Povežite se s nama

Kultura

Priča o “vječnom pročelniku” Zvonku: Tri stranke, devet gradonačelnika i 24 godine na istoj funkciji…

Zvonko Kunić otišao je u mirovinu nakon što je posljednja tri desetljeća proveo na nekoj od pozicija u gradskom vodstvu. Priča o karijeri čovjeka koji je dva i pol desetljeća bio na istoj funkciji priča je o političkoj povijesti ovoga grada…

Objavljeno

na

Evo, danas bi mi bio tek sedmi radni dan da nisam otišao u mirovinu, tako da mi još ne stigne biti čudno, ali vjerujem da će s vremenom biti. Iako, lijep je osjećaj buditi se ujutro bez onih misli da moraš ovo, moraš ono…, počinje svoju priču Zvonko Kunić, dok sjedimo kod prijatelja i kolege Rojca, koji se “odjavio” taman prije nego što je diktafon uključen.

Bilo je, naravno, unaprijed jasno da će ovdje voditi razgovor koji će donijeti političko-društvena priču o posljednja tri desetljeća ovoga grada, s gomilom sočnih detalja. Jer, s druge strane stola, nasmiješen, raspoložen i pun neke pozitivne energije, sjedio je čovjek koji je bio akter apsolutno svih političkih, ali i društvenih promjena od 1990. pa naovamo.

Zvonko Kunić odlazi u mirovinu s 42 godine radnog staža, od toga 26 u gradskoj upravi, uključen u vođenje grada još od 1990. Bio je tajnik gradske uprave u vrijeme kad se Velika Gorica odvojila od Zagreba i postala samostalan grad, bio je i zamjenik gradonačelnika, potpredsjednik Gradskog vijeća, ali Zvonka Kunića pamtit ćemo – kao “vječnog pročelnika”.

Za neupućene, pročelnik je u gradskoj upravi isto što i ministar u Vladi, a Zvonko Kunić je pročelnik za društvene djelatnosti bio 24 od svojih 26 godina u gradskoj upravi. Dvaput je imao pauzu, ispričat će nam i zašto i kako, ali uvijek se vraćao, da bi bio…

– Pročelnik, naravno! – sa širokim osmijehom nadovezuje se Zvonko.

I doista, jedna vrsta fenomena je taj Kunićev slučaj. Pročelničko mjesto je u najvećoj mjeri politička funkcija, a junak naše priče ostajao je tu, na istoj funkciji, kod devet od ukupno deset velikogoričkih gradonačelnika, bez obzira na to iz kojih su opcija dolazile.

Nema nikakve dvojbe, posebna je to vrsta političke snalažljivosti, taktike, spremnosti na kompromise, jer sve te godine Kunić je ostajao pročelnik iako je promijenio tri političke stranke, iako je jednom prilikom čak i izgubio izbore od HDZ-ova kandidata, pa nakon izbora sačuvao svoje mjesto…

– Naravno da je moja radna karijera usko vezana uz politiku. Crpio sam određenu snagu iz politike, jer ne bih baš mogao ostati pročelnik 25 godina bez asistencije politike – svjestan je Kunić.

Od pripravnika do šefa prodaje u Modnoj konfekciji Goričanka…

Posljednjeg dana 2021. i ta je priča, eto, došla svome kraju. Zvonko je otišao u mirovinu, “vječni pročelnik” više nije pročelnik, svima nama koji smo u gradskom điru bit će neobično imati nekog drugog na mjestu pročelnika za društvene djelatnosti, jer cijeli to jedan vijek, ali sad će barem imati više vremena za obrađivanje okućnice, za vrt uz koji je odrastao…

– Rođen sam u Gorici, odrastao u Velikoj Mlaki, gdje i danas živim, praktički u istoj kući. Prvih desetak mojih godina živjeli smo u jednoj staroj kući iz 1912. godine, a onda preselili u kuću u kojoj sad živimo. Na istoj sam adresi, 50 metara od ulaza u kapelu Svete Barbare – počinje svoju životno-radno-političku priču svježi penzić Zvonko.

Kunići nisu plemenitaši, ali prezime je velikomlačko, ovdje su živjeli i djedovi Zvonkovih pradjedova. Mama je iz Hrašća, što će reći da je Turopolje u krvi. I Velika Mlaka pogotovo.

– Odrastao sam u Velikoj Mlaki, koja je bila pravo selo, s kapelicom i školom. U to je vrijeme nismo imali asfalt, sjećam se kako su postavljali prvu javnu rasvjetu, pa vodovod… Ukratko, svjedočio sam rastu Velike Mlake iz pravog sela u jedno naselje kakvo je danas, sa svim gradskim sadržajima. Imamo dječji vrtić s oko 220 djece, novu školu, ambulantu i ljekarnu, poštu… Imamo sve što jedno naselje takvog tipa mora imati. A sredinom 50-ih, kad sam se ja rodio, bili smo seoce sa 600-700 stanovnika.

Bio je učenik prve generacije Eksperimentalne škole 10. lipanj, završio 13. gimnaziju, zatim i Fakultet za vanjsku trgovinu, pa dobio posao pripravnika u Modnoj konfekciji Goričanka.

– Od te 1983. do 1990. godine prošao sam sve stepenice, od pripravnika do šefa prodaje. Bilo je to jedno dobro, propulzivno, izvozno orijentirano poduzeće, u kojem se radilo po zapadnim kriterijima. Nažalost, to je branša u kojoj su plaće bile niske, iako smo jako puno izvozili. Njemačke firme su nam dostavljale kompletan materijal, a mi smo prodavali samo uslugu, što nije bilo posebno unosno, ali firma je dobro funkcionirala, pokojni direktor Pavao Hanzir vodio je to manirom iskusnog stručnjaka. U privatizaciji je 1993. firmu kupio Josip Gucić – pamti Kunić.

I sve je, sjećamo se, brzo otišlo kvragu. Tvornica koja je imala oko 400 zaposlenih, pretežito žena, 80 posto izvoza, zatvorena je kao i mnoge slične po cijeloj Hrvatskoj.

– Realno gledajući, takva sudbina Goričanke bila je i logična. U to je vrijeme svaki manji grad imao tekstilnu industriji, od Krapine, Varaždina, Gline, Otočca, Siska… Za zaposliti krojača nema velikog ulaganja, zato se to i forsiralo, kako bi se podignula zaposlenost, ali kad je došla konkurencija, kad se tržište otvorilo, nije bilo moguće opstati.

Kako je Velika Gorica od predgrađa postala grad…

I tu počinje novo poglavlje u karijeri Zvonka Kunića. U tom trenutku, 1990. godina je u pitanju, imao je 34 godine, bez doticaja s politikom do tad, ali uvjeren da je ovo pravi trenutak.

– Bili smo u najboljim godinama i nismo mogli ostati neutralni u svemu tome što se događalo. Događaju se velike promjene u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, i nisam želio sjediti skrštenih ruku – prisjeća se prvih političkih dana Zvonko Kunić.

Tadašnjom općinom je upravljalo Izvršno vijeće, u Skupštinu općine su poduzeća davala svoje odbornike, a u Goričanki je odabran Kunić. Krajem 1990. Velika Gorica ulazi pod Grad Zagreb i zapravo postaje zagrebačka ispostava, sa svojim voditeljem/tajnikom, koji nije imao nikakve važne ovlasti.

Tih godina sve goričke političke stranke su se zalagale da Velika Gorica dobije status grada.

– Da, sve opcije bile su za to, postojao je i Odbor za povratak lokalne samouprave, razne inicijative, ali to smo na kraju realizirali mi, odnosno HDZ, koji je bio na vlasti. Osobno sam se bavio obilaskom terena, razgovarao s ljudima, nakon čega smo ovo područje podijelili na grad Veliku Goricu i tri općine, Pokupsko, Kravarsko i Orle. Postojala je opcija da svoju općinu dobije i Dubranec, ali na kraju smo od toga odustali – pamti sve detalje Kunić.

Bio je prisutan, naravno, i na prvoj, konstituirajućoj sjednici prvog velikogoričkog Gradskog vijeća.

– Kolegica Ksenija Keleminčić bila je tajnica Gradske uprave, ja sam joj bio pomoćnik, a kad je ona 1993. otišla, i tajnik. Odluka da dobivamo status grada donesena je u travnju 1995., u listopadu su bili izbori, da bi 29. studenog 1995. bilo konstituirano prvo Gradsko vijeće Grada Velike Gorice. Izabran je prvi gradonačelnik Josip Bobesić, a ja sam bio potpredsjednik Vijeća. I paralelno sam radio u Gradskoj upravi – vrti film svoje karijere i funkcija “vječni pročelnik” u nastajanju.

Prvi gradonačelnik Bobesić bio je iz HSS-a, nakon godinu i pol dana mandata naslijedio ga je Zoran Pišl iz HSLS-a, a HDZ je bio u oporbi, sa šest vijećnika.

– Ivan Šuker, Milan Krilić, Ljiljana Granić, Zvonko Pušić, Ivan Jurkin i ja, nas šestero smo bili baš aktivna oporba – smješka se Kunić.

No, ta je situacija donosila i probleme s funkcijama u Gradu pa je Kunić neko vrijeme bio neraspoređen, prije nego što je u lipnju 1996. otišao u Ured za gospodarstvo Grada Zagreba.

– Bile su to stvari izvan političke logike, nisam se mogao dogovoriti s tim temperamentima, no vratio sam se iz Zagreba već u lipnju 1997. Na redovnim izborima HDZ je imao relativnu većinu, a uz pomoć tri HSS-ova disidenta, Buševčana Bobesića, Kosa i Katulića, gradonačelnik je postao Milan Krilić, a zamjenici Branko Jelekovac i ja. On za komunalni dio, ja za društveni.

Međutim, nije to bila je i jedina njegova funkcija, jer bio je i…

– Pročelnik, naravno! – opet će istaknuti sa širokim smiješkom, pa nastaviti priču:

– Zašto trošiti novac na dva čovjeka?! Mene su vam, zbog tih mojih sklonosti štednji, u Mlaki zvali Židov. Kao, taj špara na svemu… Tu svoju ćud sam pokazao i na ovom primjeru, no treba reći i da je tad gradska uprava imala puno manje ovlasti. Sve do 2002. na nama nije bilo ni osnovnoškolstvo ni vatrogastvo, samo dva vrtića, Pučko otvoreno učilište i Muzej Turopolja. I da, pročelnik sam od tad, od svibnja 1997. pa sve do kraja prošle godine, ali imao sam još jednu pauzu…

I ova je stigla vrlo brzo, i ova je stigla, naravno, iz političkih razloga.

– Nakon izbora 2000. godine gradonačelnik je postao Zvonimir Šimičić iz SDP-a, a za mene je to značilo frku! Razriješili su me i poslali na burzu, od studenog 2000. do početka 2002. bio sam nezaposlen i vodio sudski proces s Gradom, u kojem smo dokazali smo da smo nezakonito dobili otkaze. A onda su opet došli novi izbori…

Kako sam doveo Vesnu Škare Ožbolt u VG politiku…

A na njima je Kunić bio na pobjedničkoj strani, iako više ne kao član HDZ-a.

– U HDZ-u sam bio od prvih dana, ali razočarao sam se nakon što je stranka okrenula leđa Mati Graniću kao svom predsjedničkom kandidatu, a HDZ-om počeo drmati Ivić Pašalić. Priklonio sam se onoj drugoj opciji i 2000. godine osnovali smo Demokratski centar, s Matom Granićem i Vesnom Škare Ožbolt na čelu, s Miljenkom Rojcom kao predsjednikom u Velikoj Gorici.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Kao član DC-a ponovno je zasjeo u fotelju pročelnika za društvene djelatnosti, u timu gradonačelnika Ivana Šukera, zatim i njegova nasljednika Franje Severa, a pročelnička serija nastavljena je i nakon što je dotadašnji partner HDZ izgubio izbore.

– Uoči izbora 2005. godine Šuker nije želio koaliciju s nama, HDZ je na izbore izašao sam, i na kraju im je falio jedan vijećnik. A mi smo ostali na četiri posto. Vrlo netaktično. Nije želio podržati slabijeg partnera i mi smo mu odlučili pokazati kako se to radi. Uvozimo igrača koji ima popularnost, dobivamo tri vijećnika i rješavamo stvar kako je jedino bilo moguće. Niste nas trebali, ne trebamo ni mi vas. I izaberemo Piculu. A ja sam, normalno, bio pročelnik – najavio je Kunić dio priče o potezu koji je možda i obilježio njegovu političku karijeru.

– Dolazak Vesne Škare Ožbolt u velikogoričku politiku nije bila njezina ideja, nego moja! – ističe Kunić.

– Godinu prije dobili smo četiri posto sa mnom kao nositeljem liste, a tu pričamo o trenutku u kojem su nositelji lista HDZ-a i SDP-a tad aktualni ministar financija i bivši ministar vanjskih poslova! Kako da im se suprotstavi jedan Zvonko Kunić? I tu procjenjujemo da ne možemo proći. Nema šanse. Bili smo u “Bonusu” na kavi, razgovarali, i ja velim: “E, kad bi htjela Vesna Škare Ožbolt…” Jedan kolega je odmah nazove i kaže: “Pristala je!” Odmah se preselila u Veliku Goricu, promijenila prebivalište, što je zakon omogućavao, mi izađemo na izbore i dobijemo dest posto! I radimo tri godine jedan normalan posao u Gradu. Korektan i pošten, a koliko uspješan, o tome se može razgovarati.

Svi moji gradonačelnici…

Izbori 2009. godine donijeli su prve neposredne izbore za gradonačelnika i političku borbu Dražena Barišića i Tonina Picule, kojem je kandidat za zamjenika bio – Zvonko Kunić! Pobjedu je odnio Barišić, a kandidat za zamjenika njegova protukandidata ostao mu je pročelnik. I mit o “vječnom pročelniku” je rođen.

– Barišić je bio bistar, lukav gradonačelnik, koji si nije stvarao protivnike. Nije ih stvarao ni u nama, iako smo u tom trenutku bili u oporbi. Sjećam se i sporazuma, kojem je kumovao Šuker, na kojem smo dogovorili suradnju HDZ-a i DC-a na nacionalnoj razini, ali još najbitnije, i podršku Barišiću u Velikoj Gorici. A bio je vrlo operativan gradonačelnik. Imao sam osjećaj da uvijek zna što misliš, a s njim nikad nisi znao na čemu si i kad će te preveslati. Kopčao je jako brzo, bio je efikasan, a budući da je bio gradonačelnik u tri mandata, puno se toga i napravilo – započeo je Kunić analizu “svojih” gradonačelnika.

– Svi su naši gradonačelnici bili OK ljudi, s dobrim i lošim stranama, naravno, ali sa svakim od njih trebalo je samo pronaći prostor za suradnju. Krilić je iz Mlake, s njim sam se baš dobro razumio, čovjek velikog srca i prijatelj… Šuker je bio vrlo operativan i poduzetan gradonačelnik, bio je ‘živi vrag’ za posao, čvrst, jak, koji put i težak, šef koji puno daje, ali puno i traži… Kod Picule mi je bilo nekako najmirnije. Imao je jedan kulturan nastup, odnos, dijalog, uvažavao je partnera i bio je čovjek od riječi. Njemu je riječ zakon. Bio je pravi diplomat u komunikaciji… Sve u svemu, imao sam sreću što se s tim ljudima dalo komunicirati. Doduše, uz nešto snage u Gradskom vijeću, pa su neki i morali biti pristojni, htjeli-ne htjeli… Uvijek smo imali dva-tri vijećnika koja je trebalo respektirati, a u zadnjem mandatu i četiri.

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

Da, cijela priča bude bolja, posljednjih nepunih šest godina, Zvonko Kunić bio je pročelnik i suradnik naših gradonačelnika kao član svoje treće stranke u političkoj karijeri.

– Vesna Škare Ožbolt je 2015. flagrantno i na svoju ruku „utopila“ DC u HDZ. Nisam ni znao da se to sprema, pročitao sam u novinama naslov “DC prelazi u HDZ!” A ne možeš to napraviti. Ona je zapravo preko noći ugasila Stranku. Sazvali smo sjednicu, okupili članove DC-a i postavili si pitanje: “Ljudi, što ćemo?” Imali smo u to vrijeme Tajanu Amšel Zeleniku i Željka Tominčića u Gradskom vijeću, Zlatu Filipović i mene u Županijskoj skupštini, ukupno četiri vijećnika. Bilo nas je 30-ak, ljudi su razmišljali hoćemo li biti nezavisni, jer DC-a više nema… I tad smo se dogovorili da se priklonimo novoj, tek osnovanoj stranci Milana Bandića!

Dva viskija i suradnja u stranci s Milanom Banićem…

I tako je Zvonko Kunić, s onim “BM365” u zagradi uz svoje ime, djelovao u Vijeću, izlazio na izbore… I surađivao s Bandićem, čovjekom o kojem će svatko imati svoje mišljenje. Ima ga, naravno, i Kunić, prvi i zasad jedini predsjednik velikogoričke podružnice ove stranke.

– U trenutku kad smo se odlučili pridružiti njegovoj stranci, Bandića sam poznavao 22 godine. Upoznali smo se još 1993., kad je on kao tajnik zagrebačkog SDP-a došao na primopredaju prostorija goričkog SDP-a u Cvjetnom naselju. Potpisali smo zapisnik, popili po dva viskija i nakon toga se često sretali, pri suradnjama Zagreba i Gorice – priča Kunić i nastavlja:

– Odlučili smo se te 2015. za njegovu stranku jer nam je Bandić uvijek izazivao simpatiju zbog tog neposrednog komuniciranja, jednostavnosti, ali i uspješnosti u realizaciji projekata. Iako, to mu je bila i greška i prednost! Nije on imao živaca čekati da se riješe birokratske začkoljice, preskakao je prepreke, a to mu je često bio gaf. Ne možeš preskakati procedure, jer tako dolaziš na rub pravila, a lako je i prijeći taj rub. To je rizik, ali želio je tako raditi, nije želio voditi grad iz ureda, puštati da prilike prolaze.

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

I nije tu gospon Zvonko stao s pričom o liku i djelu Milana Bandića, jer njegov je pogled kudikamo drukčiji od onog koji prevladava u javnosti.

– Jedno je priča o Milanu Bandiću, ona koju pričaju novinari i ljudi koji misle da znaju. To je, rekao bih, voda duboka. Sva moja iskustva s Bandićem su jako pozitivna, vrlo korektna. Naravno da mi je smetalo sve što se vezalo uz njega, ali ne znate što je tu istina. I što je koji kontekst. Pripisivali su mu sve i svašta, govorili da je zapošljavao i konduktere i ravnatelje bolnica… Ma nemoj! Baš se imao vremena sa svim tim baviti. Nemoguće je što se sve pričalo, ali vaši kolege novinari ne mogu servirati nešto mlako, traži se žestoko. A Milan Bandić nije ni blizu bio ono što se priča. Što se događalo “ispod žita”, teško mi je reći, ne mogu znati s kim je popio piće, gdje je što radio, s njim nisam bio prečesto, no politička suradnja je funkcionirala. Dao mi je odriješene ruke i u vodstvu županijske i gradske organizacije, a mi smo svjesni da smo na izborima u županiji dobili 14, a u Gorici 11 posto prije svega na račun njegova imena. Je, imao je tisuću repova iza sebe, ali u toliko godina moraš ih imati, da si najispravniji na svijetu – uvjeren je Kunić.

Cijeli kvintal knjiga je na čekanju…

Sad, kad je u mirovini, imat će više vremena za političko djelovanje, bavit će se organizacijom ogranaka po cijeloj Županiji, ali bit će vremena i za sve ostale, klasične umirovljeničke stvari.

– Nemam nekih posebnih strasti, hobija kojima ću se sad posvetiti, ali dobra je okolnost što živim u kući, i to u svojoj Velikoj Mlaki. Imaš svoje dvorište, svoj vrt, svoju ulicu… Uvijek se ima što za raditi. Evo, trenutačno se bavim sušenjem mesa! Vrtom se volim baviti, pogotovo travnatim površinama. Održavamo i javni dio prostora izvan naših dvorišta, a to je zdrava fizička aktivnost koja meni baš godi. Uostalom, ima i sigurno kvintal knjiga koje čekaju da budu pročitane. Skupilo se toga kroz godine, puno je toga na čekanju…

Pogled na karijeru, kaže, danas će ga učiniti ispunjenim čovjekom, ponosan je na vrtiće, škole i dvorane, na ceste, nogostupe, vodovode i biciklističke staze koji su izgrađene u posljednja tri desetljeća, a posebno ga veseli i jedan projekt koji je u realizaciji. Riječ je o Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja iza nekadašnjeg rodilišta, u kojem je na svijet došao i junak naše priče. No, najvažnije je da će umirovljeničke dane provesti u Gradu koji ima sve veću kvalitetu života.

– Gorica je dostigla razinu kvalitete življenja o kojoj smo mogli samo sanjati prije 15 ili 20 godina. To je činjenica. Koristimo prednosti blizine velikoga grada, a život u Gorici nešto je jeftiniji, s dovoljno sadržaja. Naravno, javljaju se problemi, postoji opasnost da se ovaj visoki standard života ne poremeti, zato, u prvom redu u kontekstu prometa, javnog prijevoza, školstva i predškolskog odgoja, treba održavati ovu razinu. A onda i, jasno, gledati kako biti još bolji – zaključio je Kunić.

I moglo bi ovo trajati još tko zna koliko, jer i sam će za sebe reći da voli pričati, doista i je jedan od onih kojima ne treba postavljati previše pitanja, ali za ovu priliku ćemo završiti ovu priču o Zvonku Kuniću, koja je ujedno i priča o posljednja tri desetljeća društvenog i političkog života Velike Gorice. I priča o vječnom pročelniku, o čovjeku s tri stranke, o “nervčiku” iz Velike Mlake.

Kultura

FOTO Održan koncert Zbora SUH-a Turopoljska zvona

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 17.05.2024. Koncert Zbora SUH-a Turopoljska zvona. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Koncert Zbora Sindikata umirovljenika Hrvatske- Podružnica Velika Gorica ”Turopoljska zvona” održan je u petak (17. svibnja 2024., početak u 19:30) u Dvorani Galženica. Gosti su bili: Zbor Udruge umirovljenika Nova Gradiška i SAC-KUD ”Marco Garbin” iz Rovinja.

Velika Gorica, 17.05.2024. Koncert Zbora SUH-a Turopoljska zvona. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Koncert Zbora SUH-a Turopoljska zvona. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zbor Turopoljska zvona osnovan je 1996. godine i u protekla skoro tri desetljeća u Zboru je sudjelovalo skoro stotinu članova, većinom ženskih. Tijekom godina broj aktivnih članova ustalio se između 20 i 25 članova. Zbor nastupa na promocijama, izložbama i raznim drugim manifestacijama. Aktivno sudjeluje u kulturnom životu Grada Velike Gorice. Katica Modrušan je tajnica Zbora od samog početka.

Velika Gorica, 17.05.2024. Koncert Zbora SUH-a Turopoljska zvona. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Koncert Zbora SUH-a Turopoljska zvona. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zbor i tamburaši Udruge Matice hrvatskih umirovljenika Grada Nova Gradiška, odnosno sekcije zbora i folklora su počele s djelovanjem 1987./1988. i djeluje sve do danas. Zbor vodi Julijana Žirovčić, a tamburaše Mirko Rauch. Zbor i tamburaši nastupali su širom Lijepe naše na državnim smotrama umirovljeničkih zborova te razmjenama gostovanja s drugim udrugama.

Velika Gorica, 17.05.2024. Koncert Zbora SUH-a Turopoljska zvona. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Koncert Zbora SUH-a Turopoljska zvona. Foto: David Jolić/cityportal.hr

KUD ”Marco Garbin” Zajednice Talijana Rovinj proslavio je krajem 2023. godine 76 godina neprekidnog djelovanja obilježenog brojnim uspjesima. Uvijek je izvrsno predstavljao nacionalnu zajednicu i grad Rovinj na svim najvažnijim kulturno-umjetničkim manifestacijama. Zaštita, širenje i prenošenje na mlađe generacije bogate pjevačke i glazbene tradicije Rovinja predstavlja jedno od temeljnih interesa KUD-a Marco Garbin i Talijanske zajednice ”Pino Budicin”.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Ema Helena Vičar Miss Zagrebačke županije, prva pratilja Leticija Hajnić

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izbor Miss Zagrebačke županije za Miss Hrvatske održan je jučer (petak, 17. svibnja 2024.) u Dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici. To je bio prvi u nizu od dvadeset županijskih izbora na kojem se natjecalo sedam lijepih djevojaka za ručno izrađenu krunu dizajnerice Ivane Milun.

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecale su se: Ines Opačić (20 godina, visoka 171 cm, studentica Fakulteta Informatičkog managementa), Ana Tutić (26 godina, 172 cm, 5. godina Medicinske škole), Magdalena Pavlečić (18 godina, 176 cm, maturantica Sportske gimnazije u Zagrebu), Andrea Burtina (21 godina, 165 cm, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu), Manuela Mlinar (25 godina, 180 cm, studentica poduzetničkog managementa na VERN-u i komunikologiju na Hrvatskim studijima), Ema Helena Vičar (22 godine, 176 cm, studira Međunarodno poslovanje) i Leticija Hajnić (18 godina, 167 cm, maturantica Prve Ekonomske škole u Zagrebu).

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djevojke su predstavile novu modnu kolekciju hrvatskog branda Calico Mood, a prošetale su pozornicom i u vjenčanicama Nikolina. Za šminku se pobrinulo Učilište Profokus, a za frizure Blowout bar.

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sudačko povjerenstvo je odlučilo da je pobjednica natjecanja i miss Zagrebačke županije 2024. Ema Helena Vičar, a prva pratilja Leticija Hajnić.

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ema Helena Vičar ima 22 godine visoka je 176 cm  i studira međunarodno poslovanje. Bavi se modelingom, a hobi su joj putovanja i snimanje sadržaja za društvene mreže. Osam godina bavila se plesom i gimnastikom. Od stranih jezika govori engleski i njemački jezik. Ona je prva finalistica 30. Miss Hrvatske.

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Miss Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kulturno umjetnički program ispunili su Plesni klub Megablast, Mažoret klub Pisarovina i Patricija Lukšić, najljepša mama Hrvatske (2023.). Voditelj programa bio je Davor Garić.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Predstavljena Zbirka bajki učenika Gimnazije Velika Gorica

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gimnazija Velika Gorica i Pučko otvoreno učilište organizirali su predstavljanje Zbirke učeničkih bajki ”Notes from Fairytale Lands” i aplikacije za pisanje bajki danas (srijeda, 15. svibnja 2024., početak u 18 sati) u prostoru Regionalnog centra kompetentnosti (RCK). Na početku predstavljanja kratko su govorili Brankica Žugaj, ravnateljica GVG, Stipe Bilić, voditelj izdavačke djelatnosti POUVG-a i akademik Ratko Cvetnić.

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vrhunac ovogodišnjeg Tjedna književnosti za nastavnike engleskog jezika i njihove učenike proizašao je iz ideje natjecanja učenika u pisanju bajki. Učenici GVG-a tijekom školske godine 2023./2024. su pisali marljivo svoje vlastite bajke uz pomoć aplikacije, koju je za njih pripremila njihova nastavnica engleskog jezika Iva Rožić, prof. Zbirku bajki (kompletno pisana na engleskom jeziku) učenika GVG-a predstavio je učenik Tin Kajganić.

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Glazbeni dio predstavljanja ispunili su Lorena Štancl na violini i Tin Kušen na klaviru. Voditelji programa bili su Paulina Šuštić i Luka Azinović.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Sve ‘O štetnosti duhana’ u novoj predstavi Štoos teatra, a premijera je u petak u knjižnici Galženica

Ulaz je besplatan, a mjesto je potrebno rezervirati na e-mail: [email protected].

Objavljeno

na

Štoos teatar poziva u petak na premijeru nove predstave, predavanja, jedne šale u jednom činu prema tekstu Čehova ‘O štetnosti duhana’,

– Cigarete su nekad reklamirali liječnici, političari, pjevači i filmske zvijezde. U Kanadi je na svakoj cigareti ispisano upozorenje o štetnosti duhana, a u Kini ne znaju ni kako izgleda cigareta. Postavlja se očito pitanje, čemu slušati suhoparno znanstveno predavanje o štetnosti ove grozote. Ovog nekoć, neizostavnog modnog dodatka, ove strahovite pošasti. Nameće se i pitanje zašto gledati 1 547 glumca u 2 345. izvedbi ove znamenite Čehovljeve šale? Odgovor je jasan. Jer tolikim naivcima, jadnicima, izgubljenim dušama i sirotanima ovoga svijeta, još nije jasno zašto ne treba pušiti. Stoga pozivamo sve na jednu, friško svježu, organski iscijeđenu i novo novcatu lekciju – poručuje Luka Kuzmanović koji igra u glavnoj ulozi.

Premijera će u petak biti u 19:30 sati u prostorijama knjižnice Galženica. Ulaz je besplatan, a mjesto je potrebno rezervirati na e-mail: [email protected]

 

 

Nastavite čitati

Kultura

Festival Oglede ove godine uz Dihotomiju i svjetski poznatu umjetnicu Ljiljanu Mihaljević!

Cilj festivala je i ove godine isti: ‘U glavnoj ulozi je Grad. Odnos prema gradu, promatramo ga iz različitih perspektiva. Želimo biti i ogledalo tome gradu – kroz izvođače koje pozivamo i kroz one koji nam se javljaju na Javni poziv’, rekla nam je Ana Katulić, umjetnička voditeljica Festivala Oglede.

Objavljeno

na

Objavio/la

Oglede, prvi velikogorički festival izvedbenih umjetnosti i suvremenih praksi, u svom drugom izdanju, stiže u samo srce našeg grada početkom listopada. Nešto ostaje isto, nešto je novo, no ono što jest sigurno – bit će to trodnevna ‘fešta od suvremene umjetnosti’!

Foto: Najavna konferencija za medije drugog izdanja Festivala Oglede u Galeriji Galženica i Javni poziv umjetnicima na sudjelovanje/ G.Kiš, Cityportal.hr

Baš kao i prošle, prve godine festivala, koji je donio neke nove umjetničke vjetrove u našu Veliku Goricu, sve kreće s Javnim pozivom umjetnicima na sudjelovanje u 2. Oglede festivalu, koji je upućen s najavne konferencije za medije koja je održana u Galeriji Galženica.

– Drugo izdanje Festivala Oglede ove će se godine održati od 3. do 5. listopada, na istim lokacijama, Trg kralja Tomislava i na lokaciji Parka plemenite opčine turopoljske. Novo je da će nam festivalska baza biti smještena u novom Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja, a to će ujedno biti i prilika za neformalna druženja, kako u unutarnjem dvorištu, tako i u prostorijama samog centra – rekla nam je Ana Katulić, umjetnička voditeljica festivala.

Foto: U listopadu stiže drugo izdanje Festivala izvedbenih umjetnost i suvremenih praksi, Oglede/ Oglede FB

Sjajan vjetar u leđa svim budućim izdanjima ovog festivala su zasigurno i prošlogodišnje brojke.

– Stvarno smo jako zadovoljni, u tri dana nastupilo je deset izvođača i deset izvedbenih kolektiva, a gostovanje svjetski poznatog umjetnika, Siniše Labrovića, dalo nam je i tu jednu međunarodnu dimenziju. U tom smjeru nastavljamo i ove godine, gostuje nam također svjetski priznata multimedijalna umjetnica Ljiljana Mihaljević.

Proizveli smo ukupno 16 sati festivalskog programa, stotinjak posjetitelja je jako dobra brojka za tu vrstu umjetnosti, a isto tako bih se posebno zahvalila volonterima goričke Srednje Ekonomske škole. Diljem Hrvatske smo odaslali i stotinjak razglednice Festivalske pošte, a poslane su i na razne strane svijeta, sve do daalekog Japana – otkrila nam je Ana Katulić.

Foto: Najavna konferencija za medije drugog izdanja festivala izvedbenih umjetnost i suvremenih praksi – Oglede,  u Galeriji Galženica/ G.Kiš, Cityportal.hr

Nositelji programa su Štoos teatar i Pučko otvoreno učilište VG, a nešto više o temi ovogodišnjih Ogleda otkrila nam je voditeljica i kustosica Galerije Galženica, Antonia Vodanović. 

– Ovogodišnja festivalska tema je ‘Dihotomija grada’, podijeljenost na dvoje, ali  Želimo sagledati naš Grad kao zrcalo tih podijeljenosti, odnos javni-provatni prostor, ruralni-urbani prostor,planirana-neplanirana gradnja.

Društvo u kojem živimo i prostor u kojem se krećemo obilježen je antagonističkim parovima, poput inferiornog i superiornog, individua naspram društva, razum naspram osjećaja i slično, a sve to se reflektira i u društvu.  Ali ne gledamo to na način crno/bijelo, već i sve što je između i promišljamo kako to približiti – istaknula je Vodanović.

Foto: Ljiljana Mihaljević, multimedijalna umjetnica, happeningom ‘Gozba’ otvara ovogodišnji Festival Oglede u V.Gorici /G.Kiš, Cityportal.hr

Ljiljana Mihaljević je multimedijalna umjetnica svjetskog glasa, koja je u našem gradu 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća ostavila veliki trag na kulturnoj i općenito urbanoj sceni Velike Gorice.

– Došla sam na poziv da svojim happeningom ‘Gozba’ otvorim ovaj Festival Oglede, što me silno obradovalo, jer je Gorica mjesto kojemu se uvijek vrlo rado vraćam. Taj moj rad je inače jedan od najizvođenijih u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, izveden je više od dvadesetak puta ne samo u našoj zemlji nego i diljem svijeta. Neću puno otkrivati, jer to bi bilo kao otvaranje poklona prije Božića, ali kako publika ovdje nije toliko u prilici vidjeti happening pojasnit ću ukratko formu.

Inače, moji svi radovi su dihotomija, uvijek su u suprotnostima, bogato-siromašno, racionalno-emocionalno. A happening, za razliku od performansa, ne kontrolira umjetnik, nego publika. Ja dajem ideju i input, a publika je ona druga strana cijele te priče, kreaciju prepuštam publici. I štogod se dogodi je happening, nemojte se samo tući i nemojte nikoga ubiti! Sve drugo je happening – pojasnila je multimedijalna umjetnica, Ljiljana Mihaljević.

Foto: Ana Katulić, umjetnička voditeljica Festivala Oglede pustila je video poruku i Javni poziv umjetnicima za sudjelovanje koji im je uputio međ.priznati umjetnik, Siniša Labrović/G.Kiš, Cityportal.hr

Cilj Festivala Oglede i ove godine ostaje isti.

– U glavnoj ulozi je Grad. Odnos prema gradu, promatramo ga iz različitih perspektiva. Želimo biti i ogledalo tome gradu – kroz izvođače koje pozivamo i kroz one koji nam se javljaju na Javni poziv. Želimo promatrati grad i kroz vrijeme, stanovništvo, njegovu kulturu i baštinu – rekla nam je Katulić.

Potencijalnim izvođačima ovogodišnjeg Festivala Oglede video poruku je uputio umjetnik Siniša Labrović, te pozvao izvedbene i interdisciplinarne umjetnike koji stvaraju u polju performansa, fizičkog, neverbalnog kazališta ili vizualnih umjetnosti da svoje prijave radove prijave do 21.lipnja.

Foto: Antonia Vodanović, Ana Katulić i Ljiljana Mihaljević/G.Kiš, Cityportal.hr

Najbolji rad osvaja i novčanu nagradu od 400 eura, a sve detalje pronađite na festivalskoj web stranici www.oglede.com i njihovim društvenim mrežama.

Umjetnička voditeljica prvog velikogoričkog festivala izvedbenih umjetnosti i suvremenih praksi, Ana Katulić na kraju se zahvalila svim sponzorima koji podupiru festival i potporama koje su i ove godine osigurali Grad Velika Gorica, Zagrebačka županija i TZ Velike Gorice.

 

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno