Relativno brzo dalo se primijetiti da je brza, okretna, puna energije, čak je i pobjeđivala na dječjem krosu kao curica, a na rukometu je završila s devet godina. Sad ima 14 i pol, ide još i peta godina u rukometu, a ja joj samo govorim da ne odustaje, da se u ono što je odabrala daje sto posto…, priča nam Saša Sabljak, jedan od sad već kultnih likova u turopoljskom nogometu, dok dogovaramo snimanje novog nastavka serijala “Sport Zagrebačke županije”.

Glavna tema je njegova Luana, starija od dvije kćeri, i to iz najmanje dva razloga. Prvo, zato što je mala top talent, rukometašica ŽRK Udarnika i reprezentativka u U-15 selekciji. Drugo, zato što Luana baš i ne bi da pričamo pred kamerama.

– Ništa ne brini, riješit ću ja to s njom… – sa smiješkom je obećao tata Sale, aktualni trener Mraclina, ali i puno više od toga.

Sabljak je kao nogometaš krenuo u Radniku, sudjelovao je u onih rekordnih 0-10 na Poljudu kao 16-godišnjak među seniorima, pa seniorsku gradu nastavio graditi u Segesti, češkoj Viktoriji Plzen, Hrvatskom dragovoljcu, u dva grčka kluba, pa sve skupa okončao doma. Bio je dokapetan one Gorice koja je osvojila drugu ligu u proljeće 2011., bio je kasnije i u Kurilovcu, Dinamo Hidrelu i Jelačiću, trajao je kao igrač do četrdeset i četvrte, a usporedno je gradio i trenersku karijeru, u kojoj je bio pomoćni trener Gorice, a danas je prvi suradnik Krunoslava Rendulića.

Dok čekaju angažman nakon povratka iz Azerbajdžana, Sale je odlučio prihvatiti poziv iz Mraclina, vratio se u velikogorički i županijski sport, a sad tu više nije sam. Tu je i Luana, cura o kojoj se priča, reprezentativka. Baš kao i tata Sale nekoć. Sabljak je, naime, bio dio hrvatske reprezentacije od uzrasta U-15 sve do U-21, pod Ivom Šuškom, u društvu tipova kao što su Tudor, Leko, Šokota, Smoje, Pletikosa, Balaban…

– Nije bilo pregovora, samo je obaviještena kad krećemo – objasnio je tata tijek “pregovora” s kćeri o debiju pred kamerama.

Na terenu je, naravno, Luani puno lakše i prirodnije nego na kauču tamo neke emisije, ali opustila se i ona s vremenom, a pomogao je i stari Sale. Kako je sve to ispalo? Ovako nekako…

Završnim Masters turnirom okončano je ovogodišnje izdanje Velikogoričke teniske lige 2025., u kojoj nastupaju tenisači rekreativci. Liga se već tradicionalno igra svake godine posljednjih 15 godina, u svakom svom sljedećem izdanju sa sve većim brojem sudionika. Osim što ima snažan lokalni karakter, samim time i šarm, liga ima i međunarodni karakter, budući da sudjeluju i državljani Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Ove godine sudjelovalo je točno pedeset odraslih tenisača raznih nivoa teniske vještine.

Sustav natjecanja lige je takav da igračima uvijek omogućuje igranje protiv igrača približno svog nivoa. Ukoliko igrač pobjeđuje, penje se u više, na jači nivo, a ukoliko gubi, spušta se u niže, slabije redove. I na taj način uvijek igra sa sebi približno ravnopravnim protivnikom. Tijekom cijele sezone vodi se rang lista lige, kojoj se nakon same završnice – Masters turnira – pridodaju i bodovi osvojeni upravo na tom turniru.

Ove sezone igrala su se tri Mastersa, svaki u svojoj kategoriji, ovisno o plasmanu na rang listi nakon ligaškog dijela natjecanja, a rezultati Mastersa bili su sljedeći:

BRONČANI MASTERS
1. Damir Škokić Splićo
2. Žarko Matić
3./4. Željko Matić
3./4. Toma Lukenda

SREBRNI MASTERS
1. Krešimir Crnić
2. Marko Čolić
3./4. Ivan Tomčić
3./4. Mato Markelić

ZLATNI MASTERS
1. Bernard Požega
2. Denis Komšić
3./4. Marko Gordić
3./4. Miha Troha

Konačna rang lista nakon Mastersa (poredak u ligi):

Dugo je još vrtio glavom u nevjerici trener Kurilovca Senad Harambašića nakon odrađenog kišnog derbija u srijedu. Na Udarnik je Vrapče stiglo kao treća momčad prvenstva, s tri pobjede i jednim remijem iz prva četiri kola, a budući da i kurilovečki pogledi idu isključivo prema gore, nije bilo nikakve dvojbe će ovo biti utakmica koja zaslužuje epitet “derbi”. Međutim, nije to baš tako izgledalo…

U prvom redu nije bilo raskošno po pitanju golova, toga se nismo nagledali, ali to je i manje važan detalj. Utakmica u prvom redu nije izgledala kao derbi zato što je jedna momčad dominirala, a druga neuspješno pokušavala zaprijetiti iz brzih protuudara. Ta prva momčad je Kurilovec, čiji su igrači napravili sve da bi ovdje došli do sva tri boda, ali jednostavno nije išlo. Unatoč inicijativi u posjedu, unatoč značajnom broju prilika, završilo je onako kako je počelo. Što je i više nego dobar ishod za ovu drugu momčad, za goste iz Vrapča.

Senad je krenuo s Išekom, Šarićem, Vujnovićem, Sedlačekom, Goziembahom, Novakom, Banićem i Kušecom, Starčevićem i braćom Pršir u prvih 11, Kurilovec u takvom obliku odmah se uspio nametnuti, ali jako je teško bilo probiti gusti blok protivnika. Prilika je bilo, ali rijetke su bile one izrazite čiste, poput onih kakve su se dogodile u zadnjoj fazi utakmice. Udarac Frana Vujnovića glavom, koji je otišao par centimetara od stative, bio je najbolja šansa na utakmici, lijepu priliku imao je i Fabijan Starčević…

Budući da Vrapče nije imalo situacije vrijedne izdvajanja i posebnog isticanja, lakše je shvatiti zašto je Senad u nevjerici vrtio glavom. Ni u trećoj domaćoj prvenstvenoj utakmici ove sezone njegova momčad nije uspjela pobijediti, a po svemu je zaslužila da pobjedi. Umjesto na deset, Kurilovec se ovakvim raspletom zaustavio na osam bodova, pet manje od Samobora, kojeg vrhunski vodi naš trener Marko Pancirov, nekoć strateg Kurilovca.

Ništa lakše neće biti doći do bodova ni u sljedećem kolu, odnosno ove subote. Kurilovec od 16.30 sati gostuje kod Inkera u Zaprešiću, koji je u srijedu pao u Petrinji, gdje je domaća Mladost slavila 2-0. Nema dvojbe da će Zaprešićani, i novaci i favoriti u ovom rangu, tražiti iskupljenje za prvi poraz u sezoni, ali nema dvojbe ni da će Senad i njegovi dečki napraviti sve da produže Inkerov negativan moment. Uostalom, ako se pita Kurilovčane, u gostima se love bodovi…

Jesen je stigla, kiše jesenje na trenutke remete planove u djelovanju našeg teniskog kluba iTeam VG, ali društvo je to koje je teško zaustaviti. Rade, treniraju, igraju, zabavljaju se, a pritom i ostvaruju zanimljive rezultate na svim razinama. Tako su prošlog vikenda najmlađi natjecatelji bili u ozbiljnoj akciji, o čemu su izvijestili iz kluba.

“Protekli vikend naša je najmlađa službena momčad igrala HTS Momčadsko prvenstvo Odbora Središte U10 u organizaciji TK Samobor 1890. Momčad naših velikogoričkih “bikova i bikica” činili su redom po godištu Ivano Radočaj (2015.), Lucija Ešegović (2015.), Nika Meštrović (2015.), Andro Trputec (2016.) i Jan Troha (2016.)

Na natjecanju je sudjelovalo osam ekipa iz naše regije, a svaki susret igrao se po dva single meča dečki, dva single meča cure, te parovi dečki i parovi cure. U skupini smo zauzeli drugo mjesto izgubivši od TK Karlovac (pokazalo se kasnije da je baš TK Karlovac osvojio naslov prvaka turnira), a bolji smo bili od TK Ogulin i TK Ivanić.

U borbi za treće mjesto za dlaku bolji je bio TK Zabok, na čemu im od srca čestitamo. Ovim putem želimo pohvaliti sve naše igračice i igrače na pokazanoj odličnoj igri, borbi, sportskom i timskom duhu i zaista uživanju u tenisu! Bravo!”, objavili su iz TK iTeam VG.

Aktivnosti se, naravno, nastavljaju i dalje, kako u rekreativnoj ligi, tako i kroz natjecanja u svim uzrasnim kategorijama, što će reći da možemo očekivati još sličnih vijesti u budućnosti.

Nova sezona u životima košarkaša Gorice dolazi polako i postepeno, u službeno-prijateljskom ritmu što se utakmica tiče, a sve sa ciljem da momčad bude potpuno spremna za početak prvenstva u Prvoj ligi, drugom rangu hrvatske klupske košarke. I u prvom dijelu ovog tjedna imali su Goričani dvije vrste izazova, jednu pripremnu i jednu službenu utakmicu, a ishodi su bili različiti. I dobro raspoređeni.

Naime, Gorica je poraz doživjela u onoj prvoj, prijateljskoj utakmici protiv DepoLink Škrljeva, odigranoj u Kostreni. Rival iz prvenstva koje dolazi slavio je rezultatom 76-65 i pokazao da će doista i biti ozbiljan rival u lovu na najviše ciljeve. Goričane je predvodio Roko Ivanković s 19 koševa, Matija Pavlic ubacio je 16, a Borna Dramalija 11, a priliku su dobili svi igrači. Trener Damir Miljković snage je tom prigodom ravnomjerno raspoređivao i zbog onoga što je slijedilo dva dana kasnije…

Naime, već u srijedu Goričani su ponovno istrčali na parket, ponovno su gostovali, ali ovoga puta – doma! Naime, zagrebački klub Larus u četvrtfinalu Kupa Krešmira Ćosića Regija Centar domaćin je bio u Velikoj Gorici, u našoj dvorani, što je našim košarkašima bilo dodatni vjetar u leđa. Posao nije bio ni približno jednostavan kao u prošloj rundi, kad je Ogulin ostao na ogromnih -94 (?!), ali Gorica je došla do pobjede.

U prvom poluvremenu kontrola je apsolutno bila na strani Gorice, prednost je u dobrom dijelu te prve dvije četvrtine bila i dvoznamenkasta, dok se pad dogodio u trećoj dionici. Ipak, Gorica je na kraju bez većih problema sačuvala prednost i izborila pobjedu koja vodi u polufinale regionalnoga kupa. Na tom putu najviše je povukao Dramalija, koji je ubacio 22 koša, dok su se ostali pošteno rasporedili: Pavlic 11, Turić 10, Validžić 9, Mašić 9, Kuzmić 9, Šutalo 8…

U sljedećoj rundi Gorica ide na boljeg iz ogleda Podsuseda i Zagreba, a u međuvremenu će se igrati i prijateljske utakmice, odnosno pripremni turnir u Đakovu.