Povežite se s nama

Sport

Cico Grlić ide svojim putem: ‘Prelec i ja više nećemo raditi zajedno!’

Ostajemo veliki prijatelji, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek, pomagat ćemo jedan drugome koliko god bude moguće, ali želim više biti uz obitelj i zato neću više raditi s Ivanom Prelecom, objasnio je Damir Grlić Cico

Objavljeno

na

Nogometne kave posljednjih su nekoliko tjedana nešto bogatije i sadržajnije nego što su bile, jer u gradu je ponovno Ivan Prelec, a samim time i njegov dugogodišnji prvi suradnik Damir Grlić, poznatiji kao Cico. Nadimak dijeli s velikim Zlatkom Kranjčarom, koji ima ozbiljne veze sa svim tim.

– Da, ima velike veze. Tata je obožavao Cicu Kranjčara, to su svi znali, pa su me njegovi prijatelji, čim sam se rodio, počeli zvati Cico. I tako je ostalo. Često me pitaju kakve veze ima nadimak s imenom i prezimenom, jer nema nikakve poveznice, ali evo, ipak je ima – kroz smijeh je započeo Cico Grlić svoje gostovanje u emisiji “Prva liga” na City radiju.

– Imao sam tu čast da me gospodin Kranjčar i trenirao, i u mladoj reprezentaciji i u Segesti, a sa mnom je u Sisku bio i naš sugrađanin, prijatelj i kolega trener Saša Sabljak. On je znao na treninzima vikati “Cico, lijevo, Cico, desno, Cico, pazi”, a trener Kranjčar bi u čudu gledao što se događa. Pa su mu objasnili da i mene zovu Cico, čak su mu i rekli da sam dobio nadimak po njemu – govori Cico, donedavno pomoćni trener danskog prvoligaša Vejlea.

Odnedavno to više nije, jer suradnja s danskim klubom prekinuta je nakon lošeg ulaska u novu sezonu.

– Vratili smo se prije nekih mjesec i pol dana, nakon pune dvije i pol godine u Danskoj. Raskinuli smo ugovor koji je vrijedio još dvije, željeli smo se vratiti doma i krenuti i neke nove izazove. Kad danas vrtim film, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo – započeo je Cico ovaj dio priče, pa krenuo secirati danski doživljaj korak po korak.

– Kad smo dolazili u proljeće 2022., svi u klubu su se već pomirili s ispadanjem iz prve lige i zapravo smo došli sa ciljem da snimimo situaciju i procijenimo tko nam i što nam treba za brzi povratak u Superligu. Odmah smo vidjeli da imamo dosta dobar igrački kadar, ali i da neke stvari moramo malo drukčije posložiti. Danski sustav je takav da imaju 12 klubova u ligi, koja se dijeli na dva dijela. Kroz deset utakmica Lige za ostanak može se u velikoj mjeri smanjivati taj zaostatak, a mi smo dobro krenuli i napravili upravo to, smanjili smo ga na minimum. Na kraju nam je jedan bod nedostajao da ostanemo u ligi, što je bilo veliko iznenađenje s obzirom na sve priče koje su nas dočekale.

Prva puna sezona tako je donijela borbe u Nordicbet ligi, kako se u Danskoj službeno zove drugi rang natjecanja.

– Sve što smo tamo doživjeli, i dobro i loše, na kraju se pretvorilo samo u dobro. Sve što smo prošli nadogradilo nas je i kao trenere i kao ljude, a ta sezona u drugoj ligi posebno. Od prvog do zadnjega kola bili smo prvi, iako smo imali i nekih oscilacija, da bi se na kraju uspjeli vratiti u Superligu. Ispalo je jako dobro što smo imali tu godinu dana vremena da uigramo momčad i selektiramo kadar za ostanak u prvoj ligi sezonu kasnije – prepričava Grlić.

Što se njega i šefa Preleca tiče, cijeli plan je postojao, no nije se sve rasplelo po idealnom scenariju.

– Od prvog trenutka kad smo došli, vlasnici su htjeli prodati klub i nisu željeli investirati velik novac, zbog čega nismo imali mogućnost dovesti igrače koje smo željeli, nego one za koje nije trebalo plaćati odštetu, odnosno one koji ne traže veliku plaću. Dobro je što smo u tih godinu dana dobili od naših igrača neke automatizme, što je poslije utjecalo na uspješnu borbu za ostanak, ali te stvari su nas limitirale – pojašnjava Cico.

Imali su u toj povratničkoj prvoligaškoj sezoni i neka nama poznata imena u kadru, jer došao je naš Velikogoričanin David Čolina, jednako kao i Tyrese Francois, bivši igrač Gorice.

– I Čolina i Tyrese jako su nam pomogli u drugom dijelu sezone, bez njih bismo jako teško ostali u ligi. Odigrali su fenomenalnu polusezonu, uz njih su se digli i ostali igrači, tako da smo uspjeli. Štoviše, čak smo na kraju bili jako blizu da budemo prvi u Ligi za ostanak, odnosno da zaigramo kvalifikacije protiv Kopenhagena i pokušamo doći do Konferencijske lige.

U posljednjoj utakmici nisu uspjeli, ali to se pokazalo kao puno manji problem od onoga što je slijedilo. Ulaganja i dalje nije bilo, kadar je bio sve tanji, a dojam da sve skupa polako gubi smisao postajao je sve izraženiji.

– Prela je prije sezone sjeo s ljudima i kluba i objasnio im da će ova sezona, ako se ne pojačamo, biti neusporedivo teža nego prošla. Primjerice, Odense, koji je prošle sezone ispao, u pojačanja je uložio pet milijuna eura. A mi smo uložili 20 tisuća eura?! I to nakon što smo ostali bez pet jako važnih igrača. Nismo ih adekvatno nadoknadili i bilo je odmah jasno da se na taj način neće moći napraviti nešto ozbiljnije. Mi smo predlagali rastanak i prije nego što je sezona počela, ali oni za to nisu željeli ni čuti. Bili su zadovoljni našim radom u cijelom tom razdoblju i nije im padalo napamet pustiti nas da odemo.

Kad je sezona krenula, krenuli su i porazi. Svakim sljedećim posrnućem gorički se trojac, jer uz Prelu i Cicu u Vejleu je bio i kondicijski trener Mario Škrablin, sve više bližio definitivnoj odluci o odlasku. Međutim, unatoč seriji poraza, u klubu nisu željeli takav rasplet!

– Dvije stvari bile su mi šokantne iz naše perspektive. Prvo, sezonu prije smo imali šest poraza zaredom na otvaranju sezone, a oni nam nakon četvrtog od tih šest nude novi ugovor! Između sebe smo komentirali da ljudi nisu normalni, ali tako to ide kod njih… Ove sezone smo nakon sedmog poraza došli k njima i rekli im da želimo otići, da nećemo raditi nikakve probleme po pitanju isplate odštete, da se sve može gospodski, ljudski dogovoriti. To je bilo i normalno, klub nam je puno toga dao i omogućio, no predsjednik kluba je rekao: “Ne, hvala, uopće ne razmišljamo o tome, prezadovoljni smo kako radite” – priča Cico i nastavlja:

– Nama je to bilo čudno, jer rezultatski stvarno nismo dobro ušli u sezonu, iako smo igrali puno bolje od rezultata, ali kad malo razmisliš, možeš i shvatiti zašto je to tako. Bili su zadovoljni kako radimo s igračima, kako nam momčad izgleda na terenu, bili su svjesni kvalitete igračkoga kadra, ali bili su i svjesni da smo u dvije godine stvorili igrače na kojima su oni mogli zaraditi ozbiljan novac. Napadača smo, primjerice, prodali u Kopenhagen za dva milijuna eura, za mladog stopera došla je ponuda Leccea od tri i pol milijuna eura, krilo nam je otišlo za pola milijuna… S te, financijske strane, podigli smo vrijednost igrača do visoke razine, a time si ja i objašnjavam taj njihov stav.

Bilo je tu navodno i suza, u Vejleu su doslovno ljudi bili emotivno pogođeni odlukom našeg društva da spakira kofere i vrati se doma, nagovaranje da promijene odluku je potrajalo, ali povratka više nije bilo. I tako je završena četvrta zajednička epizoda Ivana Preleca i Cice Grlića.

– Upoznali smo se kad je došao u Radnik kao mladi igrač i vrlo brzo smo kliknuli, iako sam ja 12 godina stariji. Nisam ga ni na trenutak doživljavao kao nekakvog klinca, odmah sam shvatio da je puno ozbiljniji od svojih godina, brzo smo se počeli družiti i ostali smo u kontaktu cijelo vrijeme. Kad je došao za trenera prve momčadi Gorice, postao sam mu pomoćnik i tu je krenulo. Zajedno smo ušli u prvu ligu, nakon čega je on otišao u Legiju, da bi opet zajedno radili u Istri, Dinamu II i na kraju u Vejleu.

Gdje god su Prela i Cico bili, iza sebe su ostavljali samo pozitivan dojam, samo lijepe impresije, što neće osobito začuditi nikoga tko ih barem površno poznaje. A Cico Preleca poznaje u dušu.

– Kakav je Prela? Skroman, radišan, normalan, veliki prijatelj! Ljudi ga obožavaju, pomaže svima, gdje god može, a kao trener… Sigurno ga čeka velika karijera! Još kad smo počeli raditi u Gorici, rekao sam da je to trener za “lige petice” i nadam se da će do toga i doći, jer ima kvalitetu za to – hvali svog prijatelja i suradnika Cico.

Unatoč svemu tome, odsad će njih dvojica biti – samo prijatelji! Nakon svih tih zajedničkih godina, nakon svega što su prošli, prilično iznenađujuće bilo je čuti planove za budućnost… Prije nego što je krenuo izgovarati ono što slijedi, Cico je zastao i “progutao knedlu”.

– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim. Sad će imati dovoljno vremena da pronađe neko drugo rješenje – iznenadio je Cico.

Nije da o toj mogućnosti nisu i ranije razgovarali, ali nije mu bilo lako priopćiti svoju odluku frendu i dojučerašnjem šefu.

– Bilo mi je iznimno teško, ta kava mi je baš bila teška, ali došao sam do toga da mi fali obitelj, da želim biti sa sinovima i suprugom. Krenut ću dalje svojim putem, on će krenuti svojim, a nas dvojica ostat ćemo i dalje veliki prijatelji, pomagat ćemo jedan drugome koliko god budemo mogli.

Damir Grlić zvani Cico, dakle, izlazi na trenersko tržište. I čeka priliku.

– Trenutačno mi je važno odmoriti se nakon ove dvije i pol naporne godine u Danskoj, a onda ćemo vidjeti. Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti. Super je u radu s Prelom što nisam bio pomoćni trener koji, kako se to kaže, nosi kapice. On voli da su svi treneri aktivni na treninzima, da svatko ima svoj zadatak, cijeli trenažni proces prolazili smo zajedno, da bi on na kraju radio ono što je i bio njegov posao, odnosno donosio konačne odluke. Sretan sam što sam bio s njim svih ovih godina, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek.

Slijedom toga, za očekivati je da će momčadi koje Cico bude vodio u budućnosti igrati sličnim stilom kao one koje je vodio ili će voditi Prela.

– Mi na nogomet gledamo istim očima. To će sigurno biti tu negdje. E sad, hoće li biti baš toliko dobro kao kod njega, teško je reći, ali ideja je jako slična. Naravno da svaki trener ima nešto svoje, nešto posebno, ali jako slično razmišljamo, gotovo identično, i to je nogomet koji volim, kojem ću težiti sa svakom svojom momčadi u budućnosti – zaključio je ovaj, aktualni dio priče Cico.

A onda smo se osvrnuli unatrag, prema godinama koje su prošle. I njegovu nogometnom putu.

– Dosta rano sam krenuo, još tamo 1984., u doba kad u tadašnjem Radniku nisu ni postojale sve generacije. Počeo sam s devet godina, a tek sa 12 si mogao biti registriran. Poljak, Rade i Jura Mirenić su nas selekcionirali, a tu su bili Robert Nastevski, Darko Balić, Bibić, Prlić, Kriste… Bila je to dobra, lijepa generacija. I dalje smo prijatelji, družimo se svih ovih godina, svi zajedno idemo na utakmice Gorice, ići ćemo i u subotu na Dinamo – najavio je Cico, koji će u subotu od 15 sati gledati sudar dvaju svojih bivših klubova.

– U starijim pionirima dvije godine sam bio u Dinamu, pa sam se opet vratio u Radnik, gdje sam već sa 17 godina počeo igrati za seniore. Već se igrala prva liga, mi smo kao juniori počeli trenirati sa seniorima, dočekali su nas legende kluba kao što su Keko, Cec, Ditra, Beli, Štoos… Oni su nas mlade uveli i čuvali, nitko nas nije smio krivo pogledati, a sve to dovelo je do toga da nam je bilo lakše ući u cijeli taj svijet – zahvalan je Cico.

Sudjelovao je i u onoj drugoj i posljednjoj prvoligaškoj sezoni Radnika, bio je na terenu i kad je Hajduk došao do i dalje rekordne pobjede u HNL-u. Tog 5. lipnja 1994. Splićani su pobijedili 10-0, što nitko kasnije nije uspio nadmašiti.

– Da, igrao sam tu utakmicu, uz mene su tu bili i Mario Cvitanović, i Nastavski, i Balić, i Sabljak… Bili smo jako mladi, a Hajduk nikad jači, od Rapaića, Ercega, Mornara, Koznikua, Pralije i ostalih. Dobro smo se mi držali prvi pola sata, iako baš i nismo mogli preko centra, ali držali smo nulu. A onda je krenulo… Kad su nam zabili prvi gol, otvorilo se. Znam da su im na poluvremenu obećali duplu premiju ako nam zabiju deset komada! Zabili su nam osmi gol u 88. minuti i sjećam se da su trčali po loptu u gol, da su sucu urlali da ni slučajno ne svira kraj prije vremena… I uspjeli su nam zabiti ta još dva i doći do rekorda koji stoji i danas.

Talentirani mladi stoper Cico nakon te sezone otišao je dalje, prošao sisačku Segestu, riječki Orijent, zatim i Hrvatski dragovoljac te Čakovec, da bi se tu negdje otvorila prilika za odlazak u Češku.

– Prvo sam otišao u Pribram, koji je te godine igrao Intertoto kup. Zadnju utakmicu za Čakovec odigrao sam protiv Čazme, nekakvu prijateljsku, a tjedan dana nakon što sam došao u Češku, igrali smo protiv Aston Ville! Brutalna momčad i nestvarno iskustvo. Na kraju te polusezone bili smo drugi, a ja sam otišao u Teplice, koje su u to vrijeme bile stabilan, jak klub, koji je redovno igrao Europu. Bilo je jako lijepo, jako sam povezan i dalje sa Češkom, imam puno prijatelja, ljudi se vole družiti, uživati, popiti pivo, imam i kuma tamo, čovjeka kojem sam bio vjenčani kum, a to je ipak najveća pobjeda iz tog razdoblja – svjestan je Grlić.

Dres Radnika nosio je u tri navrata, zaključno s posljednjom sezonom njegova postojanja, pa je izbliza gledao gašenje jedne sportske institucije, ali i rađanje novoga projekta, HNK Gorice.

– Kad se sve to događalo, bio sam i tužan i ljutit, jer prekidao se veliki dio povijesti, čiji sam i ja bio dio. Međutim, to je bilo neminovno, morao se okrenuti novi list i sreća da se Neno Črnko uhvatio toga. Doveo je klub na razine na kojoj je danas, a moje mišljenje je da bi to bilo nemoguće da se baš on toga nije prihvatio. Koliko god mi je u onom trenutku bilo žao, toliko mi je sad drago da imamo klub u prvoj ligi.

Sa svojom ekipom iz Radnika pratimo Goricu kad god možemo, to je naš klub, kaže Cico… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Imamo ga već sedmu sezonu, a zna se da je sedma godina krizna…

– Bit će dosta turbulencija, bit će uspona i padova, ali treba dati podršku treneru i svima u klubu. Ova sezona bit će jako teška, pet-šest klubova bi moglo biti u borbi za ostanak, no čvrsto vjerujem da će Gorica ostati u ligi – optimističan je 49-godišnji trener.

Poneki bod ne bi bilo loše uzeti već ove subote, jer Dinamo stiže u grad samo četiri dana nakon velike pobjede u Bratislavi, što bi moglo barem malo uvećati goričke šanse.

– Je, to je prilika za napraviti nešto veliko, ali znamo i snagu Dinama, koliku kvalitetu i širinu ima. Naravno da će biti potrošeni, i fizički i mentalno, što se može iskoristiti, iako trener Bjelica ima dovoljno kvalitetnih igrača na raspolaganju. Vjerujem u pozitivan ishod – završio je Cico.

Još malo će se odmarati, ali ponude je već sad spreman saslušati…

Sport

KAMP Plivanje za sve! – za djecu s teškoćama i osobama s invaliditetom

Plivački kamp: Prilika za učenje, druženje i osnaživanje!

Objavljeno

na

U želji da plivanje i sve njegove dobrobiti učine dostupnima svima, Parasportski savez grada Velike Gorice u suradnji s Paraplivačkim klubom Kai organizira plivački kamp namijenjen djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.  

Kamp je besplatan i održavat će se u Velikoj Gorici, od 23. lipnja do 4. srpnja na Gradskom bazenu, a cilj mu je kroz stručno vođene aktivnosti pružiti sudionicima priliku za stjecanje plivačkih vještina, jačanje samopouzdanja i uživanje u sigurnom i inkluzivnom okruženju. 

Program će voditi educirani instruktori plivanja, treneri s iskustvom u radu s djecom i u parasportu, a program je prilagođen individualnim potrebama sudionika u kojem djecu čeka puno zabave i lijepih trenutaka u opuštenoj atmosferi. 

–Prema našem iskustvu, roditelji djece s teškoćama često su sramežljivi oko uključivanja u programe, ili ne znaju gdje bi se obratili i našli nešto prikladno za njihovu djecu, i zato smo mi tu za njih.  Nadam s da će javiti što više djece i mladih i otkriti cijeli jedan svijet za koji nisu znali da postoji, a koji im diže kvalitetu života na viši nivo. Ovim kampom želimo poslati jasnu poruku: sport je za sve, a zajednica postaje jača kada njeguje uključivost, razumijevanje i podršku. Poručila je Josipa Nuić, predsjednica kluba i jedna od trenerica. 

Prijavni obrazac ispunite OVDJE i omogućite vašoj djeci nezaboravnu plivačku avanturu! 

Nastavite čitati

Sport

PEVIJEV OKRUGLI Ivan Mišerić proslavio 80. rođendan, pa i uz svoje Radnikovce

Za istim stolom bili su Dobrić, Plepelić Prco, Danilović, Hrkovac Hrki, Rajko Paviša, Anđelko Lažnjak…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nogometni klub Radnik bio je ponos Velike Gorice od 1945. do 2009. godine, nakon čega ga je naslijedila današnja HNK Gorica.

Ako je danas Neno Črnko teško ponovljiv “alfa i omega” naše HNK Gorice, a to jest, onda je za Radnik isto to bio legendarni Ivan Mišerić Pevi.  

Gotovo da nije postojala funkcija u Radniku koju Pevi nije obnašao.

Bio je beskompromisan vratar u stilu Gordana Irovića iz Dinama Zagreb šezdesetih minulog stoljeća kad je ovaj osvajao prvenstva, bio je Pevi trener juniora i seniora u legendarnoj Kolarevoj na starom igralištu gdje je danas park Franjo Tuđman, tajnik, vodio izgradnju današnjeg stadiona, predsjednik u vremenu prvoligaških dana Radnika, napisao vrlo vrijednu i bogatu knjigu monografiju o NK Radniku… 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

  

Pevi je u utorak 10. lipnja u krugu obitelji proslavio već 80. rođendan a tri dana kasnije sjedio je za stolom i s nekoliko svojih nogometnih prijatelja iz negdašnjeg NK Radnika: Anđelkom Lažnjakom, Rankom Dobrićem, Milom Danilovićem, Nikolom Plepelićom Prcom, Dubravkom Hrkovcem Hrkijem, potpisnikom ovih redaka, Rajkom Paviša (tim redom na uvodnoj fotografiji s lijeva, Pevi je četvrti s lijeva). 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Slavljeniku su prisutni poželjeli najprije puno zdravlja a onda i još puno rođendana, najprije uz svoje najbliže iz obitelji ali i uz prijatelje. Za one kojima to nije poznato, Mišerićeva supruga Verica, inače je sestra legendarnog turopoljskog nogometnog majstora, nažalost prerano preminulog Željka Plepelića Beloga.  

Po tko zna koji put opet su osvježene uspomene na davno minula, a tako lijepa nogometna vremena iz Kolarove i starog igrališta, gotovo u centru Velike Gorice. 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Dubravko Hrkovac je među prisutnim čestitarima bio najmlađi i jedini predstavnik novije povijesti Radnika iz prvoligaških dana na tada novom stadionu, jasno uz predsjednika Pevija. Hrki je kroz drugoligaško natjecanje i izborio tadašnju Prvu HNL uz suigrače Dalibora Župetića, Željka Domitrovića, Damira Dittricha, Marija Štoosa, Zorana Tomčića, Zorana Zebeca, Sinišu Klafurića, Dražena Knapića (na fotografiji dolje s lijeva stoje uz trenera Ivicu Poljaka i predsjednika Ivana Mišerića Pevija).

S lijeva pak na stadionu Dinama u Maksimiru čuče: Dean Klafurić, Dinko Livada, Branko Sambolić, Igor Terseglav, Alen Pek, Damir Cvetko, Dubravko Hrkovac, Krešimir Marušić i trener Ivica Senzen.   

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Prisjetile su se nogometne legende i mnogih kojih više nama, a dali su tako puno za gorički Radnik, kao gore već spomenuti Željko Plepelić Beli koji je preminuo prije 10 godina, 14. Travnja, zatim Željko Domitrović Beli, Alen Pek, Stjepan Mesarić Čapa, Vlado Črnjak Jerac koji je igrao i u Austriji gdje je oformio obitelj te također puno prerano preminuo i tamo sahranjen, pa i Mirko Babić, Stjepan Kovačić Pero, Silvio Kranjac, Ivan Graber Boys, Zdravko Zobec Žaga, Marin Stević, Franjo Berković Zvonar...

Bili su to sve vrsni nogometaši koji su živjeli u Velikoj Gorici ili širom našeg Turopolja a uglavnom su tu i rođeni kao i slavljenik jubilarnog 80. rođendana – Ivan Mišerić Pevi!       

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Nastavite čitati

Sport

NAJAVA / Malonogometna fešta u Mraclinu, subota sporta i zabave!

Objavljeno

na

Objavio/la

Ove subote, 14. lipnja 2024., u sklopu mraclinskih “Vidovih dana”, s početkom u 16 sati, u Mraclinu će se održati Memorijalni malonogometni turnir “Blaž, Žina i Gale”, na kojem će sudjelovati 12 momčadi. Tradicionalni noćni turnir igrat će se pod reflektorima, na igralištu s umjetnom travom. Kao i svake godine, nagrade će biti dodijeljene za najboljeg igrača, strijelca i vratara, te za tri prvoplasirane momčadi. Prije finalne utakmice, koja je predviđena iza ponoći, domaćin priprema i prigodnu bakljadu.

Već od 15:30, na igralištu Stara graba (uz malonogometno igralište), paralelno počinje 1. kolo Turopoljsko-posavske malonogometne lige, a sastaju se: Mraclin – Pešćenica, Jagodno – Čička Poljana, Kuče – Ribnica, Turopoljec – Lazina, Novo Čiče – Okuje i Rakitovec – Drnek.

Organizatori očekuju veliki broj posjetitelja, gotovo tisuću ljudi svih generacija, koji će moći uživati u odličnom nogometu, sjajnoj atmosferi i glazbenom programu uz band Ledina, koji će zabavu nastaviti do kasno u noć.
– “Još jednom pozivamo sve da u subotu budu s nama u Mraclinu! Domaćini će se pobrinuti da organizacija bude na vrhunskoj razini. Napunimo Grabu, uživajmo u danu punom sporta i druženja, i vratimo se kući ispunjeni emocijama!” – poručuju iz Nogometnog kluba Mraclin.

Nastavite čitati

Sport

Marko Biljan napustio Mraclin! ‘Vrhunski na terenu, vrhunski izvan terena…’

Samo tri dana nakon posljednje utakmice u sezoni iz NK Mraclina su objavili kako Marko Biljan više neće voditi prvu momčad. S Nove Grabe, otkriveno je i to, preselit će se na Gradski stadion

Objavljeno

na

Objavio/la

Sjajnu sezonu iza sebe su ostavili nogometaši Mraclina. Za njezin sam kraj, kao veliki finale, samo tri dana nakon posljednje utakmice u prvenstvu 4. NL Središte, odigrali su finale goričkoga Kupa protiv Kurilovca. Zajedno s prijateljima i rivalima s Udarnika kreirali su jednu pravu niželigašku poslasticu, a tom prigodom su se i oprostili od svoga trenera.

Tih 3-3 u finalu Kupa ostat će posljednja utakmica koju je na klupi Mraclina odradio Marko Biljan.

“NK Mraclin zahvaljuje treneru seniorske momčadi Marku Biljanu na predivnih godinu dana koje je proveo u klubu. Marko je pokazao vrhunske ljudske kvalitete van terena, a na terenu sve ste vidjeli. Igrali smo vrhunski nogomet pod kojim su padali mnogi jaki sportski prijatelji, na kraju sezone osvojili odlično treće mjesto te igrali finale kupa”, stoji u objavi kluba.

I tu je, zapravo, sve rečeno. Mraclin je poznat kao sredina koja je sposobna pronaći i prigrliti dobre trenera, ali i dobre ljude, pa ni ovoga puta nije to nikakvo iznenađenje. Takva je to sredina, tako je to okruženju, na Novoj Grabi lijepo je i ugodno raditi, pogotovo kad imaš rezultate kakve je Biljan imao. Ispred Mraclina u prvenstvu su ostali samo Inker iz Zaprešića i Vrbovec, klubovi neusporedivo moćniji od Mraclina po svim kriterijima, a iza Mraclina bili su – svi ostali.

U brojkama je to iskazano kroz 19 pobjeda, četiri remija i sedam poraza u prvenstvu, što je donijelo čak 61 bod.

– Sve to napravili smo zajedno, kroz dobru komunikaciju i predan rad, a rezultat toga je po meni sjajno treće mjesto u izuzetno teškoj i zahtjevnoj konkurenciji. Mislim da su dečki uživali u ovoj sezoni, jednako kao i ja! – rekao je Biljan nakon posljednje utakmice u sezoni.

Od rezultata je još i bolji dojam koji je ostao iza njega, ostvaren kroz kvalitetu rada netipičnu za ovaj rang nogometa, ali i kroz komunikaciju koja je kod trenera Biljana uvijek i svugdje isključivo – dvosmjerna. Igrači su upoznali malo drukčiji način rada, a u cijelom nogometnom okruženju svi upućeni dobili su potvrdu o koliko se perspektivnom i zanimljivom treneru radi. Uostalom, sve je rečeno u onoj oproštajnoj poruci…

Mraclin je, dakle, već krenuo u potragu za nekim novim vrhunskim trenerom i čovjekom, a na rastanku od Biljana iz kluba su otkrili možda i malo više nego što je bilo predviđeno.

“Marku želimo puno zdravlja, uspjeha i sreće u životu i novim prvoligaškim izazovima u ŽNK Gorica, te da ime našega kluba uvijek s ponosom spominje!”

Dakle, Marko Biljan preuzima nogometašice Gorice, koje je prije dvije sezone i uveo u najviši rang.

Nastavite čitati

Sport

E, sad je Buna uspjela! Ispisali povijest, došli do “premijerke” preko penala

Nogometaši Bune odigrali su 1-1 u kvalifikacijskoj utakmici za popunu Premijer lige Zagrebačke županije s Mladosti iz Kraja Donjeg, da bi nakon izvođenja penala “ponos brega” ostvario svoj željeni cilj

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošla su samo četiri dana od velikog razočaranja, od fizičkog i emotivnog pražnjenja u porazu od Lonje u ključnoj utakmici sezone, a nogometaši Bune opet su morali igrati utakmicu za povijest! Ulog je bio plasman u Premijer ligu Zagrebačke županije, a prepreka koja se našla na posljednjem komadiću puta stigla je iz Kraja Donjeg pokraj Zaprešića.

Protivnik u kvalifikacijama za popunu šestoga ranga, Mladost KD, bio je novi veliki izazov za Brežane, ali svi su u Buni bili svjesni da je ovo šansa koja se ne ukazuje baš svaki dan. Klub nikad u svojih 45 godina postojanja nije bio u najvišem rangu županijskog nogometa i zato je preostalo dati i više nego što realno možeš. To su ovi dečki i učinili…

Okupio se uz neutralni teren u Klokočevcu značajan broj simpatizera i navijača Bune, a svi oni u prvom su poluvremenu gledali tvrdu utakmicu s lošim završetkom. Naime, Mladost je povela u samoj završnici prvoga dijela, činilo se u tim trenucima da se ostvaraju svi preduvjeti da propadne i drugi, ujedno i posljednji pokušaj.

Međutim, Brežani su to… Već na početku nastavka Buna je dobila priliku izjednačiti iz penala, no Kamerunac Justin Ngangue nije ga uspio realizirati. A opet, odustajanje nije bilo opcija. I nova se prilika ukazala s bijele točke, u 68. minuti loptu je na kreč namjestio Jurica Ruklić, koji je loptu konačno poslao u mrežu protivnika.

Do kraja se rezultat više nije mijenjao, a to je značilo da se drama bliži vrhuncu. Svih 30 kola sezone, duge i teške sezone, plus ovih 90 minuta, ostalo je iza igrača Bune, a važno je bilo jedino što će se događati u ovih sljedećih pet penal-serija…

Dramatičnije nije moglo biti, ali puno je važnije da je bilo – pobjednički! Junaku je ime Josip Vidović, jer golman Bune je prvo dva penala obranio, a onda, u petoj seriji, još i zabio za potvrdu ulaska u višu ligu. I u povijest kluba.

Buna je uspjela, na najteži mogući način, ali uspjela je. I čestitke zaslužuju svi, od predsjednika Josipa Jerlekovića i njegovih suradnika, preko trener Miroslava Lukinića, sve do igrača, od prvog do posljednjeg. Jer, iako ovdje govorimo o prelasku iz sedmog u šesti rang, ovo je za NK Bunu – Liga prvaka!

I neka uživaju…

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno