Ako niste imali pametnija posla, možda ste u subotu navečer, u prime timeu, naletjeti na dodjelu Nagrada hrvatskog glumišta. I vidjeli ste Mustafu Nadarevića s nagradom za životno djelo, prošlo je pozornicom i još cijeli niz lica, a u kadru ili dva mogli ste vidjeti i jednu našu predstavnicu. Silvia Marchig, profesorica u Umjetničkoj školi Franjo Lučić, bila je nominirana u dvije kategorije, za najbolju žensku plesnu ulogu i najbolju plesnu predstavu.
– Čak je malo i bizarno kad to dođe ovako, u četrdesetima, ali ja ionako vjerujem da plesači tek u tim godinama dođu u svoju punu zrelost – kaže nam Silvia dok sjedimo i razgovaramo u kafiću u blizini njezine škole.
Rođena je u Rijeci, 1975. godište, a u Velikoj Gorici radi posljednjih osam godina. I istovremeno radi predstave toliko dobre da završe kao nominirane za najprestižniju nagradu…
– Ne odustajem od scene, i dalje sam na sceni, iako je to nešto drugo od onoga što rade djeca koju ja podučavam. Oni su puno snažniji, eksplozivniji, ali u suvremenom plesu postoje ljudi koji izvode i u pedesetima, a i kasnije – ističe naša sugovornica.
Predstava o kojoj je riječ kombinacija je udaraljki i plesa, s neobičnim elementima.
– Predstava se zove ‘Kuća na oštrici’, u produkciji Teatra&TD, a premijera je bila u prosincu 2016. U predstavi smo ja i Kaja Farzky, mlada i vrlo talentirana udaraljkašica, ona i ja smo i suautorice, a autorica je Marijana Petković Liker. Napravili smo duet u kojem ona svira na razne načine, prosipa slanutak, udara po tavama… A ja plešem. Vrlo scenski suptilan i meni drag rad, ali nažalost skinuli su ga s programa. Možda ova nominacija bude poticaj da se predstava vrati – sa smiješkom priča Silvia Marchig, što u izgovoru zvuči ‘markiđ’.
– Ima ljudi koji me znaju 20 godina pa i dalje ne znaju kako se izgovara. U Rijeci je to poznato prezime, ali ovdje je ljudima često čudno – kaže Silvia.
U rodnoj Rijeci je i počela plesati, još kad je imala pet godina, brzo se okrenula baletu, pa već sa 16 godina dobila priliku plesati u ansamblu riječkom HNK-u.
– Bilo je to ratno vrijeme, početak devedesetih, kad je baš falilo ljudi. I tako je nas nekoliko mlađih dobilo priliku.
Ne pruža se često takva prilika u svijetu plesa, da tako mlad plešeš na toj razini, ali tinejdžerica Silvia imala je druge snove.
– Željela sam otići na školovanje u inozemstvo! Nakon što sam maturirala, to sam i napravila. Poslala sam pismo plesnoj školi u Dresdenu, jer takvo je to vrijeme bilo, pa su oni meni poslali pismo da dođem na audiciju, i ja sam otišla. Sjela na vlak i zaputila se prema tamo, a nisam imala pojma što me čeka, u što idem. Nije u to vrijeme bilo interneta, znala sam samo ono što sam čula iz priča nekih drugih plesača.
Na kraju, nije ispalo idealno. Bilo je to samo četiri godine nakon pada Berlinskog zida, Dresden je istočna Njemačka, nije bilo lako 18-godišnjoj Riječanki snaći se u tom svijetu.
– Uh, to mi je bila krizna godina, jer stvarno mi tamo nije bilo lijepo. Nitko nije znao engleski, bilo je jako malo stranaca, ja njemački nisam znala… Banula sam tamo i bila poprilično usamljena, družila sam se samo s jednom kolegicom iz Finske i jednom iz Italije. Sve skupa dosta depresivno. Zato sam već nakon te prve godine otišla u Mannheim. E, to je već bila druga priča. Zapad, ljudi puno otvoreniji, više stranaca.. Tamo sam paralelno studirala balet i baletnu pedagogiju.
Međutim, ni ovdje nije sve išlo glatko. Sredinom devedesetih bilo je jako hrabro studirati u inozemstvu, financijski je to iznimno zahtjevno za roditelje.
– Je, financijski je bilo jako ‘čupavo’. U Hrvatskoj je još trajao rat, roditelji su malo mogli pomoći, stipendija nije bilo, tako da sam morala studirati uz rad. Držala sam satove, tako nešto zarađivala, ali snalazila sam se na razne načine.
Diplomirala je u Mannheimu, počeli nešto i raditi, a onda su stigle nove prepreke na putu. Teška ozljeda izbacila ju je iz plesa na punih godinu dana.
– To je bilo u Frankfurtu… Bila sam angažirana na nekoj operi i na probi me kolega ispustio iz podrške. Drugim riječima, pljusnula sam na pod. Pukla mi je bedrena kost, završila sam na operaciji, rehabilitaciji… Godinu dana nisam mogla ništa raditi, tad mi je istekla i dozvola za rad, tako da sam se lijepo spakirala i vratila se kući.
Povratak je nakon osam njemačkih godina bio pomalo šokantan, ali uspjela se Silvia Marchig i ovdje pronaći. Iz Rijeke se odlučila prebaciti u Zagreb, i to baš u vrijeme kad je plesna scena metropole živjela najbolje dane.
– Dosta toga se događalo, upoznala sam neke ljude, dobivala prve poslove i malo po malo se pronašla na toj zagrebačkoj sceni. Ja nikad nisam bila posebno materijalistički nastrojena, bilo mi je važno samo da imam za pokriti osnovne životne troškove, to sam uspijevala, a umjetnički je bilo stvarno uzbudljivo – prisjeća se Silvia.
U Veliku Goricu došla je 2010. godine.
– Zvali su me jer je školi trebao baletni pedagog, a to je moje područje, jednako kao i suvremeni ples, tako da jako često predajem klasični balet suvremenim plesačima – objašnjava Silvia i nastavlja s posebnim sjajem u očima:
– Mi smo dosta mlada, ali uspješna škola. Imamo stotinjak učenika u osnovnoj, 30-ak u srednjoj školi. Ja više radim u srednjoj, sa tinejdžerima, ali radim i s ovim mlađima. I mogu vam reći da imamo baš jako kvalitetne plesače, koji postižu krasne rezultate. Svaka im čast, pogotovo s obzirom na uvjete u kojima rade.
Tu je na trenutak zastala, naglašavajući važnost onoga što želi reći.
– Uvjeti su nam, to moram reći, nemogući. Dijelimo zgradu s dječjim vrtićem, u ta tri sobička djeca uče plesati, a treba im puno više od toga. Nešto se pričalo da bi se gradila nova zgrada, ne znam što se s tim događa, ali mislim da velikogorička mladost zaslužuje bolje uvjete – apelira Silvia.
Što su to sve naučili ti talentirani klinci u tim nemogućim uvjetima, moći ćemo vidjeti 10. prosinca, kad je na rasporedu nastup učenika iz ove škole.
– Za nas je specifično što smo i glazbena i plesna škola, pa puno i surađujemo, što je super. Postoji orkestar gudača, oni imaju svoj bend, plus naši plesači… Prošle godine su napravili obrade pjesama Pink Floyda. Tko god je to vidio, oduševio se, a s tim ćemo nastupiti i na Adventu. Planiramo još jednu suradnju, tema bi bile turopoljske coprnice, a radit će se obrade kultne grupe Queen – zaključila je Silvia Marchig.
Aktualni gradonačelnik Krešimir Ačkar prikupio je potreban broj potpisa za novu kandidaturu u izuzetno kratkom roku. Kako je sam objavio, do jutros je prikupljeno ukupno 2352 potpisa potpore.
U kratkoj izjavi upućenoj građanima putem društvenih mreža, Ačkar je zahvalio na velikoj podršci.
“Dragi prijatelji, hvala vam od srca na velikoj podršci koju mi iskazujete svojim potpisima! Već sada prikupili smo dovoljan broj potpisa za moju novu kandidaturu za gradonačelnika Velike Gorice – do jutros ukupno 2352! Nastavljamo dalje s potpisima i radom za našu Veliku Goricu. Volim ovaj Grad”, poručio je Ačkar putem svog Instagram profila.
Foto: Vladimir Štarkelj, predsjednik OTK Turopolje/OTK Turopolje
Kada se govori o ljudima koji ostavljaju trag u svojoj zajednici, nezaobilazno je ime Vladimira Štarkelja. Ovaj svestrani Velikogoričanin već desetljećima neumorno djeluje na različitim poljima, od očuvanja tradicije i kulturne baštine, preko ekologije, pa sve do poduzetništva.
Više od tisuću čuvara tradicije i kulturne baštine prodefiliralo je kroz dva vikenda pozornicom Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici, gdje su na jubilarnoj, 25. smotri folklora oživjeli duh prošlih vremena pričajući priče kroz glazbu, pjesmu, ples i narodne nošnje. Gradska smotra koreografiranog, izvornog i dječjeg folklora tradicionalno je organizirana od strane Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Grada Velike Gorice, na čijem je čelu od samih početaka upravo Vladimir Štarkelj.
„Kulturni amaterizam je neizmjerno bogatstvo Velike Gorice, njime se ljudi bave iskreno i od srca i zbog tog iskrenog davanja njihov rad je plemenit. Zajednicu čine ljudi koji se već godinama, čak i desetljećima bave amaterskim i profesionalnim folklorom te diljem svijeta prenose ljepote naše kulturne baštine. Ponosni smo na naše članice koje djeluju već cijelo stoljeće, a okupljaju niz različitih generacija. Veliku pažnju posvećujemo najmlađim čuvarima kulturne baštine koji se redovito sastaju, pjevaju, plešu, uče o tradiciji i druže se u okruženju koje potiče razvoj pozitivnih osobina i vrijednosti”, istaknuo je predsjednik Štarkelj i naglasio kako se upravo zajedništvom i slogom jača kulturno-umjetnički amaterizam.
„Uz obnovu folklornog nasljeđa, pratimo i tijek umjetnosti u razvoju suvremenog plesa, pjesme, ali i dramske umjetnosti. Baština je sustav vrijednosti koji treba čuvati stalnim ponavljanjem i izvođenjem, a Zajednica marljivo i sustavno djeluje na tom polju, značajnom za razvoj društva u cjelini”, dodaje ovaj rođeni Velikogoričanin.
Inače, Štarkelj je odrastao u Mičevcu, a osim što je poznat po svom kulturno-umjetničkom angažmanu, osnivač je i član brojnih udruga poput ‘Zelene akcije Mičevec’ kroz koju se posvetio očuvanju okoliša te je voditelj nekoliko ekoloških projekata poput revitalizacije javnog prostora, postavljanje solarnih klupa u dvorište škole u Mičevcu te nabava električnog bicikla za zeleno redarstvo.
foto: Vladimir Štarkelj
„Kroz sve projekte koje provodimo, naš cilj je osnažiti lokalnu zajednicu i podići svijest o važnosti očuvanja okoliša. Vjerujem da svaka mala akcija, bilo da je riječ o edukaciji, sanaciji ekoloških problema, doprinosi stvaranju održivijeg i zdravijeg života za nas i buduće generacije”, kaže Štarkelj. Dodaje i kako smatra da je ekologija izuzetno važna te da bi se boljim sustavom gospodarenja otpadom postigao održivi razvoj.
Ovaj naš svestrani sugrađanin, 2017. godine osnovao je i Udrugu „Povijesna postrojba ban Gašpar Alapić” s ciljem očuvanja i promocije baštine slavne hrvatske plemićke obitelji Alapić. U sklopu Udruge djeluje povijesna postrojba s gardistima, topnikom i bubnjarom u povijesnim odorama iz 16. stoljeća i iza sebe ima stotine nastupa u Hrvatskoj, ali i šire.
No, tu ne staje. Kao veliki zaljubljenik u starodobna vozila, ali i kolekcionar, na radost brojnih entuzijasta, 2021. godine osnovao je Oldtimer klub Turopolje, čiji je ujedno i predsjednik. Bila je to dugogodišnja želja mnogih vlasnika starodobnih vozila, a o velikom uspjehu kratkog djelovanja kluba pokazuje broj članova, njih 216, dok je njihova manifestacija Oldtimer show Turopolje koja u centar grada dovodi najljepše i najstarije primjerke starodobnih vozila, postala prepoznatljiva i van granica Lijepe naše.
„Naši članovi su iskreni entuzijasti željni druženja i zaštitnici tehničke kulturne baštine. Kada je u pitanju sama restauracija ona može trajati mjesecima, pa sve do nekoliko godina. Za sve to je potrebno puno truda, financija i odricanja, ali zato je osjećaj uspjeha velik. To u vama pokreće motivaciju te s velikom strašću nastavljate dalje, pogotovo kad pronađete potpuno zapušteno vozilo kojeg imate želju obnoviti do razine potpuno novog”, priča nam ovaj strastveni kolekcionar.
„Uglavnom većina naših članova restauriraju sami svoja vozila koliko im to financijske mogućnosti dozvoljavaju te posjeduju ili razmjenjuju znanja. Pomažemo jedni drugima raznim savjetima oko nabavke dijelova i obnove, a neki su s godinama postali pravi stručnjaci. Sreća je da danas postoje interes i kod mlađih osoba, te im stariji prenose svoja znanja od autoelektrike, limarije, lakiranja i mehanike”, objašnjava Štarkelj te dodaje kako im nikad ne nedostaje entuzijazma.
Foto: Oldtimer show Turopolje, Vladimir Štarkelj, predsjednik OTK Turopolje u dogovorima/G.Kiš, cityportal.hr
Uz sve nabrojeno, uspješno vodi i obiteljski posao. Naime, suvlasnik je poznate goričke auto-kuće koju je osnovao 1990. godine s ocem Vladimirom i bratom Ratkom.
„Sve je počelo sredinom šezdesetih godina kada je otac otvorio svoju prvu auto električarsku radionicu. Početkom sedamdesetih je kupio staru kovačnicu na adresi Zagrebačka 28. Uskoro odustaje od autoelektrike i postaje ovlašteni serviser marke Citroen. Sredinom osamdesetih otvaramo i Renault servis te se s bratom Ratkom uključujem u rad radionice i osnivanje auto-kuće. Naša najveća snaga je da funkcioniramo kao obitelj, da smo svi podređeni istom cilju. Zapravo smo školski primjer kako se upornošću, odricanjem i vjerom u sebe i svoje sposobnosti može postići cilj”, govori nam Štarkelj kojemu je kako kaže, najveća podrška u svemu što radi supruga Sanja i njegovo troje djece.
Za sebe kaže da je radoholičar što se može vidjeti kroz brojne projekte koje ima pod svojim krilom. S time bi se složio i njegov blizak prijatelj koji smatra da Vladimir ili radi ili spava.
„Uvijek imam neke ideje, ambicije i tome jednostavno nema kraja. Koliko me umara toliko i veseli. Iz toga crpim i vrijeme, jer uvijek imaš vremena za ono što žarko želiš”, naglašava Štarkelj.
Za svoj rodni grad, Veliku Goricu, kaže da je njegov dom, ali i mjesto koje ga je oblikovalo i koje voli.
„Ovdje imam brojne prijatelje od djetinjstva što mi je najvažnije u životu, a povezuje nas poslovni, obiteljski i društveni život. Moj životni cilj uvijek je bio doprinositi zajednici, bilo kroz poduzetništvo ili angažman u društvenom životu. Kroz to iskustvo naučio sam kako povezivati ljude, ideje i resurse. Iako se naš grad već može pohvaliti sjajnim gradonačelnikom Ačkarom, koji svojim radom donosi konkretne promjene, važno je da i dalje radimo na tome da Velika Gorica bude prepoznata u svakom segmentu. Želim da naš grad bude poznat kao mjesto u kojem žive dobri ljudi, velikog srca. Nadam se da će se Velika Gorica i u budućnosti nastaviti ovako rasti i razvijati se”, zaključuje Štarkelj.
Foto: Vladimir Štarkelj na Oldtimer Showu Turopolje 2023/OTK Turopolje
Bilo da predvodi folklornu smotru, postavlja solarnu klupu, restaurira oldtimer ili razvija obiteljsku tvrtku, Štarkelj iza svakog projekta ostavlja trag ljudskosti i predanosti. Njegov primjer pokazuje da istinska promjena ne dolazi od velikih riječi, već od upornog, svakodnevnog rada na stvarima do kojih nam je istinski stalo.
Danas je oko 16 sati došlo do prometne nesreće na raskrižju ulice Rudolfa Fizira i Avenije Pape Ivana Pavla II u Velikoj Gorici a nailaskom na lokaciju nesreće osobni automobil marke Citroen C3 zbog još neutvrđenog razloga izletio s kolnika i prevrnuo se na lijevu bočnu stranu.
Promet se kroz raskrižje odvija usporeno, a detalji i okolnosti će biti poznati nakon policijskog očevida.
Radovi u Šenoinoj i Seljine brigade u završnoj fazi, Ulica Bratstvo kreće nakon Uskrsa
„Hvala svima na strpljenju i hvala što su toliko dugo i čekali, ali kada bude sve gotovo, shvatit ćemo da se isplatilo i da je vrijedilo to čekati“, rekao je gradonačelnik.
Radovi u Ulici Augusta Šenoe i Ulici Seljine brigade odvijaju se prema planu i, prema najavama gradskih i komunalnih čelnika, trebali bi biti dovršeni za nekoliko tjedana.
U Ulici Seljine brigade VG Komunalac trenutačno provodi radove na preasfaltiranju prometnice.
„Radimo preasfaltiranje ulice, 370 metara dužine, 6 metara širine u vrijednosti 80 000 eura. Podizanje poklopaca koje podiže vodoopskrba je iduće što se čeka. Međutim, nalazimo se u velikom tjednu, u danima u kojima se ne radi i zato je vremenski rok malo duži, ali ulice će se obnovit tamo negdje do 2. 5. po mojoj procjeni, svi radovi će biti gotovi“ – izjavio je predsjednik uprave VG Komunalca Jurica Mihalj. Dodao je kako će i prilagoditi sve ulaze te zamijeniti rubnjake koji su dotrajali.
Gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar istaknuo je kako je riječ o dijelu šireg plana obnove prometnica i infrastrukture u svim dijelovima grada, a posebice u gradskoj četvrti Stari grad.
„Nastavljamo sa sveobuhvatnim radovima u širem i užem pojasu grada Velike Gorice, ovo je samo jedan dio grada u gradskoj četvrti Stari grad, gdje uistinu dotrajalu i neadekvatnu cestu u ulici Augusta Šenoa, gdje uopće nije postojala oborinska odvodnja, gdje smo imali potrebu napraviti nogostupe, gdje smo morali promijeniti i cijevi za vodu i zbog toga malo duže radovi traju, međutim kada bude gotova, bit će u punom profilu s pješačkim i biciklističkim stazama, s novom infrastrukturom na ponos i kvalitetu svih sugrađana koji ovdje žive“, rekao je Ačkar.
Govoreći o paralelnoj Ulici Seljine brigade, dodao je:
„Također, ova ulica koja ide paralelno, Seljine brigade koja je također dotrajala, morali su se pripremiti šahtovi i sve ono što nije na onoj razini kvalitete koja bi zadovoljavala potrebe ovoga prometa. Ona će biti gotova kroz nekih 15-ak dana, recimo to tako. Kada VG Vodoopskrba i VG Komunalac završe sve svoje radove.“
Gradonačelnik je zahvalio sugrađanima na strpljenju i dodao kako shvaća kako su ovakvi radovi dugotrajni i vrlo zahtjevni i uistinu dok traju radovi narušena je kvaliteta života svih u ulici zbog prašine, zbog blata, ali da su to jednostavno takvi procesi.
„Hvala svima na strpljenju i hvala što su toliko dugo i čekali, ali kada bude sve gotovo, shvatit ćemo da se isplatilo i da je vrijedilo to čekati“, rekao je gradonačelnik.
Osim dviju ulica koje se trenutačno uređuju, Ačkar je najavio i skori početak radova u Ulici Bratstvo.
„Što se tiče Ulice Bratstvo, ono počinje, potpisan je ugovor s izvođačem, uvođenje radova je trajalo sada nekoliko dana, tako da možemo očekivati najkasnije iza Uskrsa početke radova. To je sada doslovno do izvođača radova.“
Veliko zadovoljstvo projektima u Starom gradu izrazio je i zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec.
„Pa evo kao stanovnik gradske četvrti Stari grad i kao zamjenik župana Zagrebačke županije, doista moram izraziti veliko zadovoljstvo što Šenoina ulica ide u izgradnju, to jest riješit će se u punom profilu s nogostupom, s rasvjetom, bit će to zaista jedna lijepa ulica s obnovom. Seljine brigade se presvlači, a grad Velika Gorica na čelu s gradonačelnikom Ačkarom pokazuje da brine o svim gradskim četvrtima i mjesnim odborima.“
Istaknuo je kako se ovakvim poboljšanjima standard i infrastruktura podižu na višu razinu
I moram reći da je naša gradska četvrt doista ugodno i kvalitetno mjesto za život. Ima još posla pred nama. Vjerujem da ćemo u suradnji s Gradom i dalje rješavati one stvari koje su bitne za naše građane u gradskoj četvrti Stari grad.“ – dodao je Kolarec.
Prava drama odvijala se jutros na području Velike Gorice tijekom nove akcije usmjerene na sprječavanje dovoza ilegalnog otpada. Grad Velika Gorica po drugi je puta postavio betonske barijere, prekopao prometnice na područjima Mičevca, Ščitarjeva i Kosnice, koje pojedine građevinske tvrtke koriste za dovoženje otpada s područja Zagreba, kako bi ga ilegalno bacili na privatne parcele.
Nažalost, samo dva sata nakon postavljanja barijera, iste su uništene i nasilno uklonjene pomoću buldožera, a kako se neslužbeno doznaje, inicijator toga je jedan od vlasnika zemljišta, koji je izazvao incident s komunalnim redarima i tijekom postavljanja istih. Na dojavu je reagirala i policija dolaskom, no, izgleda da se pojedinci ne boje ni policije, a kako neslužbeno doznajemo upravo je on nastavio s prijetnjama i komunalni redarima na terenu, a potom se uputio i u Gradsku upravu gdje je nastavio s prijetnjama.
Po svemu sudeći, „posao“ s ilegalnim otpadom je prilično unosan za pojedince, koji, podsjetimo, nisu prezali ni od povlačenja pištolja na komunalne redare.
Ova borba, saznajemo iz Grada, neće prestati jer je cilj zaštititi građane Velike Gorice od ilegalnog odbacivanja otpada i zagađivanje vode i tla. Do sada je grad reagirao postavljanjem kamera, zatvaranjem prometnica, podizanjem kaznenih prijava, prijavama inspektoratu, ali i DORH-u.