Vijesti
Monika je prve poteze pletenja napravila štapićima za ražnjiće, a sada su njezini šalovi zimski hit
Zaljubila se u šal i odlučila ga sama isplesti. Nije imala ni igle za pletenje, pa je svoj prvi komad izradila posuđenima
Od kada je štapićima za ražnjiće i maminim koncem napravila prve poteze, Monika Škrinjar iz Kuča nije prestala plesti. Plela je u autobusu, čekaonicama, ali i u banci. Zapravo, igle i vuna su joj u rukama u baš svakom slobodnom trenutku, kako kaže – uvijek kada sjedi, a na noktima joj se ne suši lak. Sve je počelo prije 10 godina zahvaljujući video vodičima na YouTubeu, a danas ova simpatična 31-godišnjakinja svoje vunene odjevne predmete šalje kupcima u Hrvatskoj, ali i Poljskoj i Njemačkoj.
– Završila sam školu i tražila posao. Imala sam viška vremena, a oduvijek sam htjela naučiti plesti. Voljela sam šalove i događalo se da vidim nešto u dućanu, ali da to nije to, nego bih ja nešto dodala ili oduzela. Razmišljala sam onda zašto si ja ne bih sama to napravila. Sestra je uvijek gledala neke tutoriale o šminkanju, pa sam pomislila da sigurno ima i neki gdje se plete – ispričala je Monika kako je naučila ovu već pomalo zaboravljenu vještinu.
– Nisam doma imala ni igle, a mama je voljela šivati pa je bilo dosta konca. Uzela sam dva štapića za ražnjiće i konac. Htjela sam samo probati tehniku i kako to ide. To je vidjela jedna susjeda pa mi je posudila svoje igle. Napravila sam si ono što sam htjela i tako je krenulo. Kako sam primila, nisam stajala – objasnila je ova mlada kemijska tehničarka.
Foto: Monika Škrinjar- Vanja Stanojević/Cityportal.hr
Prvo je isplela crveni, dugački šal. Baš kakav je htjela. Napravila ga je po ‘slici’ iz glave s pokretima naučenima iz videa, a onda je poželjela naučiti još toga. Uskoro je izrađivala i kape i čarape. Što je više ljudi vidjelo njene radove, više ih je poželjelo i imati ih.
– To što napravim za nekoga onda netko drugi vidi i tako se ta priča širila. Razmišljala sam zašto ne, ako to već volim raditi. Ionako bih to radila, a ako netko hoće kupiti, pa zašto ne, bar si vratim za materijal – kaže Monika i dodaje kako je tako nastao i Instagram profil Wool of Art preko kojega su stigle narudžbe i iz drugih država.
Foto: Monika Škrinjar/Privatni album
Za svoje radove koristi 100 posto vunu, odnosno materijale sa što manje sintetike kako bi proizvodi bili što kvalitetniji.
– U dućanima ima svakakvih umjetnih materijala, a kad već radim za sebe, onda malo uložim da bude kvalitetno. Osim ovčje, koristim i vunu alpaka koja je malo mekanija te angora vunu od zeca, moher od koze, ali i neke druge vrste. To je vuna koja nastaje češljanjem mladih dlaka i jako je mekana i to su baš fini materijali. Ali uvijek je to kombinacija vune i alpake ili bilo kojeg drugog materijala. Doduše čarape imaju nešto sintetike jer se češće peru i peru se u perilici – ispričala je Monika i objasnila kako je vuna materijal koji odbija prljavštinu i vlagu i ne upija toliko mirise kao sintetika, pa je preporuka da se vunene pulovere i šalove ne pere prečesto.
Zapravo, ukoliko nisu prljavi, dovoljno ih je provjetriti na zraku.
Šalove i trake za kosu izrađuje jer joj se sviđaju, čarape joj je zabavno raditi jer mogu biti šarene i vesele, a za muške je plela kraće i tanje šalove. No, sve je to dio zimskog programa, pa ova kreativna 31-godišnjakinja smišlja što bi još mogla isplesti. Za sebe je već napravila pamučne majice na bratelice, a sada razmišlja da ih stavi i u ponudu svog brenda Wool of Art.
Osim što pletenjem nastaju kvalitetni i korisni predmeti, ono je za Moniku Škrinjar i svojevrsna psihoterapija jer smiruje, a rado bi svoje znanje i strast prenijela i drugima.
– Htjela bih jednog dana organizirati neku radionicu pletenja jer mislim da ima dosta ljudi koji bi to voljeli naučiti. Pokazala bih im barem osnove da si mogu napraviti nešto što žele – zaključila je naša zaljubljenica u pletenje.
Foto: Monika Škrinjar/Privatni album
Sport
Rađa se novi rugby klub! Pokrenuta inicijativa za osnivanje Turopolje Bullsa
Jučer je održano prvo okupljanje inicijative za osnivanje.
Sport
Važno je imati Pozu. I zabiti baš kad treba…
Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 1-0 na svom stadionu, golom Ikera Poza u 44. minuti! Goričani su tako u velikom stilu, i to potpuno zasluženo, prekinuli slabiju seriju rezultata i odmaknuli se od dna…
Veliku, ogromnu, iznimno važnu pobjedu izborili su nogometaši Gorice ove subote poslijepodne na svom stadionu, ali u gostujućoj atmosferi! Ponovno su navijači Hajduka ispunili tribine, no nisu se dali ni naši Good Boysi, koji su se na kraju čuli puno bolje. Zahvaljujući svojim miljenicima na terenu, naravno, jer oni su utišali gostujuću publiku…
Točnije, učinio je to Iker Pozo, sjajni Španjolac koji je još jednom pokazao koliko je važan za momčad koju vodi Mario Carević. Razgrađuje i izgrađuje, oduzima lopta i kreira prema naprijed, a zna i pogoditi kad je najvažnije. Trenutak odluke dogodio se u 44. minuti, nakon što se lopta odbila Pozu na nekih 20-ak metara. Iker je opalio i pogodio neobranjivo za vratara Silića.
Stigao je taj gol kao velika nagrada za učinjeno u tom prvom poluvremenu, jer Gorica je u prvoj polovici utakmice definitivno bila opasnija i konkretnija momčad. Majstorija koju je izveo Jurica Pršir potez je za prepričavanje, a da je zabio, možda bi to bio i kandidat za gol sezone… Primio je loptu od razigranog Vrzića, gurnuo kroz noge Skelinu i pucao, ali Silić je to zaustavio. Nije to bila i jedina prilika Gorice, bila je splitska obrana na iskušenjima, a gol za vodstvo stigao je u idealnom trenutku.
Na odmoru je trener Carević još malo posložio svoje redove, organizirao defenzivni zid impresivne kakvoće i izdao zapovijed: “Nema gola!” Njegovi su igrači naredbu proveli u djelo kroz vrlo zahtjevnih drugih 45 minuta, u kojima su u potpunosti bili u podređenom položaju, ali bili su i odlučni da sačuvaju ono što su krvavo zaradili. Dresovi su se pošteno uprljali, udarci šutke primali, a sve to Goričani su radili – zajedno!
Davor Matijaš vrhunski je odradio svoj dio posla, a na kraju se i žrtvovao žutim kartonom… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Doista, fenomenalan je bio govor tijela goričkih igrača tijekom cijele utakmice, gotovo da su izgledali kao da su potpuno uvjereni da neće primiti gol. Za to što je tako na kraju i bilo velike zasluge idu i vrataru Davoru Matijašu, koji je odradio vjerojatno svoju najbolju utakmicu otkad je u Gorici. Livaju je zaustavio na rukometni način, na svakoj lopti bio je prvi, siguran i miran…
Nakon svega, nije u splitskim redovima bilo ni one poslovične ljutnje nakon poraza, kao da su i sami Splićani bili svjesni da je s ovakvom Goricom jako, jako teško igrati. Šanse koje su stvarali u drugom dijelu uglavnom nisu spadale u red čistih, stopostotnih, ali stalno su prijetili i tražili maksimalan fokus kod društva koje se brani. Fokus su Goričani i isporučili, do posljednje sekunde, sve do zajedničkog zagrljaja nasred igrališta. Čvrstog, emotivnog, zagrljaja koji je donio veliko olakšanje.
Pet posljednjih utakmica u prvenstvu Gorica nije uspjela pobijediti, upisala je četiri poraza i remi, i nakon posrtaja protiv Varaždina neizmjerno je važno bilo uzeti ova tri boda. Gorica je uspjela, odvojila se još malo od Vukovara i Osijeka, a od ponedjeljka ujutro slijedi zaokret prema Lokomotivi, prvom sljedećem protivniku.
-
Sportprije 4 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 4 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Sportprije 4 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!
-
HOTNEWSprije 6 danaFOTO Učenici Srednje strukovne škole pobjednici na gradskom natjecanju srednjih škola u rukometu