Poveži se s nama

CityLIGHTS

Priča o podgutnici, medenjacima, sladoledu i narodnom veselju

Za cijeli naš kraj 15. kolovoza je značajan dan, svi dolazimo na dan ‘Velike Meše’ zahvaliti Gospi za proteklu godinu, nadajući se da druga bude još bolja, a dobro raspoloženje s proštenja u Vukovini nosimo i kući, ističe Draženka Saraga

Objavljeno

Svake je godine proštenje za Veliku Gospu u Vukovini posebno na svoj način. Jučer smo u fotografijama dočarali popodnevni ugođaj istog, no iza slika koje ste imali prilike vidjeti kriju se zanimljive priče o našem dragom Turopolju i običajima.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

Tako nam je gospođa Marica Matijan iz Pešćenice u susjednoj županiji, a koja svake godine dolazi na vukovinsko proštenje, otkrila kako je to u njezinoj mladosti bio uvelike iščekivan događaj u godini.

– Bilo je to krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, kada su ljudi čak u Cerju Letovaničkom prodavali mlade teliće kako bi si žene i djevojke u obitelji priuštile finu odjevnu koombinaciju, spremljenu posebno za ovu prigodu – ističe gospođa Marica.

Iako su se običaji u današnje vrijeme uvelike promijenili, veselje i ushit nisu minuli po svemu što smo zatekli.

Gospođa Draženka iz medičarskog obrta Saraga osnovanog daleke 1948. godine pripadnica je treće generacije medičara i otada su u njihovoj obitelji uvijek rado sudjelovali na ovom proštenju.

Foto: Tomislava Bradić/Cityportal

– Za cijeli kraj je ovaj dan značajan, svi dolazimo zahvaliti Gospi za proteklu godinu, nadajući se da druga bude još bolja. Imamo posebnu recepturu za gverc i medenjake, koju ne možemo otkriti, osim što moram istaknuti da je sve biološko, bez konzervansa! Najviše nam ljudi dolaze nakon ‘Velike Meše’, i uvijek se rado vraćaju jer je to dio tradicije – ističe Draženka Saraga.

U šetnji oko Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije naišli smo na zanimljivo obučenog gospodina, zapovjednika turopoljskog voda Banderija, Stjepana pl. Brigljevića, koji nam je otkrio ponešto o povijesti turopoljskih banderijalaca, svojoj odori, ali i zanimljivost o mašni koja nalikuje na kravatu, a koju je nosio na sebi.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Član sam turopoljskog banderija oko 23 godine i otada dolazim ovdje uveličati misno slavlje, ali i veselje na proštenju nakon istog. Ovo što nosim je odora koja se nosila i u boj, po Austro-Ugarskoj, Francuskoj, u tridesetogodišnjem ratu itd… Menten (gornji dio odore) se nosi preko lijevog ramena da bi se desnom rukom moglo baratati sabljom. Ova mašna koju nosim zove se turopoljska podgutnica. Nju su na vrat mladića, odnosno pod gut vezale djevojke i žene pri odlasku u bitku. Crveni rubac  bio je znak ljubavi i sjećanja na njih i dom, a smatra se jednom od preteča današnje kravate – otkrio nam je zapovjednik voda turopoljskog banderija, Stjepan pl. Brigljević.

Priznati gorički slastičar Memetali Zenuni otkrio nam je kako se u njegovoj obitelji već 73 godine bave slasticama, a on osobno 50 godina dolazi na Veliku Gospu u Vukovinu.

Foto:Tomislava Bradić/Cityportal

– Kada nešto radiš s ljubavlju, i kada ljubav prema tome gajiš sa cijelom obitelji, nastaju rapsodije okusa koje tu priču glasno pričaju. Ove godine smo na proštenje odlučili posjetiteljima ponuditi i neke nove okuse  sladoleda, kreirane u Italiji u suradnji sa njihovim kulinarskim stručnjacima. Naši gosti prepoznaju kvalitetu, zato smo svake godine tu – ističe gospodin Memy.

U šetnji vukovinskim nogostupom, doznali smo i kako se peče po par tisuća porcija raznolikih turopoljsko-sajamskih delicija, uvjerili se kako nije važno doba dana za dobro raspoloženje i plesnjak, te da i današnja djeca s veseljem idu 15. kolovoza u Vukovinu, možda ne s onim istim entuzijazmom kakvog nam je gospođa Marica opisala s početka ove priče, ali u jednom ‘novom ruhu’, koje će, vjerujemo, još mnogo godina u budućnosti prizivati Turopoljce, ali i ostale posjetitelje ovdje na Veliku Gospu!

 

CityLIGHTS

Kuhar s balkona: Svi su ludi za jelima s Davorova roštilja

Završio je Fakultet elektrotehnike i računarstva, trenutno je na doktoratu i, uz stalni posao, predaje na dva fakulteta. No, on je i majstor za roštilj. Na njemu je kuhao sve, od juhe do deserta, a specijalitete koje priprema nećete pronaći u restoranima

Objavljeno

on

Nemojte začuditi ako tri puta tjedno vidite automobile parkirane pokraj ceste u Ulici Fausta Vrančića. Primijetit ćete u njima kako netko uživa u slasnom burgeru, svinjskim rebarcima, brisketu i mnogim drugim specijalitetima. Svu tu ukusnu hranu pripremio je na svom goričkom balkonu Davor Šušković (36). Da, dobro ste vidjeli. Hranu priprema na balkonu, a ovakvo nešto nećete naći niti u jednom restoranu u blizini. Neka od jela koja Davor radi rasprodana su i tjedan dana ranije, a po njih dolaze i iz Zagreba jer ni u metropoli, čija gastro ponuda u zadnje vrijeme cvjeta, nema restoran koji nudi ono što Davor radi. Sve funkcionira tako da objavi što će koji dan kuhati, ljudi naruče putem njegove internetske stranice, plate i dogovore vrijeme preuzimanja.

– Na balkonu radim većinu toga. Imam dva roštilja. Sva oprema je pomična i računa da se će uvijek biti neka druga lokacija, a identično izgleda kad kuham na svom balkonu i na festivalima. Onaj tko naručuje hranu kod mene uvijek može doći i vidjeti kako se radi. Slobodno uđite i pogledajte – poziva Davor i dodaje kako se pazi na sve, a čak i za druženja s prijateljima hranu priprema u rukavicama.

Foto: Davor Šušković

Kada čujete Davora kako govori o hrani, mislit ćete kako imate posla s kuharom nekog skupog restorana. I, prevarit ćete se. Roštilj Davoru čak nije ni glavni posao. Završio je Fakultet elektoritehnike i računarstva, trenutno radi u tvrtki koja se bavi prodajom slušnih pomagala, završava doktorat te, kao vanjski suradnik, predaje na dva fakulteta – Filozofskom i Edukacijsko-rehabilitacijskom.

– Sve iznenadi da je roštilj zapravo moj hobi. Magistrirao sam elektroakustiku i jako volim taj posao. Nema puno ljudi koji se bave sluhom s tehničke strane i primijetio sam da tu ima jako puno mjesta za napredak, i kod nas i u svijetu – obajsnio je Davor, kojega je na prvu radionicu, onu koja je iz temelja promijenila njegovo poimanje roštilja, prijavila supruga.

– Pričao sam kako bih išao na Weberovu radionicu, ali da nemam s kime jer su svi komentirali ‘kaj ću ja tamo, nema mene kaj netko učiti roštiljati’ – priča Davor i priznaje, da je znao kako će se priča razviti, otišao bi sam bez razmišljanja.

Foto: Davor Šušković

Ovaj strastveni ljubitelj mesa i roštilja toliko se oduševio onime što je tamo naučio da je u samo tri godine postao stručnjak za posebne komade mesa, ugljen, vatru, marinadu, suho zrenje, sporo kuhanje, metode direktnog i indirektnog pečenja…

– Tamo smo pekli pile na limenci piva, pizzu, burgere, rižoto sa škampima, desert s bananama, ribu i steakove – prisjeća se Davor i kaže kako su steakovi bili okidač da na radionicu uopće ode, a onda je krenuo eksperimentirati.

Kupovao je kuharice preko interneta, gledao videe na YouTubeu i učio. Na roštilju je skuhao juhu, ispekao krafne, muffine, kokice, ali i neka jako ekskluzivna jela. Prva prepreka bila je cijena mesa jer u restoranima koji nude odlične odreske, odnosno steakove, cijena im je i 800 kuna. Kilogram takvog sirovog odležanog komada platit ćete oko 500 kuna, a svježe meso s kosti je 50-ak kuna.

– Očito je velika razlika u cijeni i isplati se tu malo uložiti. Sa susjedom sam kupio prvi frižider i on se isplatio već nakon prve runde od 20 kilograma mesa. To je bio običan frižider kojem smo odspojili termostat jer smo trebali temperaturu ispod 4 °C, a najviše je mogao spustiti na 6 °C. Napravili smo USB cirkulciju zraka, stavljali sol zbog vlage i kontrolirali koliko se meso suši. Imali smo par rundi koje su bile jako dobre, ali to nije bilo dugoročno rješenje. Nakon toga smo uložili u ‘dry ager’ u koji stane 100 kilograma mesa, ima kontrolu bakterija, vlažnosti i to je profesionalna oprema. Sad mi stoji u sobi. Da mi žena dopusti, imao bih ga u dnevnoj sobi – našalio se Šušković.

Posebno je i to što komade mesa koje Davor koristi nikada nećete vidjeti u vitrini neke mesnice. Kako bi ih dobio kontaktirao je mesare, objasnio im kako mu trebaju izrezrati meso, koje komade želi i koliko da budu prošarani.

Foto: Davor Šušković

U međuvremenu je Davor otvorio instagram profil davors.quadrillage i vrlo brzo privukao velik broj ljubitelja roštilja.

– Quadrillage je zapravo fancy riječ za tragove grilanja na stakeu, a s druge strane označava i trag ili potpis koji sam ostavljam na onome što pečem – objasnio je.

Nakon toga je osmislio izazov u kojem su mu pratitelji navodili tri namirnice od kojih će napraviti jelo. Iz izazova su proizašla 24 jela. Bilo je tu stvarno neobičnih kombinacija – zec u whiskeyju, janjetina s čokoladom, palačinke sa sirom, plavi krumpir…

Veliki korak dalje za ovu kulinarsku priču je bio Davorov susret s Goranom Vrabecom koji vodi brend Volim ljuto i trgovinu u zagrebačkoj Ilici s craft pivama, umacima i začinima iz cijelog svijeta, ali i onima koje sam radi.

– Upoznali smo se prije dvije godine na rođendanu tog dućana. Pokazao sam mu svoj profil na instagramu, a on je nakon dvije minute predložio da nešto zajedno radimo – kaže Davor i prisjeća se kako su svega mjesec i pol nakon susreta napravili događaj prema kojemu je i cijela njihova priča dobila ime.

Foto: Davor Šušković

– BBQ Hot Yard smo napravili u Vintageu. Imali smo četiri dosta ekskluzivna jela. Poanta je bila da smo radili hranu po nabavnim cijenama, svako jelo je koštalo 18 kuna, i to nas je zapravo pregazilo jer je došlo milijun ljudi. Naravno da uopće nismo bili spremni na to. Hrane je bilo dovoljno, ali se na nju čekalo i po dva sata – prepričava Davor njihovo ‘vatreno krštenje’ i kaže kako im ipak nitko nije zamjerio, jer su svi bili zadovoljni onime što je ovaj dvojac pripremio.

Nakon toga, događaji na kojima je sudjelovao BBQ Hot Yard samo su se nizali. Bili su na festivalima piva, gastro festivalima, a krenuli su i s privatnim slavljima. Radili su sve, od krstitiki i svadbi do rođendana i dočeka Nove godine. Sa svojom hranom prošli su dobar dio Hrvatske, a počeli su snimati i edukativne gastro videe za You Tube te održavati radionice.

Foto: Davor Šušković

– Sad imamo ekipu s kojom možemo raditi evente za stotinjak ljudi, s osam slijedova jela, cjelodnevne evente. Cijela priča je otišla jako daleko. Nikada nismo dobili više pohvala za burger nego za naš Zmajček. Napravili smo ih 100 komada, a isti tren kada su ga probali ljudi su se vraćali pohvaliti nas. To je ono zbog čega mi to radimo. Znamo da smo dobri u tome, da radimo kvalitetno i stalno si dižemo ljestvicu i želimo biti bolji i uvoditi nove stvari. To nas tjera naprijed, to što su ljudi zadovoljni. I odličan je osjećaj – objasnio je ovaj majstor za roštilj koji se nada kako će uskoro, kada si malo oslobodi raspored, završiti i kulinarsku školu kako bi dobio temeljna znanja.

Za sve više od ovoga, kaže Davor, trebao bi se u potpunosti posvetiti kuhanju, ali se nada da još neko vrijeme neće morati birati između svoje dvije ljubavi – posla koji svakodnevno radi i kuhanja. Planovi su mnogi, a među njima je možda i otvaranje restorana.

–  Možda u nekoj daljoj budućnosti. Mislim da naši ljudi zaslužuju takvo mjesto, a trenutno na našim prostorima nema pravog ‘smoke housea’. Postoje vrhunski steak houseovi, ali ovoga nema i siguran sam da bi to moglo biti izvrsno – kaže Davor, a na pitanje postoji li mogućnost da to bude u Gorici odgovara: “Zašto ne, ja sam tu doma i sviđa mi se.”

A do tada, Davor će svoje specijalitete pripremati na balkonu. Od kraja kolovoza ljudi će ponovno autima dolaziti po njih i parkirati sa strane kako bi ih odmah pojeli. U rujnu kreću i radionice na koje dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, a u Gorici će organizirati i barem jedan event.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

FOTO Katolički vjernici procesijom gradskim ulicama proslavili blagdan Tijelova

Objavljeno

on

11.06.2020. Velika Gorica. Blagdan Tijelova – Procesija. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Danas je blagdan Tijelova (puni naziv: Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove), blagdan koji se slavi u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva, odnosno na deveti četvrtak nakon Uskrsa. Katolička Crkva ovim blagdanom slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak. Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske.

11.06.2020. Velika Gorica. Blagdan Tijelova – Procesija. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U Velikoj Gorici slavljenje Tijelova započelo je svetom misom u 18:30 sati kod Crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, gdje su svećenici prije polaska procesije pričestili mnoge vjernike. U procesiji središtem grada vjernici su pjevali i molili, prigodnu glazbu izvodio je Puhački orkestar DVD-a Velika Gorica.

11.06.2020. Velika Gorica. Blagdan Tijelova – Procesija. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Procesija se zaustavila kod Kapele sv. Lovre i onda se uputila prema Crkvi Sv. Petra i Pavla, posljednjoj postaji Tijelovske procesije, gdje je nakon dvaipol sata i završena.

11.06.2020. Velika Gorica. Blagdan Tijelova – Procesija. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Poznat datum održavanja Noći borilačkih sportova

Borilački klubovi prezentirat će svoje vještine u ringu na Trgu Stjepana Radića

Objavljeno

on

Iako je pandemija koronavirusa ozbiljno zaprijetila, Noć borilačkih sportova ipak će se održati i ove godine. Tradicionalna je to sportska manifestacija na kojoj se kroz borbe i demonstracije u ringu predstavljaju velikogorički borilački klubovi. Datum je 26. lipnja, program počinje u 20 sati na Trgu Stjepana Radića, a detaljan program bit će poznat idućeg tjedna, kazao je predsjednik organizacijskog odbora Noći borilačkih sportova Ervin Kolarec .

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno