Sport

Priča iz Švedske: Beskrajan dan ili dva, svježi tata, romobili i pogled s neba

Dva dana švedske avanture su iza nogometaša Gorice. Točno 45 i pol sati prošlo je između polaska s goričkog stadion i povratka na njega, a između toga smjestili su se dobra partija, naporno putovanje, puno novih iskustava i spoznaja koliko Gorica može…

Objavljeno

prije 6 godina

28. lipnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Zora je svanula tek koji trenutak ranije, jedan topli ljetni utorak micao je krmelje s očiju, a na goričkom stadionu već je bilo živo. Igrači su kapali jedan po jedan, pa članovi uprave, ljudi iz kluba… Dogovor je bio da će put prema Švedskoj, za 1120 kilometara udaljeni Malmö, počne u 6.40 sati, kad je autobus s goričkom ekspedicijom i krenuo prema aerodromu. Cherif Ndiaye utrčao je u posljednji trenutak, motor busa već se grijao, a trener Jakirović mu je, onako usput, očitao bukvicu. Senegalac je, što će drugo, pognuo glavu i uletio u bus…

Dotad su već svi odradili ranojutarnje čestitanje, a čovjek s najvećim osmijehom u društvu bio je Aleksandar Jovičić. Stasiti stoper Gorice, 23-godišnjak iz Prijedora koji je u naš klub stigao prošlog ljeta iz Slaven Belupa. Jova je postao tata, njegova životna suputnica i imenjakinja Aleksandra rodila je malenu Teodoru, teško je pronaći ljepši povod za čestitanje…

– Sve je, hvala Bogu, prošlo super, cure su obje dobro – ponavljao je Jovičić.

Let je bio izravan, od Zagreba do Kopenhagena, pa onda preko mosta Öresund, najdužeg mosta na svijetu koji prelazi granicu, dolazak u Malmö. U hotel visoke kategorije, osiguran od agencije koja je i organizirala prijateljsku utakmicu švedskog velikana Malmöa i sve veće Gorice. Lopta je s centra kretala istoga dana u 19 sati, po dolasku u hotel preostalo je svega nekoliko sati za pripremu za utakmicu. Doputovala su 22 igrača, doputovala da zaigraju.

– Igrat će svi! Svatko će dobiti po 45 minuta, sve ću zamijeniti na poluvremenu. I ne bojim se nekakvog teškog poraza, bit će to ok – najavio je trener Jakir.

Popili su neki skupu švedsku hotelsku kavu, drugi prošetali gradom, treći krenuli tražiti bankomate i mijenjačnice, sve kako bi se ubilo vrijeme do ručka. Pravog skandinavskog, dovoljno neobičnog da se krenu stvarati upitnici iznad glava nekih od igrača, ali barem s mesnim okruglicama neusporedivo boljim od onih iz IKEA-e… I kolač od mrkve, desert koji na prvu možda zvuči kao gastronomski oksimoron, ali u stvarnosti je – prva liga. Baš kao i naša Gorica, koja je to i pokazala na terenu.

Sunce je pičilo punom snagom, temperatura u zraku puno je više nalikovala teškom Mediteranu nego europskom sjeveru, kad se krenulo prema stadionu. Swedbank Arena, zdanje na koje se može nagurati i 24.000 ljudi, nedaleko je od gradskog središta. Nema tu nekog luksuza i blještavila, ali sve djeluje nekako skladno, pitomo, uredno… Na zidovima fotografije cijelog niza generacija kluba koji se službeno zove Malmö FF, jer prvi od ukupno 20 naslova prvaka Švedske osvojili su još ratne 1944., a na hodnicima klupski djelatnici u punoj pripravnosti. Je, prijateljska je utakmica, ali oni su svi u odijelima, elegantni i profesionalni, uvijek pri ruci.

Kao što su pri ruci trebalo biti i nekima od njih. Najavljivač Nikolas zamolio je za pomoć s izgovaranjem imena igrača Gorice, jer zbunjeno je gledao u ono “Špičić”, “Ljubisavljević”, pa ono “Hrvoje” u imenu mladog Babeca… Ali brzo je i to nekako uspio savladati, uz objašnjenje:

– Zapravo jako volim ta vaša prezimena na -ić. Šogorica mi je, uostalom, Hrvatica, i ona mi je malo pomogla. Inače sam najavljivač i na rukometu, i tu sam se susretao s vašim imenima, zato mi je lakše poloviti sve ovo.

A kad je već spomenuo rukomet, nije moglo proći bez još i ovoga…

– Gdje je sad Ivano Balić, što radi? Obožavao sam ga kao igrača, taj je bio čudo!

Igrači su za to vrijeme šetali travnjakom Swedbank Arene, zelenom plohom koju bi najlakše bilo opisati kao – tepih. Šetajući se po takvom terenu, gledajući 24.000 svjetloplavih stolica posvuda oko sebe, to prekrasno nogometno ozračje, čovjeku dođe žao što nije nogometaš. I što će tih 90 minuta provesti gore na tribini s laptom umjesto dolje na terenu s loptom…

– Stadion je stvarno bombon, doslovno je užitak igrati ovdje – najbolje je dojam opisao trener Jakirović, dok su se nekoliko metara dalje za fotkanje namještali tata Jovičić i golman Kahlina, ovoga puta s kapetanskom vrpcom oko ruke.

A onda je krenuo i nogomet… Okupilo se nekih 700, možda 800 ljudi, ali bilo je i tu nekoliko zastava, navijača koji su mahali, pjevali, ljutili se na suca.

– Ove stolice na sjeveru tu su samo zbog europskih natjecanja, inače je to tribina stajanje, prava navijačka. U većini zemalja to je zabranjeno, ali ovdje nije. Ljudi cijelu utakmicu stoje, pjevaju, navijaju… Sjećam se da su igrači Celtica, kad su igrali ovdje, bili u šoku, govorili su da su mislili da će ih tu dočekati skandinavska, hladna atmosfera. Ali nije tako ni blizu, Malmö ima baš žestoke navijače. Ipak je tu i jako puno ljudi koji nisu originalni Šveđani… – govorio nam je kolega Josip, novinar švedskog Expressena zadužen za Malmö.

I on je jedan od tih koji nisu “pravi” Šveđani, jer tata mu je iz Jajca, a mama iz okolice Splita. Obožava Hrvatsku, žestoki je navijač Hajduka, ali život je ipak gore, u Švedskoj.

– Ne mogu ti, iskreno, reći što mi više odgovara. Najbolje bi bilo izmješati hrvatski i švedski mentalitet, ali ovako je ipak Švedska moj izbor za život. Mogućnosti su puno veće, treba ih samo iskoristiti. Evo, ja sam završio novinarstvo, a sad sam odlučio upisati i pravo. Želim se jednog dana baviti sportskim pravom, to u Švedskoj nije dovoljno razvijeno – ćaskali smo s Josipom dok je na terenu trajalo uvodno odmjeravanje snaga.

Samo pet dana poslije Malmö je čekao derbi prvenstva s AIK-om, bila je ovo generalna proba, a tako su se domaćini i ponašali. I igrači, ali i trener Uwe Rösler, Nijemac koji je najveći dio igračke karijere proveo u Manchester Cityju. U to vrijeme drugačijem nego danas, ali svejedno je riječ o velikom igračkom imenu.

– Znaš kako galami na njih! Nema kod njega opuštanja, pravi je Nijemac – opisivao nam je Josip trenera Röslera, a vrlo brzo u to smo se i sami uvjerili.

Skakao je, galamio, namještao svoje igrače kao figure, ali u tom uvodu ništa im nije polazilo za nogom. Gorica je, vjerojatno i iznenađujće po njih, bila odlična. Nagrada je stigla u 33. minuti, mali Spudić, klinac koji je lani igrao za Kurilovec, zavrtio je nesretnog lijevog beka i poslao bekamovski centaršut na čelo Lukasza Zwolinskog. Rösler je odmahnuo rukama, a gore na tribini Šveđani su se pogledavali međusobno, želeći valjda reći “što je sad ovo…”

Pokušavao je neuspješno domaćina pogurati i sudac, toliko da je na trenutke ispadao i smiješan. Kao, recimo, u posljednjim trenucima poluvremena, kad je Cherif pojurio s loptom prema golu jednako brzo kao istoga jutra prema ulaznim vratima autobusa, došao na 20-ak metara, da bi sudac – svirao kraj?! Sad su se pogledavali Goričani, sa smiješkom, želeći valjda reći “ajde, neka im bude…”

Šestorica igrača nedostajala su Gorici (Suk, Marina, Musa, Miya, Čabraja i Šroler), šestorica umjesto njih bili su igrači na probi (Slunjski, Babec, Gagulić, Spudić, Blagojević i Haman), a to se i vidjelo kad je Jakirović na poluvremenu stvarno ostavio u svlačionici svih 11 igrača iz početne postave. Napadao je Malmö u nastavku, stvarao šanse, promašivao, a onda u 73. minuti i zabio. Mali Krešo Krizmanić, 18-godišnjak koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, nije uspio spriječiti centaršut domaće klupske legende Marcusa Rosenberga, nekad igrača Ajaxa i Werdera, a stanoviti Antonsson donio je “bod” Malmöu.

Više od toga nisu Šveđani mogli, Gorica je sačuvala 1-1 i nakon svega ostavila jako, jako dobar dojam. Zadovoljni su valjda bili i galebovi, njih desetak, možda i više, koji su tijekom cijele utakmice neumorno preletali iznad igrališta, na neobično maloj nadmorskoj visini, riskirajući da ih pogodi neki Lovrićev projektil, Kahlinino ispucavanje ili Maločin centaršut…

– Zadovoljan sam, moram biti. Bilo je lijepo vidjeti kako to izgleda na ovoj razini, sjajno je što smo pokazali da se čak i u ovom sastavu možemo nositi s jednom ozbiljnom europskom momčadi – komentirao je trener Jakirović.

Zadovoljno su glavom klimali i predsjednik Nenad Črnko, prvi čovjek klupske skupštine Renato Ivanuš, kao i prvi operativac Mindaugas Nikoličius.

– Bio sam već ovdje sa Žalgirisom, igrao kvalifikacije za Ligu prvaka, završilo je 0-0 na ovom stadionu. Četiri puta sam u Litvi doživio te europske kvalifikacije, znam kako to izgleda, zato toliko i želim to ponovno doživjeti s Goricom. Drago mi je što su sad i ljudi iz kluba vidjeli kakav je to osjećaj, iako je utakmica bila samo prijateljska. Kroz sve to vidiš države u koje inače možda nikad ne bi otišao, upoznaš druge kulture, običaje, posebnosti… – pričao je Niko, koji je u tom trenutku imao i jake argumente za ovo posljednje.

Bio je, naime, već prošao 21 sat, a od noći ni traga ni glasa! Dan je bio u punom jeku, kao da je rano poslijepodne, a ne već izmak dana. Potrajalo je to sve do hotela, pa onda i nakon večere… Tek tamo iza 23 sata konačno je počeo padati mrak, koji će nestati već tamo oko četiri ujutro, kad na svoje dolazi zora. Beskrajan dan? Da, takve su se konstrukcije vrtjele glavom dok sa sunčanim naočalama hodaš okolo u deset navečer…

Teško je bilo i zaspati u svemu tome, iako je dan trajao već oho-ho, jer teško je i organizmu shvatiti da je vrijeme za poći leći. Pa je logičnije bilo popeti se na vrh hotela, na 25. kat, i popiti pivo ili dva, za lakši san. Pogled koji puca je impresivan, cijeli grad je na dlanu, i to jako lijep grad.

Igrači su za to vrijeme lovili san, jer već u 10.30 sati idućeg dana trebalo je biti na treningu. Na jednom od dva pomoćna igrališta Malmöova stadiona igrači su odradili svoje, a za to vrijeme ostatak društva išao je provjeriti kako izgleda Malmö danju.

Slijedio je nakon treninga i ručak, pa kraći odmor, nakon kojeg je počeo još jedan beskrajan dan… Ovoga puta, doduše, iz sasvim drugih razloga. Trebalo je dočekati let kući, koji je na rasporedu bio tek u 21.50 sati. Nekoliko igrača uložilo je 20 eura u ubijanje vremena i unajmilo električne romobile.

– Pazite samo da netko ne ozljedi na tome… – povikao je netko dok su Maloča, Čović, Ćelić, Ljubisavljević i društvo krenuli u romobilski obilazak grada.

Društvene mreže bile su omiljena zabava ostalima, iako su neki vrijeme odlučili provesti i uz knjigu, odmarajući na stolu za masažu ili blejeći u prazno. Vrijeme je sporo prolazilo, a cijela stvar dodatno je dobila na dramatici kad je stigla vijest da let kasni?! Jedva su svi dočekali da se potrpaju u autobus i krenu prema aerodromu, umorni i sad već pomalo nervozni, a sve je otišlo na novu potenciju kad je let – opet odgođen! Tek debelo nakon ponoći konačno je poletio avion za Ljubljanu, u kojoj je čekao autobus… Da, baš beskrajan dan. Koji je konačno završio oko četiri ujutro, kad je švedska ekspedicija konačno stigla na svoj stadion.

– Dečki, vidimo se popodne na treningu – nemilosrdan je bio trener Jakirović, svjestan da vremena za gubljenje na pripremama nema.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

I time je, eto, završilo prvo europsko gostovanje Gorice. Pokusno, recimo to tako, jer bit će možda u budućnosti i pravih, natjecateljskih utakmica poput ove… I avantura poput ove. Prilika da se vidi beskrajan dan, golman na romobilu i najbrži lift ikad, kolač od mrkve i mesne okruglice bolje nego one u IKEA-i. I da se igra nogomet.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews malmö reportaža

Sport

Carević: ‘Smeta nas i boli ovakav tretman, ne zaslužujemo to!’

Nogometaši Gorice došli su do važna tri boda domaćom pobjedom (1-0) protiv Šibenika, no trener Mario Carević nije mogao do kraja uživati u značajnoj pobjedi. Malo je reći da je nezadovoljan suđenjem Ante Terzića…

Objavljeno

prije 4 sata

23. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pobjeda protiv Šibenika je minimalna, ali velika poput Velebita, silno važna u ovoj fazi borbe za ostanak. Trener Gorice Mario Carević, toliko dobrom trenutku unatoč, nije nakon svega proživljavao pozitivne emocije. Utakmicu je u drugom poluvremenu pratio s tribine, gdje ga je poslao sudac Ante Terzić.

Neuvjerljivi Ante Terzić, najblaže rečeno.

– Prije svega, čestitam svojim igračima na herojskoj utakmici! Igrati u ovakvim okolnostima nije lako, baš nije lako… Ali bili smo koncentrirani do samoga kraja, čak i s igračem manje, sve do onog udarca glavom u završnici nisu nam stvorili pravu priliku. Stvarno mogu čestitati svojim momcima, svaka im čast. U ovakvim okolnostima i kriterijima odigrati ovakvu utakmicu i pobijediti… Ma svaka im čast! – ponosan je bio Carević nakon odlaska na plus pet u odnosu na Šibenik.

Već po prvim izgovorenim riječima bilo je jasno o čemu govori. O ukupnom kriteriju suđenja, ali i o isključenju Ante Ercega o kojem će se još pričati.

– I treba se o tome pričati. Treba se objašnjavati, govoriti o nogometnim i nenogometnim kretnjama… Lako je etiketirati, ovaj trener je ovakav, ovaj igrač onakav. Da, svi mi imamo svoje mane, ali ne možeš dobiti u sedmoj minuti za prigovor jedan karton, a na onu situaciju iz 40. minute drugi… Ili možeš?! Ako je tako, povlačim sve što sam rekao i poštujem odluku – govorio je Carević pred televizijskim kamerama, pa nastavio:

– Bili smo svi svjedoci kriterija od prve do zadnje minute, to moram reći bez obzira na to što smo pobijedili. Mene kao sportaša, kojem je ovo kruh, ovo boli. Pa mi nismo dobili niti jedan faul danas! Bila su četiri lakta u glavu bez sankcije. To me smeta i boli, mi ne zaslužujemo ovakav tretman.

Kad je odradio televizijski dio, Carević se preselio na kat, na press konferenciju.

– Svaka čast momcima za sve što su pretrpjeli u ovih 90 minuta. To mogu samo pobjednici, a moji igrači su pobjednici – kratko je istaknuo, pa opet dočekao pitanje o spornom isključenju.

– Rekao bih apsolutno sve što mislim, ali moram se kontrolirati jer ću opet ispasti ovakav i onakav. Ali ja smatram da u jednoj ovako važnoj utakmici svi akteri moraju biti na nivou. Borimo se i jedni i drugi za egzistenciju, a kad dobiješ ono što smo mi ovdje dobili, to nije u redu. Za mene to nije u redu! Te stvari treba diskutirati i popravljati. Možemo mi pričati o toj situaciji, ali neka mi netko kaže: Gdje Erceg u tom trenutku može s nogom? – kaže Carević i nastavlja:

– Ja sam emotivac… Kažu da sam temperamentan, ali ja bih rekao da pošteno radim svoj posao, a kad je tako, unosiš emociju u sve to. Normalno je da moraš sve proživljavati, ali neću dalje… Vidjeli su neutralni sve što se događalo, neka sami procjene, ali malo bi više trebalo imati poštovanja prema igračima, trenerima, svim akterima. Ljudi investiraju novac u klubove, nije lako egzistirati u našem nogometu, pa dajte malo razumijevanja, malo više… Neću reći čega.

Najmanje sljedeću utakmicu Carević neće moći voditi s klupe, neće biti protiv Rijeke ni Ante Ercega, ali barem su u džepu tri ogromna boda. Nije loša utjeha…

Nastavite čitati

Sport

Gorica dobila nogometni rat! Teška borba, crveni kartoni i – opet Elezi!

Nogometaši Gorice pobijedili su Šibenik 1-0 na svom stadionu i odvojili se od današnjeg protivnika na pet bodova prednosti. Gol odluke zabio je Agon Elezi, a Ante Erceg je isključen u 43. minuti. Nije do kraja izdržao ni Carević…

Objavljeno

prije 9 sati

23. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Koliko god to iz Gorice ne željeli isticati, ulog je ove nedjelje bio velik, ogroman, poput planine! Na Gradski stadion stigao je Šibenik, zadnja momčad lige, sa samo dva boda manje od Gorice, a to je značilo da je na stolu puno više od tri boda. Iz obje perspektive, i šibenske i goričke… I bilo je odmah jasno da nećemo gledati lijepu utakmicu, kako zbog važnosti, tako i zbog terena, da bi na kraju dobili pravi nogometni rat! S puno nervoze, tenzija, prijelomnih trenutaka…

Trener Mario Carević u utakmicu je ušao s Banićem te oporavljenim Bralićem uz Krizmanića i Leša u zadnjoj liniji. Bokove su držali Sikošek i Mikanović, a sredinu su nakrcali Halilović, Pajaziti, Elezi i Čaić, dok je u vrhu napada ponovno bio Erceg. Upravo je temperamentni Ante već u sedmoj minuti prvi platio danak nervozi koja je bila jasno vidljiva. Dobio je žuti karton vrlo rano, prerano za igrača poput njega.

Pokušavali su nešto prema naprijed i jedni i drugi u prvoj polovici prvog poluvremena, ali trenutak odluke zbio se u 23. minuti. Bralić je poslao dugu loptu iz zadnje linije, preletjela je kompletnu obranu Šibenika i pala ispred uvijek spremnog Ercega. Njegov udarac odbio je golman Filipović, a na odbijanac je natrčao Agon Elezi. Zabio je u Maksimiru u prošlom kolu, zabio je i ovoga puta, kad je bilo najvažnije…

Gledali smo u sljedećih 15-ak minuta cijeli niz duela, čvrstih startova, a sve je kulminiralo nakon situacije u kojoj je Erceg krenuo na loptu, isto je učinio i veznjak Šibenika Pozo, a sudac Terzić nije označio ništa. Pozo je ostao ležati, sudac je iz VAR sobe dobio dojavu da bi to trebalo pogledati, a presuda je na kraju bila – drugi žuti! Koliko je poznato, VAR intervencija vrijedi samo kod izravnog crvenoga kartona, no Terzić je pokazao drugi žuti, valjda znajući nešto što mi ne znamo.

23.02.2025., Gradski stadion, Velika Gorica – SuperSport HNL, 23. kolo, HNK Gorica – HNK Sibenik. Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Gorica je tako dalje morala sa čovjekom manje, a to je u ovakvoj utakmici značilo dodatnu nervozu. Isključen je tako na poluvremenu i trener Carević, koji je nastavak morao gledati iz svečane lože, a na terenu je imao što i vidjeti… Uh, itekako!

Nastavilo se čvrsto, na trenutke i grubo, a nova drama stiže nakon sat vremena igre. Ubacivanje s boka Krizmanić je visoko odbio, glavom je pokušao igrati i Pajaziti, no lopta ga je pogodila u rame. Sudac Terzić pokazao je na bijelu točku, Goričani su protestirali, a javili su se i iz VAR sobe. Terzić je gledao, gledao, gledao i odlučio: nema penala!

Bacila je Gorica nakon toga apsolutno sve na obranu, bilo je tu i dosta krađe vremena, velike borbe za svaku loptu, a na kraju su Goričani – uspjeli! Uzeli su tri nevjerojatno važna boda, odvojili se na pet bodova od posljednjega mjesta i pokazali da se mogu i “potući” kad zatreba. A opet, posao ni izbliza nije gotov. Već idućeg vikenda u grad stiže zahuktala Rijeka.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Košarkaši Gorice lošom završnicom izgubili od momčadi Zagreba

Objavljeno

prije 13 sati

23. veljače 2025.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 18. kolu Prve lige izgubili od momčadi Zagreba rezultatom 78:81 (25:20, 17:16, 20:22, 16:23). Domaći su utakmicu otvorili vodstvom 7:0 odnosno 10:2, gosti su se brzo oporavili (10:8). Stalno vodstvo Gorice variralo je uglavnom između 4 i 8 poena, a nakon dvije četvrtine momčad domaćih je bila u prednosti od šest poena (42:36).

Velika Gorica, 22.02.2025. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Zagreb 78:81. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.02.2025. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Zagreb 78:81. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon velikog odmora Gorica je početkom 3. četvrtine došla do najviše prednosti od 14 poena (52:38) i činilo se da je to dovoljna razlika za prelomiti rezultat u svoju korist. Ipak, Zagreb je najviše zaslugom Martina Klepe, koji je suvereno vodio igru svog tima, smanjio na 58:54, odnosno 62:58 na kraju 3. četvrtine.

Velika Gorica, 22.02.2025. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Zagreb 78:81. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.02.2025. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Zagreb 78:81. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zaključnu četvrtinu bolje otvaraju gosti i prelaze u vodstvo 62:63! Uslijedilo je 62:66, 67:69 i ponovno vodstvo Gorice 72:69, 76:71. Gosti okreću na 76:77 (38’21”) i na kraju pobjeđuju – 78:81!!

Velika Gorica, 22.02.2025. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Zagreb 78:81. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.02.2025. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Zagreb 78:81. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Najbolji igrač utakmice uvjerljivo je bio Martin Klepo s 24 poena, 10 skokova i 10 asistencija. Dvoznamenkasti u sastavu Zagreba još su bili Dorian Jelenek sa 20 poena (4 asistencije) i Šimun Kovač sa 16 poena (9 skokova).

Velika Gorica, 22.02.2025. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Zagreb 78:81. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.02.2025. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Zagreb 78:81. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kod Gorice najefikasniji Leon Kalinić sa 16 poena (5 skokova), Borna Dramalija 15 poena i Matija Pavlic 13 poena (7 skokova i 4 asistencije).

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pobjednici 18. velikogoričke malonogometne lige su Kurilovec, Gorica i Velika Mlaka 1947

Objavljeno

prije 17 sati

23. veljače 2025.

Objavio/la

David Jolić

Utakmicama finalnog dana (subota, 22.02.2025.) na terenu Panadić Sporta završena je nakon tri mjeseca 18. velikogorička malonogometna liga za mladež 2024./2025. za sve tri dobne kategorije: pioniri – 2010.-2011.godište, mlađi pioniri – 2012.-2013.godište, početnici – 2014.-2015.godište.