Priča je, sva je prilika, išla ovako nekako: tata Dado Mazulović, nekad golman Radnika i još brojnih klubova, danas zadužen za održavanje terena, ali i reda i sigurnosti, došao je u “Pastuh” na klopu, a kćerkica Kjara, u tom trenutku desetogodišnjakinja, vrijeme je otišla ubiti vrata do, u kuglanu…

– Ha, ha, pa i nije bilo baš tako – odgovara nam danas 23-godišnja Kjara.

– Malo drukčije je ipak sve to počelo. I ja sam, kao i većina djece, u prvo pokušala s nekim drugim sportovima, popularnijim i raširenijim, jer kao djevojčica nisam doslovno ni znala da kuglanje kao sport postoji. Međutim, presudilo je to što je moja susjeda, imenjakinja Kjara, počela trenirati kuglanje. Odlučila sam otići s njom na trening i ostala sam do danas – priča Kjara.

Krenula je u velikogoričkom Kuglačkom klubu Radnik, danas trećeligašu, no vrlo brzo je postalo jasno da je njezin talent za kuglanje prerastao uvjete u kojima je naš klub funkcionirao. Dvije godine Kjara se zadržala u Radniku, pa u dogovoru s roditeljima, tatom Dadom i mamom Renatom, odlučila napraviti novi korak.

– Mami i tati moje kuglanje je jako važno, cijeli život su mi velika podrška. Tata se malo više razumije, više prati i gleda, a mama navija od doma – opisuje obiteljsku “podjelu posla” Kjara i nastavlja:

– Da, krenula sam u Radniku, a zatim otišla u klub koji se tad zvao Zagreb Zaboky. U međuvremenu je promijenio ime i sad se zove Admiral Zagreb, ali riječ je o istom klubu. I tu sam već deset godina, radim i treniram s trenerom Damirom Fučkarom, čovjekom kojem se svi skupa u klubu istinski divimo, on je naš najveći uzor. Čovjek ima 65 godina i aktivno igra našu prvu ligu! Ali to je i najbolje u kuglanju, tu nema roka trajanja. Možeš igrati dok god te tijelo služi – govori nam Kjara.

U kuglanju je, dakle, već više od 12 godina. Lako je izračunati da je to više od polovice njezina života, što će najbolje opisati koliko je kuglanje važno u njezinoj svakodnevnici. A kad je tako, naravno da dolaze i rezultati, pa je Kjara postala i juniorska reprezentativka Hrvatske. I to ne bilo kakva, već svjetskim zlatom ovjenčana reprezentativka. Zbog tog uspjeha, uostalom, bila je na prijemu u Gradu, kod gradonačelnika.

– Gradonačelnik nas je pozvao da nas nagradi i pohvali za sportske uspjehe, a mene je pozvao zbog uspjeha sa Svjetskog prvenstva prošle godine, kad smo osvojili zlatnu medalju – ističe Kjara i nastavlja:

– Bilo je to jedno posebno iskustvo i mogu slobodno reći vrhunac koji se može doseći u ovom sportu. Igrali smo u juniorskoj kategoriji U-23, nas šest u ekipi, a najopasnije protivnice bile su nam Njemice. Uostalom, Njemačka je centar svjetskog kuglanja, jako puno ulažu i praktički sva najvažnija i najveća natjecanja održavaju se tamo.

U Hrvatskoj se od kuglanja, naravno, baš i ne može živjeti, ali i po tom pitanju je upravo Njemačka neka vrsta obećane zemlje.

– U Hrvatskoj se definitivno ne može živjeti od kuglanja, ali zato se može napredovati, ostvarivati rezultate, pa te mogu vidjeti neki njemački klubovi, a tamo se može od toga živjeti. Jednog dana bih se voljela i ja oprobati u Njemačkoj, jer igrali smo već puno turnira po Njemačkoj i znam kako to funkcionira. Međutim, u ovom trenutku želim završiti fakultet, to mi je najvažnije, pa ćemo onda vidjeti – priča Kjara.

Studira ekonomiju i menadžment, ali nije to sve što želi od obrazovanja.

– Voljela bih biti dentalni tehničara, poslije fakulteta želim i to završiti, pa ćemo nešto iskombinirati. Ne bih se žalila da me put u životu odvede negdje na more…

Do tad, Kjara će i dalje funkcionirati na relaciji između Velike Gorice i Petrinje, u kojoj je trenutačno doma.

– I dok sam živjela u Gorici, često sam išla u Petrinju, odakle su mi korijeni, i sad sam tamo, ali ipak ću reći da je moj dom Velika Gorica. Iako, i Petrinju u svakom smislu osjećam kao svoj grad – govori mlada i uspješna sportašica koja u velikoj mjeri odudara od određenih stereotipa.

Ukratko, Kjara baš i ne izgleda kao netko koga ćete vizualizirati kad se spomene kuglačica… I zato se često susreće s čuđenjem kad spomene da se bavi ovim sportom.

– Da, često se ljudi začude, mnogi nemaju pojma da je kuglanje “pravi” sport, pa bude svakakvih pitanja, objašnjavanja… Ali već sam i naviknuta na to, jer čak i u Sportskoj gimnaziji, koju sam završila i koja mi je puno pomogla, bila sam jedina u generaciji koja je došla iz kuglanja – prisjeća se Kjara dana kad joj je život izgledao kudikamo kompliciranije nego sad.

– Otkad sam na fakultetu, sve je puno lakše, jer cijeli život mi je ritam bio ujutro škola – popodne trening. Puno mi je značilo što je škola u Sportskoj gimnaziji uvijek ujutro, pa bih nakon škole sjela na bus, provozala se tri stanice i otišla na treninga. I onda, kad završim, na bus za Goricu. Sad sam u Petrinji, treniram u Sisku, na utakmice idem u Zagreb i sve nekako lakše kombiniram – prepričava Kjara.

I dok je naš Radnik u trećeligaškom društvu, Kjara i njezin Admiral Zagreb natječu se u najvišem rangu.

– U kuglanju su zastupljene apsolutno sve starosne kategorije, to moram reći, i muškarci i žene… I tu smo negdje, u podjednakom broju. Dečki igraju svoju ligu, mi svoju, s istim brojem klubova. Igraju se i druga i treća liga, postoje i županijske lige, jako puno klubova, ali kuglana je uvijek premalo – požalila se Kjara.

I ako tu negdje spomeneš kuglane po shopping centrima, prilično popularne za široke mase, krenut će objašnjavanje…

– To je bowling, a ne kuglanje – kaže Kjara, pa počinje nabrajati sve razlike:

– Bowling je američko kuglanje, ima deset čunjeva, a kuglanje devet. Razlikuju se ti sportovi i u zaletu, i u težini kugle… Ma u svemu. Ima sličnosti, ali kuglaši ne znaju baš igrati bowling, jer tu kugla mora imati što veću rotaciju, a u kuglanju je važnije držati pravac. U bowlingu su rupe na kuglama, u kuglanju nisu…

U cijeloj ovoj priči posebno je važno što u sportu poput kuglanja nema previše teških ozljeda. Iako, bude ih, jer teška je kugla…

– Klinci kreću s najmanjim kuglama, od oko jednog kilograma, a kasnije je po uzrasnim kategorijama kugla sve veća. U seniorskom kuglanju teži oko tri kilograma, i to je isto u muškoj i ženskoj konkurenciji. Meni su ruke najviše stradale, od težine kugle pate i tetive, i zglobovi, ali ako si spreman, nema tu problema – završava Kjara.