Povežite se s nama

Kultura

Legenda o Kinu Gorica: Od tučnjave za ulaznice do borbe s videorekorderima

Nekad je goričko kino bilo važan faktor u društvenom životu grada, zatim je gotovo zatvorilo svoja vrata, a posljednjih godina ponovno se vraća u život… Ovo je priča o rođenju, usponima i padovima našega kina

Objavljeno

na

U vrijeme kad kinematografski giganti “žderu” sve oko sebe, kad neke nove, mlađe generacije gotovo pa poistovjećuju riječ “kino” s rječju “Cinestar”, mala kina žive svoje teške dane. I vode veliku borbu za svakog posjetitelja. Takva sudbina zadesila je – zašto bismo mi bili izuzetak – i naše Kino Gorica. Ne tako davno ono je bilo praktički na izdisaju, pred gašenjem, posjetitelji na većini projekcija brojali su se na prste jedne ruke i polako je umirao smisao njegova postajanja. Unatoč tome, goričko kino je nekako opstalo u tim najtežim danima i othrvalo se svim prijetnjama da se ugasi, nestane. Nakon svega, danas je sve živahnije, sve snažnije, iako se ova aktualna priča teško može uspoređivati s nekim davnim vremenima, u kojima je kino bilo središte goričkog društvenog života.
Oporavak je krenuo tamo negdje 2013. godine, kad se u cijelu priču uključio Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i – spasio stvar.

– Uh, stvarno jest – kaže Vesna Gjurković, voditeljica Kina Gorica, koja je na toj poziciji već punih 20 godina.

– Kad se pojavio Cinestar, s njim je u našu kinematografiju ušla i digitalna oprema, koju nitko osim njih nije imao. Kako je glavni distributer ujedno i vlasnik Cinestara, nije mu bilo u interesu ni prebacivati sve filmove na filmske trake, a i one koje bi prebacili, čekali bismo po dva, tri mjeseca. Složit ćete se, baš i nema smisla prikazivati film tri mjeseca nakon što je prikazan u zagrebačkim centrima, koji su našoj publici toliko blizu – pojašnjava voditeljica goričkoga kina.

I tako je bilo sve do te 2013. godine. Sve je zapinjalo na tehnologiji. Dok je Cinestar živio po svojim pravilima, izazvao veliki “boom” među publikom, sva ostala kina, pa tako i goričko, živjela su u nekim prošlim vremenima. Filmovi koji bi milošću nezainteresiranih distributera ipak bili presnimljeni na filmske role, krenuli bi na turneju po Hrvatskoj. Nakon što bi se film prikazao u jednom gradu, rola bi se poštom ili autobusom slala u grad koji je sljedeći na redu. Da, možda zvuči kao “srednji vijek”, ali tako je stvar doista funkcionirala sve do prije pet, šest godina.

– To je stvarno bilo grozno razdoblje. Mala kina diljem Hrvatske počela su čak i zatvarati svoja vrata, više nisu mogla opstati. Srećom, goričko kino nije bilo jedno od njih, ali i mi smo bili na izdisaju, vjerojatno bi se kino i zatvorilo da nije bilo potpore Grada. I tad je HAVC, na sreću svih nas, pokrenuo projekt digitalizacije. Svim kinima koja su se prijavila na natječaj HAVC je financirao digitalnu opremu i time je krenuo oporavak – objasnila nam je Gjurković.

Od tog trenutka, zapravo, sva su kina došla u puno ravnopravniji položaj. Kad je stigla digitalna oprema, svi su dobili mogućnosti prikazivati filmove u istom trenutku, čim bi se on “otvorio” u Hrvatskoj. I zato se danas najnormalnije događa ono što se donedavno činilo nezamislivim, da najpopularniji naslovi istoga dana budu prikazani u Cinestaru i u, primjerice, Vodicama, Đakovu, Čakovcu… I u Velikoj Gorici.

– Osim što sad startamo s programom u istom trenutku kad i Cinestar, kvaliteta prikazivanja je tehnički praktički jednaka, a pritom smo mi puno jeftiniji. Naravno da se i dalje ne možemo uspoređivati s velikim centrima, ali da je lakše, definitivno jest. Napokon ljudi počinju prepoznavati da i u svom gradu mogu pogledati film, da ne moraju ići u Zagreb kako bi otišli u kino, da nije Cinestar jedina opcija – ističe Vesna Gjurković.

Ljudi su se, točnije, morali samo podsjetiti da je tako, da je i goričko kino ponovno ozbiljna opcija. Kao što je bilo generacijama prije ove naše. Naime, Goričanima je u njihovu gradu kinematografija bila dostupna još prije više od 70 godina. Živih svjedoka tog vremena nema previše, ali ostalo je zapisano da je prvo kino u Velikoj Gorici otvoreno još u prvoj polovici 40-ih godina prošlog stoljeća. Država se tad zvala NDH, u tijeku je bio drugi svjetski rat, a naš grad izgledao je bitno drukčije. I kino je bilo na drugoj lokaciji.

– Preko puta tadašnjeg hotela Park, na današnjoj Zagrebačkoj, bila je mesnica, a pokraj nje to prvo kino. Bilo je to malo, simpatično kino, ali funkcioniralo je, filmovi su se prikazivali i gledali. Na toj lokaciji poslije je bila tiskara – ispričao nam je Ivan Matanović, jedan od ključnih ljudi za ravoj kina i općenito kinematografije u Velikoj Gorici.

On je rođeni Petrinjac, a u Veliku Goricu došao je još 1955. godine.

– U vrijeme kad sam ja došao, Velika Gorica je imala 2500 stanovnika. A mi smo u najboljim vremenima, pamtim to dobro, godišnje imali oko 140.000 gledatelja u kinu – kaže Matanović.

Razlika u životu i funkcioniranju kina tad i danas je, dakle, nemjerljiva. I neusporediva. U gradu od 2500 stanovnika, s okolicom ne više od 7000, prodavalo se 140.000 ulaznica godišnje, a sad smo u gradu od 70.000 ljudi presretni dođe li brojka prodanih ulaznica do 20.000. Vremena se stvarno mijenjaju…

– Kino je na toj lokaciji, preko puta hotela Park, bilo do pred kraj 50-ih godina, a tad je poljoprivredna zadruga počela graditi zgradu Zadružnog doma, u kojoj je 1959. počelo funkcionirati i kino. Do tad je njime upravljala tvrtka koja se zvala Kino poduzeće, a od početka 60-ih pridruženo je Narodnom sveučilištu – zapamtio je sve Matanović.

Zgradu o kojoj je govorio generacije Goričana znale su kao “Kokot”, a danas je mi poznajemo kao zgradu Pučkog otvorenog učilišta. Ili, jednostavnije, kao – Kino. Bila je tu i knjižnica, kasnije i glazbena škola, autoškola, sjedište goričkog radija, redakcije Velikogoričkog lista… Prikazivale su se i kazališne predstave, ali kino je uvijek bilo najveći hit. I izazivalo je najveći interes. Prema riječima dugogodišnjeg ravnatelja POU-a Drage Bukovca, često je bilo i jedini društveni događaj u gradu, što dobrim dijelom objašnjava i one sjajne brojke, onih 140.000 prodanih ulaznica.

– Kino je u to vrijeme doista uglavnom bilo puno. Djelomično i zato što nije bilo toliko sadržaja, ali i zato što smo bili jako dobro organizirani. Osobno sam stalno išao u Zagreb po nove filmove, čak i preko nekih mojih prijateljskih veza uspjevali smo prikazivati filmove praktički u isto vrijeme kad su se prikazivali u Zagrebu, što je u to vrijeme bila velika stvar – kaže Ivan Matanović, koji je 1960. godine postao prvi ravnatelj novoizgrađenoga kulturnog centra u današnjoj zgradi POU-a.

Branka Blažeković, Ivan Cigetić, Tatjana Cirković, Ivan Matanović, Neva Kosović i Željko Horvat ispred novoga kina

Na toj je poziciji ostao punih 30 godina, sve do 1990. godine, kad je otišao u mirovinu.

– Ja sam vam uvijek bio čovjek koji voli sve znati – sa smiješkom je govorio Matanović i nastavio:

– Dok sam odrastao u Petrinji, moj otac je bio voditelj gradskoga kina i već tad me sve to počelo privlačiti. Kao dijete sam imao pristup kabini iz koje su se radile projekcije, što je drugima bilo potpuno nedostupno, i to me jako zainteresiralo. Zato sam uživao baviti se tim poslom u Velikoj Gorici. Ja sam vam znao usred noći gdje je i za što služi doslovno svaki prekidač, svaki osigurač u zgradi kina.

I imalo se tu što znati. Gledajući iz današnje perspektive, bila je to “muzejska” tehnologija, ali za to doba radilo se o tehnološki vrlo naprednom sustavu za prikazivanje filmskih projekcija.

– Da, to je tad bilo zaista moderno kino. Imali smo dvije kino aparature, dva projektora, a na toj, tehnološki prilično visokoj razini, držali smo se i kasnije. Zgrada se u nekoliko navrata preuređivala, modernizirala, a negdje tijekom 70-ih godina dobili smo i čuvene Iskrine uređaje, koji su tad bili vrlo cijenjeni – priča Matanović.

Sve to, ulaganja, ali i trud zaposlenika, kojih je u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot u jednom razdoblju bilo i do 150, jasno se očitovalo i na društvenom životu grada, odnosno posjetu kino projekcijama. Goričko kino, možemo to danas slobodno reći, bilo je i ponešto ispred svog vremena. Repertoar je bio bogat, u kino se moglo ići svaki dan, a filmovi su se najčešće prikazivali od 20 sati.

– To je bio naš uobičajeni termin, ali često se događalo da neke popularnije filmove, za koje je bio veći interes, prikazujemo i dva puta na dan. Nedjeljom su se filmovi prikazivali i od 16 sati, a znali smo imati i podnevne matineje isključivo za vojnike koji su služili vojni rok u vojarnama u Gorici i okolici – prepričao je Ivan Matanović, koji je sa suradnicima osmislio i posebnu ponudu nazvanu “Noćne kino projekcije”, u to vrijeme prilično neobičnu:

– Točno, u drugoj polovici 70-ih i početkom 80-ih imali smo i noćne projekcije. Posebno atraktivne filmove prikazivali smo u 23 sata, što je bio termin koji je mlađa publika posebno voljela.

Idila je trajala sve do druge polovice 80-ih, kad se pojavio veliki neprijatelj kina – videorekorder. Ono što je prvotno bilo nezamisliv luksuz, uskoro je postalo dostupno širim masama i videoteke su počele nicati na sve strane. Na štetu goričkoga kina, s čijeg je čela 1990. otišao Ivan Matanović. I u tim teškim vremenima po kino palicu predao u ruke prvo Vesne Kokot, zatim Borivoja Zimonje, a neko vrijeme i uvaženog i poznatog goričkog kulturnjaka Drage Bukovca.

– Dobro, ja sam tu zapravo sam uskakao u nekim prijelaznim fazama – pojasnio nam je Bukovec, koji je negdje u tim kratkim razdobljima uspio ući u povijest goričkoga kina.

– Znate, Dragec vam je rekorder našega kina – otkrila nam je Vesna Gjurković

A Dragec, gospon Bukovec, jako je dobro znao na što misli.

– Točno, ispalo je tako da je upravo u jednom od mojih mandata oboren rekord kina. Bilo je to početkom 1998., kad je u naše kino došao Titanic. Oborio je sve rekorde, i po gledanosti, i po zaradi – rekao je Bukovec, a njegova nasljednica Vesna Gjurković pamti kako je izgledalo kad je u Goricu došao “Mr. Bean – film potpune katastrofe”.

– Mnogi će se sjetiti kako su te jeseni 1997. ljudi sjedili čak i na podu kako bi pogledali film, uloviti ulaznicu i u toj je situaciji bila prava premija. Dok smo prikazivali Mr. Beana, čak je i policija morala dolaziti ovdje održavati red. Ljudi su se doslovno znali potući za karte! Sa sjetom pamtimo ta vremena i takve filmove. Sad više nema takvih, izrazitih ‘blockbustera’ zbog kojih bi se netko potukao – sa smiješkom kaže aktualna voditeljica goričkoga kina.

Taj veliki “boom” dogodio se u doba kad je posjećenost kina zapravo već bila u padu. U vrijeme “rata” s videotekama bilo je svakojakih pokušaja da se ponovno privuče publiku, koja je sve više filmove gledala doma, iz naslonjača, a sve manje dolazila u kino. I u tim trenucima, kad je Kino Gorica bilo u nezapamćenoj krizi, uzde je u svoje ruke uzela Vesna Gjurković.

– Dvorana je bila zapuštena, oprema stara, a interes publike sve slabiji. Iako je 2004. godine naša zgrada renovirana, pa smo dobili i novu opremu, odnosno novi projektor, tad je došla ta prva digitalna oprema, koju mi nismo imali. Uslijed svega toga, često se događalo da se projekcije jednostavno moraju otkazati zato što ne bismo prodali niti jednu ulaznicu – kaže nam Vesna, koja posebno pamti jedan od hrvatskih filmova iz toga vremena:

– Prikazivali smo film sedam dana, a došlo nam je ukupno šest ljudi?! Četiri projekcije morali smo otkazati, a na preostale tri dođe nam po dvoje ljudi.

Danas toga više nema.

– Sjajno je što Goričani sve više dolaze u kino, ali i što sve više gledaju hrvatski film. Unazad nekoliko godine pojavilo se nekoliko filmova koji su privukli publiku i sad su ljudi počeli dolaziti gledati i filmove koji nisu toliko razvikani, što znači da je sad i malo više povjerenja u hrvatske filmove – zaključila je Gjurković.

Kino u gostima: Gdje dođe struja, dolazi i kino

Velika Gorica je nakon drugog svjetskog rata polako počela rasti, razvijati se, a u tu se priču uklapao i rast popularnosti kina. No Ivan Matanović i ljudi okupljeni oko njega nisu u svemu tome zanemarivali ni sela. Stanovništvu iz gradske okolice tad nije bilo jednostavno dolaziti u Goricu, pa je kino dolazilo k njima.
– Do sredine 60-ih godina diljem Turopolja i Vukomeričkih gorica bilo je problema s elektrifikacijom, a kad se to počelo mijenjati, mi smo reagirali. Mislim da smo negdje 1965. kupili pokretne, prijenosne projektore. I kako bi u neko selo došla struja, dolazili bismo i mi prikazivati filmove. Te projekcije, naravno, bile su uvijek pune – kazao je Ivan Matanović.
U Buševcu, Kučama, Lukavcu, Pokupskom i Veleševcu filmovi su se prikazivali jednom tjedno, ali dolazilo je povremeno i u druga sela.
– Krajem 50-ih i početko 60-ih konačno je struja stigla i u Vukomeričke gorice. U to je vrijeme snimljen film “Svoga tela gospodar”, a kasnije i “Breza”. Radnja oba ta filma odvijala se upravo u Vukomeričkim goricama, odnosno oko Kravarskog i Hruševca Gornjeg, gdje je Slavko Kolar i službovao – pričao je Matanović i nastavio:
– Usporedno sa širokom vrpcom, film je bio snimljen i na traku od 16 mm. Narodno sveučilište imalo je taj projektor i želio sam film prikazati u Donjem Hruševcu, u koji se u to vrijeme, pogotovo kad bi krenule jesenske kiše, moglo doći samo pješice i zaprežnim kolima. Tako je i bilo. Sjećam se da sam autom došao do Kravarskog, pa dalje nastavio kolima, kroz duboko blato. Film je prikazan, na oduševljenje lokalnog stanovništva, nakon čega sam u gluho doba noći, sav blatnjav, stigao u Kravarsko do automobila. Ni kiša, ni blato, vjerojatno zato što sam bio mlad, nisu mi mogli pokvariti zadovoljstvo koje sam osjećao zbog radosti koju sam pružio ljudima.

Kultura

Velikogorički sport dobit će izložbu u Muzeju Turopolja

Prikazat će se 109 predmeta iz različitih sportova i različitih razdoblja

Objavljeno

na

“Velikogorički sport” naziv je izložbe koja će biti otvorena u utorak, 13. lipnja, u 18 sati u Muzeju Turopolja. Fokus je na prikazu povijesti sporta u Velikoj Gorici i Turopolju povodom proglašenja Velike Gorice Europskim gradom sporta 2023. godine.

– Početke sporta u Velikoj Gorici možemo smjestiti krajem 19. i početkom 20. stoljeća kad Velika Gorica prerasta iz ruralnog uređenja mjesta u urbanizirano trgovište. U to vrijeme u Velikoj Gorici živi sve veći broj činovnika, obrtnika, radnika i stručnjaka raznih struka te se ona počinje razlikovati od ostalih turopoljskih sela. Ljudi koji nisu morali cijeli dan raditi u polju i brinuti se o stoci i zemlji imali su više vremena za posvetiti se tjelovježbi i raznim natjecanjima. Možemo reći da je slobodno vrijeme bilo preduvjet za bavljenje sportom – kažu organizatori.

Izložba nastoji obuhvatiti pregled početka organiziranog bavljenja sportom u Turopolju kao i najzastupljenijih sportova i najuspješnijih klubova u Velikoj Gorici.

Prikazat će se 109 predmeta iz različitih sportova i različitih razdoblja poput medalja, pehara, znački, dresova, dokumenata, fotografija itd. koje su muzeju za potrebe izložbe poklonili ili posudili brojni zastupnici klubova i zaslužni pojedinci.

Autor izložbe je Josip Popovčić, povjesničar i kustos kulturno-povijesne zbirke Muzeja Turopolja.

Izložba se može razgledati do 13. rujna.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Perunfest na prvi dan jeseni donosi priče i legende o vilama u kuriju Modić-Bedeković

Organizatori pozivaju izvođače i volontere koji žele sudjelovati na ovom Festivalu zaboravljenih priča i narodnih predaja da svoje prijavnice pošalju do kraja mjeseca srpnja na e-mail: mbiskupic@muzej-turopolja.hr.

Objavljeno

na

Objavio/la

Počelo je odbrojavanje do početka još jednog izdanja Festivala zaboravljenih priča i narodnih predaja, Perunfesta, koji će ove godine tematski biti posvećen vilama, a biti će održan 23. i 24. rujna u Donjoj Lomnici.
– S veseljem najavljujemo i pozivamo na novi Perunfest 2023., na prvi dan jeseni u kuriji Modić- Bedeković u Doljnjoj Lomnici! Ove godine prisjećati ćemo se priča i narodnih predaja vezanih za vile!
Vile su bića, oblikom slična ljudima, snagom i stasom, premda su katkada bili viši rastom. Imali su svoje običaje življenja i oblačenja, ali potpuno drugačije od onih kod ljudi. Njih se spominje kao ljudsku braću kojima je noć pripadala kao što je ljudima pripadao dan. Premda su bili čvrsti i snažni kao ljudi, čini se da su živjeli neograničeno i baratali mnogim nadljudskim sposobnostima. Jedno od kojih je bilo da se mogu “sakriti” i nestati prema svojoj želji, ali isto tako i “pokazati se” onome kome bi odabrali. Također oni su poznavali jezike i mudrosti prirode i svih tih drugih nadnaravnih stvorenja kojih su se ljudi bojali ili ih nisu mogli vidjeti – otkrivaju organizatori.

10.09.2022. – Donja Lomnica – Perunfest – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Ujedno su pozvali i izvođače koji žele sudjelovati u programu Perunfesta, kao i volontere, da svoje prijavnice pošalju do kraja mjeseca srpnja na e-mail: mbiskupic@muzej-turopolja.hr. Prijavnicu i sve dodatne informacije možete potražiti na perunfest.hr.
Naslovna fotografija: Perunfest.hr

Nastavite čitati

Kultura

HAZU organizira predavanje posvećeno prvom poznatom turistu u Turopolju

Akademik Matko Peić, koji je 50-tih godina prošlog stoljeća krstario Turopoljem, nije samo bilježio fotoaparatom, već je napisao i putopis pod nazivom „Skitnje u Turopolju“

Objavljeno

na

Objavio/la

Zavod HAZU-a za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Velikoj Gorici organizira predavanje “Matko Peić – slikar i putopisac, poticaj za utemeljenje nagrade za najbolji putopis” koje će se održati u ponedjeljak, 5. lipnja, u 19 sati u Muzeju Turopolja. U programu će još sudjelovati glavni tajnik HAZU-a akademik Dario Vretenar, likovni i književni kritičar i esejist Milan Bešlić te upraviteljica HAZU Velika Gorica Katja Matković Mikulčić.

 

 

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Plesni klub Barbara dominirao u Splitu

Objavljeno

na

Objavio/la

27.-28.05.2023. Split. 10.držžavno prvenstvo mažžoretkinja u organizaciji HUMT-a. Foto: PK Barbara

27.-28.05.2023. Split. 10.držžavno prvenstvo mažžoretkinja u organizaciji HUMT-a. Foto: PK Barbara

Državno prvenstvo mažoretkinja u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT-a) održano je prošlog vikenda (od 27. do 28. svibnja 2023.) u Splitu, u dvorani Bazeni Poljud. Natjecale su se mažoretkinje iz 21-og tima, koje su se kvalificirale sa tri Regionalna prvenstva (Sveti Ivan Zelina, Imotski, Sisak). Izvedeno je sveukupno 276 koreografija.

27.-28.05.2023. Split. 10.državno prvenstvo mažoretkinja u organizaciji HUMT-a. Foto: PK Barbara

27.-28.05.2023. Split. 10.držžavno prvenstvo mažžoretkinja u organizaciji HUMT-a. Foto: PK Barbara

27.-28.05.2023. Split. 10.držžavno prvenstvo mažžoretkinja u organizaciji HUMT-a. Foto: PK Barbara

Osim nadmetanja za medalje i pehare, 12 timova natjecalo se i za pobjedu u Kupu Republike Hrvatske u tri dobna razreda (seniorke, juniorke, kadetkinje). U konkurenciji kadetkinja Kup RH osvojile su mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (Velika Mlaka), juniorski Kup pripao je Mažoretkinjama Dubrovčan (Dubrovčan), a u konkurenciji seniorki Kup su osvojile mažoretkinje Plesne udruge Ritmokracija (Brdovec).

27.-28.05.2023. Split. 10.državno prvenstvo mažoretkinja u organizaciji HUMT-a. Foto: PK Barbara

27.-28.05.2023. Split. 10.držžavno prvenstvo mažžoretkinja u organizaciji HUMT-a. Foto: PK Barbara

27.-28.05.2023. Split. 10.državno prvenstvo mažoretkinja u organizaciji HUMT-a. Foto: PK Barbara

Mažoretkinje PK Barbara su za 35 izvedenih koreografija u sva tri dobna razreda nagrađene s 24 medalje: 13 zlatnih, 8 srebrnih i 3 brončane. Njihova dominacija ogleda se i u broju posebnih nagrada koje su im dodijeljene: najbolja odora po odabiru sudaca za kadetsku koreografiju ”101 Dalmatinac” – trenerica Mateja Palac; najbolja juniorska koreografija po odabiru sudaca – juniorska velika formacija pom pon ”Petar Pan”, trenerica Lucija Palac (nagrada je dijeljena s Triljskim mažoretkinjama); najbolja koreografija po izboru svih trenera – ”Petar Pan”.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Gala eksplozija na plesnoj manifestaciji Dance Explosion

Objavljeno

na

Objavio/la

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Plesna manifestacija Dance Explosion (27. do 30. svibnja 2023.) u organizaciji Plesnog kluba Megablast i Hrvatskog Show dance saveza (HSDS) završena je Gala predstavom sinoć (utorak, 30. svibnja 2023.) u Sportskoj dvorani srednjih škola u Velikoj Gorici.

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zadnjeg dana na reprezentativnoj plesnoj manifestaciji na programu su bila isključivo finalna natjecanja juniora i seniora: IDO Show – Pojedinke (Juniori 1, Juniori 2, Seniori), IDO Show – Parovi i Grupe (Juniori 1, Juniori 2, Seniori), Show formacije (Juniori, Seniori), IDO JazzPojedinke, Pojedinci (Juniori 1, Juniori 2, Seniori, Grupe, Formacije), IDO Modern/contemporary – Pojedinke, Pojedinci, Grupe; GALA – plesna poslastica.

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Voditelj programa je, kao i uvijek, bio razigrani Tomislav Novosel, a sve se odvijalo pod budnim okom plesnog dirigenta Gordana Križaja. Suci su obavljali svoj dio posla, tehnika je bez zastoja obrađivala sudačke liste, podjela priznanja nakon apsolviranih disciplina tekla je bez zastoja, svi finalisti dobivali su diplome, a tri prvoplasirana nagrađivani su i peharima odnosno medaljama.

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kruna četverodnevne manifestacije bila je plesna parada – Gala! Započinje urnebesnim predstavljanjem (defileom) timova iz svih krajeva Hrvatske, to je teško opisati, to treba doživjeti. Gromoglasno se pozdravljaju suci, tehničko osoblje, gosti, vrijedne volonterke. Voditelj Novosel svako malo dodatno podgrijava ionako užarenu atmosferu. Totalna ‘ludnica’ na plesni način.

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

30.05.2023. Velika Gorica. Dance Explosion – plesno natjecanje, Finale. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon uvodnog urnebesa najbolje plesačice i plesači prezentirali su svoj umjetnički izraz, slobodno i bez natjecateljskog pritiska. Njihove maštovite koreografije pratili su treneri, voditelji, brojni članovi klubova koji su natjecali zadnjeg dana, roditelji, posjetitelji, kao i predstavnik Grada Velike Gorice, Neven Karas, zamjenik gradonačelnika, Maja Toth, direktorica Turističke zajednice Velike Gorice i Jadranka Dujić Frlan, pročelnica za sport Zagrebačke županije.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 426 - 25.05.2023.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.