60.obljetnica male mature generacije 1963. /privatni album

Recimo markiranje je bilo događaj godine! Kad bi netko otišao sa sata, i još nekog poveo sa sobom, to su zbilja bili izuzeci. Bilo je to drugačije vrijeme, a ova reforma sada s cjelodnevnom nastavom predviđa povratak i domaćinstva što mi je drago, jer nama je domaćinstvo puno toga dobrog donijelo kao školski predmet, naučili smo puno životno korisnih stvari – priča nam Marija Peuc, koja je i sama čitav poslovni vijek provela u školstvu radeći kao učiteljica u Osnovnoj školi Pokupsko, zatim kao pedagoginja u školi u Vukovini, te do mirovine u zagrebačkoj Osnovnoj školi Dragutina Tadijanovića.

Zato ju je i ovaj povratak u školske klupe podsjetio na još neke, prilično velike, razlike u školovanju nekad i sad.

-Nije bilo ni puno odlikaša, u svakom od razreda njih pet, šest, a ne kao danas pola ili više od pola razreda. Bilo je puno ponavljača, pa su neki već u šestom razredu ostavili školovanje, bili su prestari, pa bi nastavili u večernjim školama. Vjerujem kako je do te promjene došlo kad je ocjena postala vezana uz bodove potrebne za upis u srednju školu. Tu treba nešto promijeniti, treba vidjeti zašto se toliko utječe na rad učitelja, samo učitelji od svih profesija ne mogu braniti profesionalnost svog posla, to nije u redu – ističe kao učiteljica u mirovini.

No, vraćamo se mi priči o slavljeničkoj generaciji, pa još doznajemo kako se viđaju oni i češće, a ne samo obljetnički, jer većina ih je ostala živjeti u rodnom gradu.

– Jako smo vezani uz ovaj kraj, družimo se, imamo i naše kavice petkom kad je sajam, manji broj ljudi naravno, a i drugi se međusobno druže. Jedan dio ljudi je nakon školovanjo otišao u inozemstvo, najviše u Njemačku, Kanadu, Australiju. Upravo nam naši gastarbajteri iz Njemačke financiraju neke ekstra stvari poput bedževa, muzike. Ove godine je posebno darežljiv bio naš Stjepan Kos, on je poznat po izradi umjetničkih predmeta u staklu, pa je tako ovog puta darivao kolegicama koje su nam organizirale školsku priredbu – otkriva nam sugovornica.

A što se ostatka proslave tiče, plesalo se i pjevalo, i to satima!

– Slavlje smo nastavili u pivnici Turopolje, gdje je bila večera, glazba, ples i obavezni turopoljski drmeš! Bome smo plesali četiri vure, od 18 do 22 sata, družili se, pričali, ipak ne možemo više plesati do zore, sve u skladu s godinama – uz smijeh nam za kraj otkriva Marija Peuc i poručuje kako je i njena, ali i želja cijele ekipe da 65. godišnjicu male mature proslave još veselije!

Foto: 60.obljetnica male mature generacije 1963. OŠ Velika Gorica (danas OŠ Eugena Kvaternika)/privatni album