Povežite se s nama

Sport

Cico Grlić ide svojim putem: ‘Prelec i ja više nećemo raditi zajedno!’

Ostajemo veliki prijatelji, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek, pomagat ćemo jedan drugome koliko god bude moguće, ali želim više biti uz obitelj i zato neću više raditi s Ivanom Prelecom, objasnio je Damir Grlić Cico

Objavljeno

na

Nogometne kave posljednjih su nekoliko tjedana nešto bogatije i sadržajnije nego što su bile, jer u gradu je ponovno Ivan Prelec, a samim time i njegov dugogodišnji prvi suradnik Damir Grlić, poznatiji kao Cico. Nadimak dijeli s velikim Zlatkom Kranjčarom, koji ima ozbiljne veze sa svim tim.

– Da, ima velike veze. Tata je obožavao Cicu Kranjčara, to su svi znali, pa su me njegovi prijatelji, čim sam se rodio, počeli zvati Cico. I tako je ostalo. Često me pitaju kakve veze ima nadimak s imenom i prezimenom, jer nema nikakve poveznice, ali evo, ipak je ima – kroz smijeh je započeo Cico Grlić svoje gostovanje u emisiji “Prva liga” na City radiju.

– Imao sam tu čast da me gospodin Kranjčar i trenirao, i u mladoj reprezentaciji i u Segesti, a sa mnom je u Sisku bio i naš sugrađanin, prijatelj i kolega trener Saša Sabljak. On je znao na treninzima vikati “Cico, lijevo, Cico, desno, Cico, pazi”, a trener Kranjčar bi u čudu gledao što se događa. Pa su mu objasnili da i mene zovu Cico, čak su mu i rekli da sam dobio nadimak po njemu – govori Cico, donedavno pomoćni trener danskog prvoligaša Vejlea.

Odnedavno to više nije, jer suradnja s danskim klubom prekinuta je nakon lošeg ulaska u novu sezonu.

– Vratili smo se prije nekih mjesec i pol dana, nakon pune dvije i pol godine u Danskoj. Raskinuli smo ugovor koji je vrijedio još dvije, željeli smo se vratiti doma i krenuti i neke nove izazove. Kad danas vrtim film, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo – započeo je Cico ovaj dio priče, pa krenuo secirati danski doživljaj korak po korak.

– Kad smo dolazili u proljeće 2022., svi u klubu su se već pomirili s ispadanjem iz prve lige i zapravo smo došli sa ciljem da snimimo situaciju i procijenimo tko nam i što nam treba za brzi povratak u Superligu. Odmah smo vidjeli da imamo dosta dobar igrački kadar, ali i da neke stvari moramo malo drukčije posložiti. Danski sustav je takav da imaju 12 klubova u ligi, koja se dijeli na dva dijela. Kroz deset utakmica Lige za ostanak može se u velikoj mjeri smanjivati taj zaostatak, a mi smo dobro krenuli i napravili upravo to, smanjili smo ga na minimum. Na kraju nam je jedan bod nedostajao da ostanemo u ligi, što je bilo veliko iznenađenje s obzirom na sve priče koje su nas dočekale.

Prva puna sezona tako je donijela borbe u Nordicbet ligi, kako se u Danskoj službeno zove drugi rang natjecanja.

– Sve što smo tamo doživjeli, i dobro i loše, na kraju se pretvorilo samo u dobro. Sve što smo prošli nadogradilo nas je i kao trenere i kao ljude, a ta sezona u drugoj ligi posebno. Od prvog do zadnjega kola bili smo prvi, iako smo imali i nekih oscilacija, da bi se na kraju uspjeli vratiti u Superligu. Ispalo je jako dobro što smo imali tu godinu dana vremena da uigramo momčad i selektiramo kadar za ostanak u prvoj ligi sezonu kasnije – prepričava Grlić.

Što se njega i šefa Preleca tiče, cijeli plan je postojao, no nije se sve rasplelo po idealnom scenariju.

– Od prvog trenutka kad smo došli, vlasnici su htjeli prodati klub i nisu željeli investirati velik novac, zbog čega nismo imali mogućnost dovesti igrače koje smo željeli, nego one za koje nije trebalo plaćati odštetu, odnosno one koji ne traže veliku plaću. Dobro je što smo u tih godinu dana dobili od naših igrača neke automatizme, što je poslije utjecalo na uspješnu borbu za ostanak, ali te stvari su nas limitirale – pojašnjava Cico.

Imali su u toj povratničkoj prvoligaškoj sezoni i neka nama poznata imena u kadru, jer došao je naš Velikogoričanin David Čolina, jednako kao i Tyrese Francois, bivši igrač Gorice.

– I Čolina i Tyrese jako su nam pomogli u drugom dijelu sezone, bez njih bismo jako teško ostali u ligi. Odigrali su fenomenalnu polusezonu, uz njih su se digli i ostali igrači, tako da smo uspjeli. Štoviše, čak smo na kraju bili jako blizu da budemo prvi u Ligi za ostanak, odnosno da zaigramo kvalifikacije protiv Kopenhagena i pokušamo doći do Konferencijske lige.

U posljednjoj utakmici nisu uspjeli, ali to se pokazalo kao puno manji problem od onoga što je slijedilo. Ulaganja i dalje nije bilo, kadar je bio sve tanji, a dojam da sve skupa polako gubi smisao postajao je sve izraženiji.

– Prela je prije sezone sjeo s ljudima i kluba i objasnio im da će ova sezona, ako se ne pojačamo, biti neusporedivo teža nego prošla. Primjerice, Odense, koji je prošle sezone ispao, u pojačanja je uložio pet milijuna eura. A mi smo uložili 20 tisuća eura?! I to nakon što smo ostali bez pet jako važnih igrača. Nismo ih adekvatno nadoknadili i bilo je odmah jasno da se na taj način neće moći napraviti nešto ozbiljnije. Mi smo predlagali rastanak i prije nego što je sezona počela, ali oni za to nisu željeli ni čuti. Bili su zadovoljni našim radom u cijelom tom razdoblju i nije im padalo napamet pustiti nas da odemo.

Kad je sezona krenula, krenuli su i porazi. Svakim sljedećim posrnućem gorički se trojac, jer uz Prelu i Cicu u Vejleu je bio i kondicijski trener Mario Škrablin, sve više bližio definitivnoj odluci o odlasku. Međutim, unatoč seriji poraza, u klubu nisu željeli takav rasplet!

– Dvije stvari bile su mi šokantne iz naše perspektive. Prvo, sezonu prije smo imali šest poraza zaredom na otvaranju sezone, a oni nam nakon četvrtog od tih šest nude novi ugovor! Između sebe smo komentirali da ljudi nisu normalni, ali tako to ide kod njih… Ove sezone smo nakon sedmog poraza došli k njima i rekli im da želimo otići, da nećemo raditi nikakve probleme po pitanju isplate odštete, da se sve može gospodski, ljudski dogovoriti. To je bilo i normalno, klub nam je puno toga dao i omogućio, no predsjednik kluba je rekao: “Ne, hvala, uopće ne razmišljamo o tome, prezadovoljni smo kako radite” – priča Cico i nastavlja:

– Nama je to bilo čudno, jer rezultatski stvarno nismo dobro ušli u sezonu, iako smo igrali puno bolje od rezultata, ali kad malo razmisliš, možeš i shvatiti zašto je to tako. Bili su zadovoljni kako radimo s igračima, kako nam momčad izgleda na terenu, bili su svjesni kvalitete igračkoga kadra, ali bili su i svjesni da smo u dvije godine stvorili igrače na kojima su oni mogli zaraditi ozbiljan novac. Napadača smo, primjerice, prodali u Kopenhagen za dva milijuna eura, za mladog stopera došla je ponuda Leccea od tri i pol milijuna eura, krilo nam je otišlo za pola milijuna… S te, financijske strane, podigli smo vrijednost igrača do visoke razine, a time si ja i objašnjavam taj njihov stav.

Bilo je tu navodno i suza, u Vejleu su doslovno ljudi bili emotivno pogođeni odlukom našeg društva da spakira kofere i vrati se doma, nagovaranje da promijene odluku je potrajalo, ali povratka više nije bilo. I tako je završena četvrta zajednička epizoda Ivana Preleca i Cice Grlića.

– Upoznali smo se kad je došao u Radnik kao mladi igrač i vrlo brzo smo kliknuli, iako sam ja 12 godina stariji. Nisam ga ni na trenutak doživljavao kao nekakvog klinca, odmah sam shvatio da je puno ozbiljniji od svojih godina, brzo smo se počeli družiti i ostali smo u kontaktu cijelo vrijeme. Kad je došao za trenera prve momčadi Gorice, postao sam mu pomoćnik i tu je krenulo. Zajedno smo ušli u prvu ligu, nakon čega je on otišao u Legiju, da bi opet zajedno radili u Istri, Dinamu II i na kraju u Vejleu.

Gdje god su Prela i Cico bili, iza sebe su ostavljali samo pozitivan dojam, samo lijepe impresije, što neće osobito začuditi nikoga tko ih barem površno poznaje. A Cico Preleca poznaje u dušu.

– Kakav je Prela? Skroman, radišan, normalan, veliki prijatelj! Ljudi ga obožavaju, pomaže svima, gdje god može, a kao trener… Sigurno ga čeka velika karijera! Još kad smo počeli raditi u Gorici, rekao sam da je to trener za “lige petice” i nadam se da će do toga i doći, jer ima kvalitetu za to – hvali svog prijatelja i suradnika Cico.

Unatoč svemu tome, odsad će njih dvojica biti – samo prijatelji! Nakon svih tih zajedničkih godina, nakon svega što su prošli, prilično iznenađujuće bilo je čuti planove za budućnost… Prije nego što je krenuo izgovarati ono što slijedi, Cico je zastao i “progutao knedlu”.

– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim. Sad će imati dovoljno vremena da pronađe neko drugo rješenje – iznenadio je Cico.

Nije da o toj mogućnosti nisu i ranije razgovarali, ali nije mu bilo lako priopćiti svoju odluku frendu i dojučerašnjem šefu.

– Bilo mi je iznimno teško, ta kava mi je baš bila teška, ali došao sam do toga da mi fali obitelj, da želim biti sa sinovima i suprugom. Krenut ću dalje svojim putem, on će krenuti svojim, a nas dvojica ostat ćemo i dalje veliki prijatelji, pomagat ćemo jedan drugome koliko god budemo mogli.

Damir Grlić zvani Cico, dakle, izlazi na trenersko tržište. I čeka priliku.

– Trenutačno mi je važno odmoriti se nakon ove dvije i pol naporne godine u Danskoj, a onda ćemo vidjeti. Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti. Super je u radu s Prelom što nisam bio pomoćni trener koji, kako se to kaže, nosi kapice. On voli da su svi treneri aktivni na treninzima, da svatko ima svoj zadatak, cijeli trenažni proces prolazili smo zajedno, da bi on na kraju radio ono što je i bio njegov posao, odnosno donosio konačne odluke. Sretan sam što sam bio s njim svih ovih godina, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek.

Slijedom toga, za očekivati je da će momčadi koje Cico bude vodio u budućnosti igrati sličnim stilom kao one koje je vodio ili će voditi Prela.

– Mi na nogomet gledamo istim očima. To će sigurno biti tu negdje. E sad, hoće li biti baš toliko dobro kao kod njega, teško je reći, ali ideja je jako slična. Naravno da svaki trener ima nešto svoje, nešto posebno, ali jako slično razmišljamo, gotovo identično, i to je nogomet koji volim, kojem ću težiti sa svakom svojom momčadi u budućnosti – zaključio je ovaj, aktualni dio priče Cico.

A onda smo se osvrnuli unatrag, prema godinama koje su prošle. I njegovu nogometnom putu.

– Dosta rano sam krenuo, još tamo 1984., u doba kad u tadašnjem Radniku nisu ni postojale sve generacije. Počeo sam s devet godina, a tek sa 12 si mogao biti registriran. Poljak, Rade i Jura Mirenić su nas selekcionirali, a tu su bili Robert Nastevski, Darko Balić, Bibić, Prlić, Kriste… Bila je to dobra, lijepa generacija. I dalje smo prijatelji, družimo se svih ovih godina, svi zajedno idemo na utakmice Gorice, ići ćemo i u subotu na Dinamo – najavio je Cico, koji će u subotu od 15 sati gledati sudar dvaju svojih bivših klubova.

– U starijim pionirima dvije godine sam bio u Dinamu, pa sam se opet vratio u Radnik, gdje sam već sa 17 godina počeo igrati za seniore. Već se igrala prva liga, mi smo kao juniori počeli trenirati sa seniorima, dočekali su nas legende kluba kao što su Keko, Cec, Ditra, Beli, Štoos… Oni su nas mlade uveli i čuvali, nitko nas nije smio krivo pogledati, a sve to dovelo je do toga da nam je bilo lakše ući u cijeli taj svijet – zahvalan je Cico.

Sudjelovao je i u onoj drugoj i posljednjoj prvoligaškoj sezoni Radnika, bio je na terenu i kad je Hajduk došao do i dalje rekordne pobjede u HNL-u. Tog 5. lipnja 1994. Splićani su pobijedili 10-0, što nitko kasnije nije uspio nadmašiti.

– Da, igrao sam tu utakmicu, uz mene su tu bili i Mario Cvitanović, i Nastavski, i Balić, i Sabljak… Bili smo jako mladi, a Hajduk nikad jači, od Rapaića, Ercega, Mornara, Koznikua, Pralije i ostalih. Dobro smo se mi držali prvi pola sata, iako baš i nismo mogli preko centra, ali držali smo nulu. A onda je krenulo… Kad su nam zabili prvi gol, otvorilo se. Znam da su im na poluvremenu obećali duplu premiju ako nam zabiju deset komada! Zabili su nam osmi gol u 88. minuti i sjećam se da su trčali po loptu u gol, da su sucu urlali da ni slučajno ne svira kraj prije vremena… I uspjeli su nam zabiti ta još dva i doći do rekorda koji stoji i danas.

Talentirani mladi stoper Cico nakon te sezone otišao je dalje, prošao sisačku Segestu, riječki Orijent, zatim i Hrvatski dragovoljac te Čakovec, da bi se tu negdje otvorila prilika za odlazak u Češku.

– Prvo sam otišao u Pribram, koji je te godine igrao Intertoto kup. Zadnju utakmicu za Čakovec odigrao sam protiv Čazme, nekakvu prijateljsku, a tjedan dana nakon što sam došao u Češku, igrali smo protiv Aston Ville! Brutalna momčad i nestvarno iskustvo. Na kraju te polusezone bili smo drugi, a ja sam otišao u Teplice, koje su u to vrijeme bile stabilan, jak klub, koji je redovno igrao Europu. Bilo je jako lijepo, jako sam povezan i dalje sa Češkom, imam puno prijatelja, ljudi se vole družiti, uživati, popiti pivo, imam i kuma tamo, čovjeka kojem sam bio vjenčani kum, a to je ipak najveća pobjeda iz tog razdoblja – svjestan je Grlić.

Dres Radnika nosio je u tri navrata, zaključno s posljednjom sezonom njegova postojanja, pa je izbliza gledao gašenje jedne sportske institucije, ali i rađanje novoga projekta, HNK Gorice.

– Kad se sve to događalo, bio sam i tužan i ljutit, jer prekidao se veliki dio povijesti, čiji sam i ja bio dio. Međutim, to je bilo neminovno, morao se okrenuti novi list i sreća da se Neno Črnko uhvatio toga. Doveo je klub na razine na kojoj je danas, a moje mišljenje je da bi to bilo nemoguće da se baš on toga nije prihvatio. Koliko god mi je u onom trenutku bilo žao, toliko mi je sad drago da imamo klub u prvoj ligi.

Sa svojom ekipom iz Radnika pratimo Goricu kad god možemo, to je naš klub, kaže Cico… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Imamo ga već sedmu sezonu, a zna se da je sedma godina krizna…

– Bit će dosta turbulencija, bit će uspona i padova, ali treba dati podršku treneru i svima u klubu. Ova sezona bit će jako teška, pet-šest klubova bi moglo biti u borbi za ostanak, no čvrsto vjerujem da će Gorica ostati u ligi – optimističan je 49-godišnji trener.

Poneki bod ne bi bilo loše uzeti već ove subote, jer Dinamo stiže u grad samo četiri dana nakon velike pobjede u Bratislavi, što bi moglo barem malo uvećati goričke šanse.

– Je, to je prilika za napraviti nešto veliko, ali znamo i snagu Dinama, koliku kvalitetu i širinu ima. Naravno da će biti potrošeni, i fizički i mentalno, što se može iskoristiti, iako trener Bjelica ima dovoljno kvalitetnih igrača na raspolaganju. Vjerujem u pozitivan ishod – završio je Cico.

Još malo će se odmarati, ali ponude je već sad spreman saslušati…

Sport

Goričanke potvrdile: ‘Na klupu nam se vratio Marko Biljan!’

Kao što je najavljivano i ranije, Marko Biljan postao je novi trener nogometašica Gorice. U svom prvome mandatu na klupi Goričanki izborio je ulazak u najviši rang, a sad je vrijeme za neke nove iskorake…

Objavljeno

na

Objavio/la

Uzbuđeni smo što nam se pridružuje naš novi/stari trener! Spremni smo učiti, rasti i postizati velike stvari zajedno. Novi trener, nova sezona, nove mogućnosti… Dobrodošao u našu ekipu, treneru Marko Biljan!

Tako glasi objava ŽNK Gorice, člana najvišeg ranga hrvatskog ženskog nogometa, koji je odabrao novi smjer. Nakon sezone u kojoj su Goricu vodili Stefan Rajić, a nakon njegova preuzimanja Dinama i Marijo Ćorić, u klubu su odlučili vratiti se provjerenom rješenju. Točnije, Marku Biljanu, koji je naše nogometašice u proljeće 2023. i uveo u elitni rang.

Nakon toga je odlučio krenuti nekim drugim putevima, u međuvremenu je kratko vodio juniore HAŠK-a i prošle sezone vrlo uspješno seniore Mraclina, da bi sad odlučio vratiti se radu s nogometašicama. Uspomene i dojmovi iz prvoga mandata i više su nego pozitivni, nema razloga da tako ne bude i ovoga puta, ali na nešto višoj razini. Gorica je sad etablirana prvoligaška ekipa, s određenim iskustvom, a po novome i s nešto višim ambicijama, u što se uklapa priča o povratku Biljana na klupu…

ŽNK Gorica, kažu najave, igrački će se pojačati ovoga ljeta, a cilj za novu sezonu imat će varijantu A i B. U prvoj varijanti važno je konačno odmaknuti se od borbe za ostanak, uloviti stabilnost, a druga varijanta kaže da bi, ako ih bude, valjalo iskoristiti svaku priliku za ugurati se u Ligu za prvaka, odnosno u gornju polovicu tablice. Puno toga, naravno, ovisit će i o prijelaznom roku, pa očekujemo novosti i u tom smislu.

Nastavite čitati

Sport

Stigao duet sa Šubićevca: Španjolac Pozo i mladi Kavelj novi igrači Gorice!

Četvrti i peti novi igrač Gorice u ovom prijelaznom roku su 19-godišnji Ante Kavelj i 24-godišnji Iker Pozo, dojučerašnji igrači Šibenika. Do Šahtara u petak mogao bi stići i još poneki igrač…

Objavljeno

na

Objavio/la

Spominjala su se “dva vezna igrača iz Šibenika” u kontekstu dolaska u Goricu još potkraj prošlog tjedna, nadali smo se da bismo ih mogli vidjeti i u međusobnoj utakmici u subotu, nije se dogodilo, a tek dan poslije postalo je poznato da je riječ o logičnom odabiru – u Goricu dolaze 19-godišnji Ante Kavelj i 24-godišnji Španjolac Iker Pozo. Nakon njihovog bivšeg, ali i budućeg suigrača Stefana Perića, a zatim i golmana Davora Matijaša te napadača Vanje Pelka, Kavelj i Pozo četvrti su i peti novi igrači ovog ljeta.

Ljeta egzodusa kad je riječ o odlascima, jer njih je već dosad bilo 20-ak, zbog čega je prijeko potrebno puniti kadar značajnim brojem igrača. U tom kontekstu, kao igrače koji će proširiti konkurenciju, treba gledati i na dolaske šibenskog dvojca, no u budućnosti bi stvari mogle stajati i nešto drukčije, jer ovdje se radi o vrlo zanimljivim igračima…

Ante Kavelj, uostalom, sa 19 godina je hrvatski U-21 reprezentativac, veznjak koji je prošle sezone u dresu Šibenika dao naslutiti da ima ozbiljan potencijal. Krenuo je iz RNK Splita, no zapravo je dijete Hajdukove akademije, u kojoj je dogurao do praga prve momčadi. Kao “highlight” njegova života na Poljudu ističe se finale juniorske Lige prvaka, jer Kavelj je bio dio te momčadi, a u Gorici će pokušati napraviti ključan iskorak. I postati jedan od ključnih igrača, možda u perspektivi zaslužiti unosan transfer.

– Želim zahvaliti stručnom stožeru i Upravi Gorice na ukazanoj prilici. Na nama je da se pripremimo za nadolazeću sezonu najbolje što možemo, a ja vjerujem da možemo ostvariti puno bolji plasman nego prethodne – rekao je Kavelj nakon što je potpisao ugovor do ljeta 2028. godine.

Španjolac Iker Pozo pet godina je stariji, ali i u njegovu slučaju možemo pričati o igraču koji potencijalno može preuzeti vrlo bitnu rolu. Riječ je o dečku iz grada Fuengirole u blizini Malage, koji je kao klinac prošao nogometne škole Real Madrida i Manchester Cityja, koji su dovodili njegova brata Jose Angela, a u paketu dobivali i malog Ikera. Jose Angel danas je igrač poljskog Pogona iz Sczeczina, a Iker se pronašao u Hrvatskoj, u kojoj je potpisao dvogodišnji ugovor sa svojim trećim klubom.

Nakon odlaska iz Cityja i epizode u nizozemskom drugoligašu Eindhovenu, Pozo je pokušao u Rijeci, gdje nije upisao niti jedan nastup, pa je završio u Šibeniku, u tom trenutku drugoligašu. Odigrao je jako dobru sezonu u pohodu na titulu i ulazak u HNL, u kojem je prošle sezone odigrao zanimljivu rolu. Veznjak je to koji zna igrati i koji može napredovati.

– Jako sam sretan što sam se priključio Gorici. Trenera i nekoliko suigrača poznajem od ranije, što je svakako dodatni plus. Došao sam pomoći momčadi svojom igrom te ćemo sigurno pokušati ostvariti što bolju poziciju na tablici i napredovati u odnosu na prethodnu sezonu – rekao je Pozo, koji će u Gorici nositi dres s brojem 8.

Obojicu bismo premijerno u goričkom dresu trebali vidjeti u petak protiv Šahtara iz Donjecka u slovenskom Brdu, a nije nemoguće da im se dotad priključi i šesti novi igrač ovog ljeta, jer nešto se ponovno sprema…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Lazina pobijedila Pešćenicu i potvrdila vodeću poziciju

Objavljeno

na

Objavio/la

Utakmicama 6. kola (nedjelja, 29.06.2025.) na igralištu u Okuju nastavljena je 11. Malonogometna liga Turopolja i Posavine.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lazina je u derbiju kola glatkom 3:0 pobjedom protiv Pešćenice potvrdila vodeću poziciju i zasad ostaje jedina momčad bez poraza. Derbi je s dva gola u prvom poluvremenu odlučio Patrik Đurašić, koji je već u 3.minuti projektilom s desne strane neobranjivo pogodio suprotne rašlje za vodstvo 1:0. Drugi pogodak Đurašić je postigao snažnim udarcem iz blizine po sredini vrata za 2:0.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon promjene strana Pešćenica je igrala bolje, ipak nije uspjela smanjiti zaostatak i učiniti utakmicu otvorenom. Poraz je bio neizbježan kada su pogodili svoja vrata za 0:3!

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Poljana Čička je minimalnom pobjedom (1:0) protiv Drnka zadržala 2. mjesto u trenutačnom poretku. Okuje je pobjedom 2:0 na domaćem terenu opet izborilo mjesto u vodećem kvartetu.

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Okuje, 29.06.2025. 11.MNT Turopolja i Posavine-06.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga nastavlja sljedećeg vikenda s Kup natjecanjem u Turopolju (nedjelja, 06.07.2025., početak u 16 sati).

Galerija fotografija

11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 06. kolo

Rezultati 06. kola (Okuje, 29.06.2025.): Pešćenica – Lazina 0:3, Ribnica – Okuje 0:2, Poljana Čička – Drnek 1:0, Mraclin – Rakitovec 2:1, Jagodno – Novo Čiče 1:1, Kuče – Turopolje 2:0.

Rezultati 05. kola (Jagodno, 28.06.2025.): Turopolje – Jagodno 1:2, Kuče – Pešćenica 2:3, Novo Čiče – Mraclin 0:1, Drnek – Ribnica 3:1, Okuje – Lazina 1:6, Rakitovec – Poljana Čička 1:10.

Redoslijed: 1. Lazina 16 (6 5 1 0 26:6), 2. Poljana Čička 15 (6 5 0 1 22:5), 3. Kuče 15 (6 5 0 1 22:8), 4. Okuje 12 (6 4 0 2 15:11), 5. Pešćenica 12 (6 4 0 2 9:7), 6. Mraclin 10 (6 3 1 2 7:9), 7. Drnek 9 (6 3 0 3 8:7), 8. Ribnica 6 (6 2 0 4 14:19), 9. Jagodno 4 (6 1 1 4 4:14), 10. Rakitovec 3 (6 1 0 5 11:36), 11. Novo Čiče 2 (6 0 2 4 3:12), 12. Turopolje 1 (6 0 1 5 8:15).

Najbolji strijelci nakon 6. kola: 7 golova – Šutalo (Kuče), Žugaj (Lazina), V.Hemen (Poljana Čička); 6 golova – Milatović (Kuče), Sudar (Ribnica), Lozić (Turopolje); 4 gola – M.Ivančić (Pešćenica), Žarina (Drnek), L.Roginić, Slivak, P.Đurašić (Ribnica), Saraf (Kuče), …

Nastavite čitati

Sport

FOTO Radovi u tijeku: Naziru se obrisi kampa HNS-a u nastajanju…

Nakon što je gradilište pripremljeno, na lokaciji uz Aveniju Pape Ivana Pavla II. počeo je nicati budući kamp HNS-a. Dio posla već je odrađen, a napredak se očekuje iz dana u dan, jer radovi neće stajati…

Objavljeno

na

Dva i pol mjeseca prošla su od trenutka kad su premijer Plenković, župan Kožić, gradonačelnik Ačkar i predsjednik HNS-a Kustić svečano otvorili radove na budućem kampu HNS-a u Velikoj Gorici. Bio je to glamurozan trenutak, uz svitu uvaženih gostiju, ali odmah je bilo jasno da je puno važnije ono što će se događati nakon što se uglednici raziđu.

Kad se to i dogodilo, počeli su radovi! U obliku u kojem to nalažu građevinski uzusi, u ritmu koji bi iz naše “navijačke” perspektive možda mogao biti za nijansu brži, ali važno je da se radi. Dugo smo čekali bagere, kao garanciju da cijela priča neće i ovoga puta neslavno propasti, a sad smo već i odmaknuli od te faze. Na križanju Avenije Pape Ivana Pavla II. i zaobilaznice odavno je kompletna mašinerija, kranovi, ljudstvo…

A kad je tako, vrlo brzo se mogu naslutiti i obrisi onoga što bismo trebali dobiti tamo negdje u proljeće 2027. godine. Za početak su napravljeni prilazi gradilištu, uz prigodnu oznaku da je skretanje desno dozvoljeno samo za vozila gradilišta, a kad je i to odrađeno, moglo se krenuti i u konkretnije radove.

Tako se danas, sedamdeset i nešto dana od onog ekskluzivnog okupljanja, jasno može vidjeti na kojem će mjestu biti tribine s popratnim sadržajima, gdje će niknuti glavna upravna zgrada, ali i gdje će se smjestiti igrališta. Zainteresirani Velikogoričani koji prolaze tim putem iz dana u dan mogu pratiti kako se gradilište mijenja, kako radovi napreduju, a to će se nastaviti događati i u ljetnim mjesecima. U teškim uvjetima, po velikim vrućinama, ali nema stajanja…

Znalo je u pojedinim trenucima gradilištem “operirati” svega nekoliko radnika, zato se i činilo da sve to skupa može ići i kudikamo brže, no očito sve ima svoje faze u ovakvom projektu. Pa smo pri našem posljednjem obilasku gradilišta naišli na dvadesetak građevinaca, lako uočljivih zahvaljujući narančastim prslucima, ali i kacigama, pod kojima nije lako preživljavati ove vruće dane.

U svakom slučaju, kamp raste i napreduje, a radovi bi se trebali i dodatno intenzivirati tijekom jeseni. Kako možemo doznati, sve zasad ide po planu, pa imamo pravo nadati se da ćemo u predviđenom roku imati tri igrališta, upravnu zgradu, veliki skladišni prostor… Pratit ćemo radove, naravno, i dalje…

Nastavite čitati

Sport

SVJETSKA LIGA Franka Jerkin osvojila povijesnu klupsku medalju!

U konkurenciji više od 3.200 natjecatelja iz čak 78 zemalja svijeta, Karate klub Velika Gorica iz Poreča se vratio s broncom.

Objavljeno

na

Najprestižnije karate natjecanje za mlađe uzraste – Svjetska liga mladih (Youth League) pod okriljem Svjetske karate federacije, u Poreču je okupilo više od 3.200 natjecatelja iz čak 78 zemalja svijeta, među kojima su nastupali i naši gorički karatisti, njih 11 u svim dobnim kategorijama.

Inače, ovo je jedan od pet najjačih turnira, namijenjenih dobnim kategorijama mlađih kadeta do mlađih seniora.

Katja Braica, koja iz godine u godinu na turnirima Youth League bilježi odlične nastupe, ovoga puta je završila na visokom 9. mjestu, a do 2. i 3. kola došli su i Vito Hulina te Ema Jukić, no njihovi protivnici u nastavku nisu uspjeli doći do završnice, pa tako nisu imali mogućnost za repasaž.

Povijesni trenutak imala je Franka Jerkin, koja je u kategoriji U14 -47 kg osvojila broncu – prvu medalju kluba na Svjetskoj ligi mladih!

Franka je tijekom cijelog natjecanja pokazala iznimnu tehničku i taktičku zrelost, mirnoću i borbenost, a njezin put do odličja bio je impresivan, pobijedivši suparnice iz Irske, Francuske, Italije i Hrvatske, zatim gubi od Njemačke, te pobjeđuje Ukrajinu u repasažu za broncu.

Ovim velikim rezultatom Karate klub Velika Gorica uspješno je zaključio sezonu i odlazi na zasluženi ljetni odmor. Fokus sada seli na pripreme za izborne turnire za Europsko prvenstvo, koji počinju već u rujnu.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno