Povežite se s nama

HOTNEWS

Od klinca do oca za tren oka

Ove godine je baby boom…

Objavljeno

na

Ove godine je baby boom. Izgleda da je prošla zima bila jako hladna, kad su se krajem prošle i početkom ove godine tolike bebe pojavile u životima ljudi oko mene. Uglavnom su dečki koje sam upoznala kroz sport kao musave balavce koji bi vozili nabrijane aute, došli u fazu očinstva. Prebrzo mi je prošlo to vrijeme od njihovih nabrijanih vožnji do inboxa punog fotki s bebicama. Odrasla sam s tim dečkima na ovaj ili onaj način, a danas su oni očevi. Većinom zbunjeni, ali ne pokazuju to. Ipak, oni su hranitelji, glave obitelji. Slatki su u tim svojim nastojanjima da ispadnu veliki, jaki i odgovorni u mojim očima, dok istovremeno znaju da ih znam u nekim drugim ulogama. Ali, ipak, ponosna sam na njih. Ja sam roditelj već 17 godina i sjećam se kroz što sada prolaze, pa sam puna savjeta i pametnih izreka…

foto: pexels-daniel

Evo priče.

Jedno lijeno poslijepodne u uredu…mislim da je bio petak. Zvoni fiksni telefon i prepade me jer sam uopće zaboravila da ga imam. Sva komunikacija mi se svodi na mobitel i mail. Ovaj fiksni već ima prst prašine na sebi od nekorištenja…a o fax uređaju da i ne pričam. Javim se na poznati broj.

On: Bok, ja sam. Smetam?

Ja: Ma ne, evo čekam 4 sata da idem doma. Kak si? Kako ti mogu pomoći?

On: Pa evo ok sam. Čekam. Ženi je termin za dva dana, otvorila se pa čekam poziv.

Ja: Kaj već? O, baš je proletilo! Jeste se naspavali? Ste spremni? Torba za rodilište u autu?

On: Svi mi postavljaju ta pitanja…da da, sve je spremno, a naspavali se valjda jesmo.

Ja: Majstore, što se spavali, spavali ste. Sad nema spavanja dok se ne iseli iz kuće, a ne garantiram da ćete i tada spavati…znaš ono društvo, snaha…i tome slične situacije… No neću te plašiti sad.. stignem. Za sad je najvažnije da porod prođe kako treba, da ti ne padneš u nesvijest ako ćeš biti s njom na porodu, i da joj ne daš da pere prozore i liže kuću čim dođe iz bolnice… Mi smo ti poremećene po tom pitanju, samo da znaš. E da.. i na porodu, kad krene trud, makni joj se iz dosega. Ja sam doktoru ruku strgala… Samo kažem…

On: Ma nisi…

Foto: Pixabay Cynthia_groth

Uglavnom pričala sam ja njemu još cca 15 minuta dogodovština koje smo mi prošli, kako smo to podnijeli i kako nam sad fale ti dani, jer „mala djeca, mala briga – velika djeca, velika briga“. Nakon mog monologa, rekao je tiho: „Baš ti hvala…mogla si dozirati to…“

Moj odgovor je bio: „E da sam ja imala nekog da mi kaže sve ovo što ja tebi sad govorim, bilo bi mi lakše.“

Nekoliko dana nakon toga, čula sam da je još jedan od mojih „nabrijanih klinaca“ postao tata. I ovaj put – dečko. I naravno da sam ja imala nešto reći o tome, da sam ponovila priču od prije i završila s istom rečenicom: „E da sam ja imala nekog da mi kaže sve ovo što ja tebi sad govorim, bilo bi mi lakše.“

Ovaj puta sam nadodala i: „Vidjet ćeš kako će ti se presložiti prioriteti kad te to maleno biće svojom ručicom primi za ruku. Bit će to mješavina ljubavi, sreće i ogromne količine straha zbog odgovornosti koju sada imaš. Na tebi je da od tog malog bića napraviš čovjeka, a ja vjerujem da ćeš ti to znati i moći.“ Njegova reakcije je bila blago odmahivanje rukom, jer smo u tom trenu bili na kavi, pa sam mu i na faci vidjela da je samo fin. U tom trenu, beba i žena su bile doma svega par dana i sigurna sam da se nije usudio prići. Njegov kum koji je postao tata prije 7 mjeseci, isto jedan od mojih „nabrijanih klinaca“ koji inače i dalje voli glumiti facu, priznao je da sam u pravu. Pobjeda!

Foto: pexels-pixabay

Sinoć stiže poruka od ovog drugog novopečenog što je samo odmahnuo rukom:

„Ispričaj se dečku u moje ime što ti tako kasno šaljem poruku, no jednostavno sam morao. Potpuno si bila u pravu kad si rekla da kad nešto takvo osjetiš sve ostalo postane manje bitno. To se sad desilo. Presretan sam.“

Uz poruku je bila slika njega i njegovog mališana kako se dodiruju nosićima i komuniciraju. Na slici je bila ljubav. Ta slika je od danas u mom mobitelu uz njegov kontakt.

I tak…opet sam bila u pravu. Ali, kad malo bolje razmislim, imala sam ja puno ljudi koji su mi u trudnoći govorili da se naspavam, da će mi se život preokrenuti, da će mi se prioriteti presložiti kad to malo čudo dođe. Ali, nisam ih čula. Nisam ni mogla čuti ni shvatiti jer ih nisam razumjela. A nisam razumjela, zato što nisam nikad do tada imala tu emociju. Ali onog časa kad su mi na prsa stavili moju buhtlicu, kad me onakav plav kao Štrumf, ljut i zbunjen pogledao, primio za palac i zaurlao ‘ko neman, otvorila se nova vreća prepuna nekih novih emocija koje ja do tada nisam poznavala.

foto: pexels-pixabay

I moja buhtlica koja je došla na ovaj svijet čudom neviđenim, danas puni 17 godina. Sretan ti rođendan sine, uvijek budi svoj.

I za kraj samo upozorenje.

Ja ću i dalje postavljati ista pitanja, plašiti i nasmijavati vas svojim iskustvima, jer ja sam jednostavno takva. Vreća puna emocija.

Voli vas vaša…Nevena.

HOTNEWS

Povratak za rođendan: Merveil Ndockyt i 253 dana muke, boli i – čekanja…

Točno na svoj 26. rođendan, prvi put nakon 10. studenog prošle godine, Merveil Ndockyt odjenuo je dres Gorice i zaigrao u jednoj utakmici. Rezultat nije bio za pamćenje, ali ovaj je rođendan za njega svejedno bio sretan…

Objavljeno

na

Objavio/la

Tog petka navečer, desetog dana mjeseca studenog, u glavi Merveila Ndockyta vrtio se cijeli koloplet slika. Nepuna tri mjeseca ranije umrla mu je sestra, s kojom je bio iznimno vezan, već dva dana poslije odigrao je možda i najbolju utakmicu u karijeri, zablistao s dva komada Slaven Belupu na domaćem terenu, pa nastavio igrati fantastičnu jesen. Kao nagrada, stigao je i poziv u reprezentaciju Konga, prvi put nakon 0-ho-ho godina, važan i posebno drag.

Međutim, prije nego što je trebao sjesti na let za rodni mu Brazzeville, glavni grad njegove domovine, kako bi se priključio suigračima u reprezentaciji, trebalo je odraditi još i otvaranje kola. Protivnik je opet bio Slaven Belupo, opet se igralo doma, a jedino o čemu Merveil Ndockyt te večeri nije razmišljalo bilo je to da će mu ovo biti posljednja utakmica uoči duge i teške stanke. A upravo to se, nažalost, dogodilo…

Na putu prema domovini dugom više od pet i pol tisuća kilometara, koji je uključivao nekoliko predsjedanja, na terenu razigrani, a u iščekivanju nestrpljivi Ndockyt pošteno se umorio. Puno sjedenja, veliki napor… I prvi trening praktički odmah nakon što je sletio. Željan dokazivanja, maksimalno motiviran, krenuo je jako, pa u jednom trenutku osjetio da nešto nije u redu. Odmah je prekinuo trening, malo potom shvatio da od nastupa za reprezentaciju neće biti ništa.

Dijagnoza liječnika nakon odrađenih pregleda zazvučala je alarmantno i donijela je gomilu neizvjesnosti – upala pubične kosti. Postoje u nogometu i teže ozljede, ali malo ih je ovako “zeznutih”. Jedina pomoć je čekanje da se upala smiri i postepeni ulazak u trening, pri čemu je rok za povratak nogometu praktički nemoguće predvidjeti. I u ovom slučaju moglo se samo “lupati”, pa se tako i činilo. Ndockyt se trebao vratiti i do priprema, i do početka proljetnog dijela prvenstva, i do ožujka, i do svibnja…

Pokušao je u jednom trenutku ući u puni trening, pridružio se momčadi, ali već na prvom treningu prijavio je da bol traje i dalje. I da ipak još ne može. Nakon svega što je dotad prošao, nakon bolova koje je podnosio i napornih terapija koje je prolazio, moralo je biti frustrirajuće što uporno ne ide… I što ga je ozljeda odvojila od terena u jednoj od najboljih sezona u karijeri, u trenutku kad je bio najbolji igrač Gorice. Što se jako dobro vidjelo u trenucima kad ga nije bilo.

Došao je tako i kraj sezone, prošlo je i vrijeme odmora, Ndockyt se pojavio na pripremama, ali oprez je i dalje bio na snazi. Prvu polovicu od ukupno šest tjedana priprema odradio je u svome ritmu, pripremajući se za pravi povratak, koji se dogodio u ponedjeljak. Odradio je cijeli tjedan, a onda doznao da će u prijateljskoj utakmici protiv mađarskog Budafokija biti u prvih 11.

Točno 253 dana nakon one utakmice protiv Slaven Belupa, odigrane još 10. studenog prošle godine, točno na njegov 26. rođendan. Gorička “osmica” konačno je izašla iz Pevecova skladišta i rastrčala se igralištem u Čatežu. I nije to izgledalo loše, dobio je 45 minuta i pokazao da je klasa i dalje neosporna, ali i da će mu trebati neko vrijeme za ulazak u puni ritam. Vidjelo se to i kod pogreške za prvi gol Mađara, ali generalno je Ndockyt odigrao dobru utakmicu.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

I, što je daleko najvažnije u ovoj priči, puno važnije od ružnog poraza 0-3, ništa ga ne boli! Podnio je sve napore, pokazao da je sve bliže “pravom” povratku, a time i značajno ojačao kadar koji na raspolaganju ima Rajko Vidović. Bude li Ndockyt barem približno na razini na kojoj je bio prije ozljede, Gorica će dobiti jako puno, i to u svakom smislu. Na terenu, na kojem vižljasti Kongoanac može raditi razliku, na kojem doprinosi i u defenzivi i u ofenzivi, važan je i zbog svlačionice, u kojoj je jako puno promjena.

On nije nametljiv, neće biti jedan od onih koji će zagalamiti i postaviti se kao lider, ali istovremeno ima važnu ulogu. Merveil je uvijek nasmijan, uvijek pozitivan, a to lako postane zarazno. Bio je takav i cijelo ovo vrijeme, dok mu je bilo najteže, kakav će tek biti sada, kad se vratio na teren, kad se razlozi za osmijehe multipliciraju…

Pojačanja iz unutarnjih rezervi uvijek su najbolja, sasvim sigurno najpovoljnija, ali povratak Ndockyta, kao ni dolasci Šlogara i Kolara, neće promijeniti stav trenera Vidovića. Pojačanja su potrebna, njih još dva ili tri, na desnom boku, na “šestici” i na krilu, što će potvrditi i ishod ogleda s mađarskim drugoligašem (0-3).

Koji nikome nije dobro sjeo, ali nije ni mogao previše pokvariti jedan stvarno sretan rođendan…

Dobrodošao natrag, Doki!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Na vatrogasnu olimpijadu u Italiju odlazi i Marijana iz Starog Čiča, a njena uloga bit će – suđenje!

Spada u kategoriju mlađih sudaca, a odlazak na Olimpijadu svojevrsni je vrhunac sudačke karijere koji joj je došao prije nego što se nadala.

Objavljeno

na

Objavio/la

Vatrogasna olimpijada za mladež u Italiji sve je bliže, a ove godine će Zagrebačku županiju predstavljati dvije vatrogasne ekipe iz DVD-a Ribnica i DVD-a Ostrna. No, osim natjecateljskih ekipa Velika Gorica i Zagrebačka županija imat će i svog predstavnika, odnosno predstavnicu u funkciji vatrogasne sutkinje.

Čast suditi na ovako velikom natjecanju pripala je Marijani Plodinec iz DVD-a Staro Čiče, koja je vatrogasna sutkinja već deset godina.

– Ponosna sam i počašćena što sam izabrana i dobila priliku suditi na olimpijadi, to je zapravo svojevrsni vrhunac sudačke karijere za koji sam se nadala da će jednoga dana doći, ali nisam očekivala da će to biti ovako rano. Ponosna sam na to. U jednu sam ruku imala sreće da se tamo plasirala naša ekipa iz DVD-a Ribnica pa smo po toj nekoj liniji odabrani da grad Velika Gorica predloži nekog od svojih sudaca – priča nam Marijana koja je prije nego je postala vatrogasna sutkinja iskusila izvođenje vatrogasnih vježbi i sama natjecanja kao dio ženske A ekipe.

– Imala sam 14 godina kada sam krenula vježbati s curama jer društvo tada nije imalo djecu i pomladak. Išle smo čak tri puta na državno natjecanje, ali najbolji plasman koji smo ostvarile bilo je četvrto mjesto. Ekipa se s vremenom raspala, a ja sam ostala voditi ekipe koje su tada kretale vježbati – prisjeća se ova mlada sutkinja kojoj je vatrogastvo više od hobija te je u njenoj obitelji prisutno već dugi niz godina.

Foto: Privatna arhiva

Sve je krenulo od pradjeda koji je bio dio društva od samog osnutka 1926. godine, a njegovim stopama krenuli su i djed i tata te danas sama Marijana. Njena sudačka karijera krenula je na inicijativu tadašnjeg predsjednika društva Marijana Matejića.

– Kretali su novi ciklusi polaganja ispita za suce i tada me pitao bi li ja to htjela. Otišla sam polagati iz čiste znatiželje i položila otprve. Evo ide već deseta godina kako sudim, a kao mladi sudac sudila sam do sad brojna gradska i županijska natjecanja, ali i tri državna i to u Puli, Zadru i Novalji. Evo sada ću tome pridodati i ovu olimpijadu u Italiji – govori nam Plodinec.

Foto: Privatna arhiva

Na olimpijadi će suditi ukupno troje naših sudaca, a baš kao i Marijana, odabrani su iz Hrvatske vatrogasne zajednice. Prošle godine u studenom, kako bi dokazali da su kompetentni za suđenje na ovako velikom natjecanju, morali su odraditi seminar u Linzu. Tako su poslušali predavanja, odradili vježbe i na kraju polagali ispit.

– Ali između toga, s obzirom na to da su se ekipe spremale za olimpijadu u Fažani i Medulinu i da su odrađivale službene treninge i mi smo ih pratili na njihovim vježbama. Gledali smo što rade, kako rade, gdje griješe, svojim smo im sugestijama probali olakšati i ubrzati tu vježbu kako bi se u Italiji u punom svjetlu pokazali svoje znanje. Na taj smo se način i mi pripremali za to suđenje koje nas čeka tamo – objašnjava nam Marijana te dodaje kako biti vatrogasni sudac nije nimalo lako.

– Teško je kada imate ekipe koje odrade vrhunske vježbe i to su jako brza vremena prolaznosti gdje je zapravo teško primijetiti svaku sitnicu. Brža vremena dovela su do toga da se moraju mijenjati Pravilnici da bi se moglo uopće uočiti sve te silne greške koje bi se mogle potkrasti. Naravno da i mi znamo griješiti i da nam se potkrade, daleko od toga, ali smo uglavnom mi suci s područja Zagrebačke županije mišljenja da radije ne sudimo ako nismo sigurni u to nego nekome napraviti štetu – naglašava.

Foto: Privatna arhiva

Marijana kaže kako ih u Italiji čeka jako puno posla.

– Ekipe imaju tri dana za trening, da se pripreme za štafetu i upoznaju s novom opremom koja ih čeka. Mi kao suci bit ćemo njima na raspolaganju, doslovce od doručka do večere, da oni mogu biti u punoj spremi pred natjecanje. Samo natjecanje bit će u četvrtak 25. srpnja kada moramo biti sto posto fokusirani da odsudimo što je bolje moguće i da te ekipe koje su se spremale mjesecima ne budu na kraju oštećene nakon nastupa – dodaje Plodinec koja ističe i kako nakon ovog natjecanja planira i dalje suditi.

Foto: Privatna arhiva

– Ovo je nešto čemu sam ja težila i što sam si htjela. Planiram i dalje suditi zato što je to nešto što volim i htjela bi se nastaviti s time baviti. Bilo bi zanimljivo otići i na olimpijadu za seniorske ekipe. Također od prošle godine sam i u Odboru za natjecanja Zagrebačke županije tako da sam se i u tom nekom dijelu ispunila – dodaje Marijana koja na kraju ima i poruku za županijske ekipe DVD-a Ribnica i DVD-a Ostrna koje će u četvrtak 25. srpnja u Italiji pokušati ostvariti što bolji plasman i prezentirati svoje društvo, mjesto, grad, županiju i državu na Vatrogasnoj olimpijadi u Italiji.

– Mislim da su se pripremali i vježbali dovoljno i da im je vježba već u malom prstu. Savjetovala bi im kada dođu tamo da si provjere opremu i da je to zapravo kraj njihove neke pripreme. Ako budu opušteni i bez velike treme ili pritiska odrade vježbu najbolje kako znaju i s time se iskreno nadam da će doći neki rezultat – zaključila je Plodinec.

Foto: VZZŽ

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ide i peta godina bez mladog vatrogasca Ivana, dirljiv tekst uputili mu kolege iz JVP

Kao i danas, bila je to subota prije pet godina…

Objavljeno

na

Kao da je bilo jučer, a prošlo je već pet godina otkako nas je prerano i tragičnom smrću prilikom intervencije napustio mladi vatrogasac goričke Javne vatrogasne postrojbe, Ivan Galeković-Gale. Bio je to dan i događaj koji je gorički kraj zavio u crno, ali pamti se i dan danas i neće se tako lako zaboraviti.

Svakako ga neće zaboraviti niti njegove kolege iz postrojbe koje su mu i ove godine, na obljetnicu smrti posvetile tekst njemu u sjećanje. Tekst prenosimo u cijelosti:

Prijatelju, kolega, Ivek…

Isto kao i danas, bila je subota.

Sparno jutro prije 5 godina.

Ispod našega tornja svi zajedno smo pili kavu i govorili jedan drugome da će danas biti pakleno vruće.

I bilo je, ali u najgorem mogućem smislu života!

U hodnicima postrojbe tišina da sve boli za uši, svako u nekoj svojoj misli u svojem kutu sa vječitim pitanjem “Zašto?”.

Čovjek snuje a Bog određuje. Toga dana netko drugi je kovao tvoje i naše planove. Nekome drugome je trebao tvoj zarazni osmijeh, tvoja hrabrost i odlučnost, a nas ostavio u velikoj nevjerici, tuzi i žalosti ali opet sretne i ponosne što smo te imali.

Ima neka moć u dobrim ljudima i nakon smrti. Oni kao da i dalje žive, ostaju zauvijek sa nama i u našim mislima. Svakodnevno nas gledaš sa murala ispred postrojbe, otpraćuješ na svaku intervenciju i kao da govoriš one naše riječi: “Dečki, samo pomalo i jako!”

Prijatelju, kolega, Ivek…Svakog dana smo sve bliže tvojoj postrojbi ali do dolaska šaljemo ti vatrogasan pozdrav, ponosan, sa uzdignutom glavom i suzom u oku.

Pozdrav prijatelju i vidimo se!

Podsjetimo, u čast i sjećanje na ovog mladog i hrabrog vatrogasca, vatrogasni dom u Mraclinu nosi upravo njegovo ime, a njegova slika i lik nacrtani su na zidovima Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ljeto u Centru: Radionice popunjene u rekordnom roku, svi žele raditi pokuse, crtati, družiti se…

Kroz besplatne radionice će ovo ljeto proći ukupno 320 korisnika, što djece, što roditelja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Za zabavno i aktivno ljeto malih Goričana već 22 godine brine se Centar za djecu, mlade i obitelj koji provodi besplatne ljetne radionice koje su sve poželjniji oblik zabave ne samo najmlađim sugrađanima, već i starijih osnovnoškolaca, a brojni programi privlače i same srednjoškolce.

Djeca su i ove godine mogla izabrati osam različitih radionica i igraonica, a koje su organizirane kroz 21 grupu. Neke su izrazito popularne pa su grupe popunjene u rekordnom roku, a kako ističu iz Centra postojala je i lista čekanja.

– Kroz radionice će ovo ljeto proći ukupno 320 korisnika, što djece, što roditelja. Neke grupe su atraktivnije od drugih, a s obzirom na iskustvo od prethodnih godina uvijek planiramo veći broj tih grupa. Tako imamo tri grupe za Hokus pokus, a uvijek je veliki interes i za likovnu radionicu. Sve su grupe formirane prema dobi i prema interesu – priča nam ravnateljica Centra Sanda Puljiz Vidović te dodaje kako se svake godine trude uvesti i nešto novo pa je tako bilo i ove godine.

– Neke grupe niti ne oglašavamo jer su specifične, a pohađaju ih djeca koja su nam poznata otprije te koriste naše programe, a za koju smo procijenili da bi im te grupe pomogle. Tu je grupa Maštograd, ali i psihodramska grupa. Riječ je o psihoterapijskoj grupi koju vodi stručna osoba. Zatim Mindfulness koja je za starije osnovnoškolce. Jako je dobra u smanjenju stresa i vježbe koncentracije što njima jako fali. Tu je i ‘Pričanje priča’ koja također ima isti cilj. Na žalost, sve se manje pričaju priče jer su ekrani dosta toga preuzeli pa ih malo vraćamo u to i nije im dosadno. Nije to samo sjedenje i pričanje, već djeca dosta glume, ima pokreta, crtaju ono što su čuli iz priča – dodaje ravnateljica.

Foto: Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Velik interes vlada i za grupom za ‘Buduće prvašiće’ kroz koju pomoć uoči novog životnog razdoblja djeteta, dobe i djeca i roditelji.

– Pripremamo i djecu i roditelje za polazak u školu, a pokazalo se kako su zapravo oni zabrinutiji od same djece. Na početku grupe radimo ulazne razgovore, ali i izlazne pa na kraju svaki roditelj individualno dobije povratnu informaciju o svom djetetu – kaže Puljiz Vidović.

Vrijeme grupi ‘Igre na otvorenom’ ove godine ne ide na ruku, stoga su se djeca zbog iznimno visokih temperatura na otvorenom igrala svega nekoliko puta, a ostatak vremena su proveli u rashlađenim prostorima Centra.

Uz zabavni i kreativni sadržaj, u Centru djeca i roditelji mogu potražiti i stručne individualne tretmane, savjetovanja, logopedske tretmane…

– Naime, sve više djece ima problem s koncentracijom, pamćenjem, ne mogu izvest neku aktivnost od početka do kraja, imaju problem sa samopouzdanjem kao i pojačanu agresiju stoga nam se roditelji i djeca koji su i sami svjesni toga posebno nam se javljaju i za takve aktivnosti. To što netko ide na likovnu radionicu, naravno da će crtati i slikati, ali tu se radi i na socijalnim vještinama, agresiji, samopouzdanju, a grupe nam vode educirani stručnjaci – naglašava ova stručnjakinja.

Foto: Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Ravnateljica Puljiz Vidović ističe i kako u Centar svoje vrijeme dolaze provoditi sve starija djeca.

– Nekada smo imali jako puno predškolaca i mlađih osnovnoškolaca. Sada već imamo dosta grupa za starije osnovnoškolce i srednjoškolce. Sve starija djeca nam dolaze što nekada prije nije bio slučaj. Vjerojatno zato što od malih nogu dolaze kod nas u Centar pa su navikli i vidjeli da ima nešto i za njih – dodaje.

Radionicama se priključuju djeca koja su već prije sudjelovala u aktivnostima Centra, a posebno ih veseli kada se prijave i nova djeca.

– Lijepo je vidjeti one koji su bili da ponovno dolaze. Kad objavimo upise na našoj stranici, uvijek drugi dan ujutro, već u osam sati roditelji se pojave ili zovu i kažu: ‘Lani se nismo uspjeli upisati u grupu koju smo htjeli, evo nas odmah da rezerviramo mjesto’. Djeca su jako zadovoljna i oduševljena, a posebno im je žao kada bude zadnji susret. Imamo zaista lijepe povratne informacije – ističe Puljiz Vidović.

Foto: Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Svi programi ne bi mogli biti ostvareni da nema brojnih volontera i suradnika koji rade s djecom.

–  Ove godine imamo i zamjetan broj volontera, a uglavnom su to studenti psihologije s Filozofskog fakulteta, koji su iznimno zadovoljni i kažu da su naučili mnogo kroz ove naše grupe. Pomaže nam dosta i vanjskih suradnika koji se žele ovdje educirati. S obzirom na to da su danas djeca previše izložena ekranima ovakav sadržaj i aktivnosti su izuzetno nužne i potrebne – smatra ravnateljica Sanda Puljiz Vidović.

Na kraju važno je istaknuti da program i rad Centra za djecu, mlade i obitelj podržava Grad Velika Gorica, zahvaljujući kojem su svi programi u Centru besplatni. U ljetnim radionicama u goričkom Centru djeca će moći uživati sve do 25. srpnja.

Foto: Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica

Nastavite čitati

HOTNEWS

Zatvara se ljekarna preko puta Autobusnog kolodvora, kreću radovi na preuređenju

Bit će zatvorena od 22. srpnja pa sve do kraja kolovoza.

Objavljeno

na

Iz Ljekarni Zagrebačke županije obavještavaju građane kako kreću radovi na preuređenju njihove poslovnice kod Autobusnog kolodvora te će za to vrijeme biti zatvorena.

– Naša dežurna ljekarna od 1. do 15.u mjesecu na adresi Trg Petra Krešimira IV br 7, kod Autobusnog kolodvora, od 22.srpnja pa sve do kraja kolovoza bit će zatvorena zbog preuređenja. Tijekom tog perioda dežurstvo će biti organizirano u ljekarni kod Doma Zdravlja  – istaknuli su iz Ljekarni.

Građani svoju potrebu ljekarničkom skrbi mogu ostvariti i u ljekarnama podružnicama na adresi Kralja Zvonimira 5 u Velikoj Gorici te u Buševcu, Mraclinu i Donjoj Lomnici.

– Veselimo se nastavku suradnje u obnovljenom prostoru – poručili su iz Ljekarni.

Nastavite čitati

Reporter 438 - 20.06.2024.

Facebook

Izdvojeno