Sport

Prva dama VG kuglanja: Kjara ruši sve pred sobom…

Susjeda je krenula na kuglanje, otišla sam s njom i, evo, ostala više od polovice svoga života, kaže Kjara Mazulović (23), Velikogoričanka s petrinjskom adresom, aktualna svjetska juniorska prvakinja s hrvatskom reprezentacijom…

Objavljeno

prije 3 godine

29. ožujka 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Priča je, sva je prilika, išla ovako nekako: tata Dado Mazulović, nekad golman Radnika i još brojnih klubova, danas zadužen za održavanje terena, ali i reda i sigurnosti, došao je u “Pastuh” na klopu, a kćerkica Kjara, u tom trenutku desetogodišnjakinja, vrijeme je otišla ubiti vrata do, u kuglanu…

– Ha, ha, pa i nije bilo baš tako – odgovara nam danas 23-godišnja Kjara.

– Malo drukčije je ipak sve to počelo. I ja sam, kao i većina djece, u prvo pokušala s nekim drugim sportovima, popularnijim i raširenijim, jer kao djevojčica nisam doslovno ni znala da kuglanje kao sport postoji. Međutim, presudilo je to što je moja susjeda, imenjakinja Kjara, počela trenirati kuglanje. Odlučila sam otići s njom na trening i ostala sam do danas – priča Kjara.

Krenula je u velikogoričkom Kuglačkom klubu Radnik, danas trećeligašu, no vrlo brzo je postalo jasno da je njezin talent za kuglanje prerastao uvjete u kojima je naš klub funkcionirao. Dvije godine Kjara se zadržala u Radniku, pa u dogovoru s roditeljima, tatom Dadom i mamom Renatom, odlučila napraviti novi korak.

– Mami i tati moje kuglanje je jako važno, cijeli život su mi velika podrška. Tata se malo više razumije, više prati i gleda, a mama navija od doma – opisuje obiteljsku “podjelu posla” Kjara i nastavlja:

– Da, krenula sam u Radniku, a zatim otišla u klub koji se tad zvao Zagreb Zaboky. U međuvremenu je promijenio ime i sad se zove Admiral Zagreb, ali riječ je o istom klubu. I tu sam već deset godina, radim i treniram s trenerom Damirom Fučkarom, čovjekom kojem se svi skupa u klubu istinski divimo, on je naš najveći uzor. Čovjek ima 65 godina i aktivno igra našu prvu ligu! Ali to je i najbolje u kuglanju, tu nema roka trajanja. Možeš igrati dok god te tijelo služi – govori nam Kjara.

U kuglanju je, dakle, već više od 12 godina. Lako je izračunati da je to više od polovice njezina života, što će najbolje opisati koliko je kuglanje važno u njezinoj svakodnevnici. A kad je tako, naravno da dolaze i rezultati, pa je Kjara postala i juniorska reprezentativka Hrvatske. I to ne bilo kakva, već svjetskim zlatom ovjenčana reprezentativka. Zbog tog uspjeha, uostalom, bila je na prijemu u Gradu, kod gradonačelnika.

– Gradonačelnik nas je pozvao da nas nagradi i pohvali za sportske uspjehe, a mene je pozvao zbog uspjeha sa Svjetskog prvenstva prošle godine, kad smo osvojili zlatnu medalju – ističe Kjara i nastavlja:

– Bilo je to jedno posebno iskustvo i mogu slobodno reći vrhunac koji se može doseći u ovom sportu. Igrali smo u juniorskoj kategoriji U-23, nas šest u ekipi, a najopasnije protivnice bile su nam Njemice. Uostalom, Njemačka je centar svjetskog kuglanja, jako puno ulažu i praktički sva najvažnija i najveća natjecanja održavaju se tamo.

U Hrvatskoj se od kuglanja, naravno, baš i ne može živjeti, ali i po tom pitanju je upravo Njemačka neka vrsta obećane zemlje.

– U Hrvatskoj se definitivno ne može živjeti od kuglanja, ali zato se može napredovati, ostvarivati rezultate, pa te mogu vidjeti neki njemački klubovi, a tamo se može od toga živjeti. Jednog dana bih se voljela i ja oprobati u Njemačkoj, jer igrali smo već puno turnira po Njemačkoj i znam kako to funkcionira. Međutim, u ovom trenutku želim završiti fakultet, to mi je najvažnije, pa ćemo onda vidjeti – priča Kjara.

Studira ekonomiju i menadžment, ali nije to sve što želi od obrazovanja.

– Voljela bih biti dentalni tehničara, poslije fakulteta želim i to završiti, pa ćemo nešto iskombinirati. Ne bih se žalila da me put u životu odvede negdje na more…

Do tad, Kjara će i dalje funkcionirati na relaciji između Velike Gorice i Petrinje, u kojoj je trenutačno doma.

– I dok sam živjela u Gorici, često sam išla u Petrinju, odakle su mi korijeni, i sad sam tamo, ali ipak ću reći da je moj dom Velika Gorica. Iako, i Petrinju u svakom smislu osjećam kao svoj grad – govori mlada i uspješna sportašica koja u velikoj mjeri odudara od određenih stereotipa.

Ukratko, Kjara baš i ne izgleda kao netko koga ćete vizualizirati kad se spomene kuglačica… I zato se često susreće s čuđenjem kad spomene da se bavi ovim sportom.

– Da, često se ljudi začude, mnogi nemaju pojma da je kuglanje “pravi” sport, pa bude svakakvih pitanja, objašnjavanja… Ali već sam i naviknuta na to, jer čak i u Sportskoj gimnaziji, koju sam završila i koja mi je puno pomogla, bila sam jedina u generaciji koja je došla iz kuglanja – prisjeća se Kjara dana kad joj je život izgledao kudikamo kompliciranije nego sad.

– Otkad sam na fakultetu, sve je puno lakše, jer cijeli život mi je ritam bio ujutro škola – popodne trening. Puno mi je značilo što je škola u Sportskoj gimnaziji uvijek ujutro, pa bih nakon škole sjela na bus, provozala se tri stanice i otišla na treninga. I onda, kad završim, na bus za Goricu. Sad sam u Petrinji, treniram u Sisku, na utakmice idem u Zagreb i sve nekako lakše kombiniram – prepričava Kjara.

I dok je naš Radnik u trećeligaškom društvu, Kjara i njezin Admiral Zagreb natječu se u najvišem rangu.

– U kuglanju su zastupljene apsolutno sve starosne kategorije, to moram reći, i muškarci i žene… I tu smo negdje, u podjednakom broju. Dečki igraju svoju ligu, mi svoju, s istim brojem klubova. Igraju se i druga i treća liga, postoje i županijske lige, jako puno klubova, ali kuglana je uvijek premalo – požalila se Kjara.

I ako tu negdje spomeneš kuglane po shopping centrima, prilično popularne za široke mase, krenut će objašnjavanje…

– To je bowling, a ne kuglanje – kaže Kjara, pa počinje nabrajati sve razlike:

– Bowling je američko kuglanje, ima deset čunjeva, a kuglanje devet. Razlikuju se ti sportovi i u zaletu, i u težini kugle… Ma u svemu. Ima sličnosti, ali kuglaši ne znaju baš igrati bowling, jer tu kugla mora imati što veću rotaciju, a u kuglanju je važnije držati pravac. U bowlingu su rupe na kuglama, u kuglanju nisu…

U cijeloj ovoj priči posebno je važno što u sportu poput kuglanja nema previše teških ozljeda. Iako, bude ih, jer teška je kugla…

– Klinci kreću s najmanjim kuglama, od oko jednog kilograma, a kasnije je po uzrasnim kategorijama kugla sve veća. U seniorskom kuglanju teži oko tri kilograma, i to je isto u muškoj i ženskoj konkurenciji. Meni su ruke najviše stradale, od težine kugle pate i tetive, i zglobovi, ali ako si spreman, nema tu problema – završava Kjara.

Povezane teme:dado mazulović hotnews kjara mazulović kuglanje

Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

prije 5 minuta

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Nastavite čitati

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 2 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.