Povežite se s nama

CityLIGHTS

Marica Požgaj: ‘Život treba živjeti, treba raditi, biti dobar čovjek i moliti se Bogu!’

Donosimo vam životnu priču Marice Požgaj, najstarije Turopoljke, žene koja je, ne maknuvši se iz svog rodnog mjesta, živjela u četiri države. Život ju nije mazio od vrlo rane dobi, no u svojoj 102.godini je još uvijek prilično dobrog zdravlja, sjajnog pamćenja i pozorno prati sve što se događa.

Objavljeno

na

Mjesto Turopolje je po mnogočemu specifično naselje u našem kraju, a uz brojne posebnosti u gradskim arhivima će zasigurno ostati upisano i ime Marice Požgaj, koja je početkom mjeseca veljače proslavila 101.rođendan i potvrdila status najstarije Turopoljke! Godine su to vrijedne poštovanja, pa nikako nismo htjeli propustiti priliku malo bolje upoznati život žene koja je, zakoračivši u 102. godinu života i dalje izuzetno dobrog pamćenja, a kako nam je sama rekla i zdravlje ju dosta dobro služi, malo teže hoda i jedino je malo muči visoki tlak. Iako u istom mjestu živi doslovno od rođenja, tijekom svih tih godina zapravo je živjela u četiri države – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon koje je došla Federativna Narodna Republika Jugoslavija, pa Socijalistička federativna Republika Jugoslavija, te naposlijetku i samostalna Republika Hrvatska. Maricu život baš i nije mazio, i to od najranije dobi.

Foto: Mariničini roditelji, Antun i Marija na vjenčanju/Marica s 15 godina/privatna arhiva

Djetinjstva se jako dobro sjeća, a neke scene su joj toliko žive, kao da su se dogodile jučer.

– Rođena sam 2. veljače 1923. godine, kao Marija Hačić, i to baš u Turopolju, kod kuće, pa nije tad baš bilo nekih rodilišta svuda. Ali oduvijek me svi zovu Marica. Otac Antun je bio iz Turopolja, a majka Marija iz Zagreba. Mama mi je umrla mlada, ja sam imala samo dvije i pol godine, a brat Slavko tek četiri mjeseca. Majka mi je bila jako školovana, što je u to vrijeme bila rijetka pojava i radila je u kancelariji DIP Turopolja kod Filip Deutcha i sinova. K sebi nas je onda uzela moja grosa Julijana, tak’ sam zvala baku, jer je dido, zvala sam ga otata, bio porijeklom s granice Njemačke sa Češkom. Oni su se i razgovarali na njemačkom, ja nisam htjela. Kad sam imala četiri godine tata se opet oženio, ali maćeha Ana mi je bila jako loša, baš zla, k’o iz onih bajki. Sjećam se da sam usred zime morala prati velike zdjele, bilo je tak’ hladno da su mi zglobovi na prstima pucali i pekli me od zime. Svake nedjelje smo za ručak imali kokicu, ali ja sam sjedila dalje od stola, dobila sam kokošje nogice, glavu i vrat, oni su jeli meso, a još sam i na štokliću, malom stolcu, morala jesti. Bratu nisu dali da spava u kući, nego su mu u štali napravili krevetić gdje je spavao preko zime. I tako smo živjeli do moje osme godine kad sam opet završila kod bake, a brat je ostao – priča nam Marica.

Školski dani bili su joj prekratki.

– Završila sam pet razreda, učiteljica je nagovarala baku da se idem dalje školovati, čak su mi iz pilane htjeli platiti školovanje, jer je moja mama tamo bila jako cijenjena, ali baka nije dala. Takva mi je bila sudbina – kaže.

Ostaje kod kuće, pomaže baki, sve dok joj u život ne uđe ljubav života.

Sa 16 godina sam se jako zaljubila u svog muža, Đuru Požgaja, bio je od mene stariji 11 godina, al’ ne bi mu se reklo. Ubrzo smo se vjenčali i bili smo 53 godine u braku. Bio mi je dobar – s tugom u glasu nastavlja svoju priču.

Foto: Marica u mladim danima/privatna arhiva

Jedan događaj iz Drugog svjetskog rata posebno joj se urezao u pamćenje.

– Kao da sam umirala u tom ratu, jer muža su mi 1942. godine otpeljali u zatvor i optužili ga da je bio partizan. To jutro sam se porodila, a popodne su ga odveli! Samo su ih sve pošlihtali ispred pilane i birali koga će uzeti, pa su tako i njega. Moja šogorica, koja je imala gostionu, pa je znala sve te oficire, poslala me da odem kod jednog i ispričam kako imam malu djecu, i nikoga osim njega, a muž mi nije ništa kriv. Ovdje su svi muški bili u pilani iz koje se nije moglo izaći bez propusnice. Doveli su me jednom ustaškom pukovniku, starijem, sve sam mu ispričala, a on me poslao doma i rekao mi da će to riješiti. I bome jesu…Otpremili su ih u zatvor u Goricu, pa u Zagreb u Savsku, gdje su prošli prave torture. Ali, ima Boga! Kad sam mu donijela odijelo kad su ga vodili spremila sam mužu u unutarnji džepić knjižicu sa snažnom molitvom, San Blažene Djevice Marije. I brzo nakon toga, jedan ga je oficir iz mjesta prepoznal’, znao je da nije partizan, pa je tražio da ga puste, jer mu treba zbog rada u šumi, muž je dobio propusnicu i tak’ se izvukel’! Upravo je nepravda to što me čitavog života najviše smeta, ne mogu to smisliti – kaže nam Marica.

Foto: Fotografija s vjenčanja Marice i Đure Požgaj/Marica i Đuro s djecom/privatna arhiva

Foto: Marica još čuva knjižicu s posebnom molitvom koju je kriomice stavila u odijelo svom suprugu za vrijeme Drugog svjetskog rata/G.Kiš, Cityportal.hr

U braku su ona i Đuro dobili šestero djece, ali prvi sin je umro samo dva mjeseca nakon rođenja, a puno prerano zauvijek je otišla i jedna kćerka. No, uz nju su još uvijek kćerke Zdenka i Branka, sinovi Antun i Zlatko, šestero unučadi (Srđan, Snježana, Suzana, Dajana, Dino i Damir), sedmero praunučadi (Marina, Sandra, Barbara, Natali, Maks i Roko, i Leon), te šestero prapraunučadi.

Foto: Marica sa sinom Antunom i kćerkama Zdenkom i Brankom/privatna arhiva

Uspjela je Marica, nakon što su djeca malo porasla, završiti i školovanje za kuharicu, a u tome je bila vrlo vješta.

– Muž mi dugo nije dal’ raditi, on je radio dvije smjene u radioni u DIP-u. Ja sam imala itekak’ posla doma. Imala sam nekad četiri bašće, sve sam to održavala. Dizala bi se prije 5 sati ujutro, pa bi metla veš kuhati, i cijeli dan s djecom, pa predvečer sve pripremiti za drugi dan, da sve stignem. Počela sam tak’ raditi tek s 35 godina, izučila sam za kuharicu. Prvo sam radila u jednom restoranu u Turopolju, kad se zatvorio jedno vrijeme u goričkom Parku i nakon toga sve do penzije u KP Domu Turopolje. Tamo sam kuhala za službenike, njih 150 otprilike, i za posebne delegacije koje su dolazile iz Zagreba. Puno se tada tamo radilo, kartonaža, betonaža, poljoprivreda, uzgajale su se svinje, krave, teleći, janjci – priča nam.

Marica vrijeme provedeno na tom radnom mjestu pamti samo po dobrome, a otkrila nam je kako je kuhala i za neke poznate ‘face’.

– Ljudi su prije bili bolji, imali su više poštovanja, kuhala sam i za gradonačelnika Zagreba, Većeslava Holjevca. On je došel’ s 30 ljudi, kolegica mi je bila na bolovanju, pa sam sama sve obavila. Šef mi je pomogel pospremiti poslije. Bili su jako zadovoljni ručkom. Ali takve delegacije su nam dolazile i tri puta tjedno, iz raznih ministarstava. Plaće su nam bile dobre i svaka tri mjeseca smo dobili skoro jednu plaću dodatno. Nije bilo zamjeranja, svi su bili složni, išli smo na izlete i to po drugim zatvorima, Lepoglavi, Požegi i gledali kak’ tam rade – prisjeća se.

Foto: Marica Požgaj i sin Zlatko u obiteljskoj kući u Turopolju/G.Kiš, Cityportal.hr

Zanimalo nas je Maričino mišljenje o tome u kojoj mjeri su se stanovnici, ali i samo mjesto Turopolje, promijenili tijekom njenog života?

– Nekad smo sve zajedno radili, pomagali si zidati kuće i sve skupa. Sada to više nije tako, stari su pomrli, doselili su se novi ljudi ne znam ni od kuda, rade stvari na svoj način i nema više tog zajedništva. Tu je prije bila i pleh glazba, plesali smo, bile su zabave, od kad su srušili restoran niš’ se ne događa, slabo su zabave u društvenom domu. I izgled samog sela se jako, jako promijenio – kaže.

Redovito gleda vijesti na državnoj televiziji, a sav ostali program isključivo na Laudato TV-u.

-Kad gledam te vijesti, to se ni’ nikad događalo, svaku večer se priča o ovima na položajima koliko su pronevjerili, to mi se već na vrh glave popelo. Puno toga bi imala za reći. Ljudi bi trebali bolje živjeti, vidjela sam čovjeka kako usred zime leži na betonu, na ulici, pa kaj se ne može pomoći ljudima? I sirotinja treba živjeti! Onda to s benzinom, sad jeftino, pa opet skupo, nema smisla sve skupa. A i s onom koronom su napravili puno zla, ja se nisam htjela cijepiti. Svaku večer gledam misu na Laudato TV i njihov program, puno se toga ima zanimljivog za čuti, to mi je baš dobro – priča nam Marica.

Foto: Marica Požgaj (101) i praunuk Leon (10)/G.Kiš, Cityportal.hr

Kaže kako joj najviše nedostaje druženja, prijatelji su pomrli, a puno joj fali i to što ne može više sama do crkve u Vukovini, kaže ‘tko će svaki dan ići sa mnom’. Sve do svoje 96.godine išla je ona sama busom i do Velike Gorice, ali više nije toliko sigurna na nogama. No, Marica Požgaj u kući ima poveliko društvo, jer s njome žive sin Zlatko, unuk Damir i praunuk Leon, koji je, nažalost, baš poput svoje prabake, rano ostao bez majke. Ovaj uskoro desetogodišnjak, učenik je trećeg razreda OŠ Rakitovec, a prabaka ima za njega samo riječi hvale.

– Mama mu je dugo bila bolesna, nažalost i umrla, i tako je moj Leon već svašta naučio, on mi napravi najfiniji kapućino, zna sebi svašta spremiti, jaja speći, meso si speće, ma sve zna, a da vidite kakve palačinke radi! – priča nam oduševljeno Marica.

A Leon je i ‘na prvu’ znao izračunati da je prabaka Marica od njega starija čak 91 godinu! Zna i da je pomalo slavna u našem kraju, ali ju voli i zafrkavati kako to samo djeca znaju. Uz četiri generacije u kući živi i sedam mačaka – Deda, koji je stariji i od prabake, kako nam objašnjava Leon, ‘jer je star 11 mačjih, a to je 110 ljudskih godina’. Tu su još Tonka, Kleopatra, Sivko, Mimi i dva mala mačića.

Foto: Maričin praunuk Leon veliki je ljubitelj povijesti/G.Kiš, Cityportal.hr

Pri kraju razgovora ne možemo propustiti pitati Maricu što misli u čemu je tajna njene dugovječnosti?

– Ima dosta toga u genetici, ali i tome kako živite, ja nisam nikad ni pušila ni pila alkohol. Moj djed je doživio 96 godina, i još jedan rođak je isto toliko živio. Treba paziti i kaj se jede. Nekad nisam ništa ni jela, postila sam, samo malo čaja. Treba puno više povrća jesti, a manje mesa, stariji ne bi trebali ni svinjetinu ni govedinu. Najviše volim juhu, to mogu svaki dan, a sad s godinama mi je to dosta da više nisam gladna – otkriva nam naša sugovornica, te dodaje i jedan savjet svim mladima.

– Nek’ budu dobri i pošteni. Život treba živjeti, treba raditi i moliti se Bogu Majci Božjoj i Svetom Antonu, samo ih oni mogu spasiti, nitko drugi – poručuje Marica Požgaj, najstarija Turopoljka.

 

Foto: Marica živi u istoj kući sa sinom Zlatkom, unukom Damirom i praunukom Leonom/G.Kiš, Cityportal.hr.

Foto: Marica Požgaj proslavila je 2.veljače 101. rođendan /G.Kiš, Cityportal.hr

CityLIGHTS

Učenici Ekonomske škole predstavili se budućim srednjoškolcima: ‘Profesori su najbolji, možemo ih jednostavno smatrati kao našim prijateljima’

Dan otvorenih vrata u Ekonomskoj školi Velika Gorica tako je budućim učenicima ponudio detaljan i neposredan uvid u obrazovne programe, ali i svakodnevni život škole kroz izravno sudjelovanje učenika i nastavnika.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal.hr

Danas su u Ekonomskoj školi Velika Gorica održani “Dani otvorenih vrata” tijekom kojeg su budući srednjoškolci i njihovi roditelji imali priliku upoznati programe škole, nastavnike i učenike, ali i dobiti uvid u svakodnevni rad i aktivnosti koje škola nudi.

Naglasak je bio na interaktivnom pristupu i izravnom kontaktu posjetitelja sa školom, a posebnost ovogodišnjeg Dana otvorenih vrata bila je uloga učenika koji su preuzeli organizaciju vođenja gostiju kroz program. Na ulazu je bio postavljen infopult gdje su se evidentirali dolasci, nakon čega su učenici posjetitelje raspoređivali po unaprijed pripremljenim točkama aktivnosti. Kako su objasnili u školi, cilj je bio omogućiti što direktniji doživljaj školskog okruženja: „Infopult nam služi da vidimo tko nam je gost, tko nam je došao i onda naši učenici njih rasporede po točkama koje smo mi sebi posložili i mislimo da su važni. Sve učionice su otvorene danas, svi mogu ući unutra, popričati malo s učenicima i profesorima“, naveli su organizatori.

Uz infopult bio je postavljen i kutak za podcast u kojem su se vodili razgovori s učenicima. Podcast su vodili studenti s ciljem da srednjoškolcima približe iskustvo studiranja i olakšaju donošenje odluke o nastavku obrazovanja. Riječ je o konceptu u kojem u goste dolaze studenti različitih fakulteta te iz prve ruke dijele svoja iskustva, svakodnevicu i izazove studiranja. Kroz opušten razgovor pokušava se dati odgovor na pitanje koje većinu mladih čeka nakon srednje škole – „Na koji ćeš faks?“.

Projekti, natjecanja i europski programi

Tijekom predstavljanja škole učenici su govorili o brojnim školskim aktivnostima i uspjesima, uključujući sudjelovanja na natjecanjima iz hrvatskog jezika, LiDraNa, statistike te sportskih natjecanja poput rukometa i nogometa. Istaknuti su i školski projekti poput „Volonteri u akciji“ te obilježavanje Europskog dana jezika. Škola sudjeluje i u programu ambasadora Europskog parlamenta, čiji je član od 2025. godine. Učenici su pojasnili ulogu u tom programu tako što su objasnili tko su zapravo ambasadori: „Ambasadori su učenici i naši profesori koji su učesnici u programu Europski parlament ambasadori. Naša uloga je zapravo širiti znanje o Europskoj uniji, objašnjavati kako funkcionira Europski parlament, poticati druge učenike na aktivnu sudjelovanju u društvu, organizirati događaje, radionice i obilježavati europske teme.“

Poseban interes posjetitelja izazvao je i koncept modularne nastave koji škola provodi. Prema pojašnjenju učenika, oko 70 posto nastave odvija se u školi, dok se približno 30 posto realizira kroz aktivnosti izvan učionice i praktičan rad. Učenici su tako već imali priliku posjetiti Hrvatsku poštu, a planiraju i posjete poduzetničkom inkubatoru Grada Velike Gorice.

Iskustvo učenika: komunikacija, praksa i podrška profesora

Učenica Lorena Kliček je podijelila svoje iskustvo školovanja te istaknula što smatra najvećim prednostima upisa u ekonomsku školu: „Ekonomska škola je meni stvarno pomogla što se tiče komunikacije. Radimo puno prezentacija što može kasnije pomoći u životu. Opet, ako nekoga zanima marketing – mi to radimo kroz cijelu godinu. Imamo čak i TikTok profil, tako da ako nekoga zanima management ili tako nešto, to je isto jako korisno. Ono što bih posebno izdvojila je to da su profesori stvarno najbolji. Predragi su, uvijek nam izlaze u susret, uvijek nam pomažu ako imamo nekakvih problema i možemo ih jednostavno smatrati kao našim prijateljima.“

@ekonomska_skola_vg

Vježbenička tvrtka kao simulacija stvarnog poslovanja

Posjetitelji su imali priliku vidjeti i učionicu koja funkcionira kao vježbenička tvrtka, gdje učenici kroz praktičan rad simuliraju poslovanje. Jedan od učenika, Pavle, pojasnio je koncept rada u toj učionici: „Naša zadaća ovdje je da osmislimo našu tvrtku, a zatim i poslujemo s drugim tvrtkama iz drugih razreda i škola. Na kraju godine imamo sajam gdje prikazujemo to što smo cijelu godinu radili. Uglavnom, vodimo našu imaginarnu tvrtku od narudžbi do prodaje i cijelog poslovanja kao prava tvrtka. Ovaj predmet je jako zanimljiv jer svatko može pronaći nešto za sebe. Oni koji su više kreativni, oni posluju u marketingu. Učenici koji su pedantni oni vode naše računovodstvo.“

Dan otvorenih vrata u Ekonomskoj školi Velika Gorica tako je budućim učenicima ponudio detaljan i neposredan uvid u obrazovne programe, ali i svakodnevni život škole kroz izravno sudjelovanje učenika i nastavnika.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal.hr

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Otvorene prijave za upis u vrtiće i program predškole

Roditelji mogu predati zahtjev isključivo za jedan dječji vrtić, a prijave traju do 15. svibnja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Ksenia Chernaya/Pexels

Grad Velika Gorica odredio je razdoblje od 8. do 15. svibnja 2026. godine (do 12:00 sati) za podnošenje zahtjeva za upis djece u dječje vrtiće za pedagošku godinu 2026./2027., pri čemu se cijeli postupak provodi digitalno putem sustava „e-Upisi“.

Sustav je dostupan na poveznici https://e-upisi.hr/, a prijave se zaprimaju isključivo elektroničkim putem, bez mogućnosti klasične predaje dokumentacije.

Digitalni sustav i uvjeti pristupa

Za podnošenje zahtjeva obvezno je korištenje vjerodajnice u sustavu e-Građani minimalno sigurnosne razine 2. Dovoljno je da jedan roditelj ili skrbnik posjeduje aktivnu vjerodajnicu kako bi se prijava mogla realizirati. U situacijama kada obitelji nemaju odgovarajuću računalnu opremu, omogućena je pomoć administratora u odabranom dječjem vrtiću. Takav način prijave zahtijeva prethodnu najavu i dogovor termina telefonom, i to najkasnije do 11. svibnja 2026. godine.

Pravila odabira vrtića

Roditelji mogu predati zahtjev isključivo za jedan dječji vrtić. Prijave koje se odnose na drugi izbor neće biti uzete u razmatranje, što znači da je odabir ustanove konačan u trenutku podnošenja zahtjeva. Tijekom trajanja upisa osigurana je telefonska podrška vrtića. Dežurne linije dostupne su ponedjeljkom od 15 do 18 sati, dok se ostalim radnim danima informacije mogu dobiti između 10 i 12 sati.

Ova komunikacijska podrška aktivna je isključivo u razdoblju zaprimanja prijava, od 8. do 15. svibnja 2026. Izvan tog roka roditelji se mogu informirati putem službenih e-mail adresa koje su objavljene na mrežnim stranicama pojedinih vrtića.

Više o upisima pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Pink automobil kao glavna nagrada: Stela Rade sprema spektakl u Velikoj Gorici

Događaj u Velikoj Gorici koncipiran je kao kombinacija glazbe, vizualnog identiteta i izravne interakcije s publikom, uz elemente koji ga razlikuju od uobičajenih koncertnih večeri.

Objavljeno

na

Objavio/la

Kraj svibnja u Velikoj Gorici donosi događaj koji izlazi iz okvira klasičnih koncertnih formata – pjevačica Stela Rade publici priprema spoj druženja, automobilskog susreta i večernjeg nastupa na otvorenom.

Projekt pod nazivom “Car Experience Edition” održat će se 29. svibnja u blizini Gradskog stadiona Velika Gorica. Riječ je o cjelodnevnom programu koji završava koncertom i izravnim izvlačenjem dobitnika nagradne igre.

“Ovo nije samo koncert”

U objavi na društvenim mrežama pjevačica je dodatno pojasnila koncept i naglasila osobnu povezanost s publikom.

Dragi ljudi, ovo nije samo koncert. Ovo je naše zajedničko druženje kroz stvari koje najviše volim – muzika i automobili. Cijeli event ćemo zaokružiti nastupom nakon kojeg uživo izvlačim dobitnika nagradne igre, a uskoro počinje pa budite spremni!

Program započinje prije večernjeg koncerta okupljanjem zaljubljenika u automobile, tzv. “car meetom”, koji služi kao uvod u glazbeni dio večeri. Takav pristup donosi dodatni sadržaj i širi događaj izvan standardnog koncertnog okvira.

Nagrada koja je u fokusu publike

Veliku pozornost privukla je nagradna igra u kojoj sudionici mogu osvojiti Stelin ružičasti automobil. Prema najavama, ime dobitnika bit će objavljeno uživo nakon nastupa.

Ovaj nastup ujedno je i najopsežniji samostalni projekt Stele Rade do sada. Šira publika upoznala ju je kroz televizijske formate, među kojima se ističe pobjeda u showu “Tvoje lice zvuči poznato”, kao i nastup na Dori.

Događaj u Velikoj Gorici koncipiran je kao kombinacija glazbe, vizualnog identiteta i izravne interakcije s publikom, uz elemente koji ga razlikuju od uobičajenih koncertnih večeri.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Stela Rade (@stela_rade)

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Učilište koje je generacijama bilo prvi korak u svijet kulture i znanja slavi 66. rođendan

Institucija je osnovana 1960. godine kao Narodno sveučilište općine Velika Gorica.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: POUVG

„Danas slavimo 66 godina postojanja Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica – 66 godina znanja, kulture, kreativnosti i zajedništva! “

Upravo kroz ovu poruku iz Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica obilježavaju značajnu obljetnicu institucije koja već desetljećima oblikuje društveni i kulturni život grada. Tim povodom zahvalili su svima koji su bili dio njihova puta: „Hvala svima vama – polaznicima, posjetiteljima, suradnicima i prijateljima – koji ste dio naše priče i koji s nama već 66 godina stvarate prostor u kojem se uči, istražuje, stvara i uživa.“

Građane su ujedno pozvali da im se pridruže na proslavi. Rođendanski program održat će se u subotu, 25. travnja, s početkom u 10 sati na platou ispred Učilišta.

Mjesto gdje su počinjale brojne životne priče

Za velik broj građana Velike Gorice upravo je ova ustanova bila prostor prvih iskustava  od prvog odlaska u kazalište ili kino, prvog koncerta ili izložbe, ali i prvog susreta s knjigom, glazbom ili stranim jezikom. Ondje su mnogi naučili prve note, zaplesali prve plesne korake, sjeli za upravljač automobila ili slušali program na lokalnoj radio postaji. Neki su upravo u Učilištu objavili svoju prvu knjigu ili postavili svoju prvu izložbu. Institucija je osnovana 1960. godine kao Narodno sveučilište općine Velika Gorica. Tijekom narednih desetljeća više je puta mijenjala naziv – među ostalim nosila je ime Narodno sveučilište „Juraj Kokot“ i Narodno sveučilište Velika Gorica – da bi 11. studenoga 1999. dobila današnji naziv.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

POUVG: Otvoren natječaj za književnu nagradu ‘Albatros 2026.’

Nagrada uključuje novčani iznos od 1.200 eura, diplomu te izdavanje nagrađenog djela.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Letícia Alvares/Pexels

Pučko otvoreno učilište Velika Gorica raspisalo je natječaj za dodjelu književne nagrade “Albatros 2026.”, koja se dodjeljuje s ciljem poticanja novih književnih autora i objave neobjavljenih rukopisa.

Za nagradu se mogu prijaviti neobjavljena djela iz više književnih područja:

  • roman, poezija ili zbirka kratkih priča
  • dramski tekstovi
  • dječja književnost (zbirka priča, zbirka pjesama ili slikovnica)
  • djela zavičajne tematike vezana uz područje Grada Velike Gorice ili Zagrebačke županije (roman, priče ili poezija)

Rukopisi moraju biti neobjavljeni te imati opseg od najmanje 50 do najviše 150 kartica za prozna djela.

Način prijave

Svaki autor dužan je dostaviti:

  • rukopis u tri tiskana primjerka
  • digitalnu verziju teksta na Wordu (CD ili USB memorija)
  • kratki životopis s osobnim podacima (adresa, broj telefona ili mobitela te e-mail)

Odabir i objava rezultata

O dobitniku nagrade odlučuje prosudbeni odbor koji imenuje organizator natječaja. Rezultati će biti objavljeni najkasnije do 1. listopada 2026. godine na službenoj stranici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica.

Nagrađeno djelo bit će objavljeno u tiskanom izdanju u prosincu 2026. godine, a nagrada uključuje novčani iznos od 1.200 eura, diplomu te izdavanje nagrađenog djela.

Rok za slanje ili osobnu predaju rukopisa je 19. lipnja 2026. godine

Više detalja pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno