Kultura
Roža (Bir böcek olan kız)! ‘Kako sam predstavu na kajkavskom odvela u Istanbul…’
Predstava “Roža (cura s greškom”, koju su Ana Katulić i Žak Valenta osmislili na temelju pripovjetke “Svoga tela gospodar” gostovala je u Turskoj. Ana je glumila na kajkavskom, išli su i turski titlovi, a o svemu tome doznajemo iz prvog lica…
U prvom licu: Ana Katulić
Kad si samostalni umjetnik, obrtnik, samozaposlen, na nezavisnoj sceni, kad vodiš umjetničku organizaciju te si u njoj i glumac/glumica i autor, producent, i vozač i računovođa i tajnik i marketing i novinar, najkraće rečeno – katica za sve – onda znaj da, uz brojne velike i male radosti koje ovaj poziv ostavlja na kraju dana, on ujedno otvara i Pandorinu kutiju svih sila koje nisu uvijek ugodne i često su egzistencijalno upitne.
Ljudi nam se dive jer smo kreativni, inovativni, hrabri, probitačni, radimo ono što volimo i želimo, no druga strana medalje je ta da od umjetnosti često izazovno živimo i da se rijetko posvećujemo samo umjetničkom procesu (eh, da je barem tako!). Većina našeg posla, ili bar dobrih 60 posto, uvijek je administracija, dan na kompjuteru, mejlovi, natječaji, tiskara, komunikacija i tako u krug. Kamo sreće kad ostane moment za kreativu.
No, na dnu Pandorine kutije je nada, a ja sam po prirodi optimist, pa ovo nije tekst o tome kako umjetnici teško žive već potvrda da se svaki trud, upornost i rad isplate. Uvijek. Osim toga, jedan moj poznanik mi je lani za Božić poželio da “od svog rada živim, a ne preživljavam”, pa sam tu njegovu rečenicu uzela kao mantru ili lajtmotiv ove godine, koja je krenula poprilično dobro i uspješno.
Tu, naravno, prvenstveno mislim na Rožu (curu s greškom), moj prvijenac, cjelovečernju autorsku predstavu našeg goričkog Štoos teatra koju smo na scenu lani postavili Branko Žak Valenta, moj dobar prijatelj, koreograf i umjetnik, i ja, prema motivima Kolareve pripovijetke “Svoga tela gospodar”.
Kvalitetna se ekipa okupila u radu; Ivan Grobenski, koji je fantastično odradio glazbu, mladi kipar Matej Vuković, s kojim je suradnja počela 2023. na Ogledima, koji je napravio masku Pisave, multimedijalna umjetnica Mia Štark, koja je složila vizual i radila sa mnom na pokretu. Roža se rađala u prostoru FA Turopolja i nakon što je premijerno odigrana lani u Gorici i Zagrebu, to je bilo to.
Za nezavisni Štoos teatar, koji nema svoju kazališnu dvoranu, postavljaju se vječna pitanje: Gdje ćemo igrati? Za koga? I kada? Neka gostovanja smo dogovorili; bit će još koje u Gorici (vjerojatno oko Goričkih večeri), u KNAP-u, mogli bismo igrati kao lektira za osnovne ili srednje škole, zovu nas u Buševec, u Koprivnicu i Krapinu…
Treba opet sjesti za laptop; “Poštovani, mi smo Štoos teatar iz Velike Gorice…” i nuditi predstavu. Sreća je htjela da mi je kolegica poslala link za festival u Bursi, u Turskoj. Bio je to Balkan festival, na koji stižu razne izvedbe iz cijelog svijeta. Prijavnicu sam ispunila, priložila sve materijale; fotografije, video snimku predstave, plakate, tehnički rider… I drži fige.
Koncem 2024., međutim, stiže pozivnica na International Women Playwrights Theater Festival u Istanbulu. Istanbulu?! Istanbulu??! Čekaj malo, pa ja nisam prijavljivala Istanbul. Zovem Žaka: “Jesi li nas ti možda prijavio?”, malo sam zbunjena. Žak odmahuje, prvi glas.
Ono što je ostao moj zaključak do danas (jer drugog nema) jest da je ekipa iz Burse prepoznala našu predstavu i proslijedila prijavnicu Istanbulskom nacionalnom kazalištu. Oni su pogledali snimku predstave, odlučili je uvrstiti u program i poslali nam pozivnicu za Festival. I tad kreće jedan fini miks sreće, uzbuđenja, pozitivne treme, panike i brige, pa malo zabrinutosti , pa opet uzbuđenja i tako u krug do veljače.
Trebalo je napraviti predprodukciju, dogovoriti tko od ekipe ide, što ćemo nositi od scenografije, a što nam mogu osigurati organizatori, gdje ćemo biti smješteni, što možemo nositi sa sobom u avionu i kako pakirati opremu i tehniku. Trebalo je masku Pisave dobro zapakirati za avion da se ne bi u transportu oštetila jer je rađena od kaširanog papira i lako je lomljiva.
Osim toga, trebalo je osigurati i riješiti financije za put i još puno tehnikalija. Jedna od njih bio je i prijevod predstave. Na turski. Odmah zovem predsjednika Hrvatsko-turske udruge prijateljstva, Gorana Beusa Richembergha, i pitam za preporuku. On me spaja s turkologinjom Leom Kizilkayom i iza Nove Godine prijevod je već u Istanbulu. Ja sam sretna jer organizacija dobro protječe, rokovi se poštuju, nema nepoznanica i sve ide prema planu.
U Istanbul stižemo 8. veljače, Domagoj Klasić (tehnička podrška), Ivan Grobenski (glazba, ali u ulozi tehničara za titlove) i ja. Žak je ostao u Rijeci, slomila ga gripa, bodri nas porukama. Subota je, let je kratak, ugodan, a i Pisava je stigla u jednom komadu.
Ana i Žak Valenta, koji zbog bolesti nije putovao u Istanbul
Na aerodromu nas dočekuje domaćin iz kazališta, glumac Emir Üstündağ koji nas s kolegom, u kombiju, sa svim našim osobnim stvarima i kazališnom rekvizitom vozi do hotela i do kazališta. Vožnja od aerodroma traje kao da ideš od Zagreba do Ljubljane, sva sreća da su hotel i kazalište na pet minuta pješice.
Gostoprimstvo koje su nam ukazali domaćini rijetko se viđa. Smješteni smo u drevnoj četvrti Üsküdar, na azijskoj strani kopna. Ova strana puno je tradicionalnija i tiša, a tu se može vidjeti Istanbul kakav je bio nekad; netaknute malene četvrti i kućice, domaće radnje bez velike izgradnje i užurbanog ritma ovog milijunskog velegrada, koji je velik kao četiri Hrvatske.
Kazalište u kojem igramo jedna je od pet zgrada, koliko ih Nacionalni teatar ima po Istanbulu. Ova je zgrada nekad davno bila tvornica piva i cigareta, ima jednu veću i jednu manju kazališnu dvoranu, pet dvorana za probe ansambla, prostorije muzeja u kojem se čuvaju artefakti iz nekadašnje tvornice, prostorije za kostimografe, scenografe i umjetničke voditelje, administraciju, kafić za publiku i kuhinju za glumce i zaposlenike.
Organizatori festivala uvijek su nam na usluzi; nose čaj, kuhaju kavu, donose perece, pitaju kako smo, je l’ sve u redu, što nam treba… Turci slabo govore engleski, sreća pa je tu Google prevoditelj. Pričamo u mobitel, on prevodi, domaćini čitaju, smijemo se. Razumijemo se.
Festival traje sedam dana, upoznajemo trupu iz Makedonije, oni izvode dan prije nas. Tu su još ansambli iz Bugarske, Grčke, Rusije, Srbije, Španjolske, Njemačke i Italije, te domaćini iz Turske. Sve je odlično organizirano, uređeno, nema nepoznanica, poštuje se raspored i organizacija.
U Istanbulu provodimo četiri dana, pa imamo vremena za sve. Prvi dan odlazimo preko Bospora do Europskog kopna, do Aya Sofie, Plave Džamije, do Bazara. Kad smo tu, prilika je da sve posjetimo. Ne sprečava nas ni kiša koja nas neumoljivo prati sve dane. Pijemo tursku kavu, jedemo baklave i tradicionalna turske jela nalik na raviole (i kebab, naravno), opuštamo se i prepuštamo zavodljivosti istoka. A onda idući dan – izvedba.
Do podne i popodne provodimo u kazalištu, slažemo scenu, isprobavamo titlove. U tim trenutcima razmišljam kako će publika reagirati, hoće li razumjeti predstavu i kako će je razumjeti. Ovo je prvi put da Roža i ja gostujemo izvan Hrvatske, to je publika koja nikad nije čula za Slavka Kolara, predstava je na kajkavskom, prati li to i prijevod i što je sve izgubljeno u prijevodu u odnosu na original?
Ipak, jednom kad je publika ušla, kad su se svjetla ugasila i scena zasvijetlila tom magičnom svjetlošću, bilo je jasno da jedinstven jezik kazališta svi razumiju. Na početku sam ih “pridobila” s nekoliko turskih izraza i pozdrava; dobra večer, dobro došli (İyi akşamlar, hoş geldiniz, tur.) i do samog kraja nisam izgubila njihovu pažnju.
Pljesak i dijalog s publikom koji je nakon završetka predstave potrajao pa skoro kao i predstava sama, odgovorili su na sva moja pitanja i sumnje. Bilo je zaista neponovljivo. Na međunarodnoj sceni, u drugoj državi ( i kontinentu!) primiti pohvale, pljesak i čestitke iz publike među kojom je bila i hrvatska konzulica u Istanbulu, Ivana Zerec.
To je publika koja je angažirana, koju zanima kazalište, koja pita. Predstava je komunicirala i na mnoge je načine dotaknula i progovorila. Negdje smo se osjetili, pronašli i povezali. I to ne samo na razini žena, nego na razini naroda i ljudi, kolektivne svijesti i izazova koji su sveprisutni i svima nam slični. Bilo je to jedno neponovljivo gostovanje koje nam je dalo adrenalina i krila za dalje. Na nezavisnoj sceni. Dan po dan. Može se. Isplati se!
“You have home in Türkiye now”, poručili su nam domaćini na odlasku.
I vjerujte nam, znamo da je to istinski tako.
Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica) organizira 12. Plesnu reviju ”Barbarice svojoj Mlaki” sutra (subota, 14. lipnja 2025., početak u 18 sati) u dvorani DVD-a Velika Mlaka.
Velika Gorica, 13.06.2025. Najava: Plesna revija ”Barbarice svojoj Mlaki”. Foto: PK Barbara
Velika Gorica, 13.06.2025. Najava: Plesna revija ”Barbarice svojoj Mlaki”. Foto: PK Barbara
Barbaricama će u goste doći mažoretkinje Plesne udruge Star Dance iz Siska i mažoretkinje Grada Sv. Ivan Zelina. Revija će istovremeno biti i završna produkcija za natjecateljsku sezonu 2024./2025. Očekuje se na reviji veći broj članova obitelji mažoretkinja i sumještana iz Velike Mlake i Velikog Polja.
Velika Gorica, 13.06.2025. Najava: Plesna revija ”Barbarice svojoj Mlaki”. Foto: PK Barbara
Velika Gorica, 13.06.2025. Najava: Plesna revija ”Barbarice svojoj Mlaki”. Foto: PK Barbara
Na kraju revije biti će podjela diploma i prigodnih priznanja.
Velika Gorica, 13.06.2025. Najava: Plesna revija ”Barbarice svojoj Mlaki”. Foto: PK Barbara
Velika Gorica, 13.06.2025. Najava: Plesna revija ”Barbarice svojoj Mlaki”. Foto: PK Barbara
Početak u 18 sati. Ulaz slobodan.
Galerija fotografija
Kultura
Za vikend svi u Gradiće – slavi se dan mjesta!
Petak i subota ispunjeni zajedništvom i sadržajem za sve generacije
Gradići u petak i subotu slave dan mjesta i blagdan sv. Antuna Padovanskog programom ispunjen tradicijom, zajedništvom i sadržajem za sve generacije.
U petak svečanost započinje polaganjem vijenaca u 18 sati, svetom misom i svečanom sjednicom uz kulturni program i druženje mještana u Društvenom domu.
Subota je dan za djecu, mlade i prijatelje. U 10 sati održava se jutarnji trening na otvorenom za sve uzraste pod nazivom „Gradići u pokretu“. U isto vrijeme kreće „Turnir ulica“, malonogometni turnir za Ivana Šćepinu.
U podne počinje 10. Etno likovna kolonija za djecu i mlade koju organizira KUD Gradići.
– Likovna kolonija je sadržaj koji su djeca i mladi jako zavoljeli, a koja je kroz 10 godina održavanja dala more prekrasnih dječjih radova od kojih su neki završili i van granica Lijepe naše. Naime, kad gradićka djeca putuju na nastupe u inozemstvo nose sa sobom uokvirene radove koji danas krase hrvatska veleposlanstva – ispričala je predsjednica Gordana Kovačić.
Prošle godine na koloniji je sudjelovalo više od 60 djece, a ovaj broj se očekuje i ove godine. Prijave za sudjelovanje su obavezne jer je broj mjesta ograničen.
–Sa djecom će kao i svake godine raditi profesionalni slikari na poziv naše članice, slikarice Violeta Antunović, a koji će djeci dati smjernice i pomoći u izričaju. Šarenilom boja potičemo maštu, a kako je ovogodišnje izdanje jubilarno – bit će to prava eksplozija boja. Na kraju slikanja pjesmom će nas počastiti naši prijatelji iz FA Turopolje – najavila je Kovačić,
U subotu od 15 sati Dobrovoljno-vatrogasno društvo Gradići otvorit će svoja vrata za sve mještane, a od 16 sati slijedi prvo kolo malonogometne lige „VG Sjever“.
Kultura
Produžen rok za prijave umjetnika na Oglede festival
Novi rok za slanje prijava je 20. lipnja.
Kultura
Mladi Vukovarac predstavio svoj film „Enzolart“ u Velikoj Mlaki
U Vatrogasnom domu prikazan je animirani film „Enzolart“, autorski projekt Ivana Barana koji je kao tinejdžer ekranizirao vlastitu knjigu.
U subotu, 7. lipnja 2025., u Vatrogasnom domu u Velikoj Mlaki održana je projekcija animiranog filma epske fantastike „Enzolart“. Osim filma, publici su predstavljeni i istoimena knjiga te videoigrica. Riječ je o autorskom projektu mladog književnika iz Vukovara Ivana Barana, temeljenom na knjizi koju je napisao kao dvanaestogodišnjak. Moderator večeri bio je pisac, redatelj i hrvatski branitelj Damir Plavšić.
Nakon uvodne riječi prikazan je 37-minutni animirani film, a potom je publika imala priliku vidjeti i videozapis u kojem je autor pojasnio nastanak filma. Baran je istaknuo kako je na projektu radio pet mjeseci, svakodnevno po 16 sati, koristeći 11 programa, umjetnu inteligenciju, fizičke rekvizite, glazbu, zvučne efekte i naraciju iz knjige.
„Veliki je izazov bio stvoriti scenarij. Odabrao sam 4 poglavlja knjige koja ima preko 300 stranica. Originalni audio trajao je 175 minuta, a nakon što sam očistio audio, film sam srezao na 37 minuta koliko film traje“, rekao je Baran. Dodao je kako umjetna inteligencija nije mogla u potpunosti razumjeti elemente dječje mašte iz knjige, zaključivši da ona još uvijek nije dorasla „bezgraničnoj i nepredvidivoj dječjoj mašti i kreativnosti“. Kao ključnu poruku, naglasio je: „Ako je on ovo stvorio s 12 godina, onda sigurno mogu i ja.“
Među posjetiteljima bila je i književnica te dugogodišnja glavna urednica časopisa „Modra lasta“ Željka Horvat-Vukelja, koja je istaknula ugođaj dvorane osvijetljene samo fenjerima, kao i fascinantne brojke od 175 minuta audio materijala, više od 500 zvučnih efekata, 30 sati i 42 minute videozapisa, sve svedeno na završnih 37 minuta filma.
Publika je bila šarolika, od članova mjesnih udruga i Društva žena Velike Mlake, srednjoškolaca i studenata, do vukovarskih veterana koji su došli podržati sina svog pokojnog suborca, Ivana Barana starijeg, pripadnika 204. brigade.
Pozitivne dojmove iznijeli su i učenici Gimnazije Velika Gorica. „Bilo mi je jako lijepo i zanimljivo na projekciji filma. Posebno mi se svidjela priča i način na koji je film napravljen. Vizualno je odlično prikazan“, rekla je Melani Grgić, učenica 3. C razreda.
„Film mi se svidio, pogotovo vizualni i zvučni efekti, a posebno mistični ugođaj u dvorani gdje je bila projekcija. Bilo mi je zanimljivo vidjeti kako je osoba koja nema iskustva u struci za animiranje napravila film koristeći umjetnu inteligenciju i sve one programe. Posebno mi se svidjela video igrica bazirana na radnji romana i filma, iako sam vidio tek mali dio“, dodao je Tomislav Penava, učenik 2. D razreda.
Ivan Baran zahvalio je DVD-u Velika Mlaka na ustupljenom prostoru te Društvu žena Velika Mlaka na pomoći u organizaciji. „Tijekom projekcije filma i nastupa književnika Barana, moglo se vidjeti koliku veliku ljubav ima prema književnosti, ali i prema tehnologiji te kako ih uspješno spaja. Osim što je vrlo kreativan, ima ogromnu vjeru u sebe i u ono što radi, a to je velika stvar na putu do uspjeha“, istaknula je Ivana Andrić Penava, predsjednica Društva žena.
Večer u Velikoj Mlaki ostala je u sjećanju posjetitelja kao inspirativno i nesvakidašnje događanje, s kojeg su mnogi otišli s primjerkom knjige „Enzolart“ u rukama.
Kultura
Otvoren zelinski Muzej – Zelina vratila centralno mjesto kulturnog života
Radovi na obnovi zgrade koja je stradala u potresu bili su iznimno zahtjevni i kompleksni.
Muzej Sveti Ivan Zelina svečano je otvoren nakon tri i pol godine konstruktivne i cjelovite obnove.
Radovi na obnovi zgrade koja je stradala u zagrebačkom i petrinjskom potresu bili su iznimno zahtjevni i kompleksni.
–Svi radovi su izvedeni po najvišim stručnim standardima. Uklonjene su sve dotrajale stropne i podne obloge, sva žbuka i dimnjaci, dok smo u podrumu izradili nove armiranobetonske temelje. Duž svih katova podignuti su novi armiranobetonski zidovi paralelno sa starima, koje smo također najprije ojačali suvremenim protupotresnim sustavom. Sve etaže su dodatno stabilizirane tako da imamo riješenu kompletnu statiku muzeja – ispričao je voditelj projekta Dario Pavlek.
Foto: Zagrebačka županija
Projekt vrijedan 4,2 milijuna eura u potpunosti je financiran EU sredstvima, čime je Zelina dobila centralno mjesto kulturnog života.
–Naš muzej nije samo zbirka predmeta, on je živa dinamična institucija koja mora odgovarati izazovima suvremenog društva. Prilagodba modernim tehnologijama, angažman mladih, uključivanje novih medija i interaktivnih sadržaja – sve su to izazovi koji su pred nama. Prvo što nam predstoji je opremanje muzeja uz pretpostavku da neće biti samo statični u kojima se samo promatra, već i doživljava, istražuje i diskutira – poručila je ravnateljica muzeja Romana Mačković.
Foto: Zagrebačka županija
Na završnoj konferenciji projekta, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako je u protekle 4 godine na području sjeverozapadne Hrvatske obnovom obuhvaćeno više od 500 zgrada.
–Koliko je samo bilo izazova na ovom jednom projektu…sada to pomnožite s ostalih 400-injak zgrada obnove. Sve je to odradio jednaki broj ljudi koje je u normalnim okolnostima godišnje imao do par milijuna eura vrijednosti obnove, a u protekle četiri godine kao sustav smo uspjeli u baštinu uložiti više od milijardu i 500 tisuća eura – naglasila je ministrica.
Foto: Zagrebačka županija
Inače, muzej je obnavljan u vrijeme sada bivšeg gradonačelnika Hrvoja Košćeca, koji je uzvanicima dočarao stanje prije obnove.
–Od podruma do krova zgrada je bila – katastrofa, blago rečeno. Inače se kaže da se nekad kvalitetno gradilo, no ovo je bio primjer potpune suprotnosti. Svaki kat je bio drugačije građen, svaki zid je bio drugačiji, što je bila noćna mora za projektante i izvođače – prisjetio se Košćec.
Foto: Zagrebačka županija
Danas je Muzej Sveti Ivan Zelina reprezentativni primjerak gradnje i ponos Zelinčana. Novoizabrana gradonačelnica Eva Jendriš Škrljak podsjetila je na značaj kulturnog nasljeđa zelinskog kraja.
–Zelina je bogato kulturno područje na koje smo izuzetno ponosni i koje njegujemo. Riječ je o našem srednjovjekovnom Zelingradu, arheološki lokalitet Graci u naselju Donje Orešje, antičli lokalitetu Kominu, zatim naše crkve i kapele te kurije poput Omilja, Domina, Mikšić, Švarcovina…zato vjerujem da će svo naše kulturno-povijesno bogatstvo naći svoje mjesto u našem muzeju – istaknula je gradonačelnica.
Foto: Zagrebačka županija
Dodajmo kako decentralizirana sredstva Vlade Republike Hrvatske namijenjena obnovi nakon potresa na području Zagrebačke županije iznose 51 milijun eura i obuhvatila su 126 projekata.
–Do sada je 98 projekata završeno u potpunosti. Među njima je najpoznatiji projekt crkva u Kravarskom koju smo nanovo izgradili u svega godinu dana, zatim novoizgrađena Područna škola u Dubrancu, obnovljeno Pučko otvoreno učilište u Zaprešiću i Muzej u Jatrebarskom – podsjetio je župan Stjepan Kožić.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
-
Vijestiprije 6 danaProblemi s otkupom staklene ambalaže, evo što se događa
-
Sportprije 5 danaBuna nije uspjela. Prilika za popravni stiže već u srijedu…
-
Sportprije 6 danaDan kad se piše povijest! Buna u Lonjicu skupa s navijačima, cilj je – “Liga prvaka”
-
prometprije 3 danaOPREZ Prometna nesreća na Aveniji Pape Ivana Pavla II!