Povežite se s nama

Sport

Milka na novom početku: ‘Otvoren sam za sve, ali vuče me uloga glavnog trenera…’

Klaf i ja ostajemo prijatelji, mi smo i kumovi, ali nogometno gledano idemo svatko svojim putem. Sad sam fokusiran na sebe i razmišljam kojim smjerom krenuti. Vuče posao glavnog trenera…, priznaje Damir Milanović

Objavljeno

na

Propisno je 19. dana kolovoza velikogoričke nogometne krugove iznenadila vijest koja je stigla iz Širokog Brijega: Damir Milanović zvani Milka više nije prvi asistent Deana Klafurića!

Suradnja dvojice prijatelja i kumova bila je dugotrajna i najčešće vrlo uspješna, ali toj je priči sad došao kraj.

– Razlog rastanka je to što je Klaf donio odluku da sam ja prerastao ovaj nivo i da mi je vrijeme da idem svojim putem, bilo samostalno ili u nekom drugom stožeru, koji preferira drukčiji nogomet. Objasnio mi je da osjeća da me guši i sputava, a to ne bi želio. Kad mi je to prezentirao na takav način, ja sam prihvatio raskid ugovora – rekao je Milka.

Nekoliko dana poslije ponovno je bio na svome mjestu, u svome gradu, na novom početku. Više od osam godina prošlo je otkad se trenerski povezao s Klafurićem, a uz kavu u omiljenom kafiću najlakše je bilo prevrtjeti sve što se događalo u tom periodu iza nas.

– Prvi put smo se povezali u ljeto 2017., kad je Klaf preuzeo Goricu. Ja sam se tad vratio iz Kurilovca, i dalje sam bio igrač, ali igrač koji više nije mogao stajati na nogama. Dogovor je bio da mu budem neka vrsta desne ruke, više izvan terena nego na terenu, iako sam igrao i više nego što je bio plan. Nisam tad još bio trener, ali on me na taj način želio polako uvoditi u posao, na čemu sam mu jako, jako zahvalan – govori Milka.

U prvih šest kola sezone koja će završiti plasmanom u HNL Gorica je imala uvodni poraz od Dinama II pa pet pobjeda zaredom, da bi nakon toga Klaf otišao poljsku Legiju. A Milka je pod vodstvom Ivana Preleca dosanjao san.

– Baš sam želio ući s Goricom u prvu ligu, možda i odigrati barem jednu sezonu prve lige, a zato sam se prvi put i vratio kući, i to možda i malo prerano. Tad nismo uspjeli, da bi na kraju uspjeli kad u to baš i nisam vjerovao. I kad ja, kao što rekoh, više nisam mogao hodati – sa smiješkom se prisjeća Milka.

U dresu Gorice Milka je završio karijeru obilježenu sa 58 nastupa u HNL-u, ali i epizodama u Mađarskoj i BiH… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Podigao je pehar, otvorio šampanjac, taj uspjeh pošteno proslavio, a onda i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. Ona niželigaška potrajala je još neko vrijeme, ali od toga trenutka Damir Milanović počeo je svoj trenerski put.

– Moj prvi korak bio je u Nogometnoj školi Gorice, uzeo sam kadete, generaciju 2002., koja me u velikoj mjeri izgradila. To je bila jedna luda generacija koja je gubila od Prečkog, a redovno šamarala Dinamo, što nitko nije mogao razumijeti, ali imali smo top suradnju i tu sam postavio nekakve svoje trenerske temelje – dobro pamti Milanović.

Godinu dana poslije Klaf je preuzeo Hrvatski dragovoljac, a Milka je prvi put otišao iz Gorice. Dva tjedna poslije sve je propalo, jer u Sigetu su tad vladale dvije uprave, pa se Milka vratio u Goricu.

– Tu moram zahvaliti ljudima iz Gorice, na čelu s predsjednikom Črnkom i voditeljem Škole Radanićem, jer vratili su me u situaciji kad ja sam sebe ne bih vratio… – priznaje danas.

– Nakon godinu dana pojavila se opcija sa Ciprom, i ja sam opet otišao iz Škole nogometa, u dogovoru s predsjednikom Črnkom, koji je opet bio jako, jako korektan, ali ja sam tako odlučio. A on mi je opet izašao u susret. Na Cipru smo imali jako dobar period, bilo mi je to prvo malo dugoročnije iskustvo s Klafom. Ja sam upoznavao njega kao trenera, on je upoznavao mene, uvodio me u sve tajne posla i tu sam jako puno naučio.

Ubacila se u sve to i korona, da bi se na kraju Klaf i Milka sa Cipra vratili nakon dobrih 11 mjeseci.

– Nakon toga opet sam se vratio u Školu nogometa i preuzeo jako dobru generaciju, 2005. godište, koja je izborila i ulazak u kadetski HNL. Stvorila se dobra kemija, dobra atmosfera, dobro se radilo i na kraju smo osvojili titulu ispred Dinama, furiozno prošli Inter u kvalifikacijama i izborili HNL.

Međutim, nakon nekoliko kola druge sezone opet se javio šef Klafurić…

– Priča je opet bila ista. Klafu stiže poziv iz mađarskog Honveda i Milka ide grlom u jagode. I odlazi iz Gorice. Tu opet moram pohvaliti ljude iz kluba, pogotovo Slavka Perkovića, koji je odradio lavovski posao. Vraćali smo se s utakmicu u Vinkovcima, gdje smo pobijedili, kad sam mu rekao što se događa. U dva sata ujutro predsjednik Črnko, s kojim je Slavko sve iskomunicirao, dao mi je dozvolu za novi odlazak iz kluba. Svatko normalan bi spavao, a on je meni u dva u noći meni izašao u susret i zato hvala obojici. Nakon toga više se nisam vraćao u Školu nogometa.

Usporedno s kadetima Gorice vodio je Mlinka i seniore Mraclina, no odlaskom u Honvedu i tu je došlo do rastanka. Na novi sastanak nismo dugo čekali, vratio se trener Milanović na Grabu po povratku iz Mađarske, ali samo nakratko.

– Nakon tri mjeseca pojavio se Velež. Otišao sam s Klafom i tih devet mjeseci bilo je baš odlično. Što se tiče rezultata, momčadi, svega. Otišli smo iz Veleža prvog dana priprema za novu sezonu, da bi nakon toga kratko bili u TSC-u iz Bačke Topole – nabraja dalje Milka.

Po povratku iz Vojvodine ponovno je na red došlo Turopolje.

– Nakon toga su slijedila tri mjeseca u Jelačiću, gdje mi je bilo fantazija! U to vrijeme čak sam i naučio igrati pikado, kartati belu… I okupljati igrače, vidjeti kako to izgleda i s one druge strane, kad ne znaš koliko ćeš ljudi imati na treningu koji dan, u ligi u kojoj se boriš i s protivnikom i sa svim ostalim. Bila je to stvarno odlična polusezona, imali smo deset utakmica bez poraza, završili jesen na drugome mjestu, ali iz Vukovine sam otišao zbog poziva iz Širokog – govori Milka.

– Prva polusezona bila je odlična, klub koji se borio za ostanak na kraju je igrao finale kupa i završio na petome mjestu. Odradili smo i jako dobre pripreme za novu sezonu i solidno krenuli, zaključno s remijem kod Zrinjskog, što Široki nije uspio već šest godina. I to je bilo to za mojih osam mjeseci lijepe suradnje sa Širokim. Došlo je vrijeme da Klaf i ja idemo svaki svojim putem… – kazao je Milka, koji je još par dana ostao u Širokom Brijegu, obaviti neke privatne stvari, oprostiti se sa svima s kojima je trebao.

– Klaf i ja smo kumovi i prijatelji, naravno da to i ostajemo, ali trenerski život ide dalje. Napravio sam odmak od svega, sam sa sobom analizirao što je moglo biti bolje ili lošije, i sad se koncentriram na sebe, na svoj novi početak. I razmišljam odakle krenuti.

Vrlo brzo počeli su stizati i pozivi.

– Ima već nekih upita, razgovora, a nadam se da će se ubrzo pojaviti i nešto konkretnije, zanimljivije. Trenutačno sam otvoren za razgovor sa svima, nikoga ne podcjenjujem, ni što se tiče lige ni što se tiče kluba. Opcija je i posao u školi nogometa nekoga kluba, kao i ona po kojoj bih bio dio nekog drugog stožera. A opet, vuče me i da budem prvi trener, da krenem sebe graditi, bez obzira na nivo. Uostalom, na nekim nivoima sam već i bio… – smješka se Milka.

Kao igrač bio je poznat kao “radilica”, bio je borben, čvrst, beskompromisan… Trenerski stil nešto je drukčiji.

– Volim da moje momčadi igraju, da kroz igru stvaraju prilike… Ako ćemo vući paralele s najvišom razinom, jako cijenim Guardiolu i njegovu viziju, ali istovremeno me fascinira i Diego Simeone, pogotovo u vođenju utakmice. Po karakteru i načinu na koji vodim utakmice možda sam najbliži baš njemu, jer vjerujem da momčad ima onakvu energiju kakvu joj daje trener s klupe – opisuje Milka sebe kao trenera.

U svijetu HNL-a izdvaja također ima trenere koje gleda, uči, analizira…

– Ako pričamo o svijetu HNL-a, sviđa mi se stil koji je gajio Valdas Dambrauskas, ali i dvojica trenera koji danas egzistiraju u HNL-u. Jako cijenim Gorana Tomića, i kao trenera i kao čovjeka, a jako mi se sviđa i sve što radi Gonzalo Garcia. Radio je sjajne stvari s Istrom, pokazao je da se zna prilagoditi, da zna stvoriti igru s posjedom lopte, ali ne posjedom koji ide u beskonačnost, nego da ima smisla. Super čovjek i super trener je i Mario Kovačević, koji je sa Slaven Belupom napravio pravi “boom”, pa onda Nikola Šafarić, koji sa skromnim budžetom radi izvrsne stvari, pri čemu čak i mijenja stil i pristup. Ima jako puno trenera od kojih uzimam neke stvari, jer tako sebe nadograđujem i upotpunjujem kao trener – nabrojio je Milka.

Trenerska scena jaka je i u našem gradu, na čelu s Prelecom i Klafurićem, ali i sa sve više mladih ljudi koji odlučuju krenuti tim putem.

– Uvijek će u Velikoj Gorici biti dobrih trenera. Uostalom, bilo je i puno dobrih igrača, svatko tko odluči ostati u nogometu ima priliku za dokazivanje, jako dobar poligon. Od Preleca i Klafa svi mi možemo puno naučiti, savjetovati se s njima, samim time napreduješ, tako da vjerujem da će biti toga još. Uvijek kad se nađemo puno razgovaramo, dijelimo iskustva, a to je jako važno. Ovisi sve i to tome tko se gdje vidi, ja se samo nadam da nas neće biti puno na burzi – sa smiješkom kaže Milka.

Kako sad stvari stoje, dojam je da će ova priča krenuti u samostalnom smjeru, da će Damir Milanović potražiti priliku kao glavni trener. I sad je sve što treba – prilika. Gdje, kako i kad će se to dogoditi, doznat ćemo u razdoblju pred nama, ali jedan od ciljeva za budućnost poznat je već sad… I logičan je.

– Da, naravno da želim jednog dana biti trener seniora Gorice. Čak mi i nije presudno hoće li će to biti kao asistent ili glavni trener, ali logično je da mi je to želja. Kao što je, vjerujem, i svim drugim goričkim trenerima… Tu sam doma, živim 300 metara od stadiona, logično da mi je to želja, ali znam i da mnogi drugi to zaslužuju i više i prije nego ja. Hoće li se jednom i dogoditi, vidjet ćemo…

Sport

Nogomet u blatu

Nogometni klubovi s našeg područja ove su zime muku mučili s terenima za treninge, ali i prijateljske utakmice, budući da blata ima “do koljena”. U nekim drugim sredinama rješenje u tereni s umjetnom travom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Niželigaško proljeće krenulo je utakmicama velikogoričkoga kupa, vidjeli smo prve golove, prve naznake spremnosti naših klubova za sve ono što slijedi u drugoj polovici aktualne sezone, ali ova je zima donijela i neke nove spoznaje. Nogometne, klimatološke, infrastrukturne… A sve to moglo bi se odraziti i na rezultatima.

Riječ je, da skratimo priču, o blatu.

Svi koji imaju dvorišta, svi koji su pokušavali nešto posla po dvorištu odraditi u ovim zimskim mjesecima, mogli su se iz prve ruke uvjeriti da blata na svakom koraku ima više nego ikad. Zima je bila izrazito vlažna, sunce se pojavljivalo samo u iznimnim prilikama, klimatski uvjeti sve su specifičniji, a to ima i sve jači utjecaj na nogomet.

– Ovo je strašno, mi doslovno nemamo gdje trenirati, a pogotovo igrati utakmice – požalili su nam se iz jednog od naših klubova, a brza provjera stanja u ostalim sredinama kaže da je priča svudje otprilike jednaka.

Doznali smo tako u tom procesu da su neki naših klubovi, kao primjerice Buna i Polet iz Buševca, svoju prijateljsku utakmicu odigrali – u Zagrebu?! Našli se ljudi na Trešnjevci, na terenu s umjetnom travom, uredno platili traženi iznos i odigrali dogovorenu utakmicu. Koje se, zbog blata “do koljena” nije mogla igrati ni u Maloj Buni ni u Buševcu.

Takvih je priča najmanje nekoliko ove zime, pojedine prijateljske utakmice su se i odgađale iz blatnih razloga, a sve to će neizbježno utjecati i na način na koji se nogometaši iz našega kraja pripremaju za proljetne izazove. U niželigaškom svijetu često je problem nedostatak igrača na treninzima, s tim segmentom mnogi su se mučili svih ovih godina, a kad je to barem donekle riješeno, pojavila se ova, nova vrsta problema.

Krivca za takvo stanje, naravno, nema ni smisla ni potrebe tražiti, jer krivac se nalazi u oblacima, u zraku, u atmosferi… Međutim, rješenja bi se mogla pronaći. Ona imaju svoju cijenu, ali sve više imaju i svoju vrlo konkretnu svrhu. I ne treba pritom previše filozofirati, jer stvar je zapravo jednostavna: velikogoričkom području trebaju tereni s umjetnom travom!

Naravno da nije realno očekivati da će svaki naš klub dobiti teren s umjetnom travom, ali velik pomak bio bi dobiti i jedno igralište na četiri, pet ili šest klubova. Prevedeno u važeće brojke, dva, tri ili četiri terena s umjetnom travom, s dimenzijama za veliki nogomet, riješila bi jako puno problema u tom smislu. Većina klubova “kuburi” i s uvjetima za rad s mlađim kategorijama, a sad su se na to nadovezali i problemi sa seniorskim pogonima, što dovodi do jasnog zaključka u kojem smjeru bi trebalo djelovati.

Trenutačno je jedini teren s umjetnom travom na velikogoričkom području pomoćno igralište na Gradskom stadionu, no na njemu je tolika gužva da je i samoj HNK Gorici kapaciteta – puno premalo. I ne postoji opcija po kojoj bi se taj teren mogao ustupati ili iznajmljivati bilo kojem drugom klubu. Da je to moguće, zainteresiranih bi bilo jako puno, ali tu se ništa neće mijenjati sve dok u klubu ne krene u najavljenu izgradnju klupskoga kampa. A takvi projekti su uvijek vrlo dugoročni i u velikoj mjeri upitni, sve do trenutka kad gradnja konačno definitivno krene.

Grad je opterećen brojnim ulaganjima na sve strane, Grad ulaže i u sport koliko može, nitko iz klubova ni na trenutak nije pomislio bilo koga kritizirati zbog aktualnog stanja, ali zajednički je stav da treba sugerirati mjerodavnima u kojem smjeru razmišljati u budućnosti. Priprema se navodno i ujedinjena inicijativa naših klubova koja bi trebala ukazati na ovaj problem.

Diljem Turopolja, naime, postoje tereni koji su svih ovih godina jako dobro “pili vodu”, ali ove zime i te su lokacije okovane blatom. U iščekivanju sunca, koje je u ovim okolnostima jedino rješenje blatnih problema.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Hvala našim curama, dovode nam vrhunske sportaše u županiju!’

Vladimir Bregović, predsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”

Objavljeno

na

Kako sam? Jako dobro, otprilike kao i županijski sport!

Tim je riječima, sa zadovoljnim smiješkom na licu, gostovanje u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” započeo Vladimir Bregović, po funkciji prvi čovjek županijskog sporta. Predsjednik Zajednice sportskih zajednica i saveza ZŽ-a otkrio je tom prilikom i imena dobitnika ovogodišnjih nagrada za najbolje, koje će se održati u Vrbovcu posljednjeg petka u veljači.

Sportašica godine i ovoga je puta Sadea Bećirović iz Karate kluba Samobor, sportaš godine je Josip Glasnović iz Streljačkog društva Jaska, ekipa godine su odbojkašice Neba, a momčad godine Klub hokeja na travi Zelina.

– Sami postupak kandidiranja polazi od naših gradskih zajednica. U Zagrebačkoj županiji imamo devet gradova i 25 općina, svi oni biraju najbolje pojedince i kolektive, a ujedno i kandidiraju one koje bi mogli biti najbolji i na županijskoj razini. I svi oni čine sve da nama u izvršnom odboru bude što teže odabrati dobitnike. Bude tu i žustrih rasprava, znamo se i lagano posvađati, jer tu se važe sve. U prvom redu rezultati, primarno oni međunarodni, ali i popularnost i masovnost pojedinog sporta. U nekim kategorijama tako smo imali i preglasavanje, dok su neke stvari bile jasne i prije nego što smo krenuli – kaže Bregović.

Boljitak županijskom sportu donosi, između ostaloga, i ljubav.

– Živjele nam cure iz Zagrebačke županije, koje nam iz Zagreba dovode vrhunske sportaše! Josip se iz Zagreba tako preselio u Jasku, stvorio obitelj i pokrenuo klub, i sve to nakon što je već bio vrhunski sportaš. Obično se događalo da sportaši u našoj županiji krenu u sustavu lokalnog sporta, postanu vrhunski, a onda traže nadogradnju u gradu Zagrebu ili negdje u inozemstvu. Lijepo je vidjeti da se trendovi mijenjaju i na tome hvala svim tim djevojkama, ali ima to valjda veze i s naših 200 objekata, s našom financijskom pomoći, s našim sustavom. Zato danas mnogi ostaju, a mnogi i dolaze u našu županiju – ističe predsjednik Zajednice.

Na dnevni red ovog razgovora, s obzirom da je ova godina i dalje mlada, morale su doći i financije.

– Pretprošle godine naš proračun je iznosio 963.000 eura, a ove godine smo došli do 2,5 milijuna eura! Dakle, stvari su jasne, imamo povećanje od 150 posto u zadnje dvije godine. U tom smislu smo jako sretni i zadovoljni, ali reći ću i ovo… Da smo imali i rast od 350 posto, lakoćom bismo rasporedili taj novac, pri čemu bi svaki euro došao do naših sportaša. Prostora imamo jako puno, bez obzira na svu pomoć Županije, a javljamo se i na natječaje ministarstva, kroz koje financiramo plaće za 42 naša trenera, ali i opremu za klubove. Prvi put se iz nacionalnog proračuna direktno utječe na sport na lokalnoj razini i zato veliko hvala ministarstvu – kazao je Bregović i nastavio:

– Preko manifestacija i događanja, pa sve do 22 naša saveza, svi su osjetili povećanje proračuna. Hvala i Županiji, ali rekao bih da rezultati i rad naših sportašica i sportaša to i zaslužuju. Sport u Zagrebačkoj županiji definitivno je napravio iskorak u posljednje dvije godine, a još više veseli što ima i jako puno prostora za dodatni rast. Zbog svega toga postoji zadovoljstvo sa sadašnjošću, ali i optimizam za budućnost, što se odnosi na svih više od 20.000 sportaša u našoj županiji.

Uz sve to, istinski napredak moguć je jedino uključenjem gospodarstva u sport.

– Izmjena Zakona koja ove godine stupa na snagu trebala bi dovesti do pomaka u tom smislu, ali tek ćemo vidjeti kako će to funkcionirati. Imali smo mi nešto slično devedesetih godina, ali bilo je dosta rubnih dijelova, odnosno nedorečenosti. Naši će gospodarstvenici ovom izmjenom Zakona dobiti neke benefite kroz umanjivanje poreza na dobit, a time će se određeni gospodarski subjekti odlučivati i na takva ulaganja. Međutim, moja iskustva su sljedeća… Mislim da su prošla vremena donacija i sponzorstava na klasičan način, kao i vođenja klubova na način “koliko sam dobio, toliko ću i potrošiti”. U svemu tome potrebno je i nešto drugo, a to je ono što naš sport nudi gospodarstvu. Nije dobro da samo netko daje, da se to troši… Evo, uzet ću primjer iz hrvanja. Naša prva liga se snima i prenosi na Sportskoj televiziji, a kroz to se otvara i marketinški prostor. Dakle, nećemo tražiti sponzorstvo, nego ćemo nuditi marketinški prostor koji se otvara. Ima tu dosta prostora, a kad klubovi dođu do toga, dolazit će i do napretka u tom smislu.

Opcija je i ulazak privatnoga kapitala u sport, za što već imamo primjere.

– Neću apriori reći da je to pozitivna stvar, budući da ima raznih primjera, ali vjerujem da je interes kapitala, radilo se o jednom euru ili milijunima eura, da se brine o cjelokupnom sustavu, da se traži način kako ta ulaganja oploditi. Tu je najveća garancija da će gospodarstvo biti zainteresirano za ulaganje u sport. Samo oslobađanje od određenog dijela poreza nije dovoljno, treba razmišljati i na drugi način, treba gospodarstvu nuditi mogućnosti. U SAD-u cijeli sport počiva na tim principima, na takvim marketinškim mogućnostima.

Nastavite čitati

Sport

Šćitarjevo “privatiziralo odbojku”: Prvaci grada su i klinci iz petih i šestih razreda

Na gradskom natjecanju za dječake u konkurenciji petih i šestih razreda sudjelovale su četiri momčadi, a do prvoga mjesta, uz tri pobjede bez izgubljenog seta, došla je škola domaćin, OŠ Šćitarjevo

Objavljeno

na

Odbojkaška dominacija učenika iz Osnovne škole Šćitarjevo ove je godine potpuna. Gradsko natjecanje u odbojci prvo su osvojili dečki iz sedmih i osmih razreda, zatim su isto to učinile i djevojke iz te generacije, a sad je na red došao i turnir za odbojkaše iz petih i šestih razreda. I opet je Šćitarjevo pokazalo najviše, opet je titula prvaka grada otišla u Andautoniju…

Organizator i domaćin turnira bila je upravo OŠ Šćitarjevo, a na njemu su se pojavile još tri momčadi – OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Velika Mlaka i, naravno, OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog. S obzirom na broj prijavljenih škola, sustav je bio takav da je svatko igrao protiv svakoga, skupljali su se bodovi, a na kraju su ih najviše osvojili klinci iz Šćitarjeva. Točnije, uzeli su maksimalan broj bodova, pokazavši još jedanput koliko se dobar posao radi na razvoju odbojke u ovome mjestu.

Momčad koju je vodio profesor Matija Ribić do titule prvaka grada došla je uz tri pobjede 2-0, bez ijednog izgubljenog seta, što nedvojbeno znači da je plasman na županijsko natjecanje i više nego zaslužen. I da se niz sjajnih rezultata u školskoj odbojci u Šćitarjevu nastavlja i dalje.

Pobjednička momčad nastupila je u sljedećem sastavu:
Ivano Ćosić, Teo Grbač, Alexandar Nesvanulica, Bruno Serdar, Jurica Trupčević, David Uroić, Patrik Urošević, Luka Vukadin, Jakov Martinović, Stjepan Malec, Adriano Svekrić, Benjamin Šibalić

Nastavite čitati

Sport

HNS potpisao najveći ugovor o TV pravima u povijesti HNL-a

Dio novca ide u infrastrukturu i obnovu travnjaka.

Objavljeno

na

Foto: Drago Sopta/HNS

Hrvatski nogometni savez potpisao je u Zagrebu novi ugovor o medijskim i marketinškim pravima koji donosi 61,7 milijuna eura u razdoblju od sezone 2026./27. do 2030./31. Riječ je o najvećem takvom ugovoru u povijesti hrvatskog klupskog nogometa.

Prema sporazumu, Hrvatski Telekom uložit će 49,2 milijuna eura za televizijska i ostala medijska prava, dok će SuperSport izdvojiti 12,5 milijuna eura za marketinška prava i prava na klađenje. Time se nastavlja dosadašnja suradnja, ali uz osjetno veća financijska ulaganja.

“Hvala našim uvaženim partnerima na povjerenju, ovdje se radi o posebno važnom partnerstvu za hrvatski nogomet. Vrijeme je brzo prošlo, kad smo prije četiri godine potpisivali prvi sporazum to je bila uistinu velika stvar, a sad su ulaganja još veća, što je od krucijalne važnosti za naše klubove i sport općenito. U protekle četiri godine bilo je uistinu puno sjajnih trenutaka, ali najviše mi je u sjećanju ostala završnica prošlogodišnjeg prvenstva kad su tri momčadi imale priliku u zadnjem kolu osvojiti naslov prvaka. Sjećam se kako je tada Hrvatski Telekom pronašao rješenje istodobno prenositi sve tri odlučujuće utakmice, a naši partneri iz SuperSporta organizirati prijevoz helikopterom pokala namijenjenog budućem prvaku – to je primjer kako funkcionira ovo partnerstvo. Sve to je pokazatelj da se kvaliteta hrvatskog prvoligaškog nogometa podigla na svim razinama, tog je dana cijela Hrvatska bila uz male ekrane i pratila uzbudljivu završnicu prvenstva, što je najveća pobjeda svih nas”, rekao je predsjednik HNS-a Marijan Kustić.

U HNS-u ističu kako će novi ciklus donijeti veću stabilnost klubovima i dodatno podići razinu natjecanja. Naglasak nije samo na televizijskom sadržaju, nego i na uvjetima u kojima se nogomet igra. Dio sredstava bit će usmjeren u obnovu travnjaka i stadionske infrastrukture, što bi trebalo unaprijediti kvalitetu igre, ali i samu produkciju prijenosa.

 

Nastavite čitati

Sport

Parasportski savez dobio sredstva za jačanje parasporta i edukaciju trenera

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice/FB

Parasportski savez grada Velike Gorice dobio je sredstva u okviru ESF+ projekta „Jačanje sustava parasporta u Republici Hrvatskoj“. Podrška će se koristiti za stručno usavršavanje trenera i organizaciju parasportskih aktivnosti u gradu.

Kroz projekt planiraju raditi na razvoju stolnog tenisa, paraatletike, paraboćanja, juda, paraplivanja i para viseće kuglane. Također, kroz ovaj projekt dodatno ulaže u stručno usavršavanje kadra i organizaciju aktivnosti na terenu. Uz edukacije i treninge, dio sredstava usmjeren je i na poboljšanje pristupa sportskim sadržajima osobama s invaliditetom te njihovo snažnije uključivanje u kontinuirane parasportske programe.

“Ovaj projekt tako direktno doprinosi našoj misiji osnaživanja i povećanja dostupnosti parasporta u našem gradu i okolici, ali i šire u Hrvatskoj”, poručuju iz Saveza.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno