HOTNEWS

Ples kroz život: Od Rijeke, Dresdena i Mannheima do Velike Gorice

Silvia Marchig, profesorica u Umjetničkoj školi Franje Lučića, bila je nominirana za dvije Nagrade hrvatskog glumišta

Objavljeno

prije 6 godina

29. studenoga 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako niste imali pametnija posla, možda ste u subotu navečer, u prime timeu, naletjeti na dodjelu Nagrada hrvatskog glumišta. I vidjeli ste Mustafu Nadarevića s nagradom za životno djelo, prošlo je pozornicom i još cijeli niz lica, a u kadru ili dva mogli ste vidjeti i jednu našu predstavnicu. Silvia Marchig, profesorica u Umjetničkoj školi Franjo Lučić, bila je nominirana u dvije kategorije, za najbolju žensku plesnu ulogu i najbolju plesnu predstavu.

– Čak je malo i bizarno kad to dođe ovako, u četrdesetima, ali ja ionako vjerujem da plesači tek u tim godinama dođu u svoju punu zrelost – kaže nam Silvia dok sjedimo i razgovaramo u kafiću u blizini njezine škole.

Rođena je u Rijeci, 1975. godište, a u Velikoj Gorici radi posljednjih osam godina. I istovremeno radi predstave toliko dobre da završe kao nominirane za najprestižniju nagradu…

– Ne odustajem od scene, i dalje sam na sceni, iako je to nešto drugo od onoga što rade djeca koju ja podučavam. Oni su puno snažniji, eksplozivniji, ali u suvremenom plesu postoje ljudi koji izvode i u pedesetima, a i kasnije – ističe naša sugovornica.

Predstava o kojoj je riječ kombinacija je udaraljki i plesa, s neobičnim elementima.

– Predstava se zove ‘Kuća na oštrici’, u produkciji Teatra&TD, a premijera je bila u prosincu 2016. U predstavi smo ja i Kaja Farzky, mlada i vrlo talentirana udaraljkašica, ona i ja smo i suautorice, a autorica je Marijana Petković Liker. Napravili smo duet u kojem ona svira na razne načine, prosipa slanutak, udara po tavama… A ja plešem. Vrlo scenski suptilan i meni drag rad, ali nažalost skinuli su ga s programa. Možda ova nominacija bude poticaj da se predstava vrati – sa smiješkom priča Silvia Marchig, što u izgovoru zvuči ‘markiđ’.

– Ima ljudi koji me znaju 20 godina pa i dalje ne znaju kako se izgovara. U Rijeci je to poznato prezime, ali ovdje je ljudima često čudno – kaže Silvia.

U rodnoj Rijeci je i počela plesati, još kad je imala pet godina, brzo se okrenula baletu, pa već sa 16 godina dobila priliku plesati u ansamblu riječkom HNK-u.

– Bilo je to ratno vrijeme, početak devedesetih, kad je baš falilo ljudi. I tako je nas nekoliko mlađih dobilo priliku.

Ne pruža se često takva prilika u svijetu plesa, da tako mlad plešeš na toj razini, ali tinejdžerica Silvia imala je druge snove.

– Željela sam otići na školovanje u inozemstvo! Nakon što sam maturirala, to sam i napravila. Poslala sam pismo plesnoj školi u Dresdenu, jer takvo je to vrijeme bilo, pa su oni meni poslali pismo da dođem na audiciju, i ja sam otišla. Sjela na vlak i zaputila se prema tamo, a nisam imala pojma što me čeka, u što idem. Nije u to vrijeme bilo interneta, znala sam samo ono što sam čula iz priča nekih drugih plesača.

Na kraju, nije ispalo idealno. Bilo je to samo četiri godine nakon pada Berlinskog zida, Dresden je istočna Njemačka, nije bilo lako 18-godišnjoj Riječanki snaći se u tom svijetu.

– Uh, to mi je bila krizna godina, jer stvarno mi tamo nije bilo lijepo. Nitko nije znao engleski, bilo je jako malo stranaca, ja njemački nisam znala… Banula sam tamo i bila poprilično usamljena, družila sam se samo s jednom kolegicom iz Finske i jednom iz Italije. Sve skupa dosta depresivno. Zato sam već nakon te prve godine otišla u Mannheim. E, to je već bila druga priča. Zapad, ljudi puno otvoreniji, više stranaca.. Tamo sam paralelno studirala balet i baletnu pedagogiju.

Međutim, ni ovdje nije sve išlo glatko. Sredinom devedesetih bilo je jako hrabro studirati u inozemstvu, financijski je to iznimno zahtjevno za roditelje.

– Je, financijski je bilo jako ‘čupavo’. U Hrvatskoj je još trajao rat, roditelji su malo mogli pomoći, stipendija nije bilo, tako da sam morala studirati uz rad. Držala sam satove, tako nešto zarađivala, ali snalazila sam se na razne načine.

Diplomirala je u Mannheimu, počeli nešto i raditi, a onda su stigle nove prepreke na putu. Teška ozljeda izbacila ju je iz plesa na punih godinu dana.

– To je bilo u Frankfurtu… Bila sam angažirana na nekoj operi i na probi me kolega ispustio iz podrške. Drugim riječima, pljusnula sam na pod. Pukla mi je bedrena kost, završila sam na operaciji, rehabilitaciji… Godinu dana nisam mogla ništa raditi, tad mi je istekla i dozvola za rad, tako da sam se lijepo spakirala i vratila se kući.

Povratak je nakon osam njemačkih godina bio pomalo šokantan, ali uspjela se Silvia Marchig i ovdje pronaći. Iz Rijeke se odlučila prebaciti u Zagreb, i to baš u vrijeme kad je plesna scena metropole živjela najbolje dane.

– Dosta toga se događalo, upoznala sam neke ljude, dobivala prve poslove i malo po malo se pronašla na toj zagrebačkoj sceni. Ja nikad nisam bila posebno materijalistički nastrojena, bilo mi je važno samo da imam za pokriti osnovne životne troškove, to sam uspijevala, a umjetnički je bilo stvarno uzbudljivo – prisjeća se Silvia.

U Veliku Goricu došla je 2010. godine.

– Zvali su me jer je školi trebao baletni pedagog, a to je moje područje, jednako kao i suvremeni ples, tako da jako često predajem klasični balet suvremenim plesačima – objašnjava Silvia i nastavlja s posebnim sjajem u očima:

– Mi smo dosta mlada, ali uspješna škola. Imamo stotinjak učenika u osnovnoj, 30-ak u srednjoj školi. Ja više radim u srednjoj, sa tinejdžerima, ali radim i s ovim mlađima. I mogu vam reći da imamo baš jako kvalitetne plesače, koji postižu krasne rezultate. Svaka im čast, pogotovo s obzirom na uvjete u kojima rade.

Tu je na trenutak zastala, naglašavajući važnost onoga što želi reći.

– Uvjeti su nam, to moram reći, nemogući. Dijelimo zgradu s dječjim vrtićem, u ta tri sobička djeca uče plesati, a treba im puno više od toga. Nešto se pričalo da bi se gradila nova zgrada, ne znam što se s tim događa, ali mislim da velikogorička mladost zaslužuje bolje uvjete – apelira Silvia.

Što su to sve naučili ti talentirani klinci u tim nemogućim uvjetima, moći ćemo vidjeti 10. prosinca, kad je na rasporedu nastup učenika iz ove škole.

– Za nas je specifično što smo i glazbena i plesna škola, pa puno i surađujemo, što je super. Postoji orkestar gudača, oni imaju svoj bend, plus naši plesači… Prošle godine su napravili obrade pjesama Pink Floyda. Tko god je to vidio, oduševio se, a s tim ćemo nastupiti i na Adventu. Planiramo još jednu suradnju, tema bi bile turopoljske coprnice, a radit će se obrade kultne grupe Queen – zaključila je Silvia Marchig.

Crna kronika

Jedna noć, tri šupe i kafić! Lopovi harali Gradićima, policija poziva mještane na suradnju

Ovdje je izrazito važna suradnja građana i policije, kako zbog njihove veće sigurnosti tako i rješavanju kaznenih djela.

Objavljeno

prije 47 minuta

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorička policija u ovom je tjednu zabilježila niz provala i krađa. Već smo ranije pisali i upozoravali mještane Gradića o provalama u njihovom naselju.

Bilo je to u noći sa 17. na 18. studenoga u Gradićkoj ulici provaljeno je u tri šupe koje se nalaze u stražnjem djelu dvorišta obiteljskih kuća. Provaljeno je na identičan način u sve šupe.
Polomili su lokote i obili vrata, a uglavnom se krao alat.

Prva šupa na meti provalnika bila je šupa 83-godišnjaka iz koje je ukraden sitni alat. Iz šupe 53-godišnje mještanke Gradića, lopov ipak nije ništa ukrao. Zaključila je to mještanka nakon što su krim inspektori obavili očevid.

Treća provala bila je na štetu 49-godišnkaka.

Lopovi su iz šupe ukrali razni alat, set gedora, bušilicu, flaksericu te veću količinu produžnih kablova raznih dužina.

Uz šupe, lopovi su odlučili provaliti u kafić Vuglec kraj nogometnog igrališta.

Obili su vrata kafića, ušetali u kafić i sa šanka ukrali stalak s Cedevitama na kojima je bilo oko sto vrećica, a zbog paljenja alarma odustali su od daljnje krađe.

– Pozivamo građane ukoliko imaju bilo kakvih saznanja o ovim događajima da podjele sa policijom. Jer ovdje jedino suradnja građana i policije dovodi do njihove veće sigurnosti i rješavanja navedenih kaznenih djela – poručili su iz goričke policije.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Farmer Zvonko zatvara turopoljski tjedan ‘Večere za 5’: „Jako se veselim mlincima, ovo će biti prvi put da ću ih probati“

Svoje protukandidate Branku, Leu, Karla i Ivana ugostit će u svom domu u Buzinu.

Objavljeno

prije 2 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Poljoprivrednik i inženjer agronomije po struci, Zvonko Šantalab, gledateljima poznat iz showa ‘Ljubav je na selu’, privest će kraju turopoljski tjedan ‘Večere za 5’. Svoje protukandidate Branku, Leu, Karla i Ivana ugostit će u svom domu u Buzinu.

„Živim u Buzinu već tridesetak godina – pokušao sam raditi u uredu, na kompjuteru, ali nisam ja za zatvorenu sobu i ekran cijeli dan. Ja moram biti vezan uz prirodu, uz zemlju, biljke, životinje, tada se osjećam ispunjen i to mi puni baterije. Koliko god se umorio, kad se naspavam, ujutro sam spreman za dalje“, kaže Zvonko koji, kad ne radi na svom imanju, voli planinariti i ići na koncerte, a na pitanje što ga je potaknulo da se prijavi u show, odgovara: „Htio sam se okušati u tom ‘Večeri za 5’ jer znam kuhati, nije mi to problem i hoću i to isprobati! Malo se družiti, malo upoznati nove ljude i malo se odmoriti, da nije uvijek samo rad, rad, rad.“

„Volimo ga zezati malo i Zvonko se ne ljuti, on to prihvati na svoj način“, kaže za Zvonka Branka, a Lea dodaje: „Jako je osebujan, ličnost jedna osebujna.“

Na Zvonkovom popisu sastojaka našli su se mrkva, kelj, mlinci, patka, rajčica, kore i jabuka.

„Kelj nije mi baš drag, ali pojede se“, za sastojke je rekla Branka.

„Ja mislim da će on poslužiti stvari iz svog vrta i da će sve biti domaće jer je jučer napomenuo da mu je baš bitno da bude domaće“, pretpostavlja Karlo, a Ivan iskreno priznaje: „Jako se veselim mlincima, ovo će biti prvi put da ću ih probati!“

Svih četvero kandidata koji su dosad kuhali imaju isti broj bodova! Hoće li Zvonko odnijeti pobjedu ili pak o njoj odlučiti – ne propustite u novoj epizodi ‘Večere za 5’ danas na RTL-u od 17.50! Epizoda je dostupna na platformi Voyo 24 sata prije prikazivanja na televiziji.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Sezona je prehlade, a evo kako spriječiti ‘dosadan’ kašalj i kada se obratiti liječniku

Objavljeno

prije 4 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Neovisno o godišnjem dobu, kašalj je vrlo čest razlog dolaska pacijenata u ljekarnu. Budući da njegovi uzroci mogu biti različiti, bilo da se radi o prehladi, upali grla, upali pluća, alergiji, astmi, nuspojavi nekih lijekova, pa sve do onih težih stanja kao što su karcinom pluća, KOPB…važno je utvrditi razlog kašlja, a nakon toga i odabrati adekvatnu metodu liječenja.

Kašalj je prirodni mehanizam kojim se naše tijelo brani i to od različitih nečistoća tj. iritansa koji na sluznici dišnog sustava aktiviraju cijeli niz reakcija čiji krajnji cilj je zrakom iz pluća, čija brzina može doseći i 80 km na sat, odstraniti nepoželjnu tvar bilo iz gornjih ili donjih dišnih putova.

Različite su vrste podijele kašlja, a ona najčešća po opisu pacijenata je na suhi kod kojeg ne dolazi do stvaranja sluzi pa ga često nazivamo i nadražajnim, praćen osjećajem škakljanja koji potiče taj kašalj, i produktivni kašalj kod kojeg je prisutna gusta sluz koju je teško iskašljati, a čija boja može biti znak da možda samoliječenje nije jedina opcija, već je potrebno posjetiti liječnika i to pogotovo ako se radi o sluzi zeleno-žućkaste boje ili ako se primijete tragovi krvi.

Kod samoliječenja suhog kašlja, preporuka ljekarnika najčešće je antitusik koji blokira ili smanjuje refleks kašlja. Biljni antitusici među kao što su trputac, islandski lišaj, bijeli sljez svojom biljnom sluzi oblažu sluznicu usta i ždrijela zadržavajući je vlažnom te smanjuju nadražaj na kašalj, promuklost i grlobolju. Na policama ljekarne možemo ih naći u obliku pastila ili sirupa.
Sintetski lijek protiv suhog kašlja, butamirat , u ljekarnama je dostupan bez liječničkog recepta.

Ekspektoransi su izbor liječenja kod produktivnog kašlja budući da oni otapaju bronhijalnu sluz te pomažu pri njenom iskašljavanju. Od biljnih pripravaka u tu svrhu najčešće koristimo pripravke bršljana, timijana, jaglaca.

Ekstrakt bijelog sljeza možemo koristiti i kod suhog i produktivnog kašlja budući da sluz bijelog sljeza koja oblaže sluznicu, smanjuje i spazam mišića dišnog sustava.

Sintetski lijekovi koji olakšavaju iskašljavanje, a dostupni su bez liječničkog recepta u ljekarnama su acetilcistein, bromheksin, ambroksol. O njihovoj dozi ovisnoj o dobi te najprikladnijem obliku primjene, svakako se valja savjetovati sa ljekarnikom.

Želimo li podijeliti kašalj ovisno o njegovom trajanju, tada govorimo o:

– akutnom (kratkotrajnom) kašlju koji nastupa naglo i traje maksimalno do tri tjedna
– subakutnom kašlju koji traje od tri do osam tjedana
– kroničnom (dugotrajnom) kašalju koji kod odraslih traje duže od osam tjedana, a kod djece dulje od četiri tjedna te zahtjeva dodatnu dijagnostiku budući da u pozadini mogu biti i neke ozbiljnije neinfektivne bolesti, a dodatni simptomi koji se mogu pojaviti su začepljenost/curenje iz nosa, bolno grlo uz promuklost ili osjećaj da nam se kontinuirano nešto cijedi niz ždrijelo, povišena temperatura, žgaravica ili kiseli okus u ustima

Bilo da se radi o produktivnom ili suhom kašlju, akutnom ili kroničnom, postoje određeni univerzalni savjeti koje valja spomenuti, a to su svakako unos dodatne količine tekućine kako bi se sluznica ispirala, dodatno vlažila, sluz razrijedila te time i lakše iskašljala. Preporuka je i vlažiti i zrak u prostorijama u kojima se boravi koji je u zimskim mjesecima suh i zbog grijanja.

Novije metode su sveprisutniji ovlaživači zraka od kojih pojedini imaju opciju i raspršivanja, difuzije eteričnih ulja koja pojedina uz ugodan miris imaju i antivirusna i/ili antibakterijska obilježja, a jedno takvo je svakako već dobro poznato eterično ulje eukaliptusa. Za vlaženje zraka mogu se koristiti i neke jednostavnije i cjenovno prihvatljivije metode kao što su keramičke posude sa vodom na radijatorima ili još jednostavnije vlažni ručnici.

Foto: Pexels/Polina Tankilevitch

Inhalacije fiziološkom otopinom u obliku aerosoli još jedan su od načina vlaženja sluznice dišnog sustava te omekšavanja sluzi čime je olakšana njezina eliminacija iz dišnog sustava. Fiziološka otopina je vodena otopina sa 0,9% soli, kakvu sadrži naš organizam, pa kod inhalacije ne iritira sluznicu. Za inhaliranje se može koristiti i hipertonična otopina na bazi morske vode čija optimalna koncentracija za inhaliranje je 2,3% natrijevog klorida (NaCl). Zbog povećane koncentracije NaCl-a takva otopina „izvlači“ vodu iz otečene sluznice nosa čime dišni put postaje prohodniji, a uz to minerali iz morske soli doprinose razrjeđivanju sluzi. Hipertonična otopina ubrzava također i rad trepetljiki dišnog sustava za 20 % što doprinosi prirodnom mehanizmu čišćenja sluznice.

Kod kašlja koji ometa san, svakako je preporuka podizanje uzglavlja dodatnim jastukom. Pripravci na bazi propolisa i meda mogu ublažiti iritaciju grla čija sluznica može biti oštećena učestalim kašljanjem. Balzami na bazi eteričnih ulja koji se utrljavaju na kožu prsa i leđa također su jedan od preparata koji mogu olakšati simptome prehlade pa tako i kašlja.

Situacije u kojima je potrebno odustati od samoliječenja kašlja i potražiti pomoć liječnika su svakako situacije kada kašalj traje duže od tjedan dana, kada je sekret gust, gnojan žuto-smeđe boje, ako se iskašljava krv, osjećaj kratkoće daha, kada je kašalj posljedica udisanja stranog tijela, ako je praćen povišenom temperaturom koja se ni uz upotrebu antipiretika ne snizuje, a kod djece pojava osipa i povišene temperature uz kašalj je znak da je vrijeme da se posjeti liječnika.

Naslovna fotografija: Ilustracija/Pexels/Andrea Piacquadio

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO ”Lučić 50” – Koncert učenika Umjetničke škole Franje Lučića

Objavljeno

prije 4 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Trodnevna manifestacija Lučićevi dani (19. – 21. studenog 2024.) završena je jučer (četvrtak, 21.11.2024.) Koncertom ”Lučić 50” učenika Umjetničke škole Franje Lučića u Dvorani Galženica.