HOTNEWS
Ples kroz život: Od Rijeke, Dresdena i Mannheima do Velike Gorice
Silvia Marchig, profesorica u Umjetničkoj školi Franje Lučića, bila je nominirana za dvije Nagrade hrvatskog glumišta
Ako niste imali pametnija posla, možda ste u subotu navečer, u prime timeu, naletjeti na dodjelu Nagrada hrvatskog glumišta. I vidjeli ste Mustafu Nadarevića s nagradom za životno djelo, prošlo je pozornicom i još cijeli niz lica, a u kadru ili dva mogli ste vidjeti i jednu našu predstavnicu. Silvia Marchig, profesorica u Umjetničkoj školi Franjo Lučić, bila je nominirana u dvije kategorije, za najbolju žensku plesnu ulogu i najbolju plesnu predstavu.
– Čak je malo i bizarno kad to dođe ovako, u četrdesetima, ali ja ionako vjerujem da plesači tek u tim godinama dođu u svoju punu zrelost – kaže nam Silvia dok sjedimo i razgovaramo u kafiću u blizini njezine škole.
Rođena je u Rijeci, 1975. godište, a u Velikoj Gorici radi posljednjih osam godina. I istovremeno radi predstave toliko dobre da završe kao nominirane za najprestižniju nagradu…
– Ne odustajem od scene, i dalje sam na sceni, iako je to nešto drugo od onoga što rade djeca koju ja podučavam. Oni su puno snažniji, eksplozivniji, ali u suvremenom plesu postoje ljudi koji izvode i u pedesetima, a i kasnije – ističe naša sugovornica.
Predstava o kojoj je riječ kombinacija je udaraljki i plesa, s neobičnim elementima.
– Predstava se zove ‘Kuća na oštrici’, u produkciji Teatra&TD, a premijera je bila u prosincu 2016. U predstavi smo ja i Kaja Farzky, mlada i vrlo talentirana udaraljkašica, ona i ja smo i suautorice, a autorica je Marijana Petković Liker. Napravili smo duet u kojem ona svira na razne načine, prosipa slanutak, udara po tavama… A ja plešem. Vrlo scenski suptilan i meni drag rad, ali nažalost skinuli su ga s programa. Možda ova nominacija bude poticaj da se predstava vrati – sa smiješkom priča Silvia Marchig, što u izgovoru zvuči ‘markiđ’.
– Ima ljudi koji me znaju 20 godina pa i dalje ne znaju kako se izgovara. U Rijeci je to poznato prezime, ali ovdje je ljudima često čudno – kaže Silvia.
U rodnoj Rijeci je i počela plesati, još kad je imala pet godina, brzo se okrenula baletu, pa već sa 16 godina dobila priliku plesati u ansamblu riječkom HNK-u.
– Bilo je to ratno vrijeme, početak devedesetih, kad je baš falilo ljudi. I tako je nas nekoliko mlađih dobilo priliku.
Ne pruža se često takva prilika u svijetu plesa, da tako mlad plešeš na toj razini, ali tinejdžerica Silvia imala je druge snove.
– Željela sam otići na školovanje u inozemstvo! Nakon što sam maturirala, to sam i napravila. Poslala sam pismo plesnoj školi u Dresdenu, jer takvo je to vrijeme bilo, pa su oni meni poslali pismo da dođem na audiciju, i ja sam otišla. Sjela na vlak i zaputila se prema tamo, a nisam imala pojma što me čeka, u što idem. Nije u to vrijeme bilo interneta, znala sam samo ono što sam čula iz priča nekih drugih plesača.
Na kraju, nije ispalo idealno. Bilo je to samo četiri godine nakon pada Berlinskog zida, Dresden je istočna Njemačka, nije bilo lako 18-godišnjoj Riječanki snaći se u tom svijetu.
– Uh, to mi je bila krizna godina, jer stvarno mi tamo nije bilo lijepo. Nitko nije znao engleski, bilo je jako malo stranaca, ja njemački nisam znala… Banula sam tamo i bila poprilično usamljena, družila sam se samo s jednom kolegicom iz Finske i jednom iz Italije. Sve skupa dosta depresivno. Zato sam već nakon te prve godine otišla u Mannheim. E, to je već bila druga priča. Zapad, ljudi puno otvoreniji, više stranaca.. Tamo sam paralelno studirala balet i baletnu pedagogiju.
Međutim, ni ovdje nije sve išlo glatko. Sredinom devedesetih bilo je jako hrabro studirati u inozemstvu, financijski je to iznimno zahtjevno za roditelje.
– Je, financijski je bilo jako ‘čupavo’. U Hrvatskoj je još trajao rat, roditelji su malo mogli pomoći, stipendija nije bilo, tako da sam morala studirati uz rad. Držala sam satove, tako nešto zarađivala, ali snalazila sam se na razne načine.
Diplomirala je u Mannheimu, počeli nešto i raditi, a onda su stigle nove prepreke na putu. Teška ozljeda izbacila ju je iz plesa na punih godinu dana.
– To je bilo u Frankfurtu… Bila sam angažirana na nekoj operi i na probi me kolega ispustio iz podrške. Drugim riječima, pljusnula sam na pod. Pukla mi je bedrena kost, završila sam na operaciji, rehabilitaciji… Godinu dana nisam mogla ništa raditi, tad mi je istekla i dozvola za rad, tako da sam se lijepo spakirala i vratila se kući.
Povratak je nakon osam njemačkih godina bio pomalo šokantan, ali uspjela se Silvia Marchig i ovdje pronaći. Iz Rijeke se odlučila prebaciti u Zagreb, i to baš u vrijeme kad je plesna scena metropole živjela najbolje dane.
– Dosta toga se događalo, upoznala sam neke ljude, dobivala prve poslove i malo po malo se pronašla na toj zagrebačkoj sceni. Ja nikad nisam bila posebno materijalistički nastrojena, bilo mi je važno samo da imam za pokriti osnovne životne troškove, to sam uspijevala, a umjetnički je bilo stvarno uzbudljivo – prisjeća se Silvia.
U Veliku Goricu došla je 2010. godine.
– Zvali su me jer je školi trebao baletni pedagog, a to je moje područje, jednako kao i suvremeni ples, tako da jako često predajem klasični balet suvremenim plesačima – objašnjava Silvia i nastavlja s posebnim sjajem u očima:
– Mi smo dosta mlada, ali uspješna škola. Imamo stotinjak učenika u osnovnoj, 30-ak u srednjoj školi. Ja više radim u srednjoj, sa tinejdžerima, ali radim i s ovim mlađima. I mogu vam reći da imamo baš jako kvalitetne plesače, koji postižu krasne rezultate. Svaka im čast, pogotovo s obzirom na uvjete u kojima rade.
Tu je na trenutak zastala, naglašavajući važnost onoga što želi reći.
– Uvjeti su nam, to moram reći, nemogući. Dijelimo zgradu s dječjim vrtićem, u ta tri sobička djeca uče plesati, a treba im puno više od toga. Nešto se pričalo da bi se gradila nova zgrada, ne znam što se s tim događa, ali mislim da velikogorička mladost zaslužuje bolje uvjete – apelira Silvia.
Što su to sve naučili ti talentirani klinci u tim nemogućim uvjetima, moći ćemo vidjeti 10. prosinca, kad je na rasporedu nastup učenika iz ove škole.
– Za nas je specifično što smo i glazbena i plesna škola, pa puno i surađujemo, što je super. Postoji orkestar gudača, oni imaju svoj bend, plus naši plesači… Prošle godine su napravili obrade pjesama Pink Floyda. Tko god je to vidio, oduševio se, a s tim ćemo nastupiti i na Adventu. Planiramo još jednu suradnju, tema bi bile turopoljske coprnice, a radit će se obrade kultne grupe Queen – zaključila je Silvia Marchig.
HOTNEWS
Javna vatrogasna postrojba otvara vrata – Zipline s kanaderom, napuhanac, vatrogasna spusnica i kviz za klince!
Ključne 2 minute – Fire Combat natjecanje: VII. Plamen Turopolja i IV. Memorijal Ivana Galekovića – Galea
Sve ono čime raspolaže Javna vatrogasna postrojba Grada Velike Gorice, od vještina vrhunski spremnih vatrogasaca do opreme i vozila, Velikogoričani će i ove godine moći pogledati na Danu otvorenih vrata postrojbe.
Prilika za povezivanje sa zajednicom, druženje s najmlađima za koje su pripremili brojne sadržaje i zahtjevno vatrogasno natjecanje obilježit će subotu 7. lipnja, a program počinje u 9 sati.
–Krenut ćemo u jutarnjim satima zbog najavljene vrućine kada očekujemo naše najmlađe sugrađane, a pripremili smo druženje s našim spiderman-vatrogascem, mini kanader na zip lineu, vatrogasni napuhanac u natkrivenom prostoru, vatrogasni kviz s nagradama, mini fire combat natjecanje, vatrogasnu spusnicu, zanimacije s bojanjem vatrogasnih motiva i naravno razgledavanje svih naših vozila i vatrogasne opreme – najavljuje zapovjednik Ivica Maceković.
Posebno je atraktivno Fire Combat natjecanje – VII. Plamen Turopolja i IV. Memorijal Ivana Galekovića – Galea u kojem se natječu vatrogasci u vrlo zahtjevnim uvjetima s mnogim preprekama.
Foto: Matea Brenčić
–“Fire combat” natjecanje počinje u 10 sati a ove godine sudjeluje 30 grupa sa po 2 vatrogasca. Natjecanje je vrlo kompleksno i teško jer se izvodi s punom vatrogasnom opremom teškom i do 25 kilograma a izvodi se unutar 1 do 2 minute. Sastoji se od tri staze. Najprije se spaja C tlačni vod, nakon kojeg oba vatrogasca moraju preskočiti tarabu, odnosno pregradu i proći kroz tunel dužine 5 metara, nakon čega slijedi penjanje na toranj visok 6 metara s kojeg se spuštaju po užetu, što je dio peljačke opreme koju vatrogasci također nose sa sobom. Po spuštanju ih dočeka lutka teška 70 kilograma koju nose na početak staze. Slijedi dizanje B tlačnog voda punog vode do tornja gdje gađaju ciljnu metu koju moraju srušiti mlazom vode – objasnio je Maceković.
Inače, sudjeluju vatrogasci iz cijele Hrvatske, od domaćih vatrogasaca do ekipe iz Varaždin Brega, Osijeka, Splita, Kaštela i Dubrovnika, a kako doznajemo prijavljene su i tri ženske ekipe koje će se natjecati u posebnoj disciplini.
Foto: Vanja Stanojević
–Natjecanje održavamo u čast Ivana Galekovića – Galea, našeg tragično preminulog kolege, koji je život izgubio na intervenciji, a kojeg pamtimo po njegovoj predanosti vatrogastvu. Od prije tri godine naš Vatrogasni dom krasi i mural njemu u čast – podsjetio je zapovjednik i pozvao sve sugrađane da im se pridruže u subotu kako bi vidjelu punu snagu vatrogastva Grada.
Uz Javnu vatrogasnu postrojbu, događaj organizira i Vatrogasna zajednica Grada Velike Gorice.
Dođite u pratnji svojih najmlađih, jer je njima to jedinstvena prilika da se uvjere što znači biti – vatrogasac!
HOTNEWS
Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke
Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.
Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.
Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.
–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.
Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.
Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.
HOTNEWS
Stjepan Kožić dobio i sedmi mandat župana!
Mihael Zmajlović, protukandidat u drugom krugu lokalnih izbora, dobio 3.564 glasa manje od dosadašnjeg župana
HOTNEWS
LOKALNI IZBORI Drugi krug – U Zagrebačkoj županiji najmanja izlaznost na birališta
Do 11.30 sati na biračka mjesta izašlo samo 8,01 posto birača.
HOTNEWS
DVD VUKOVINA Jubilarka 130 godina starog junaka
Jedno je od najstarijih simbola zajedništva i hrabrosti velikogoričkog područja svečano proslavio dugi “vatrogasni staž”.
Jedno od najstarijih simbola zajedništva i hrabrosti velikogoričkog područja svečano je obilježio 130. obljetnicu postojanja.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Vukovina osnovano je 1895. godine na inicijativu mještana Starog Čiča i Vukovine, a danas ima 70-tak aktivnih članova. Osim u gašenju požara, što im je primarna djelatnost, ulažu i u edukacije vatrogasaca, a oduvijek su davali poseban doprinos u potpori sumještanima i udrugama sa svog područja.
Foto: Renato Glogovčan
– Došlo nam je na proslavu ovog velikog jubileja 40-tak vatrogasnih društava s područja Velike Gorice, Zagreba, pa čak i iz Dalmacije, a Vatrogasna zajednica uručila nam je novo vatrogasno vozilo, pick up nadimka VUK 101. No, to nije jedini poklon. Danas smo dobili i novu zastavu – rekao je predsjednik društva Dalibor Mrakovčić.
Foto: Renato Glogovčan
– Posebna mi je čast i odgovornost što sam kum zastave ovog društva, čija tradicija spašavanja i pomaganja seže duboko u prošlost i svijetli kao primjer svim generacijama. Čestitam svim članovima DVD-a Vukovina, sadašnjima i bivšima, na ovoj velikoj obljetnici. Hvala vam na svakom pozivu na koji ste odgovorili, na svakom životu koji ste zaštitili, i na svakom trenutku koji ste posvetili sigurnosti naše zajednice – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Foto: Renato Glogovčan
Gradonačelnik je ujedno i glavni pokrovitelj proslave, a tijekom svečanosti je otkriven i kip Svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca, koji je postavljen na vatrogasnom domu.
Foto: Renato Glogovčan
Svečana sjednica društva bila je prilika za uručivanje priznanja zaslužnim članovima, nakon čega je uslijedila i velika zabava u šatoru uz Total band.
Inače, Vatrogasna zajednica Grada Velike Gorice ima najviše stoljetnih vatrogasnih društava u cijeloj Hrvatskoj, tako da su ljudi našega kraja već odavna znali da su vatrogasci junaci o kojima ovisi sigurnost svake zajednice.
FOTO galerija:
Foto: Renato Glogovčan
-
Sjećanjaprije 3 dana‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’
-
Moja županijaprije 2 danaLOKALNI UZBORI Privremeni rezultati – Kožić “šije” Zmajlovića s više od 3.000 glasova
-
Udrugeprije 4 danaFOTO Udruga žena Općine Kravarsko pobjednica na 3. Mini Gastru u Šćitarjevu
-
HOTNEWSprije 4 danaVIDEO/FOTO Šćep proslavio 19. rođendan – osmjeh, hrabrost i – koraci!