Kultura
Oglede privlači poglede: ‘Nije to festival za široke mase, ali vjerujem u Goricu…’
Glumica i umjetnica Ana Katulić odvažila se ponuditi Velikogoričanima nešto drukčiji kulturni sadržaj, festival Oglede. Nakon prvog izdanja festivala, kad su se dojmovi slegli, objašnjava nam kako je i zašto odlučila u naš grad dovesti suvremenu umjetnost…
U Gorici živim, jako volim ovaj grad i želim ovdje i raditi. Ok, radila sam već i ranije u svom gradu, predstave i neke druge stvari, ali tražila sam način kako ono čime se primarno bavim, a to su izvedbene umjetnosti, dovesti u svoj grad. Mislim da je to važno i vrijedno, da i ovaj grad ima jedan takav festival. Neki su ga nazvali urbanim, ali ja to zovem festivalom suvremene umjetnosti i izvedbenih praksi, kaže Ana Katulić na početku naše priče o festivalu “Oglede”.
To je njezin projekt, njezina ideja i nešto potpuno drukčije od svega što se nudi u našem gradu svih ovih godina. Odlučila je pokušati ponuditi oblik umjetnosti koji mnogima možda neće biti potpuno jasan ni razumljiv, koji ima gomilu svojih posebnosti, ali nakon prvoga izdanja festivala čija je umjetnička ravnateljica djeluje odlučna da ova stvar zaživi.
– Inicijativa je krenula od Velikogoričkog salona, održanog prošle godine, koji je mapirao, odnosno pobrojao goričke umjetnike. To su ljudi s ovog područja koji u svom gradu baš i ne rade, a ima ih jako puno, pogotovo mladih. Kroz taj Salon svi oni su se predstavili sugrađanima, a u cijelom tom procesu došla sam na ideju da napravimo nešto što će se održavati jedanput godišnje i tim ljudima davati prostor i priliku za rad. Naravno, odmah sam u toj ideji vidjela i goste izvana, pa čak i mogućnost da stvar postane međunarodna, no osnovni cilj bio je upravo okretanje domaćim umjetnicima koji se bave suvremenim praksama, pa kroz to približiti ljudima takav vid umjetnosti. I otvoriti grad – kaže Ana.
Odlučila je, prevedeno, pokušati mijenjati percepciju ljudi o onome što će jedni nazvati performansima, drugi konceptualnom umjetnošću, a treći možda i klasičnim “zabrijavanjem tamo nekakvih umjetnika”.
– Bila sam i na to spremna. Uostalom, prije festivala, dok su trajale pripreme, jedan poznanik me pitao: “Ana, jesi ti sigurna da je Gorica spremna za ovo?” A ja sam odgovorila: “Da!” Možda sam vječni optimist, ali zaista vjerujem u Veliku Goricu. Stvarno volim ovaj grad i mislim da ima potencijala za razne stvari. Publika nije glupa, sva publika, ne samo gorička, ali ponekad je treba malo pogurati. Jasno mi je da ovo nije događaj koji će privući šire mase, kao neki drugi u našem gradu, ali iskreno mi je i dosta događanja koja nude za svakoga po nešto. Ovim našim festivalom definitivno ne nudimo za svakoga po nešto, ovo je priča koja je namijenjena određenom krugu ljudi. Nisu svi vatrogasci, nisu svi u folkloru, a jednako tako nisu svi ni za suvremene umjetnosti. Ni ne očekujem da će ovdje doći jednak broj ljudi kao na Gastro ili VG Fest, svjesno sam željela napraviti manji festival koji će okupiti publiku koju to zanima – objašnjava svoju ideju Ana Katulić.
I doista, nije ovo bila manifestacija koja je privukla “pola Gorice”. Daleko od toga. Međutim, bilo je to nešto novo, drukčije, izazovno i za društvo iz organizacije, i za izvođače, ali i za publiku.
– Gorica se i danas često gleda kao spavaonica, kao mjesto gdje se ništa ne događa. Neću se složiti s tim, ona ima svoje sadržaje i kulturno naslijeđe, koje je većinski vezano uz folklor i tradiciju. To je i logično, budući da je povijest Velike Gorice sve do početka 20. stoljeća vezana uz povijest Plemenite opčine turopoljske, tu nema nekih značajnijih arhitektonskih ili umjetničkih ostataka, nije bilo bogataša koji bi financirali takve stvari i takve ljude. Zato nema tu neke osobite umjetničke ostavštine, no ja vjerujem da to možemo početi mijenjati – ističe.
– Ideja je i bila prvo odabrati adekvatan prostor za festival, ove godine to je bio Trg Kralja Tomislava, pa kroz umjetnost i izvedbe staviti fokus i na taj prostor. Došli su ovdje ljudi iz cijele Hrvatske, tri dana boravili su u Velikoj Gorici, družili se, kretali gradom, upoznali ga… Za ovaj prvi put predstavili smo svima njima taj strogi centar grada, dotaknuli se povijesti i uspjeli otvoriti, ali i preispitati kakav je ovo zapravo grad. Trg Kralja Tomislav je središte iz kojeg je krenuo rast Velike Gorice, nekadašnji centar, iako on danas nije klasičan trg. Zato smo uzeli taj prostor od Muzeja Turopolja do DM-a, koji se nekad zvao i marvinski trg, konjski trg, trg slobode… Imamo tu povijest Gorice kao sajmenog grada, trgovišća, i tu smo željeli postaviti suvremenu umjetnost, pa vidjeti što ćemo dobiti – dodala je kreatorica festivala.
Za prvu godinu, dobili smo događaj koji očekivano nije okupio mase, ali i festival koji je mnoge sudionike iznenadio u smislu odaziva publike.
– Moja mala pobjeda je što su na naš festival, uz ljude koje poznajem i koji su me došli podržati, došli i neki koje nikad prije nisam vidjela. Mi koji se bavimo suvremenim praksama to zovemo “prava publika”. Na razini cijele Hrvatske često nam se događa da nam izvedbe gledaju samo kolege. Odnosno, da gledamo jedni druge. Prave publike često ni nemamo, a ja to ne želim, želim da barem netko dođe zato što ga to zanima. Takvih je ljudi na ovom našem festivalu bilo, neki od njih ostali su kroz sva tri dana, a to pokazuje da ih to stvarno zanima. Čak su i moji kolege iz Zagreba bili iznenađeni koliko se ljudi okupilo. Kad se uspoređuje s nekim drugim goričkim manifestacijama, to je mali broj, ali za suvremene prakse to je značajna posjećenost. Evo, nadaleko poznati umjetnik Siniša Labrović rekao da u životu nije nastupao pred ovoliko publike. Pazite, u Velikoj Gorici. I da ima malu tremu?! Eto, zato kažem da Velika Gorica ima potencijal, da ima publiku i za ovo. Naravno, spremna sam i za kritike, komentare svake vrste, ali vjerujem da će mnogi doći i pogledati što se događa. Definitivno nisam i neću otpisati goričku publiku.
Kroz tri dana festivala posjetitelji su mogli vidjeti performanse, uključiti se u performativne akcije, izrađivali su se klauni, crtali portreti, a bio je tu i ulični teatar, neverbalni teatar…
– I sve je to trajalo relativno kratko, do 20-ak minuta, ništa što bi ljudima bilo naporno i zamorno. Čak su i sami izvođači na kraju komentirali da smo uspjeli napraviti jedan vedar, veseo, lagan i živahan festival, iako nisu baš sve teme bile takve. Karakteristika performansa i jest to da je riječ o formi podložnoj raznim interpretacijama. Ima puno objašnjenja, etiketa koje možeš zalijepiti na pojedini performans – govori Ana.
A kad smo već kod toga, lijepile su se i etikete po Gorici. Doslovno.
– Da, zadnji dan smo imali akciju šetnje Zagrebačkom ulicom, koju je radio Splićanin Gildo Bavčević. Za njim je u toj uličnoj akciji, koja se zvala “Unutarnja kontrola”, išlo 30-ak ljudi. Imao je na sebi reflektirajući prsluk, a u rukama aparat s kojim se ispisuju kazne. On je ispisivao papiriće s određenim riječima i te papiriće lijepio na institucije u javnom prostoru; banke, Hrvatska lutrija, zgrada Mirovinskog, Državnog odvjetništva… Kontrolirao je i dodjeljivao im riječi kao što su “pažnja”, “empatija” i slično. To je performans koji nastaje u trenutku. Trajalo je sve skupa pola sata i teško bi funkcioniralo da je uz njega išlo više ljudi, njih 200 ili 300. Zato i kažem da ovakve stvari nisu za široke mase. Mnogi od toga zaziru, smatraju to možda i glupim, besmislenim, ali ja predlažem da si ljudi daju priliku. Da dođu, pogledaju to, dožive, pa će procijeniti sviđa li im se to ili ne. Nekima se to neće svidjeti, ali kažem opet, nije ni cilj da se svima svidi. Bit će sigurno i onih koji će prepoznati nešto u tome, a takvih ima i u Velikoj Gorici. Ne mislim da su to svi Velikogoričani, ne moraju ni biti. Ako imamo sadržaje za vatrogasce ili folkloraše, zašto ne bismo imali i nešto za takve koje zanimaju i ovakve stvari – postavlja si pitanje Ana.
Nakon što je prvo izdanje odrađeno, na papiru su ostali zapisani troškovi. Ovo je priča koja neće donijeti profit, a svakako zahtjeva sredstva, kao i golem trud.
– Uvijek se sjetim ljudi koji su pokušavali nešto napraviti u Gorici, pa bi nakon toga, na pitanje “kako je bilo”, krenulo žaljenje da se nisu pokrili, da nema love, da ih nitko neće podržati… Ne znam kako “Oglede” izgledati za nekih pet godina, ali svakako želim pobjeći od takvih razmišljanja. Ako nešto nije bilo po planu, ajmo nešto promijeniti, bolje se organizirati, napraviti nešto drukčije. Poslovno planiranje važan je dio organizacije festivala – vjeruje Katulić.
Ni ona se nije “pokrila”, eventualnu zaradu zamijenili su minusi, no za prvu godinu takav je rasplet bio i očekivan.
– Realan budžet festivala, koji uključuje i razne donacije u svim oblicima, dolazi do nekih 10.000 eura. Mi smo potrošili oko 8000, a namaknula sam ukupno oko 6000. To su te neke realne brojke. Dala sam nešto i od svog obrta, ali na to sam i računala. Prva faza bila je traženje podrške u Gradu i Županiji, ali već u startu mi je bilo jasno da to neće biti dovoljno. I zato sam krenula prema donatorima, računajući da želim od njih skupiti 3000 eura. Na kraju sam skupila 2800 – otkriva brojke Ana, uz dodatak kako je uvjerena da jasan plan vodi do uspjeha.
– Ključno je početi planirati na vrijeme. Ja sam počela u veljači, osam mjeseci prije i odmah definirala koga ću zvati, tko će mi biti izvođači i na koji način želim strukturirati festival. Ako to nemam do kraja definirano, kreće kaos. Znala sam da želim pozvati četiri izvođača, za koja želim osigurati honorar. Sve drugo se može i ne mora dogoditi. Sljedeće je bilo isplanirati program. Raspisali smo javni poziv, u njega stavili da nema honorara, da se dolazi za putne troškove, ali ćemo imati nagradu od 300 eura. Stiglo nam je 15 prijava, što je jako puno za nehonorirani nastup, a mi smo ih odabrali pet – otkriva Ana kako sve to skupa izgleda iza kulisa, u onom “radnom dijelu”.
Priča je to koja je nedvojbeno zahtjevna, no autorica je spremna na borbu.
– Koliko je festival doista održiv, tek ćemo vidjeti. U svakom slučaju, već sam počela planirati sljedeću godinu. Voljela bih napraviti predavanje, radionicu, što li već, o tome kako gledati i “čitati” suvremene prakse. Svakako bismo nešto željeli napraviti nešto za djecu, program “Oglede Kids”, gdje bi djeca mogla nešto naučiti o tome. Na neki način ubaciti taj aspekt rada s djecom. Ove godine nismo željeli širiti program, sljedeće godine to bih svakako probala – govori Ana.
Neće je pokolebati prepreke na putu, pa tako ni to eventualno nerazumijevanje publike ili sugrađana općenito.
– Ne možeš publiku natjerati da joj se nešto sviđa, ali možeš je educirati. I mijenjati percepciju, kako kod potencijalne publike, tako i kod donatora. Imamo u ovom gradu poduzetnike koji žele biti društveno aktivni, vrijedi im pokucati na vrata i pitati ih žele li podržati lokalne umjetnike i umjetnost kao takvu! – zaključila je svestrana djevojka iz Buševca, glumica, umjetnica, novinarka, voditeljica…
Kultura
VIDEO Zlata Lomnička: ‘Volim ljude i pomagat ću dok god budem mogla. To me ispunjava…’
Zlata Krznarić, dugogodišnja tajnica KUD-a Nova zora iz Donje lomnice, ali i goričke zajednice KUD-ova, primila je Povelju Zagrebačke županije za cijelih pet desetljeća aktivnosti, truda i volonterskog rada…
Te 1974. godine Josip Broz Tito proglašen je doživotnim predsjednikom SFRJ-a, Zagreb je šokirala strašna željeznička nesreća sa 167 poginulih, tamo negdje preko oceana svijet je ugledao Leonardo DiCaprio, a u Donju Lomnicu doselila se – Zlata Krznarić.
– Da, udala sam se u Lomnicu, ove godine bit će točno 50 godina otkad sam ovdje, u ovom selu – kaže Zlata, koja danas, cijelih pet desetljeća nakon što je stigla ovdje, ima jednako toliko društvenog djelovanja iza sebe.
– Čim sam došla, uključila sam se u društveni život sela, u društveni rad za zajednicu u kojoj živim. I to se nije promijenilo do dan danas. I dalje sam aktivna, iako sam službeno u mirovini. Zapravo, otkad sam u mirovini, imam još manje vremena nego prije, baš me ima na sve strane… – govori Zlata, koja je u svoj zgusnuti raspored morala smjestiti i dodjelu županijskih nagrada.
Za sav uloženi trud i angažman u cijelom tom razdoblju dobila je Povelju Zagrebačke županije, vrijedno priznanje koje je ponosom ispunilo i nju samu, ali i sve članove KUD-a Nova Zora, kao i cijelo mjesto.
– Zahvaljujem Zagrebačkoj županiji i ljudima koji su prepoznali moj rad, ono što radim za lokalnu zajednicu, za naš grad. Naravno da sam iznimno ponosna i sretna – kaže gospođa Krznarić, koju će Goričani najprije znati kao tajnicu lomničkoga KUD-a, ali i velikogoričke zajednice KUD-ova.
– Da, u više mandata bila sam tajnica Mjesnog odbora, tajnica sam i Zajednice, ali općenito sam aktivna u mjestu. Bilo da je riječ o humanitarnim akcijama, kakvu smo i nedugo imali, za jedno dijete s invaliditetom, bilo da se radi o crkvenom zboru, bilo čemu oko crkve, tu sam. Odnosno, mi smo tu, jer imam stvarno dobru ekipu oko sebe. Ne može čovjek ništa sam, mogu jedino biti kotač-pokretač, ali tu onda dolaze svi ti ljudi koji pomažu i sudjeluju u svemu tome – posebno naglašava Zlata.
Aktivna je u svemu u čemu se može biti aktivan kad je riječ o društvenom životu Donje Lomnice, ali nije tajna da je folklor najveća ljubav.
– Zlatu poznajem otkad je došla u Lomnicu, već 50 godina, i odmah se uključila u KUD Nova Zora. Bila je i predsjednica, u više mandata tajnica, i uvijek se pokazivala kao vrlo marljiva i vrijedna. Uvijek je davala sve za folklor. Iako je aktivna i kao vatrogasac, iako je uključena i u sve druge udruge, posebno je vezana uz folklor i uvijek je bila odličan član KUD-a – kaže predsjednik Nove Zore Mijo Jakunić.
Dodat će i kako je ona ta koja okuplja, organizira, planira… A ostali je prate.
– Jedni bez drugih ne bismo mogli, a tako se i ponašamo. Jako smo dobar tim, velikim dijelom zahvaljujući i našim voditeljima, a imamo ih čak četvoricu, budući da nas ima… Ovisno o razdoblju godine, u KUD-u nas je negdje između stotinu i 120 – kaže Zlata.
I nije gospođa Krznarić tajnica samo u KUD-u, Zajednici i Mjesnom odboru, tajnički posao bio je njezina svakodnevnica i tijekom radnog vijeka.
– Počela sam raditi 1974. godine u KBC Sestre milosrdnice, kod doktora Mladena Stojanovića, i bila sam tajnica predstojnika klinike cijeli život. Da, svugdje sam tajnica, i u mjestu, i u folkloru, pa sam tako bila i na poslu. Punih 45 godina provela sam tamo, do zadnjeg dana mojeg radnog vijeka – kaže Zlata, koja nije bila jedna od onih koji su jedva dočekali mirovinu.
– Uživala sam raditi tamo. Uvijek sam išla na posao sretna, uvijek sam uzimala zadatke koje i nisam trebala. Moj šef je, recimo, bio šef Hrvatskoga kardiološkog društva, pa sam se i tu uključila, pomagala sam u organizaciji konvencija i skupova, jednako kao i u Društvu za aritmije… Uvijek sam se uključivala tamo gdje sam mislila da mogu pomoći, a pritom me nikad nije vodio novac. Nisu me zanimale ni pohvale, ni nagrade, željela sam osjećati ono nešto u srcu i duši. Često znam reći i svojim folklorašima, važno mi je da smo svi dobri, da se slažemo, da se ne grupiramo, da smo svi zajedno. Tu se vidi snaga i veličina – vjeruje Zlata, koja je 2011. godine dobila i nagradu povodom Dana volontera.
– Koliko ću još držati ovaj ritam? Koliko će me zdravlje služiti! Volim pomagati, volim ljude. Sama ne mogu biti. Želim i volim biti s ljudima, među ljudima, i dok god budem mogla, dok me bude zdravlje služilo, dotad ću raditi i pomagati – sa smiješkom kaže Zlata i dodaje:
– Još uvijek imam entuzijazam, još uvijek imam volju, bez obzira na moje godine, još uvijek sam aktivna, jer to mi je jako pri srcu. Kad mogu nekoga usrećiti, kada mogu nekome pomoći, to mene ispunjava. Želim pomagati svojoj zajednici, da se čuje za našu Donju Lomnicu, za naše Turopolje!
KUD Nova Zora kontinuirano djeluje već dugih 105 godina, još od 1919., kad je osnovan, a ispada da gotovo pola od toga otpada na razdoblje sa Zlatom u važnoj ulozi kotača i pokretača.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Kultura
FOTO Folkloraši iz Nove zore oduševili publiku na međunarodnom festivalu u Tunisu
Potpisali su i ugovor o jačanju međunarodne suradnje te razmjena kulturnih i umjetničkih karakteristika dvije države.
Ljetni period brojna kulturno-umjetnička društva koriste kako bi otputovala i prezentirala hrvatsku tradiciju na drugim krajevima svijeta. S tim ciljem, otputovali su i članovi Kulturno-umjetničkog društva ‘Nova zora’ iz Donje Lomnice koji su sudjelovali na 61. međunarodnom festivalu Aoussou u Tunisu.
Ovaj festival jedan je od najvećih u Tunisu i održava se u Sousseu, trećem po veličini tuniškom gradu, smještenom na Sredozemnom moru te poznatom po jednoj od najočuvanijih i najvećih medina u islamskom svijetu, koja je 1988. upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Članovi kulturno – umjetničkog društva su održali nekoliko nastupa u gradovima Sousse i Port El Kantaoui na kojima su oduševili brojnu publiku izvođenjem slavonskih napjeva, turopoljskih plesova te međimurskog intermezza. Festival je ovo koji se održava uzastopce više od 60 godina, a na njemu uz hrvatske predstavnike sudjeluju i ansambli i folklorne grupe iz Francuske, Poljske, Njemačke, Alžira, Libije i Maroka.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
U sklopu festivala KUD „Nova zora“ je potpisao Ugovor o twinningu i partnerstvu s predsjednikom Udruženja Aoussou karnevala, Walidom Ben Hacenom, koji je ujedno i direktor festivala u Sousseu. Cilj dokumenta je jačanje međunarodne suradnje te razmjena kulturnih i umjetničkih karakteristika dvije države, s posebnim naglaskom i na poticanje međusobne turističke razmjene i promotivnih aktivnosti. Ugovor je u ime KUD-a „Nova zora“ potpisala tajnica udruge, Zlatica Krznarić.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Tijekom svog boravka u Tunisu, članovi KUD-a „Nova zora“ na najljepši način izvedbama tradicionalnih plesova, pjesama i skladbi predstavljaju Republiku Hrvatsku i Zagrebačku županiju s obzirom na veliku popraćenost tuniških medija ovog festivala, ali i brojnu publiku koja je oduševljena izvedbama tamburaša, pjevača i plesača.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Umjetnički voditelj „Nove zore“ je Antun Leinveber koji je plesače pripremio za ove nastupe, dok je glazbeni voditelj Zoran Jakunić uvježbao svirače.
– Organizatori su iznimno zadovoljni nastupima, glazbom kao i bogatim nošnjama, a članovima ‘Nove zore’ će ova turneja ostati u lijepom sjećanju s obzirom na ljubaznost i dobru organizaciju domaćina – javili su nam iz KUD-a.
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Foto: FB KUD ‘Nova zora’
Mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (Velika Mlaka) u 11. godini djelovanja kluba pokazuju svoju snagu na (naj)važnijim natjecanjima tako što su njihove prezentirane koreografije (skoro) uvijek plasirane na prva tri mjesta, odnosno nagrađene su medaljama zlatnog odnosno srebrnog odnosno brončanog sjaja.
Sisak, 03.03.2024. 8.Regionalno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 03.03.2024. 8.Regionalno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sisak, 03.03.2024. 8.Regionalno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Barbarice su bile uvjerljive pobjednice 8.regionalnog prvenstva mažoretkinja u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT, predsjednik Vlado Palac), održanog u Sportskoj dvorani Zeleni brijeg u Sisku (nedjelja, 03. ožujka 2024.). Izvele su u tri dobne kategorije (seniorke, juniorke, kadetkinje) sveukupno 32 koreografije i osvojile 30 medalja: 20 zlatnih, 11 srebrnih i 4 brončane, osvojeno je jedno 4. mjesto te jedna diskvalifikacija (napuštanje plesnog podija).
Velika Gorica, 25.-26.05.2024. Državno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 25.-26.05.2024. Državno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na Državnom prvenstvu mažoretkinja u organizaciji HUMT-a održanom pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice, u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici (25. do 26. svibnja 2024. godine), mažoretkinje PK Barbara ponovo su bile u vrhunskoj formi. Izvele su 42 koreografije i osvojile 39 medalja: 21x zlato, 11x srebro i 7x bronca te 3×4.mjesto.
Velika Gorica, 25.-26.05.2024. Državno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 25.-26.05.2024. Državno prvenstvo HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Barbarice su se na Europskom prvenstvu u Srbiji (Pančevo, 28.do 30. lipnja 2024.) natjecale sa samo 22 koreografije, ali i taj broj je bio dovoljan da budu bolje od konkurencije. Njihovi nastupi nagrađeni su s 13 zlatnih, 5 srebrnih i 3 brončane medalje te jedno 6. mjesto.
Pančevo,29.-30.06.2024. Europsko prvenstvo mažoretkinja EMTA-e. Foto: PK Barbara
Pančevo,29.-30.06.2024. Europsko prvenstvo mažoretkinja EMTA-e. Foto: PK Barbara
Kada se podvuče crta ispod spomenutih brojeva na tri najvažnija natjecanja u prvoj polovici 2024. godine dobije se slijedeći rezultat: mažoretkinje PK Barbara prezentirale su 96 koreografija i osvojile 90 medalja!! Može li netko bolje?
Galerija fotografija
Kultura
Pozdrav s Novog Zelanda: ‘Ovo zlato je najzlatnije do sad. Uživamo u svakoj sekundi…’
S dalekog Novog Zelanda javila se Alina Haraminčić iz Jana, koje su do svog trećeg zlata na Olimpijadi zborova stigle s najviše bodova do sad. Uz to, stigle su cure zapjevati i iseljenicima, razgledavati, uživati, družiti se…
Vijesti s Novog Zelanda, o novom nevjerojatnom uspjehu Ansambla Jane, uljepšale su vikend iza nas. Gotovo dva tjedna nakon što se gorička glazbena ekspedicija otisnula s pleškog asfalta prema 18 tisuća kilometara udaljenom Aucklandu, Jane i njihovi Jankići ostvarili su svoj cilj. Zlatna medalja s Olimpijade zborova ponovno je oko vrata, već treći put…
– Naravno da je bilo nešto posebno uopće se pripremati za natjecanje poput Olimpijade, pogotovo doći ovdje i proživjeti sve što smo mi proživjele. Otišli smo na drugi kraj svijeta, u što smo uložili jako puno truda u svakom smislu toga izraza. Na kraju, očekivanja su nam se ispunila. Osvojile smo najveći broj bodova otkad se natječemo na Olimpijadi, tako da smo izrazito sretne. Ponosne smo na tako dobar rezultat na ovakvome mjestu, na najvećem svjetskom zborskom natjecanju – javila se Alina Haraminčić iz Jana s drugoga kraja svijeta.
– Odmah da naglasim, za one koji ne znaju, u pratnji su nam bili naši Jankići. Oni nisu samo svirali, u jednoj pjesmi su i pjevali s nama, pa je sve skupa bilo posebno i za njih i za nas. I njihovo pjevanje se bodovalo, i oni imaju svoj doprinos – ističe Alina.
Govorila je u ime cijele ekipe kad je opisivala dojmove prikupljene ovih dana.
– Bilo je jako puno djece, mladih, a samo iz Kine došlo je oko 80 zborova. Kategorija je bila vrlo zahtjevna, imali smo čak 25 zborova u konkurenciji, dok je u nekim drugim kategorijama bilo njih tri, četiri ili pet. Baš zato je to zlato još sjajnije. Ukupno su četiri zbora bila ispred nas, s nešto malo više bodova, no zborovi u Kini i SAD-u rade ovo profesionalno, zarađuju novac na pjevanju, a mi se s njima u tom smislu ne možemo uspoređivati. Unatoč tome, ostvarile smo ovakav rezultat i to je doista nešto nevjerojatno.
Pjevanje je, koliko god bilo primarno, samo dio sadržaja za ekipu iz Turopolja.
– Jako nam je lijepo, krajolik je drukčiji, nevjerojatan! Obišli smo Auckland, otišle pogledati gdje su se snimali Gospodari prstenova, posjetile i Queenstown… A kroz sve to čestitamo same sebi 20 godina postojanja! Uživamo u svakoj sekundi, a pogotovo smo presretne zbog tog zlata. Ovo je najzlatnije zlato do sad! Mislim da smo na lijep način prenijeli našu kulturu, kako Hrvatske, tako i našeg Turopolja – kaže Alina, dodajući kako natjecateljski nastupi nisu bili i jedini na Novom Zelandu.
– Imali smo prekrasan koncert u Aucklandu, u hrvatskom klubu, u kojem djeluje FA Kralj Tomislav, na čelu s . Ljudimam se jako svidio naš nastup, a neprocjenjiv je taj osjećaj kad svojom pojavom i pjesmom razveseliš nekoga svog u dalekom svijetu,. Jako puno mladih se zainteresiralo za hrvatsku tradiciju i folklor, generacije su to koje ni ne govore hrvatski, a sve to skupa trebalo bi očuvati našu kulturu i tradiciju i u sljedećim naraštajima – vjeruje Alina Haraminčić, koja je i aktualna predsjednika Ansambla Jane.
Za uvježbavanje repertoara kojim su Jane došle do zlata zadužena je voditeljica Ana Jaklinović, a brigu o sastavu, kao i o organizacijskim pitanjima, vodi Danijel Skrbin. Cijela ekspedicija uskoro se vraća kući s uspomenama za cijeli život.
Središnju proslavu blagdana Blažene Djevice Marije Karmelske (Gospe Karmelske) brojni mještani Kobilića obilježili su misnim slavljem, koje je predvodio vlč. Norbert Ivan Koprivec, u mjesnoj kapelici, jučer (nedjelja, 21.07.2022., početak u 11 sati).
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Tri misna čitanja pročitali su Ana Marija Golub, Dorotea Posavec i Mario Lipovac.
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Središnjoj proslavi prethodila je trodnevnica u Kobiliću.
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 21.07.2024. Blagdan Gospe Karmelske. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vlč.Koprivec pozvao je mještane Kobilića da već sada počnu s pripremama za zlatni jubilej iduće godine – biti će svečano velikim slavljem obilježena 100. obljetnica izgradnje kapelice u Kobiliću.
Galerija fotografija
-
Sportprije 2 danaPromjena plana: Skupština poništena, HNK Lukavec je opet NK Lukavec!
-
Sportprije 2 danaGorički trojac u Paminjovim rukama: Brlek, Nezirović i Vuko posuđeni Karlovcu
-
Sportprije 2 danaTuropoljski nogometaš Neven Novosel živi i radi u Irskoj, a nogomet mu je još u fokusu zanimanja
-
Sportprije 4 danaNovi trener Marko Biljan s Mraclinom krenuo u pripremno razdoblje
