Od kada je štapićima za ražnjiće i maminim koncem napravila prve poteze, Monika Škrinjar iz Kuča nije prestala plesti. Plela je u autobusu, čekaonicama, ali i u banci. Zapravo, igle i vuna su joj u rukama u baš svakom slobodnom trenutku, kako kaže – uvijek kada sjedi, a na noktima joj se ne suši lak. Sve je počelo prije 10 godina zahvaljujući video vodičima na YouTubeu, a danas ova simpatična 31-godišnjakinja svoje vunene odjevne predmete šalje kupcima u Hrvatskoj, ali i Poljskoj i Njemačkoj.
– Završila sam školu i tražila posao. Imala sam viška vremena, a oduvijek sam htjela naučiti plesti. Voljela sam šalove i događalo se da vidim nešto u dućanu, ali da to nije to, nego bih ja nešto dodala ili oduzela. Razmišljala sam onda zašto si ja ne bih sama to napravila. Sestra je uvijek gledala neke tutoriale o šminkanju, pa sam pomislila da sigurno ima i neki gdje se plete – ispričala je Monika kako je naučila ovu već pomalo zaboravljenu vještinu.
– Nisam doma imala ni igle, a mama je voljela šivati pa je bilo dosta konca. Uzela sam dva štapića za ražnjiće i konac. Htjela sam samo probati tehniku i kako to ide. To je vidjela jedna susjeda pa mi je posudila svoje igle. Napravila sam si ono što sam htjela i tako je krenulo. Kako sam primila, nisam stajala – objasnila je ova mlada kemijska tehničarka.
Foto: Monika Škrinjar- Vanja Stanojević/Cityportal.hr
Prvo je isplela crveni, dugački šal. Baš kakav je htjela. Napravila ga je po ‘slici’ iz glave s pokretima naučenima iz videa, a onda je poželjela naučiti još toga. Uskoro je izrađivala i kape i čarape. Što je više ljudi vidjelo njene radove, više ih je poželjelo i imati ih.
– To što napravim za nekoga onda netko drugi vidi i tako se ta priča širila. Razmišljala sam zašto ne, ako to već volim raditi. Ionako bih to radila, a ako netko hoće kupiti, pa zašto ne, bar si vratim za materijal – kaže Monika i dodaje kako je tako nastao i Instagram profil Wool of Art preko kojega su stigle narudžbe i iz drugih država.
Foto: Monika Škrinjar/Privatni album
Za svoje radove koristi 100 posto vunu, odnosno materijale sa što manje sintetike kako bi proizvodi bili što kvalitetniji.
– U dućanima ima svakakvih umjetnih materijala, a kad već radim za sebe, onda malo uložim da bude kvalitetno. Osim ovčje, koristim i vunu alpaka koja je malo mekanija te angora vunu od zeca, moher od koze, ali i neke druge vrste. To je vuna koja nastaje češljanjem mladih dlaka i jako je mekana i to su baš fini materijali. Ali uvijek je to kombinacija vune i alpake ili bilo kojeg drugog materijala. Doduše čarape imaju nešto sintetike jer se češće peru i peru se u perilici – ispričala je Monika i objasnila kako je vuna materijal koji odbija prljavštinu i vlagu i ne upija toliko mirise kao sintetika, pa je preporuka da se vunene pulovere i šalove ne pere prečesto.
Zapravo, ukoliko nisu prljavi, dovoljno ih je provjetriti na zraku.
Šalove i trake za kosu izrađuje jer joj se sviđaju, čarape joj je zabavno raditi jer mogu biti šarene i vesele, a za muške je plela kraće i tanje šalove. No, sve je to dio zimskog programa, pa ova kreativna 31-godišnjakinja smišlja što bi još mogla isplesti. Za sebe je već napravila pamučne majice na bratelice, a sada razmišlja da ih stavi i u ponudu svog brenda Wool of Art.
Osim što pletenjem nastaju kvalitetni i korisni predmeti, ono je za Moniku Škrinjar i svojevrsna psihoterapija jer smiruje, a rado bi svoje znanje i strast prenijela i drugima.
– Htjela bih jednog dana organizirati neku radionicu pletenja jer mislim da ima dosta ljudi koji bi to voljeli naučiti. Pokazala bih im barem osnove da si mogu napraviti nešto što žele – zaključila je naša zaljubljenica u pletenje.
Foto: Monika Škrinjar/Privatni album