Ako niste imali pametnija posla, možda ste u subotu navečer, u prime timeu, naletjeti na dodjelu Nagrada hrvatskog glumišta. I vidjeli ste Mustafu Nadarevića s nagradom za životno djelo, prošlo je pozornicom i još cijeli niz lica, a u kadru ili dva mogli ste vidjeti i jednu našu predstavnicu. Silvia Marchig, profesorica u Umjetničkoj školi Franjo Lučić, bila je nominirana u dvije kategorije, za najbolju žensku plesnu ulogu i najbolju plesnu predstavu.
– Čak je malo i bizarno kad to dođe ovako, u četrdesetima, ali ja ionako vjerujem da plesači tek u tim godinama dođu u svoju punu zrelost – kaže nam Silvia dok sjedimo i razgovaramo u kafiću u blizini njezine škole.
Rođena je u Rijeci, 1975. godište, a u Velikoj Gorici radi posljednjih osam godina. I istovremeno radi predstave toliko dobre da završe kao nominirane za najprestižniju nagradu…
– Ne odustajem od scene, i dalje sam na sceni, iako je to nešto drugo od onoga što rade djeca koju ja podučavam. Oni su puno snažniji, eksplozivniji, ali u suvremenom plesu postoje ljudi koji izvode i u pedesetima, a i kasnije – ističe naša sugovornica.
Predstava o kojoj je riječ kombinacija je udaraljki i plesa, s neobičnim elementima.
– Predstava se zove ‘Kuća na oštrici’, u produkciji Teatra&TD, a premijera je bila u prosincu 2016. U predstavi smo ja i Kaja Farzky, mlada i vrlo talentirana udaraljkašica, ona i ja smo i suautorice, a autorica je Marijana Petković Liker. Napravili smo duet u kojem ona svira na razne načine, prosipa slanutak, udara po tavama… A ja plešem. Vrlo scenski suptilan i meni drag rad, ali nažalost skinuli su ga s programa. Možda ova nominacija bude poticaj da se predstava vrati – sa smiješkom priča Silvia Marchig, što u izgovoru zvuči ‘markiđ’.
– Ima ljudi koji me znaju 20 godina pa i dalje ne znaju kako se izgovara. U Rijeci je to poznato prezime, ali ovdje je ljudima često čudno – kaže Silvia.
U rodnoj Rijeci je i počela plesati, još kad je imala pet godina, brzo se okrenula baletu, pa već sa 16 godina dobila priliku plesati u ansamblu riječkom HNK-u.
– Bilo je to ratno vrijeme, početak devedesetih, kad je baš falilo ljudi. I tako je nas nekoliko mlađih dobilo priliku.
Ne pruža se često takva prilika u svijetu plesa, da tako mlad plešeš na toj razini, ali tinejdžerica Silvia imala je druge snove.
– Željela sam otići na školovanje u inozemstvo! Nakon što sam maturirala, to sam i napravila. Poslala sam pismo plesnoj školi u Dresdenu, jer takvo je to vrijeme bilo, pa su oni meni poslali pismo da dođem na audiciju, i ja sam otišla. Sjela na vlak i zaputila se prema tamo, a nisam imala pojma što me čeka, u što idem. Nije u to vrijeme bilo interneta, znala sam samo ono što sam čula iz priča nekih drugih plesača.
Na kraju, nije ispalo idealno. Bilo je to samo četiri godine nakon pada Berlinskog zida, Dresden je istočna Njemačka, nije bilo lako 18-godišnjoj Riječanki snaći se u tom svijetu.
– Uh, to mi je bila krizna godina, jer stvarno mi tamo nije bilo lijepo. Nitko nije znao engleski, bilo je jako malo stranaca, ja njemački nisam znala… Banula sam tamo i bila poprilično usamljena, družila sam se samo s jednom kolegicom iz Finske i jednom iz Italije. Sve skupa dosta depresivno. Zato sam već nakon te prve godine otišla u Mannheim. E, to je već bila druga priča. Zapad, ljudi puno otvoreniji, više stranaca.. Tamo sam paralelno studirala balet i baletnu pedagogiju.
Međutim, ni ovdje nije sve išlo glatko. Sredinom devedesetih bilo je jako hrabro studirati u inozemstvu, financijski je to iznimno zahtjevno za roditelje.
– Je, financijski je bilo jako ‘čupavo’. U Hrvatskoj je još trajao rat, roditelji su malo mogli pomoći, stipendija nije bilo, tako da sam morala studirati uz rad. Držala sam satove, tako nešto zarađivala, ali snalazila sam se na razne načine.
Diplomirala je u Mannheimu, počeli nešto i raditi, a onda su stigle nove prepreke na putu. Teška ozljeda izbacila ju je iz plesa na punih godinu dana.
– To je bilo u Frankfurtu… Bila sam angažirana na nekoj operi i na probi me kolega ispustio iz podrške. Drugim riječima, pljusnula sam na pod. Pukla mi je bedrena kost, završila sam na operaciji, rehabilitaciji… Godinu dana nisam mogla ništa raditi, tad mi je istekla i dozvola za rad, tako da sam se lijepo spakirala i vratila se kući.
Povratak je nakon osam njemačkih godina bio pomalo šokantan, ali uspjela se Silvia Marchig i ovdje pronaći. Iz Rijeke se odlučila prebaciti u Zagreb, i to baš u vrijeme kad je plesna scena metropole živjela najbolje dane.
– Dosta toga se događalo, upoznala sam neke ljude, dobivala prve poslove i malo po malo se pronašla na toj zagrebačkoj sceni. Ja nikad nisam bila posebno materijalistički nastrojena, bilo mi je važno samo da imam za pokriti osnovne životne troškove, to sam uspijevala, a umjetnički je bilo stvarno uzbudljivo – prisjeća se Silvia.
U Veliku Goricu došla je 2010. godine.
– Zvali su me jer je školi trebao baletni pedagog, a to je moje područje, jednako kao i suvremeni ples, tako da jako često predajem klasični balet suvremenim plesačima – objašnjava Silvia i nastavlja s posebnim sjajem u očima:
– Mi smo dosta mlada, ali uspješna škola. Imamo stotinjak učenika u osnovnoj, 30-ak u srednjoj školi. Ja više radim u srednjoj, sa tinejdžerima, ali radim i s ovim mlađima. I mogu vam reći da imamo baš jako kvalitetne plesače, koji postižu krasne rezultate. Svaka im čast, pogotovo s obzirom na uvjete u kojima rade.
Tu je na trenutak zastala, naglašavajući važnost onoga što želi reći.
– Uvjeti su nam, to moram reći, nemogući. Dijelimo zgradu s dječjim vrtićem, u ta tri sobička djeca uče plesati, a treba im puno više od toga. Nešto se pričalo da bi se gradila nova zgrada, ne znam što se s tim događa, ali mislim da velikogorička mladost zaslužuje bolje uvjete – apelira Silvia.
Što su to sve naučili ti talentirani klinci u tim nemogućim uvjetima, moći ćemo vidjeti 10. prosinca, kad je na rasporedu nastup učenika iz ove škole.
– Za nas je specifično što smo i glazbena i plesna škola, pa puno i surađujemo, što je super. Postoji orkestar gudača, oni imaju svoj bend, plus naši plesači… Prošle godine su napravili obrade pjesama Pink Floyda. Tko god je to vidio, oduševio se, a s tim ćemo nastupiti i na Adventu. Planiramo još jednu suradnju, tema bi bile turopoljske coprnice, a radit će se obrade kultne grupe Queen – zaključila je Silvia Marchig.
Prostor vanjskog igrališta osnovnih škola Eugena Kvaternika i Jurja Habdelića Velika Gorica i ove su godine „okupirali“ mladi Velikogoričani koji su sa znatiželjom pratili vještine i sportske sposobnosti članova čak 18 sportskih klubova s područja grada, a povod je Hrvatski olimpijski dan.
Organizator, Grad Velika Gorica uz pomoć Zajednice sportskih udruga i u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom na ovaj način želi upoznati mlade s našim klubovima i skrenuti pažnju na važnost tjelesne aktivnosti.
–Sport nas uči zajedništvu i fair playu, kroz sport stvaramo nova prijateljstva i nadam se da ćete danas odabrati jedan od mnogih sportskih klubova koji su došli predstaviti svoj rad. Nije važno biti uvijek najbolji, već dati sve od sebe – poručila je okupljenim učenicima i vrtićancima Lana Krunić Lukinić, pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Grad Velike Gorice.
Među sudionicima su košarkaški, rukometni, odbojkaški, hrvački, judo i karate klubovi, kao i plesni te cheerleading klubovi, teniski te maraton klub.
–Danas obilježavamo 10. rujna – Dan Olimpijskog odbora, i svima prije svega želim da se zabavite, a onda i pogledate što velikogorički sport nudi. Na području grada sportom se bavi oko 7 tisuća sportaša, od kojih je oko 5 i pol tisuća mlađih od 18 godina. To je respektabilna brojka na koju smo ponosni – rekao je predsjednik Zajednice Goran Kovačić.
–Cilj je potaknuti mlade na bavljenje sportom i poticanje tjelesne aktivnosti, a demonstracije sportova na jednom mjestu su najbolji način da djeca vide što ih zanima i ovdje se odmah uključe u neki od sportova – istaknuo je Hrvoje Balen, direktor Ureda za programe sporta na lokalnoj razini u Hrvatskom olimpijskom odboru.
Ravnateljicama škola domaćina uručena je sportska oprema koju će ubuduće školarci koristiti tijekom nastave tjelesne i zdravstvene kulture.
Gradonačelnik Krešimir Ačkar danas je sazvao press konferenciju kako bi predstavio nove ljude na čelnim pozicijama velikogoričkih gradskih tvrtki. Naime, dosadašnji predsjednik Uprave VG Čistoće Ivan Rak, odnedavno je preuzeo funkciju predsjednika Uprave VG Vodoopskrbe, a na njegovo mjesto je došao Jurica Jurjević, koji je do sada obnašao dužnost voditelja odjela prevencije, sigurnosti i integriteta Hrvatskog nogometnog saveza.
– Sukladno načelima transparentnosti i demokratičnosti, te standardima koje smo uspostavili u našoj Velikoj Gorici, željeli smo našim sugrađanima predstaviti nove čelne ljude, kao i njihov plan i program za buduće razdoblje. Promjene su provedene s ciljem unapređenja komunalnog sustava te završetka važnih projekata koji su od interesa za građane Velike Gorice – istaknuo je na početku gradonačelnik Ačkar.
Proteklih gotovo osam godina, VG Čistoću uspješno je vodio Ivan Rak, a sada u svoje ruke preuzima VG Vodoopskrbu.
– Svojim angažmanom i uspješnom realizacijom projekata dokazao se kao najuspješniji direktor VG Čistoće u njezinoj povijesti. Tvrtka je danas primjer uspješnog gospodarenja otpadom u cijeloj Hrvatskoj, a sada je predaje Jurici Jurjeviću koji u tvrtku donosi svoju stručnost i organizacijsko iskustvo stečeno u velikim sustavima u kojima je do sada radio, u HNS-u kao i Ministarstvu unutarnjih poslova. Očekuje se da će značajno pridonijeti borbi koju VG Čistoća i Grad Velika Gorica vode protiv ilegalnog odlaganja otpada, problema koji je poprimio razmjere organiziranog kriminala – naglasio je gradonačelnik.
Svjestan izazova, ali i velikih prilika koje su pred njim je Ivan Rak koji je najavio završetak projekta Aglomeracije, najvećeg infrastrukturnog projekta u povijesti grada, koji bi trebao biti dovršen do 2027. godine.
– Uskoro s njime kreće i izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, čime ćemo omogućiti 5.000 novih priključaka na sustav odvodnje. Paralelno s time, planiram ponovno pokrenuti projekt Aglomeracija 2, čija je realizacija ranije stala. Uz podršku Grada, Hrvatskih voda i europskih fondova, cilj je nastaviti širenje mreže prema naseljima koja nisu bila obuhvaćena projektom, a kasnije i prema Vukomeričkim goricama – naglasio je Rak te dodao kako je također u planu i rješavanje nedostatka vodovodne mreže za dio stanovnika kao i skraćenju vremena čekanja na priključke i pražnjenje septičkih jama, kroz jačanje operativnih kapaciteta.
– Uz to, VG Vodoopskrba aktivno sudjeluje u nacionalnom Akcijskom planu za smanjenje gubitaka vode. Cilj nam je smanjiti gubitke s trenutačnih 40% na 20–25%, što će dugoročno utjecati na nižu cijenu vode i učinkovitije poslovanje. Uz ljude koji rade u VG Vodoopskrbi kao i uz podršku Grada i institucija, vjerujem da možemo ostvariti sve planirane ciljeve i osigurati kvalitetnu uslugu za sve građane – zaključio je Rak te zahvalio gradonačelniku na ukazanom povjerenju.
Na povjerenju se zahvalio i novi predsjednik Uprave VG Čistoće, Jurica Jurjević prema čijim je riječima od svojeg prethodnika naslijedio kompletno uređen sustav.
–Danas je VG Čistoća organizirana na vrlo visokoj razini, posebno u segmentu gospodarenja otpadom. Moj je cilj sada nadograđivati postojeće procese. VG Čistoća i Velika Gorica prepoznatljivi su na nacionalnoj razini u gotovo svakom aspektu djelovanja. Ovdje imamo visoku kvalitetu života i visoke standarde, te se upravo takvi rezultati i očekuju, ne samo od mene, već i od svih direktora gradskih tvrtki – rekao je Jurjević i naveo kako je cilj provoditi politiku Grada na zadovoljstvo svih građana, ali i građana susjednih općina Pokupsko, Kravarsko i Orle, kojima pružamo uslugu gospodarenja otpadom. Trenutačno ostvarujemo 43 posto odvajanja otpada, a želja nam je taj postotak dodatno povećati. To ćemo postići unapređenjem sustava i uvođenjem edukativnih i preventivnih programa, s posebnim fokusom na mlađe dobne skupine. Time želimo ispuniti očekivanja Vlade RH i uskladiti se s europskim direktivama – naglasio je Jurjević.
Gradonačelnik je istaknuo uspješno realizirane projekte obojice direktora koje očekuje i na novim pozicijama koje su službeno preuzeli 11. rujna 2025. godine.
Na konferenciji za medije nazočili su i direktor VG Komunalca Jurica Mihalj, direktor GSG VG Leon Lukinić te direktor VG Goričanke Tomislav Lukšić.
Buna je u 05.kolu Premier lige pobijedila u gostima Lomnicu rezultatom 3:0 golovima Roberta Huđbera (2) i Antonia Mrkonjića.
Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su u prvih 15 minuta kontrolirali igru, izveli su i tri udarca iz kuta, ali obrana gostiju je sve to mirno riješila. Za daljnji tijek igre odlučujuća je bila odluka trenera Miroslava Lukinića da kapetana Huđbera prekomandira u napad, nakon izlaska zbog ozljede napadača Ngangue. Raspoloženi Huđber odlično je odradio ulogu napadača i u posljednjim sekundama prvog poluvremena iskoristio nepažnju domaćih u petercu i poslao loptu u donji kut za – 0:1!
Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kada je Mrkonjić u 60. iz kaznenog udarca povisio na 0:2 pala je zapravo odluka o pobjedniku utakmice. Nedugo zatim Huđber je svojim drugim golom samo dodatno potvrdio zasluženu i uvjerljivu pobjedu Bune.
Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Donja Lomnica, 14.09.2025. Premier liga-05.kolo: Lomnica – Buna 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad gostiju imala je veliku potporu svojih navijača, bili su glasni cijelu utakmicu, ”okrepljujućeg” pića bilo je dovoljno.
Galerija fotografija
Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 05.kolo
NK Lomnica – NK Buna 0:3 (0:1)
Donja Lomnica. Stadion ŠRC Lomnica. Gledatelja: 130. Nedjelja, 14.09.2025., 17 sati. Sudac: Mario Stanić. Pomoćni suci: Dario Pranjić i Kristijan Galović (svi iz Dugog Sela). Delegat: Tihomir Kocek (Sveti Ivan Zelina). Strijelci: 0:1 – Huđber (45), 0:2 – Mrkonjić (60-11m), 0:3 – Huđber (64).
LOMNICA: Luter, Vojnić (od 60. Antunović), Dijanežević, Garvanović (od 85. Stepanić), Havliček (od 73. Homsi), Delić, Gudelj, Šoštarec, Čizmadija, Mostarlić, Arbanas. Trener: Zoran Tomčić.
BUNA: Vidović, Yetna, Žlebečić, J.Čumpek, Stipaničić (od 56. Mrkonjić), Đurašin, Vukašinec (od 66. M.Čumpek), Huđber (cap.), Ngangue (od 17. Đuretić), Kalisar (od 66. Zlodi), Đurašić (od 52. Škojc). Trener: Miroslav Lukinić.
Američki san koji traje: Kahlina obranio penal Messiju u noći rekorda!
Legendarni kapetan HNK Gorice status legende marljivo gradi i u Americi. Prošle sezone bio je najbolji golman MLS-a, a u noći na nedjelju obranio je penal Leu Messiju i još jedanput raspametio navijače Charlottea…
Ako bi krenuli raditi listu najvažnijih igrača u prvih sedam i nešto godina prvoligaškog života HNK Gorice, Kristijan Kahlina bio bi u samom vrhu. Ako ne i – na vrhu. I nije važno gledaju li se tu nogometne ili ljudske kvalitete, Kale je ostavio trag kojeg će biti nemoguće izbrisati i kad prođe još puno, puno godina. Kapetan, vođa, golman koji radi razliku, dečko kojeg je teško ne zavoljeti…
A kad je već tako, teško je i ne veseliti se svakom njegovom sljedećem uspjehu. Iz Gorice je otišao prema bugarskom Ludogorecu, na poziv Valdasa Dambrauskasa, a prvog dana 2022. godine napravio je korak koji će obilježiti njegovu karijeru. Potpisao je za američki Charlotte FC, otišao u MLS i, nimalo neočekivano, nastavio dokazivati ono što smo mi već odavno znali: Kristijan Kahlina je poseban tip i – strašan golman!
Tamo daleko, preko Bare, postao je miljenik navijača praktički preko noći. U ogromnom gradu u kojem su neki drugi sportovi bili na vrhu popularnosti, igrajući na stadionu za 70.000 gledatelja, brzo je posao zvijezda, a taj status do danas je samo nadograđivao. Zaključno (zasad) s onim što se dogodilo u noći sa subote na nedjelju…
Njegov Charlotte dočekao je Najvećeg, gospodina koji se odaziva na ime Lionel Messi, i to u utakmici u kojoj je Kahlinin klub imao priliku izjednačiti rekord od devet uzastopnih pobjeda u MLS-u. Nanizali su do tad NY City, DC United, Atlantu, Toronto, Cincinnati, Salt Lake, NY Red Bulls i New England, a pobjeda protiv Miamija dovela bi ih do izjednačavanja najdužeg niza pobjeda u povijesti lige.
Kad je u 30. minuti dosuđen penal za Miami, činilo se da će nastati ozbiljne komplikacije na putu prema toj devetoj pobjedi, pogotovo nakon što je upravo Messi namjestio loptu na bijelu točku. Najveći nogometaš u povijesti pokušao je dati malo svog magičnog dodira ovoj situaciji, ali onda se dogodilo ovo…
Prepričavao nam je svojevremeno Kahlina u eteru City Radija svoj prvi susret s Messijem, fascinaciju koja je normalna u takvom trenutku, ali i objašnjavao kako sve to vrlo brzo nestane, tamo negdje s prvim sučevim zviždukom. Susretali su se u međuvremenu još nekoliko puta, ali ovaj obranjeni penal sasvim sigurno će zaslužiti novo prepričavanje. Poseban trenutak, sekvenca kojom se ne mogu mnogi pohvaliti…
Budući da je samo dvije minute potom stanoviti Idan Toklomati Jorno doveo Charlotte u vodstvo, pa u nastavku zabio još dva komada za konačnih 3-0, status Kristijana Kahline dobio je novi “boost” među navijačima njegova kluba. Iako, video objavljen uoči ove utakmice jasno pokazuje da mu takvo što i nije bilo potrebno, da je Kahlina u očima navijača idol, miljenik, heroj.
Uskoro će proći i peta godina otkad je Kale otišao iz Gorice, ali jednako je voljen i cijenjen i u svojoj Velikoj Gorici. Potvrdit će to i objava predsjednika kluba Nenada Črnka…
“Kad si pošten u svakom smislu riječi, jednako respektiraš suigrače i klub bez obzira na vrijeme i mjesto, onda ti se to vrati na najbolji mogući način. Najbolji MLS vratar i dalje ruši granice. Respect Kristijan Kahlina!”
Prošle sezone proglašen je najboljim golmanom MLS-a, bili smo ponosni. Sad je obranio penal Messiju i pomogao u obaranju rekorda, a mi smo opet ponosni. Naš Kale, kralj Amerike…
Kultni namaz našeg podneblja, kojeg svojata većina naroda jugoistočne Europe, u kasno ljeto ili ranu jesen, miriše iz svake kuhinje čije domaćice “drže do sebe”.
I sama riječ “ajvar” prilikom izgovora budi strahopoštovanje, kao da je riječ o tituli, statusu ili hrabrom osvajaču. Vjerojatno bi obožavatelji naveli i još pokoji ukrasni pridjev, no jedno je sigurno – osvajač je bez premca, i to naše gastronomije.
Nastao je vjerojatno radi savjesnog odnosa prema hrani, čije je bacanje bio – grijeh! Tako da se sve iz povrtnjaka pretvaralo u zimnicu, a zrele crvene paprike postale su sastojak broj jedan za pripremu omiljenog narančasto-crvenog blaga u teglicama.
Recepti za pripremu ukusnog povrtnog priloga imaju svoje varijante, što ovisi o željama ukućana koji možda preferiraju više “šarf” ili blaže opcije, ali i o podneblju ili kreativnosti kuharice.
Da. Stigli smo do majstorica ili majstora od “rajngle” ili kotla, koji svoje recepte čuvaju kao sveti gral.
Ali nije fer da se tradicija prenosi samo s obiteljskog koljena na koljeno, pa su nam nakon višetjedne prošnje, dvije ponosne vlasnice ustupile svoje rukom pisane recepte njihovih baka.
2 različita recepta za pripremu stara su više od pola stoljeća.
Krenimo!
Recept za ajvar bake Željke
**********************************
Recept za ajvar bake Nade
Prema oba recepta pripremljeni su ajvari o kojima se i danas priča, koji bude uspomene i podsjećaju na djetinjstvo. Koju god varijantu odaberete – mi ćemo rado degustirati!
Ajvar, opjevan i od Tončija Huljića, duboko je upisan u naš DNK 😉