Cijelu je hrvatsku javnost, pogotovo svijet gospodarstva i poduzetništva, potresla vijest o smrti Marina Pucara, prvi čovjek Podravke i Hrvatske udruge poslodavaca. Međutim, Pucarov prerani odlazak, u 51. godini, potresao je i svijet sporta, napose nogometa. Ako ćemo do kraja sužavati tu priču, potreslo je to i svijet velikogoričkog nogometa…

Marin Pucar, mnogi to vjerojatno i ne znaju, bio je i nogometaš. Točnije, golman, koji je jedan dio svoje sportske karijere proveo upravo u Velikoj Gorici, u dresu NK Radnika.

– Došao je k nama nakon što smo ušli u prvu ligu. Upisao je Ekomonski fakultet u Zagrebu i usporedno bio dio našega kluba. Tu prvu polusezonu Andrej Knapić je bio prvi golman, ja sam mu bio rezerva, a tad mladi Pucar bio je treći golman – pamti te dane Siniša Klafurić, danas trener golmana u HNK Gorici.

– Pamtim ga kao veselog, uvijek dobro raspoloženog dečka, kojeg su svi prihvatili praktički od prve sekunde. Družili smo se izvan terena, ozbiljno radili na terenu, funkcionirali smo jako dobro nas trojica golmana… Znali smo mi svi da je Marin okrenut i školi, događalo se da i izostane ponekad zbog predavanja ili ispita, ali u tim je trenucima bio i maksimalno posvećen nogometu, vjerujući da može napraviti veliku karijeru. Na kraju je ispalo da se to baš i nije dogodilo, no za njega je tako i bolje, puno mu se više isplatilo školovanje, iako o tome nije volio previše ni govoriti, hvaliti se… A imao se čime hvaliti – govori Klaf, koji je nakon te prve polusezone otišao iz Radnika i mladom Pucaru prepustio mjesto drugoga golmana.

Marin Pucar slovio je za najuspješnijeg hrvatskog poduzetnika… Foto: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL

U Radniku se Pucar zadržao dvije sezone, sudjelovao je u obje prvoligaške sezone našega kluba, pri čemu je upisao deset nastupa. Svojih jedinih deset prvoligaških.

– S Marinom sam igrao u čak tri kluba. Prvo smo se susreli u Radniku, a poslije i u Samoboru te Zagorcu iz Krapine – kaže njegov višestruki suigrač Damir Cvetko i nastavlja:

– Ostali smo u kontaktu i kasnije, znali smo se čuti, popričati o svemu… Bio je i u nogometu, imao važnu ulogu u Slaven Belupu, ali naravno da je dominirala ta njegova poslovna karijera. Bio je izuzetno uspješan, vidim da su ga smatrali jednim od najboljih menadžera u Hrvatskoj, no ostao je isti kao i prvog dana kad smo se upoznali. Izuzetno dobar dečko, simpatičan i pristupačan, po tome ću ga u prvom redu pamtiti. Posljednjih mjeseci se nismo čuli, znao sam da vodi tešku borbu s bolešću, ali jako dobro znam da je pratio i Goricu, bio potpuno u toku. Uostalom, došao je i na naš Gradski stadion na promociju knjige o Radniku, sjećam se da je donio i poklone svakome od nas…

Vidjelo se i tad, kaže Cec, kako je Marin Pucar malo drukčiji nogometaš, s iznimno širokim interesima, vrlo inteligentan i obrazovan.

– Je, dalo se to primjetiti, pogotovo s obzirom na to koliko je pažnje pridavao školovanju. Meni se činilo da je njemu nogomet nekakva vrsta stipendije za fakultet, budući da znam da mu situacija doma baš i nije bila idealna. No uspio se sa svim tim izboriti, ostati još godinama u nogometu i na kraju napravio fantastičnu poslovnu karijeru. I stvarno me potreslo kad sam čuo ovu tužnu vijest… – zaključio je Cvetko.