CityLIGHTS
Marica Požgaj: ‘Život treba živjeti, treba raditi, biti dobar čovjek i moliti se Bogu!’
Donosimo vam životnu priču Marice Požgaj, najstarije Turopoljke, žene koja je, ne maknuvši se iz svog rodnog mjesta, živjela u četiri države. Život ju nije mazio od vrlo rane dobi, no u svojoj 102.godini je još uvijek prilično dobrog zdravlja, sjajnog pamćenja i pozorno prati sve što se događa.
Mjesto Turopolje je po mnogočemu specifično naselje u našem kraju, a uz brojne posebnosti u gradskim arhivima će zasigurno ostati upisano i ime Marice Požgaj, koja je početkom mjeseca veljače proslavila 101.rođendan i potvrdila status najstarije Turopoljke! Godine su to vrijedne poštovanja, pa nikako nismo htjeli propustiti priliku malo bolje upoznati život žene koja je, zakoračivši u 102. godinu života i dalje izuzetno dobrog pamćenja, a kako nam je sama rekla i zdravlje ju dosta dobro služi, malo teže hoda i jedino je malo muči visoki tlak. Iako u istom mjestu živi doslovno od rođenja, tijekom svih tih godina zapravo je živjela u četiri države – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, nakon koje je došla Federativna Narodna Republika Jugoslavija, pa Socijalistička federativna Republika Jugoslavija, te naposlijetku i samostalna Republika Hrvatska. Maricu život baš i nije mazio, i to od najranije dobi.
Foto: Mariničini roditelji, Antun i Marija na vjenčanju/Marica s 15 godina/privatna arhiva
Djetinjstva se jako dobro sjeća, a neke scene su joj toliko žive, kao da su se dogodile jučer.
– Rođena sam 2. veljače 1923. godine, kao Marija Hačić, i to baš u Turopolju, kod kuće, pa nije tad baš bilo nekih rodilišta svuda. Ali oduvijek me svi zovu Marica. Otac Antun je bio iz Turopolja, a majka Marija iz Zagreba. Mama mi je umrla mlada, ja sam imala samo dvije i pol godine, a brat Slavko tek četiri mjeseca. Majka mi je bila jako školovana, što je u to vrijeme bila rijetka pojava i radila je u kancelariji DIP Turopolja kod Filip Deutcha i sinova. K sebi nas je onda uzela moja grosa Julijana, tak’ sam zvala baku, jer je dido, zvala sam ga otata, bio porijeklom s granice Njemačke sa Češkom. Oni su se i razgovarali na njemačkom, ja nisam htjela. Kad sam imala četiri godine tata se opet oženio, ali maćeha Ana mi je bila jako loša, baš zla, k’o iz onih bajki. Sjećam se da sam usred zime morala prati velike zdjele, bilo je tak’ hladno da su mi zglobovi na prstima pucali i pekli me od zime. Svake nedjelje smo za ručak imali kokicu, ali ja sam sjedila dalje od stola, dobila sam kokošje nogice, glavu i vrat, oni su jeli meso, a još sam i na štokliću, malom stolcu, morala jesti. Bratu nisu dali da spava u kući, nego su mu u štali napravili krevetić gdje je spavao preko zime. I tako smo živjeli do moje osme godine kad sam opet završila kod bake, a brat je ostao – priča nam Marica.
Školski dani bili su joj prekratki.
– Završila sam pet razreda, učiteljica je nagovarala baku da se idem dalje školovati, čak su mi iz pilane htjeli platiti školovanje, jer je moja mama tamo bila jako cijenjena, ali baka nije dala. Takva mi je bila sudbina – kaže.
Ostaje kod kuće, pomaže baki, sve dok joj u život ne uđe ljubav života.
– Sa 16 godina sam se jako zaljubila u svog muža, Đuru Požgaja, bio je od mene stariji 11 godina, al’ ne bi mu se reklo. Ubrzo smo se vjenčali i bili smo 53 godine u braku. Bio mi je dobar – s tugom u glasu nastavlja svoju priču.
Foto: Marica u mladim danima/privatna arhiva
Jedan događaj iz Drugog svjetskog rata posebno joj se urezao u pamćenje.
– Kao da sam umirala u tom ratu, jer muža su mi 1942. godine otpeljali u zatvor i optužili ga da je bio partizan. To jutro sam se porodila, a popodne su ga odveli! Samo su ih sve pošlihtali ispred pilane i birali koga će uzeti, pa su tako i njega. Moja šogorica, koja je imala gostionu, pa je znala sve te oficire, poslala me da odem kod jednog i ispričam kako imam malu djecu, i nikoga osim njega, a muž mi nije ništa kriv. Ovdje su svi muški bili u pilani iz koje se nije moglo izaći bez propusnice. Doveli su me jednom ustaškom pukovniku, starijem, sve sam mu ispričala, a on me poslao doma i rekao mi da će to riješiti. I bome jesu…Otpremili su ih u zatvor u Goricu, pa u Zagreb u Savsku, gdje su prošli prave torture. Ali, ima Boga! Kad sam mu donijela odijelo kad su ga vodili spremila sam mužu u unutarnji džepić knjižicu sa snažnom molitvom, San Blažene Djevice Marije. I brzo nakon toga, jedan ga je oficir iz mjesta prepoznal’, znao je da nije partizan, pa je tražio da ga puste, jer mu treba zbog rada u šumi, muž je dobio propusnicu i tak’ se izvukel’! Upravo je nepravda to što me čitavog života najviše smeta, ne mogu to smisliti – kaže nam Marica.
Foto: Fotografija s vjenčanja Marice i Đure Požgaj/Marica i Đuro s djecom/privatna arhiva
Foto: Marica još čuva knjižicu s posebnom molitvom koju je kriomice stavila u odijelo svom suprugu za vrijeme Drugog svjetskog rata/G.Kiš, Cityportal.hr
U braku su ona i Đuro dobili šestero djece, ali prvi sin je umro samo dva mjeseca nakon rođenja, a puno prerano zauvijek je otišla i jedna kćerka. No, uz nju su još uvijek kćerke Zdenka i Branka, sinovi Antun i Zlatko, šestero unučadi (Srđan, Snježana, Suzana, Dajana, Dino i Damir), sedmero praunučadi (Marina, Sandra, Barbara, Natali, Maks i Roko, i Leon), te šestero prapraunučadi.
Foto: Marica sa sinom Antunom i kćerkama Zdenkom i Brankom/privatna arhiva
Uspjela je Marica, nakon što su djeca malo porasla, završiti i školovanje za kuharicu, a u tome je bila vrlo vješta.
– Muž mi dugo nije dal’ raditi, on je radio dvije smjene u radioni u DIP-u. Ja sam imala itekak’ posla doma. Imala sam nekad četiri bašće, sve sam to održavala. Dizala bi se prije 5 sati ujutro, pa bi metla veš kuhati, i cijeli dan s djecom, pa predvečer sve pripremiti za drugi dan, da sve stignem. Počela sam tak’ raditi tek s 35 godina, izučila sam za kuharicu. Prvo sam radila u jednom restoranu u Turopolju, kad se zatvorio jedno vrijeme u goričkom Parku i nakon toga sve do penzije u KP Domu Turopolje. Tamo sam kuhala za službenike, njih 150 otprilike, i za posebne delegacije koje su dolazile iz Zagreba. Puno se tada tamo radilo, kartonaža, betonaža, poljoprivreda, uzgajale su se svinje, krave, teleći, janjci – priča nam.
Marica vrijeme provedeno na tom radnom mjestu pamti samo po dobrome, a otkrila nam je kako je kuhala i za neke poznate ‘face’.
– Ljudi su prije bili bolji, imali su više poštovanja, kuhala sam i za gradonačelnika Zagreba, Većeslava Holjevca. On je došel’ s 30 ljudi, kolegica mi je bila na bolovanju, pa sam sama sve obavila. Šef mi je pomogel pospremiti poslije. Bili su jako zadovoljni ručkom. Ali takve delegacije su nam dolazile i tri puta tjedno, iz raznih ministarstava. Plaće su nam bile dobre i svaka tri mjeseca smo dobili skoro jednu plaću dodatno. Nije bilo zamjeranja, svi su bili složni, išli smo na izlete i to po drugim zatvorima, Lepoglavi, Požegi i gledali kak’ tam rade – prisjeća se.
Foto: Marica Požgaj i sin Zlatko u obiteljskoj kući u Turopolju/G.Kiš, Cityportal.hr
Zanimalo nas je Maričino mišljenje o tome u kojoj mjeri su se stanovnici, ali i samo mjesto Turopolje, promijenili tijekom njenog života?
– Nekad smo sve zajedno radili, pomagali si zidati kuće i sve skupa. Sada to više nije tako, stari su pomrli, doselili su se novi ljudi ne znam ni od kuda, rade stvari na svoj način i nema više tog zajedništva. Tu je prije bila i pleh glazba, plesali smo, bile su zabave, od kad su srušili restoran niš’ se ne događa, slabo su zabave u društvenom domu. I izgled samog sela se jako, jako promijenio – kaže.
Redovito gleda vijesti na državnoj televiziji, a sav ostali program isključivo na Laudato TV-u.
-Kad gledam te vijesti, to se ni’ nikad događalo, svaku večer se priča o ovima na položajima koliko su pronevjerili, to mi se već na vrh glave popelo. Puno toga bi imala za reći. Ljudi bi trebali bolje živjeti, vidjela sam čovjeka kako usred zime leži na betonu, na ulici, pa kaj se ne može pomoći ljudima? I sirotinja treba živjeti! Onda to s benzinom, sad jeftino, pa opet skupo, nema smisla sve skupa. A i s onom koronom su napravili puno zla, ja se nisam htjela cijepiti. Svaku večer gledam misu na Laudato TV i njihov program, puno se toga ima zanimljivog za čuti, to mi je baš dobro – priča nam Marica.
Foto: Marica Požgaj (101) i praunuk Leon (10)/G.Kiš, Cityportal.hr
Kaže kako joj najviše nedostaje druženja, prijatelji su pomrli, a puno joj fali i to što ne može više sama do crkve u Vukovini, kaže ‘tko će svaki dan ići sa mnom’. Sve do svoje 96.godine išla je ona sama busom i do Velike Gorice, ali više nije toliko sigurna na nogama. No, Marica Požgaj u kući ima poveliko društvo, jer s njome žive sin Zlatko, unuk Damir i praunuk Leon, koji je, nažalost, baš poput svoje prabake, rano ostao bez majke. Ovaj uskoro desetogodišnjak, učenik je trećeg razreda OŠ Rakitovec, a prabaka ima za njega samo riječi hvale.
– Mama mu je dugo bila bolesna, nažalost i umrla, i tako je moj Leon već svašta naučio, on mi napravi najfiniji kapućino, zna sebi svašta spremiti, jaja speći, meso si speće, ma sve zna, a da vidite kakve palačinke radi! – priča nam oduševljeno Marica.
A Leon je i ‘na prvu’ znao izračunati da je prabaka Marica od njega starija čak 91 godinu! Zna i da je pomalo slavna u našem kraju, ali ju voli i zafrkavati kako to samo djeca znaju. Uz četiri generacije u kući živi i sedam mačaka – Deda, koji je stariji i od prabake, kako nam objašnjava Leon, ‘jer je star 11 mačjih, a to je 110 ljudskih godina’. Tu su još Tonka, Kleopatra, Sivko, Mimi i dva mala mačića.
Foto: Maričin praunuk Leon veliki je ljubitelj povijesti/G.Kiš, Cityportal.hr
Pri kraju razgovora ne možemo propustiti pitati Maricu što misli u čemu je tajna njene dugovječnosti?
– Ima dosta toga u genetici, ali i tome kako živite, ja nisam nikad ni pušila ni pila alkohol. Moj djed je doživio 96 godina, i još jedan rođak je isto toliko živio. Treba paziti i kaj se jede. Nekad nisam ništa ni jela, postila sam, samo malo čaja. Treba puno više povrća jesti, a manje mesa, stariji ne bi trebali ni svinjetinu ni govedinu. Najviše volim juhu, to mogu svaki dan, a sad s godinama mi je to dosta da više nisam gladna – otkriva nam naša sugovornica, te dodaje i jedan savjet svim mladima.
– Nek’ budu dobri i pošteni. Život treba živjeti, treba raditi i moliti se Bogu Majci Božjoj i Svetom Antonu, samo ih oni mogu spasiti, nitko drugi – poručuje Marica Požgaj, najstarija Turopoljka.
Foto: Marica živi u istoj kući sa sinom Zlatkom, unukom Damirom i praunukom Leonom/G.Kiš, Cityportal.hr.
Foto: Marica Požgaj proslavila je 2.veljače 101. rođendan /G.Kiš, Cityportal.hr
Blagdan Uznesenja Djevice Marije na nebo, poznatiji kao Velika Gospa, svečano je obilježen danas (četvrtak, 15. kolovoza 2024.) u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, jednom od najstarijih marijanskih svetišta u ovom dijelu Hrvatske. Uoči blagdana održana je (od 6. do 14. kolovoza) tradicionalna devetnica na čast Majci Božjoj Vukovinskoj, koja je sinoć zaključena procesijom hodočasnika.
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Svetkovinu uznesenja Blažene Djevice Marije, Devetnicu i svečano misno slavlje na Veliku Gospu u 11 sati preslavio je vlč. Ivica Cujzek, župnik Župe sv. Florijana i Sebastijana u Varaždinu i dekan Zapadnovaraždinskog dekanata. Nadahnuto je govorio o velikoj ulozi Marije Bogorodice u katoličkoj religiji i naglasio je kako je njena uloga u katoličkoj vjeri daleko veća od uloge i važnosti koja joj se inače pridaje.
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon završetka svete mise vjernici, posjetitelji i gosti mogli su uživati u uobičajenim vrstama zabave, koje su organizirane za ovakva događanja, praćena tradicionalnom turopoljsko/sajamskom gastronomskom ponudom. U velikim šatorima i na otvorenom bilo je mjesta za sve goste. Djeca (i ona veća) su imala veliki izbor rekvizita za vožnju, roditelji su se rado pridruživali i uživali.
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 15.08.2024. Blagdan Velike Gospe. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Od najranijih dana hrvatske povijesti traje tradicija štovanja Blažene Djevice Marije. Moleći njezin nebeski zagovor, iz zahvalnosti je se časti kao “kraljicu Hrvata” i “najvjerniju odvjetnicu Hrvatske” (fidelissima advocata Croatiae). Najstariji lik Gospe u hrvatskoj umjetnosti – pralik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta – potječe iz druge polovice 11. stoljeća. Pronađen je u crkvi sv. Marije u Biskupiji kod Knina.
Galerija fotografija
Velika Gorica, 05.08.2024. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 29. obljetnica Oluje. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, izaslanstvo Grada Velike Gorice predvođeno zamjenikom gradonačelnika Nevenom Karasom i predsjednikom Gradskog vijeća Darkom Bekićem, položilo je danas (ponedjeljak, 05.08.2024.) vijence kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu na platou ispred Gradskog groblja.
Velika Gorica, 05.08.2024. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 29. obljetnica Oluje. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 05.08.2024. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 29. obljetnica Oluje. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 05.08.2024. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 29. obljetnica Oluje. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 05.08.2024. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 29. obljetnica Oluje. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja, predstavnici braniteljskih udruga, Hrvatske vojske, policije, vatrogasaca te predstavnici političkih stranaka.
Galerija fotografija
Svečano je jučer (petak, 02.08.2024.) otkrivena bista Jadranku Cumbaju heroju Domovinskog rata u parku, koji je u prosincu prošle godine nazvan njegovim imenom. Bio je to svečani čin uoči 29. obljetnice vojno redarstvene akcije Oluje i pogibije Jadranka Cumbaja, koji je poginuo 4. kolovoza 1995.godine.
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Svečanom otkrivanju biste uz obitelj Cumbaj, majku Štefaniju, oca Stjepana i sestru Jadranku, nazočni su bili brojni branitelji i građani Velike Gorice, podpredsjednik vlade Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i zamjenik gradonačelnika Neven Karas.
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Jadrankov otac Stjepan u emotivnom govoru je kazao: – Bista našeg sina Jadranka treba podsjećati buduće naraštaje na hrabre vitezove koji su dali najvrjednije što su imali da bi obranili Lijepu našu. Naš Jadranko živi u ovome gradu, živi u svojoj Velikoj Gorici i tu će živjeti zauvijek.
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Ministar Medved je prigodom imenovanja parka Jadranka Cumbaja inicirao postavljanje biste: – Ovaj park i bista postaju primjer zajedničkog truda i predanosti u očuvanju našeg nasljeđa. Operacija Oluja bila je presudna za oslobađanje do tada okupiranih područja, a Jadranko Cumbaj je svojim neustrašivim djelovanjem dao neprocjenjiv doprinos tom povijesnom trenutku. Njegova pogibija na samom početku operacije Oluja dodatno naglašava težinu i značaj žrtve koju smo kao hrvatski branitelji podnijeli za slobodu i suverenitet naše domovine.
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Neven Karas: – Otkrivanjem ove biste želimo da svi građani, a posebno naše mlađe generacije, uvijek imaju na umu vrijednosti za koje se Jadranko borio i za koje je dao svoj život. Neka nam ova bista svima bude trajni podsjetnik koliko je sloboda važna i koliko ju je važno čuvati i braniti. Ime Jadranka Cumbaja je među 239 hrabrih sinova i kćeri koji su za Domovinu dali svoje živote u veličanstvenoj operaciji Oluja.
Velika Gorica, 02.08.2024. Otkrivena bista Jadranku Cumbaju. Foto: Davd Jolić/cityportal.hr
Bista je djelo akademskog kipara Mladena Mikulina, koji je istaknuo kako se kiparstvo tisuću godina bavilo jednom velikom borbom protiv ljudske mane -zaborava.
Galerija fotografija
Udruga pripadnika 153. brigade Hrvatske vojske Velika Gorica obilježila je jučer (25. srpnja 2024.) svoju 24. godišnjicu osnivanja Udruge. Članstvo Udruge prikladno obučeno s obilježjima Udruge obljetnicu su proslavili na prostoru sjedišta Udruge (Pleška 38, Velika Gorica).
Velika Gorica, 25.07.2024. 24.godišnjica Udruge pripadnika 153. brigade HV. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 25.07.2024. 24.godišnjica Udruge pripadnika 153. brigade HV. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 25.07.2024. 24.godišnjica Udruge pripadnika 153. brigade HV. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Brojno članstvo prigodnim govorom pozdravio je Ivan Zagorac, predsjednik Udruge, te izrazio zadovoljstvo brojem članova koji su došli obilježiti ovaj dan. Nešto duže je govorio o aktivnostima Udruge u posljednjih godina dana, ali i o brojnim aktivnostima koje stoje pred Udrugom do slijedeće godišnjice.
Velika Gorica, 25.07.2024. 24.godišnjica Udruge pripadnika 153. brigade HV. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 25.07.2024. 24.godišnjica Udruge pripadnika 153. brigade HV. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 25.07.2024. 24.godišnjica Udruge pripadnika 153. brigade HV. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Raspoloženo društvo pozdravio je u ime Grada Velike Gorice zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je istaknuo dobru suradnju Grada i Udruge, pozdravio je aktivnosti Udruge i realni program aktivnosti do 25. godišnjice.
Velika Gorica, 25.07.2024. 24.godišnjica Udruge pripadnika 153. brigade HV. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Druženje je uz prigodni domjenak i opuštenu atmosferu nastavljeno još nekoliko sati.
Galerija fotografija
CityLIGHTS
FOTO Najmirisniju vrtnu izložbu posjetite na zagrebačkom Bundeku sve do nedjelje
Na gotovo čitavom prostoru prekrasnog parka uz Veliko i Malo jezero Bundek, na lokaciji kod kvartova Središće i Zapruđe u Novom Zagrebu, razgledajte ponudu više od 150 izlagača, te brojne popratne sadržaje za sve generacije. Detalji o najdražem sajmu svih urbanih vrtlara i vrtlarica – u članku.
Jedna od najpopularnijih manifestacija grada Zagreba, FloraArt, koju svake godine posjeti na tisuće ljudi, svečano je otvorena u srijedu, 29.svibnja. Jedinstvena izložba na otvorenom u novozagrebačkom parku Bundek, 58. Međunarodna vrtna izložba FloraArt, ove godine nosi naziv ‘Cvijet za bolji svijet’.
Foto: 58. međunarodna vrtna izložba FloraArt na zagrebačkom Bundeku od 29. do 2. lipnja/ Igor Kralj/PIXSELL
Glavni organizator ovog jedinstvenog sajma hortikulture u ovom dijelu Europe, tradicionalno je podružnica ZG Holdinga – Zrinjevac, čija je voditeljica, Božena Cvitanović, posebno zahvalila radnicima Zrinjevca na velikom trudu, te najavila bogati program izložbe.
Foto: 58. međunarodna vrtna izložba FloraArt na zagrebačkom Bundeku od 29. do 2. lipnja/ Igor Kralj/PIXSELL
Osim dva natjecanja, Hrvatski kup florista i Natjecanje učenika srednjih škola, do nedjelje 2. lipnja na Bundeku će se održati i niz popratnih događanja za posjetitelje.
– Ove godine imamo oko 150 izlagača iz Hrvatske, Italije, Slovenije i Nizozemske. Osim toga, na rasporedu je i ukupno 11 radionica na temu uzgoja biljaka. Novost je i Cvjetno nogometno igralište FloraArt stadion, a za najmlađe posjetitelje i ove godine tu je FloraGrad, s dječjim predstavama i likovnim radionicama – najavila je Cvitanović.
Foto: 58. međunarodna vrtna izložba FloraArt na zagrebačkom Bundeku od 29. do 2. lipnja/ Igor Kralj/PIXSELL
Foto: Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević u obilasku 58. FloraArta/ Grad Zagreb
Jedan od najposjećenijih događaja u godini svečano je otvorio zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, čestitavši svima koji su sudjelovali u njegovog pripremi, te najavio daljnju podršku razvoju cvjećarske djelatnosti u Gradu Zagrebu, koji je i suorganizator 58. FloraArta.
Ovu najmirisniju izložbu u Zagrebu možete razgledati svaki dan od 9 do 21 sat, a zadnjeg dana, u nedjelju, 2. lipnja, programi i izložba bit će otvoreni do 17:30 sati.
Foto: Grad Zagreb
Foto: 58. međunarodna vrtna izložba FloraArt na zagrebačkom Bundeku od 29. do 2. lipnja/ Igor Kralj/PIXSELL
Foto: 58. međunarodna vrtna izložba FloraArt na zagrebačkom Bundeku od 29. do 2. lipnja/ Igor Kralj/PIXSELL
Foto: Grad Zagreb
Foto: Grad Zagreb
Foto: 58. međunarodna vrtna izložba FloraArt na zagrebačkom Bundeku od 29. do 2. lipnja/ Igor Kralj/PIXSELL
Foto: Grad Zagreb
-
Crna kronikaprije 3 danaPoznati detalji nesreće u kojoj je stradao 75-godišnji pješak u Velikoj Gorici
-
Sportprije 3 danaŠroki, kralj Gabele: ‘Živim u Čapljini, zabijam i asistiram, a usput i pratim Goricu’
-
Crna kronikaprije 4 dana
FOTO Auto udario pješaka kod Županijskog suda
-
Sportprije 4 danaFOTO Osma pobjeda VG Boysa, Kurilovec iznenadio u Buševcu
