Povežite se s nama

Sport

Prva dama VG kuglanja: Kjara ruši sve pred sobom…

Susjeda je krenula na kuglanje, otišla sam s njom i, evo, ostala više od polovice svoga života, kaže Kjara Mazulović (23), Velikogoričanka s petrinjskom adresom, aktualna svjetska juniorska prvakinja s hrvatskom reprezentacijom…

Objavljeno

na

Priča je, sva je prilika, išla ovako nekako: tata Dado Mazulović, nekad golman Radnika i još brojnih klubova, danas zadužen za održavanje terena, ali i reda i sigurnosti, došao je u “Pastuh” na klopu, a kćerkica Kjara, u tom trenutku desetogodišnjakinja, vrijeme je otišla ubiti vrata do, u kuglanu…

– Ha, ha, pa i nije bilo baš tako – odgovara nam danas 23-godišnja Kjara.

– Malo drukčije je ipak sve to počelo. I ja sam, kao i većina djece, u prvo pokušala s nekim drugim sportovima, popularnijim i raširenijim, jer kao djevojčica nisam doslovno ni znala da kuglanje kao sport postoji. Međutim, presudilo je to što je moja susjeda, imenjakinja Kjara, počela trenirati kuglanje. Odlučila sam otići s njom na trening i ostala sam do danas – priča Kjara.

Krenula je u velikogoričkom Kuglačkom klubu Radnik, danas trećeligašu, no vrlo brzo je postalo jasno da je njezin talent za kuglanje prerastao uvjete u kojima je naš klub funkcionirao. Dvije godine Kjara se zadržala u Radniku, pa u dogovoru s roditeljima, tatom Dadom i mamom Renatom, odlučila napraviti novi korak.

– Mami i tati moje kuglanje je jako važno, cijeli život su mi velika podrška. Tata se malo više razumije, više prati i gleda, a mama navija od doma – opisuje obiteljsku “podjelu posla” Kjara i nastavlja:

– Da, krenula sam u Radniku, a zatim otišla u klub koji se tad zvao Zagreb Zaboky. U međuvremenu je promijenio ime i sad se zove Admiral Zagreb, ali riječ je o istom klubu. I tu sam već deset godina, radim i treniram s trenerom Damirom Fučkarom, čovjekom kojem se svi skupa u klubu istinski divimo, on je naš najveći uzor. Čovjek ima 65 godina i aktivno igra našu prvu ligu! Ali to je i najbolje u kuglanju, tu nema roka trajanja. Možeš igrati dok god te tijelo služi – govori nam Kjara.

U kuglanju je, dakle, već više od 12 godina. Lako je izračunati da je to više od polovice njezina života, što će najbolje opisati koliko je kuglanje važno u njezinoj svakodnevnici. A kad je tako, naravno da dolaze i rezultati, pa je Kjara postala i juniorska reprezentativka Hrvatske. I to ne bilo kakva, već svjetskim zlatom ovjenčana reprezentativka. Zbog tog uspjeha, uostalom, bila je na prijemu u Gradu, kod gradonačelnika.

– Gradonačelnik nas je pozvao da nas nagradi i pohvali za sportske uspjehe, a mene je pozvao zbog uspjeha sa Svjetskog prvenstva prošle godine, kad smo osvojili zlatnu medalju – ističe Kjara i nastavlja:

– Bilo je to jedno posebno iskustvo i mogu slobodno reći vrhunac koji se može doseći u ovom sportu. Igrali smo u juniorskoj kategoriji U-23, nas šest u ekipi, a najopasnije protivnice bile su nam Njemice. Uostalom, Njemačka je centar svjetskog kuglanja, jako puno ulažu i praktički sva najvažnija i najveća natjecanja održavaju se tamo.

U Hrvatskoj se od kuglanja, naravno, baš i ne može živjeti, ali i po tom pitanju je upravo Njemačka neka vrsta obećane zemlje.

– U Hrvatskoj se definitivno ne može živjeti od kuglanja, ali zato se može napredovati, ostvarivati rezultate, pa te mogu vidjeti neki njemački klubovi, a tamo se može od toga živjeti. Jednog dana bih se voljela i ja oprobati u Njemačkoj, jer igrali smo već puno turnira po Njemačkoj i znam kako to funkcionira. Međutim, u ovom trenutku želim završiti fakultet, to mi je najvažnije, pa ćemo onda vidjeti – priča Kjara.

 

Studira ekonomiju i menadžment, ali nije to sve što želi od obrazovanja.

– Voljela bih biti dentalni tehničara, poslije fakulteta želim i to završiti, pa ćemo nešto iskombinirati. Ne bih se žalila da me put u životu odvede negdje na more…

Do tad, Kjara će i dalje funkcionirati na relaciji između Velike Gorice i Petrinje, u kojoj je trenutačno doma.

– I dok sam živjela u Gorici, često sam išla u Petrinju, odakle su mi korijeni, i sad sam tamo, ali ipak ću reći da je moj dom Velika Gorica. Iako, i Petrinju u svakom smislu osjećam kao svoj grad – govori mlada i uspješna sportašica koja u velikoj mjeri odudara od određenih stereotipa.

Ukratko, Kjara baš i ne izgleda kao netko koga ćete vizualizirati kad se spomene kuglačica… I zato se često susreće s čuđenjem kad spomene da se bavi ovim sportom.

– Da, često se ljudi začude, mnogi nemaju pojma da je kuglanje “pravi” sport, pa bude svakakvih pitanja, objašnjavanja… Ali već sam i naviknuta na to, jer čak i u Sportskoj gimnaziji, koju sam završila i koja mi je puno pomogla, bila sam jedina u generaciji koja je došla iz kuglanja – prisjeća se Kjara dana kad joj je život izgledao kudikamo kompliciranije nego sad.

– Otkad sam na fakultetu, sve je puno lakše, jer cijeli život mi je ritam bio ujutro škola – popodne trening. Puno mi je značilo što je škola u Sportskoj gimnaziji uvijek ujutro, pa bih nakon škole sjela na bus, provozala se tri stanice i otišla na treninga. I onda, kad završim, na bus za Goricu. Sad sam u Petrinji, treniram u Sisku, na utakmice idem u Zagreb i sve nekako lakše kombiniram – prepričava Kjara.

I dok je naš Radnik u trećeligaškom društvu, Kjara i njezin Admiral Zagreb natječu se u najvišem rangu.

– U kuglanju su zastupljene apsolutno sve starosne kategorije, to moram reći, i muškarci i žene… I tu smo negdje, u podjednakom broju. Dečki igraju svoju ligu, mi svoju, s istim brojem klubova. Igraju se i druga i treća liga, postoje i županijske lige, jako puno klubova, ali kuglana je uvijek premalo – požalila se Kjara.

I ako tu negdje spomeneš kuglane po shopping centrima, prilično popularne za široke mase, krenut će objašnjavanje…

– To je bowling, a ne kuglanje – kaže Kjara, pa počinje nabrajati sve razlike:

– Bowling je američko kuglanje, ima deset čunjeva, a kuglanje devet. Razlikuju se ti sportovi i u zaletu, i u težini kugle… Ma u svemu. Ima sličnosti, ali kuglaši ne znaju baš igrati bowling, jer tu kugla mora imati što veću rotaciju, a u kuglanju je važnije držati pravac. U bowlingu su rupe na kuglama, u kuglanju nisu…

U cijeloj ovoj priči posebno je važno što u sportu poput kuglanja nema previše teških ozljeda. Iako, bude ih, jer teška je kugla…

– Klinci kreću s najmanjim kuglama, od oko jednog kilograma, a kasnije je po uzrasnim kategorijama kugla sve veća. U seniorskom kuglanju teži oko tri kilograma, i to je isto u muškoj i ženskoj konkurenciji. Meni su ruke najviše stradale, od težine kugle pate i tetive, i zglobovi, ali ako si spreman, nema tu problema – završava Kjara.

Sport

FOTO Prva pobjeda Posavca u proljetnoj polusezoni

Objavljeno

na

Objavio/la

Posavec je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e zabilježio minimalnu pobjedu 1:0 u susretu s Banom Jelačićem iz Banova, strijelac je bio kapetan Matija Breščaković.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prva pobjeda u proljetnoj polusezoni 2025. zabilježena je nakon 4 uzastopna poraza (Pribić 0:3, Rakovec 0:4, Jamnica 0:5, Lonja 0:4) i dva remija (Dinamo Hidrel 1:1, Mladost Obrezina 3:3).

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pogodak za pobjedu u 76. minuti uslijedio je nakon ubačaja iz kuta, M.Breščaković je u skoku glavom loptu poslao pod gredu preko ruku vratara Renata Brlekovića. Gosti su u posljednjih petnaestak minuta uporno pokušavali doći do izjednačenja, ali obrana domaćih dobro je reagirala i spriječila poravnanje. Također treba spomenuti i vratara Patrika Strnića, koji se istakao s nekoliko pravovremenih i sigurnih intervencija.

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Lekneno, 19.04.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-22.kolo: NK Posavec (Orle)-NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Posavec (22 9 4 9  33:37 31) je s 31 bodom na 7. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1. županijska nogometna liga 2024./2025., 22. kolo

NK Posavec (Orle) – NK Ban Jelačić (Banovo) 1:0 (0:0)

Lekneno. Gledatelja 50. Subota, 19.04.2025., 17 sati. Glavna sutkinja: Marija Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tin Radek i Daniel Vidmar (obadva iz Domaslovca). Delegat: Stjepan Petrac (Gornja Lomnica). Strijelci: 1:0 – M.Breščaković (76).

POSAVEC: Strnić, T.Jakovljević, M.Breščaković (cap.), J.Rajić (od 80. Desput), J.Breščaković (od 46. Žugaj), Milatović (od 60. Lucin), Ćuća (od 80. A.Breščaković), Delač, Brtan, M.Jakovljević, Musolli. Trener: Nino Matković.

BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Mladen, Uremović, G.Trošić (cap.), Svečak (od 41. Z.Tarandek), Ćosić (od 75. Mikulić), Benedek, Ivčin (od 56. Badenić), Petak. Trener: Alen Zidarić

Nastavite čitati

Sport

Najlošije izdanje Mraclina ove sezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Mraclin je na domaćem terenu pružio najslabiju partiju ove sezone, što je Moslavac iz Popovače znao iskoristiti i zasluženo odnijeti sva tri boda s Nove grabe. Gosti su djelovali kompaktnije, agresivnije i odlučnije, dok su domaći ostali bezidejni i neprepoznatljivi – favorit tek na papiru.
Već u prvom poluvremenu gosti dolaze do vodstva nakon kornera, kada je Luka Horvat nadvisio domaću obranu i glavom pogodio za 0:1. Mraclin nikako nije uspijevao pronaći pravi ritam, a jedinu pravu šansu kreirao je tek kasnije u susretu.
U nastavku utakmice, u 56. minuti, Moslavac povećava vodstvo nakon brze kontre koju preciznim udarcem s desne strane završava Fran Acel za 0:2. Tek u 76. minuti Mraclin dolazi do gola – Marko Rakas sjajno je proigrao Marka Đurašića koji zabija za 1:2 i vraća tračak nade domaćima.
Ipak, sve je riješeno u samoj završnici susreta, kada Zvonimir Filipović koristi još jednu kontru i postavlja konačnih 1:3 za Moslavac.
Zaslužena pobjeda gostiju, dok se Mraclin nije mogao nikako pronaći u ovoj utakmici.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 23. kolo

MRACLIN – MOSLAVAC 1:3

SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Turkalj (Kutina). Pomoćnici: Križe i Muža.

STRIJELCI: 0:1 – Horvat (37), 0:2 – Acel (56), 1:2 – Đurašić (76), 1:3 – Filipović (88).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Brdek, Ivanković, Borovac, Matić (od 79. Grižić), Godinić (od 63. Đurašić), Hajduk (od 63. Rakas). Trener: Marko Biljan.

MOSLAVAC: Sliško, Burić, Vejin, Acel (0d 90. Miletić), Klekovac (od 46. Korečić), Bertina, Fumić, Horvat, Krznarić, Hrnčević (od 75. Bekavac), Filipović. Trener: Marijan Dužić.

Nastavite čitati

Sport

Konačno, konačno, konačno! Velika gorička nogometna subota!

Konačno je Gorica pobijedila u gostima, konačno je Gorica pobijedila u Osijeku, konačno Gorica nije ni deveta ni deseta… Potez odluke za veliku pobjedu na veliku subotu povukao je strijelac za 1-0 Adrion Pajaziti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Okruženi zvižducima, uvredama, ljutnjom, čak i bijesom, nogometaši Gorice na Opus Areni su – slavili! Sa širokim osmijesima na licima jedan drugima su letjeli u zagrljaj, uživali u trenutku, jer sve to što se događalo na tribinama ionako nije bilo upućeno njima. Goričani su svoj dio posla odradili koji trenutak ranije, onog momenta kad je sudac Duje Strukan označio da je kraj, da je Gorica pobijedila u Osijeku!

Brojali smo ranije dana i nabrojali čak 2401 dan od posljednjeg puta kad se to dogodilo, cijelih 12 utakmica zaredom Gorica nije znala pronaći recept za pobjedu u gradu na Dravi, ali ove Velike subote uspjela je u tome. Trenutak odluke dogodio se u 30. minuti, Adrion Pajaziti prometnuo se u junaka susreta, baš kao što je tog 19. rujna 2018. učinio Lukasz Zwolinski.

Znala je Gorica uzimati mjeru Osijeku na svome terenu, frustriralo je to Slavonce u tolikoj mjeri da je u Glasu Slavonije svojevremeno na naslovnici stajalo da je “Gorica nepotreban, menadžerski klub”, a ne tako davno u istome listu mogli smo pročitati da se u Velikoj Gorici igra na “krumpirištu”. Nema to izravne veze s igračima, stožerom ni vodstvom Osijeka, ali i zbog tih je nekoliko detalja bilo posebno slatko proslaviti ovu veliku pobjedu, drugu zaredom, kojom je Gorica preskočila Osječane i postavila ih na deveto mjesto prvenstvene tablice.

Iako se, eto, nije igralo na “krumpirištu”, nego na tepihu Opus Arene. Stadiona neusporedivo boljeg od onoga što Osijek nudi u posljednje vrijeme…

Ali dobro, to su osječke brige, neka se njima bave Osječani, a za to vrijeme Velikogoričani će uživati u trenutku. Lijepi će ovo biti blagdani, jer nakon što su prvi put ove sezone povezane dvije pobjede, posljednji Šibenik je ostao na sedam bodova minusa. Do kraja je ostalo još šest kola, u kojima će, barem kako sad stvari stoje, Rajko Vidović i njegovi igrači pokušati uloviti – Osijek.

Lišena pomoći trenera Marija Carevića, koji je i treći put ovoga proljeća utakmicu započeo na klupi, Gorica nije odigrala utakmicu za anale, ali odigrala je pragmatičnu, ozbiljnu, kvalitetnu utakmicu. I, kad se sve zbroji i oduzme, zasluženo došla do pobjede. Taj ključni trenutak u 30. minuti kreiran je momčadski, zaslugom velike želje i borbenosti, ali i zahvaljujući asistenciji Martina Šlogara i egzekuciji Adriona Pajazitija.

Goričani su na Opus Areni pokazali i borbenost, i kvalitetu, i odlučnost, i pragmatičnost… Foto: Borna Jakšić/PIXSELL

Iako se Gorica nakon toga gola više branila nego napadala, daleko od toga da nije imala još prilika. Uostalom, završna statistika kaže da su Goričani na 19 osječkih pokušaja odgovorili sa 15 svojih udaraca, da je golman Malenica triput morao spašavati u ozbiljnim goričkim situacijama, a nešto od toga otišlo je i malo pokraj gola. Sve u svemu, nema ni slova prigovora prvoj gostujućoj pobjedi Gorice ove sezone! Bez obzira na neke jako dobre šanse Osijeka, bez obzira na pritisak domaćina u drugom poluvremenu…

Prvi među jednakima bio je ovom prilikom kapetan Ivan Banić, još jedanput izvrstan na golu, ali podjednake zasluge idu i strijelcu Pajazitiju, i asistentu Šlogaru, ali i svim ostalim starterima, Mikanoviću, Steenvoordenu, Krizmaniću, Sikošeku, Haliloviću, Eleziju, Ndokcytu i Kolaru, kao i Čaiću, Čuiću, Gurlici, Braliću i Bašiću, koji su ulazili s klupe. Naravno, isto vrijedi i za sve ostale članove goričke delegacije na ovom posebnom gostovanju, koje bi trebalo biti i presudno u borbi za ostanak.

Međutim, već na putu kući uputno je zaboraviti sve što se događalo na Opus Areni, barem načelno, jer novi izazov slijedi vrlo brzo, već u srijedu od 15 sati, kad na Gradski stadion dolazi probuđeni Dinamo. Bit će to ujedno i posljednja priprema za gostovanje u Šibeniku pet dana poslije, na kojem bi, vjerujemo, sve trebalo biti i definitivno riješeno.

Gorički nogometni puče, sretan ti Uskrs!

Nastavite čitati

Sport

Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati gostuju na Opus Areni kod Osijeka, u gradu u kojem nisu uspjeli pobijediti još od rujna 2018. godine, od svog prvog prvoligaškog dolaska u grad na Dravi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Bio je to lijep dan, drugi dan kalendarske jeseni, kad je Sergej Jakirović prvi put u prvoligaškoj povijesti kluba doveo Goricu u Osijek. Kahlina je počeo na golu, ispred njega zadnja linija u sastavu Mtchedlishvili, Oboabona, Jovičić, Musa, ispred njih postavili su se Suk i Marina, a iza leđa najisturenijeg Lukasza Zwolinskog smjestili su se Lovrić, Miya i Atiemwen. Trenutak odluke dogodio se u 57. minuti, Zwolinski je zabio prekrasan gol i donio Gorici prvu pobjedu u Osijeku.

Prvu i – posljednju!

Od tad je prošao točno 2401 dan, cijela jedna vječnost u životu nogometaša, više od šest i pol godina, a Gorica nikad više nije uspjela ponoviti takvo nešto. Nikad više nije pobijedila u Osijeku. Promijenili su Osječani u međuvremenu i stadion, i vlasnika, i stotinjak igrača, a Gorica je u cijelom tom procesu najbliže prvoj sljedećoj pobjedi bila iste te sezone, ali u njezinom proljetnom dijelu. Pamtimo i dalje gol Muzafera Ejupija za konačnih 2-2 iz zaleđa od najmanje metra, koje nije označeno. Zbog toga gola, zbog tog nedosuđenog zaleđa, Gorica te sezone nije završila u Europi, četvrto mjesto uzeo je upravo Osijek.

Ukupno je 13 puta Gorica gostovala kod Osijeka, uz tu jednu pobjedu još je tri puta uspjela remizirati, a doživjela je i čak devet poraza. I ne ide to nabolje u zadnje vrijeme, jer posljednji put neki je igrač Gorice u Osijeku zabio gol još u rujnu 2021. (?!), prije 1308 dana. Fran Brodić glavom je pogodio u 81. minuti za 2-1, ali do kraja su Daku i Lončar zabijali za preokret i konačnih 3-2.

U sljedećih šest odlazaka u Osijek jedini gol Gorice bio je djelo domaćeg braniča Lončara, nakon čega je Gorica doživjela četiri poraza uz gol-razliku 0-8. Ni boda, ni gola…

Sve te crne serije, svi ti loši nizovi, nadaju se u Gorici, mogli bi pasti baš ove subote. Velike subote, u blagdanskom kolu, jer kad će ako ne sad, u trenutku kad Osijek igra očajno, kad je bez pobjede gotovo dva mjeseca…

– Osijek nije u najboljoj formi, nemaju rezultat u zadnje vrijeme, ali unatioč ome, naravno da očekujem tešku utakmicu. Znamo da imaju zbilja veliku koncentraciju kvalitete u momčadi i sigurno neće biti lako. Međutim, mislim da možemo ponuditi dobru igru i na kraju ostvariti dobar rezultat – optimističan je trener Mario Carević uoči novog odlaska na Opus Arenu.

Iza Goričana je tjedna s jednim velikim preokretom, dva raskida ugovora, nekoliko dobrih treninga i jednim teambuildingom.

– Bilo je nužno da se malo opustimo. Sezona je stvarno stresna i ovakva pobjeda nam puno znači. Mislim da smo dobili dozu samopouzdanja nakon Istre i idemo u Osijek puni vjere u sebe – poručuje Carević.

Gorica već četiri utakmice nije osvojila ni bod ni postigla gol u Osijeku… Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Dobra je vijest što se kartonirani vraćaju, vraća se i dio ozlijeđenih, pa ovoga puta neće biti cijelo proljeće odsutnoga kapetana Pršira i ozlijeđenog braniča Krešića. Upitni su i Mikanović te Majstorović, no i bez svih njih Gorica ima dovoljno kvalitete za ozbiljnu borbu. I za pokušaj napada na osmo mjesto, jer u posljednje vrijeme očajni Osijek ima samo dva boda više.

– Mi gledamo isključivo svaku utakmicu za sebe. I uvijek pokušavamo pobijediti. Nekad je to moguće, nekad nije, ali i prošli tjedan smo rekli da ne gledamo ni Osijek ispred sebe ni Šibenik iza sebe. Moramo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu, jer nema ih još puno pred nama, svaka će nam do kraja biti kao finale. Tri boda iz prošle utakmice puno nam znače, ali nema gledanja unatrag. Prebrzo se događaju promjene na tablici, iz kola u kolo, toga smo svjesni i idemo pokušati izvući najviše što se može – zaključio je Carević.

U sudaru s Istrom uspio je i proširiti kadar, nametnuli su se i Šlogar, i Steenvoorden, i Leš, i Kolar, prve minute upisao je Bašić, novi nastup upisao je Jojić, možda se steknu uvjeti i za doprinos Ante Ercega… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Majstorović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček

Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…

Objavljeno

na

Objavio/la

U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…

Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.

Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…

I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!

Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.

– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.

Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.

– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.

Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…

Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.

Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.