Povežite se s nama

CityLIGHTS

KUD ‘Nova Zora’ vratio se iz Slovačke, evo kakvi su im dojmovi

Objavljeno

na

KUD Nova Zora gostovao je na manifestaciji ‘Hrvatski dan‘ u organizaciji Hrvatskog kulturnog društva u Devinskom Novom Selu u Slovačkoj, koji se tradicionalno održava u vrijeme Adventa.

 

Foto: KUD Nova Zora nastupa u Slovačkoj

Foto: KUD Nova Zora nastupa u Slovačkoj

Tajnica KUD-a Zlatica Krznarić napisala je svoje dojmove o putovanju, koje prenosimo u cijelosti.

 

Prvoga dana našeg gostovanja u dvorani „Istra Centrum“ 26.11.2016. održan je kulturno- umjetnički program s početkom u 17 sati. Program je započeo pjesmom Dobar večer dobri ljudi, koju smo otpjevali zajedno s domaćinima HPD „Rosica“. U nastavku programa naše je društvo donijelo dašak bogate Slavonije u Devinsko Novo Selo. Koreografija Brodskog posavlja „Ajd za milim ajd za dragim“ koju potpisuje Krunoslav Šokac, toliko je razveselila i razgalila srca publike u dvorani, da se pljesak, još dugo nakon našeg silaska s pozornice nije stišavao. Slijedeća koreografija s kojom smo nastupili prikazala je publici svadbene pjesme i običaje pod nazivom „Lomički svati“. Koreografija lomničke svadbe je ne samo vesela već i pomalo šaljiva. Prikazuje običaje od prošnje mlade u roditeljskoj kući, zatim dolaska u kuću mladoženje dok je na samom kraju vrhunac točke, narodno veselje. Posebnost ove točke je izvođenje dviju pjesama, na početku i na kraju koreografije, a to su „muške“ pjesme izvedene „po junački“ ili ojkanjem, koje se na našu radost i ponos nalazi na listi zaštićene nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Obje koreografije, koje je publika s oduševljenjem pratila, izveli smo krajem listopada ove godine na Državnoj smotri koreografiranog folklora i prema mišljenju stručnog žirija zaslužili 2. mjesto. Članovi KUD-a „Nova Zora“ na put su krenuli dobro raspoloženi pa se takva dobra atmosfera prenijela i u dvoranu i odrazila na naš nastup koji je prštao dobrim vibracijama i veseljem. Naši domaćini HPD „Rosica“ rekli su nam da je publika bila očarana našim koreografijama koje su im tako vjerno dočarale druženja uz slavonska kola i bečarce, te svadbene običaje lomničkog kraja, pa se doimalo kao da smo na pravoj svadbi te se samo čekalo da svirači pozovu i ostale uzvanike da nam se pridruže na plesnom podiju.

 

S ponosom možemo reći, kako je naše Veleposlanstvo u Bratislavi na ovoj manifestaciji imalo svoja dva predstavnika, drugu tajnicu gospođu Tihanu Bohač i gospodina Domagoja Soklera. Raduje nas činjenica da predstavnici naših Veleposlanstava u stranim zemljama nazoče ovakvim događanjima te zajedno s nama svjedoče promociji hrvatske kulture. Nakon završetka kulturno-umjetničkog programa nastavljeno je druženje s našim domaćinima u prostorijama Muzeja hrvatske kulture u Devinskom Novom Selu. Dobra atmosfera prenijela se iz dvorane „Istra Centra“ u muzej gdje su se još dugo orile pjesme iz svih krajeva lijepe naše. Činilo se kao da se društva natječu koje će bolje i ljepše otpjevati pjesme, pa bi čas pjevali i svirali članovi „Rosice“ čas članovi KUD-a „Nova Zora“. Pjesme su se slagale kao kolači red „Rosice“ red „Nove Zore“, te je na kraju svima bilo žao kada je došlo vrijeme za počinak.

 

Slijedeći dan 27.11.2016. u 11. sati smo zajedno sa HPD „Rosica“ pjevali misu povodom 1. Adventske nedjelje u crkvi Sv. Duha u Devinskom Novom Selu. Pjevale su se stare hrvatske adventske pjesme, koje su na trenutak, vjernike vratile u njihovu domovinu i izmamile suze na oči. Nakon završene mise nakratko smo popričali s ljudima i zapjevali nekoliko pjesama. Zahvalili su nam što smo im ovu 1. Adventsku nedjelju učinili tako posebnom i podsjetili ih koliko je naša domovina bogata kulturnom baštinom, tako različitom od mjesta do mjesta, a istodobno toliko lijepa da čovjeku oduzima dah. Također su nam, sa suzama u očima, rekli kako im je drago kada im u goste dođu društva ih Hrvatske i donesu dašak domovine za kojom toliko čeznu, jer tada imaju osjećaj kako ih domovina nije zaboravila. Rastanak sa ovim divnim ljudima koji su nam ponaosob prilazili i zahvaljivali, grlili nas i molili da im skoro opet dođemo, bio je tako nabijen emocijama da čak ni naši članovi nisu mogli zatomiti suze u očima.

 

Nakon ručka otišli smo u kratki obilazak glavnog grada Slovačke. Unatoč hladnom vjetru koji je ledio krv u žilama i sitnoj kišici koja se svim silama trudila pokvariti nam uživanje u prelijepom starom dijelu grada, nakratko smo osjetili duh Adventa u Bratislavi. Blicevi fotoaparata i mobitela bljeskali su na sve strane i svatko se trudio da uhvati što bolju poziciju za svoju sliku koju će kasnije putem društvenih mreža poslati svojim prijateljima. Žao nam je što je ovo gostovanje bilo tako kratko pa nismo imali vremena obići neke povijesne znamenitosti u pratnji našeg domaćina gospodina Danića koji bi za svaku znamenitost vezao neku anegdotu ili legendu koja bi nam još više zagolicala maštu ali zahvaljujući kojoj smo zapamtili mnoge povijesne činjenice. Oko 16 sati krenuli smo natrag put Zagreba prebirući po sjećanjima i uspomenama s ovog kratkog ali slatkog putovanja u Devinsko Novo Selo i Bratislavu. Po povratku kući čeka nas još puno novih koncerata i novih koreografija, a poslu ćemo prionuti nakon kratkog ali zasluženog odmora.

Zlatica Krznarić

 

CityLIGHTS

Štefica Dušić iz Vukovine majstorica je izrade pisanica ‘po starinski’

Zajedno s drugim članicama udruge Vukovina u srcu priprema i specifične ukrase koji će za desetak dana osvanuti na zelenim površinama u mjestu, a predsjednica Sandra Maršić otkrila nam je i što će novoga predstaviti.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na prvom ovogodišnjem Peteku na Gorice, među brojnim štandovima koji su većinom nudili domaće delicije i rukotvorine, za oko nam je zapeo štand udruge Vukovina u srcu. Osim što su nudili najfinije sarmice, koje su vrijedne žene spremale noć uoči sajma, nismo mogli ne primijetiti sasvim posebne pisanice!

– To je stara tehnika veza križićima, radi se na posebnom platnu koje smo na selu zvali panama, a za izradu jedne treba više od dva sata. Prvo si skrojite materijal, pa po nacrtanom uzroku to izvezete, podijeliti jaje koje je od stiropora, treba onda taj komadić izvezenog platna pažljivo u sve to uvući. Napravila sam pisanice koje se mogu objesiti negdje, zapiknuti u vazu kao ukras i slično – ispričala nam je majstorica zanata i članica udruge, Štefica Dušić.

 

Foto: Štefica Dušić iz udruge Vukovina u srcu izradila je prekrasne pisanice na starinski način/G.Kiš, Cityportal.hr

 

Foto: Štefica izrađuje i pisanice od cica mace/G.Kiš, Cityportal.hr

Ono što se doista rijetko može vidjeti je i pisanica od jedne vrste vrbe, vjesnice proljeća.

– Radim i pisanice od cica mace i moram vam reći da to traje jako dugo, neke i godinama. Imam doma u vazi kaj sam stavila prošle godine i još uvijek su danas takve kak’ sam ih stavila – otkriva. Iz udruge su nam rekli kako su uvijek otvoreni podučiti one koje zanima neka tradicijska vještina, pa ako će biti zainteresiranih, u dogovoru s majstoricom Šteficom, organizirati neku radionicu, a možete se javiti na e-mail: [email protected], rekla nam je Sandra Maršić, predsjednica udruge Vukovina u srcu. Ujedno nam je otkrila kako će ove godine ukrasiti mjesto uoči Uskrsa.

– Sad obnavljamo naše već postojeće i prepoznatljive ukrase za Uskrs, od kojih je većina prilično velika. Ove godine ćemo napraviti i nešto novo, a to je veliki uskršnji zec od bala slame – rekla nam je predsjednica udruge Maršić.

Uskršnji ukrasi bit će tradicionalno postavljeni na vidljivim i frekventnijim zelenim površinama u Vukovini.

Foto: Udruga Vukovina u srcu izradila je posebne ukrase za Uskrs/Vukovina u srcu

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Nepoznati vandali uništili par eko-tabli i ložišta na plaži uz jezero Čiče, no volonteri poručuju – neće nas zaustaviti!

U samo pola godine dvadesetak volontera napravilo je nekoliko velikih akcija čišćenja, uredili su mjesta za loženje, a usprkos ovoj devastaciji zasadili su i par voćaka, te narcise, a planova za goričku rivijeru je još puno.

Objavljeno

na

Objavio/la

Što to ima u ljudima čudno, morali smo se zapitati nakon što smo dobili dojavu o devastaciji nedavno uređenih podnih ložišta, ali i pokoje drvene table s eko porukama, koje su do proteklog vikenda krasile plažu uz jezero Čiče.  Na zgarištu se još vide ostaci table s porukom ‘Očistite prirodu’, a nepoznati vandali, iz samo njima znanih razloga, čak su se popeli na jedno stablo gdje je ista bila postavljena i zapalili ju. Očito je riječ o čistoj zlobi, jer suhih grana za potpalu ima koliko ti srce želi.

Foto: Devastirane eko table i podna ložišta/G.Kiš, Cityportal.hr

Iako su na plaži nedavno postavljena uređena i ograđena podna ložišta, tzv. fire pitovi , kako se ne bi palile vatrice posvuda i kako bi sve bilo sigurnije, na više lokacija su vidljiva zgarišta, a u jedno od ložišta su natrpane grane i balvani.

 

Foto:Iako postoji uređeno podno ložište, nekima je i dalje draže devastirati/G.Kiš, Cityportal.hr

Dvadesetak volontera zadnjih pola godine aktivno čiste i uređuju plažu na omiljenoj ljetnoj destinaciji brojnih Velikogoričana, ali i Zagrepčana, i poručuju kako ih ovakve situacije sigurno neće pokolebati u njihovim planovima.

– Žao nam je da postoji ekipa koja uništava trud koji je namijenjen svim Goričanima. Nas takve stvari neće zaustavit u naumu koji smo si zacrtali, samo nas još više jača – kratko su poručili vrijedni volonteri.

Stoga su na plaži zasadili i sadnice voćaka i narcise, a u planu je, među ostalim, i uređenje odbojkaškog igrališta na pijesku. Stoga i mi pozivamo sve koji imaju viška energije i dobre namjere da se pridruže ovoj sjajnoj akciji uređenja najdraže nam goričke rivijere.

Foto: Volonteri su zasadili voćke i narcise uz jezero Čiče/G.Kiš, Cityportal.hr

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Svi protiv vršnjačkog nasilja: Srijeda je dan za – ružičasto!

U školama će se provesti radionice i aktivnosti o prevenciji i rješavanju vršnjačkog nasilja, a učenici Umjetničke škole Franje Lučića pozivaju na koncert ‘Ružičasti legato’ u Muzeju Turopolja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Zadnja srijeda u veljači i ove godine će brojne škole, urede, pa i ulice ‘obojiti’ u ružičastu boju, jer upravo ćemo 28.veljače obilježiti Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, koji je poznat i kao Dan ružičastih majica (Pink Shirt Day). Ime je dobio po inicijativi koju je 2007. pokrenula grupa aktivista u kanadskoj provinciji Nova Škotska nakon što je Chuck McNeill, učenik lokalne škole, zlostavljan od svojih kolega zato što je u školu došao odjeven u ružičastoj majici. Aktivisti su kupili 50 ružičastih majica i distribuirali ih njihovim vršnjacima, a akciju su ubrzo prepoznale brojne zemlje, te je danas globalnog karaktera.

Osim što će se u školama održavati razne prigodne radionice i aktivnosti, iz Umjetničke škole Franje Lučića stiže vijest kako će nakon uspješnog prošlogodišnjeg koncerta ‘Ružičasti legato’, ove godine publika čuti i njegovo 2. izdanje!

– Projekt je nastao sa željom da pokažemo kako se može međusobno surađivati i pri tome uživati, a osmislile su ga nastavnice iz naše škole, Iva Šorša i Tea Krčelić Rabadan. Koncert naših učenika je na rasporedu u srijedu u 18 sati u Muzeju Turopolja – poručili su iz škole.

Vršnjačko nasilje podrazumijeva različite oblike ponašanja koje nasilnik provodi nad žrtvom, a čija namjera ne mora biti jasno izražena. Radi se o trajnoj i namjernoj zlouporabi moći u odnosima kroz ponavljano verbalno, fizičko i/ili socijalno ponašanje koje ima namjeru nanijeti fizičku, socijalnu i/ili psihološku štetu osobi. Može biti izravno (npr. fizička agresija, zadirkivanje, prijetnje) ili neizravno (širenje glasina i isključivanje iz grupe vršnjaka), a može uključivati i zlostavljanje (bullying) koje je općenito usmjerenija i kroničnija vrsta vršnjačkog nasilja. Kako bi se neki oblik ponašanja definirao kao vršnjačko nasilje moraju se definirati ključne značajke: postoji nesrazmjer moći između počinitelja i žrtve, nasilnik ima veću moć koju zloupotrebljava i nanosi štetu drugoj osobi, ponašanje je u tijeku i učestalo se ponavlja.

 

Naslovnica: Ilustrativni foto kolaž/ Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja-Dan ružičastih majica/Srecko Niketic/PIXSELL/pexels.com, 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Ljudi, da i to je moguće! Rođendanska bajka u ZET-ovoj kultnoj 268-ici

Život doista piše priče, a u ova još jednom dokazuje kako je za sreću, bar ponekad, dovoljno tek’ malo dobre volje!

Objavljeno

na

Kada govorimo o nekim goričkim simbolima, među njih bi mogli svakako ubrojiti i jedan koji baš nije izvorno gorički, no itekako ga smatramo svojim. Legendarna je to ZET-ova autobusna linija 268, koju volimo zvati i ‘gorička’, jer na istoj se već desetljećima ‘pol grada’ vozi do Zagreba. I natrag. Moglo bi se reći kako je to već i kultna autobusna linija, jer priče o situacijama koje su se tijekom vožnji događale mogle bi ispuniti stotine knjiga,  inspirirale su čak i naziv jednog odličnog restorana u našem gradu, a gotovo svakodnevno se ‘priče iz 268-ice’ nađu i u brojnim lokalnim i zagrebačkim medijima. Velikom većinom u negativnom kontekstu. No, ovo nije priča o nekom novom incidentu, dvosatnom čekanju ‘busa zvanog čežnja’, bezobraznim vozačima i sličnim situacijama.

Foto: Cityportal.hr

Ovaj ‘tjedan u goričkom busu’ zapamtit ćemo po jednom malom, ali sjajnom – rođendanskom ‘čudu’! Glavni akteri su naša kolegica, voditeljica jutarnjeg programa City radija, Gianna Kotroman, vozač na ZET-ovoj liniji 268, Mario Ivandić, te svi putnici koji su se u srijedu predvečer upravo tim busom vraćali iz Zagreba.

– Tog 21. veljače slavila sam svoj 49.rođendan, pa sam nakon druženja s ekipom na Cityju, krenula put Zagreba po najdražu mi tortu, koju uvijek kupujem na istom mjestu. I tak’ propisno natovarena hrpom vrećica i dodatno tortom, čekam našu 268-icu, koja stiže prepuna putnika. U prijevodu, bili smo nagurani k’o sardine. Štancam kartu i zamolim vozača za pomoć, gdje da stanem, jer lako za mene, ali torta ne smije stradati! Tu vozač pita jel’ mi rođendan, onda mi ga glasno i čestita, mislim da je htio da i drugi čuju, pa i jesu i tak’ je krenulo.. Jedan mi je gospon ponudio da sjednem, ali nisam htjela, pa i on je sigurno radio cijeli dan. Onda se jedna žena ponudila da mi čuva tortu, bila je kod onog povišenog dijela kod kotača. To je bilo nešto fenomenalno, a vozač je sve do Gorice svakog novog putnika koji bi ušao obavijestio o rođendanskoj akciji u tijeku. Ma, totalno veselje! – ispričala nam je Gianna.

Foto: Mario Ivandić, vozač autobusa ZET-a/Cityportal.hr

Torta je tako po formuli ‘kad se male ruke slože’ stigla sretno na svoje odredište, a kako bi se zahvalila na toj doista jedinstvenoj vožnji, naša je Gianna preko glasnogovornika ZET-a, Domagoja Zebe, došla do njihovog vozača, uručila mu i poklon zahvale, te s njim popričala o ovoj posebnoj vožnji i svim izazovima jednog vozača.

Za početak, sve je krenulo sasvim suprotno od sretnog završetka, otkrio je vozač Mario. Naime, vozači nemaju ‘svoju’ liniju, pa se slučajno potrefilo da mu je smjena tog dana baš na legendarnoj autobusnoj liniji 268, Zagreb-Velika Gorica..

– Došao sam na smjenu te srijede, 21. veljače, i u 18:35 dolazi mi šef, došlo je do nekih promjena u voznom redu, kašnjenja, i očekivao sam da je na stanici već velika gužva za Goricu. Pa sam odmah na ulasku svim putnicima, uz standardni pozdrav, rekao da ćemo se već nekako snaći. Vidio sam kako ulazite s dosta stvari, pa sam rekao da pripazite zbog gužve da se nešto ne razbije. I tu ste spomenuli rođendansku tortu, i namjerno sam naglas čestitao rođendan da i drugi čuju, pa je krenulo opće čestitanje, diglo se raspoloženje, zavladalo je veselje, i svi su čuvali tortu bez obzira na gužvu! Tu i tamo sam dodao – ajmo ljudi moramo spasiti tortu do Gorice! I uspjeli smo! Čak smo već u drugom krugu uspjeli tu liniju 268 vratiti na njeno vrijeme, iako smo bili u ‘debelom’ kašnjenju! – ispričao je vozač Mario Ivandić, koji je za volanom ZET-ovih buseva već devet godina. Inače, Mario je rodom iz Žepča (BiH), a Zagrepčanin već gotovo tri desetljeća.

Foto: Gianna i vozač Mario/Cityportal.hr

Slaže se kako bi se od priča iz gradskih autobusa dalo napisati brdo knjiga, a i sam se sjeća brojnih doživljaja.

– Posebno mi je drago kad u bus uđu dječica, pa onako ponosni samostalno štancaju karte, pa kad ih vozač busa pozdravi to im je prva liga. Kod jedne starije gospođe sam doživio da se ona najviše voli voziti sa mnom, pa zbog toga propušta i ranije linije i vozi se samo kad ja vozim. Sjećam se jedne priče također vezano uz rođendan.  Jedna gospođa isto iz Gorice, koja će se sigurno prepoznati ako ovo pročita, zaboravila je stvari za rođendan u busu, a u vrećici je ostao samo račun. Nosio sam sa sobom tu vrećicu danima, pa kad se javila prvo sam ju ispitivao o sadržaju vrećice, jer morao sam biti siguran, i na koncu se pokazalo da to jesu njene stvari i krenule su suze radosnice. To su bili pokloni za njenu unučad. I na kraju svi sretni, ona, ja, putnici, a sigurno i unučad! – ispričao je.

Dobra duša Mario ipak daje i puno više od onoga što mu je u opisu radnog mjesta vozača autobusa, što zorno pokazuje i ova epizoda.

– Jednom prilikom je čovjek iz Republike Kongo u busu ostavio sve stvari, pa i osobnu iskaznicu, putovnicu. Prvo sam dva dana tražio veleposlanstvo, ali i ta je priča sretno završila – kaže.

Foto: Gianna i vozač Mario/Cityportal.hr

Svjestan je specifičnog odnosa ‘ljubavi i mržnje’ na liniji 268.

– Znam da su putnici ponekad revoltirani zbog kašnjenja, pa i ponašanja nekih vozača, ali ima i svakakvih putnika. Kod mene se ne dogodi da ne pozdravim s ‘dobar dan’ i ‘doviđenja’, a na to pazi većina vozača. Šefovi nadziru linije, zajedno s njima u komunikaciji koordiniramo ta kašnjenja kako bi putnici imali što manje problema. Ima lijepih i svijetlih primjera kvalitetnih vozačica i vozača, koji su ljubazni i profesionalni. Mene čini sretnim i kad vlastitim primjerom utječem na druge. Nismo svi ‘kreteni’ kako nas znaju zvati putnici – uz smijeh nam priča Mario.

Posao vozača ZET-ovog autobusa pun je izazova, jer na cesti provedu od 6 do 8 sati.

– Najvažnije je da smjena protekne u najboljem redu, uvijek je potrebna velika doza opreza, jer na cesti bude svakakvih situacija, najvažnije je da ne stradaju ljudi. Radim i u službi ZET-a, ali i u službi građana, to je ono što mene čini zadovoljnim i veselim. Svaki dan kad dođem na posao ja sam sretan, a odnos s putnicima je odnos međusobnog poštovanja. Dnevno prevezemo na tisuće putnika, dobro je biti vozač kad to voliš, ako to ne voliš nije lako sigurno. U tom smislu meni je odlično! – otkrio je za kraj razgovora Mario Ivandić. Doznajemo kako mu i supruga Goga radi kao vozačica u ZET-u, no ona vozi tramvaje.

Zadnji rođendan u 40-tima naša će kolegica zasigurno zapamtiti i zbog ovog nesvakidašnjeg doživljaja iz ‘ozloglašene 268-ice’.

– Ono što me ugodno iznenadilo i kontradiktorno je pričama u busu kako su ljudi neljubazni, nadrndani i slično, je to kako su se ljudi smiješili na naše zezancije oko torte, čestitali mi rođendan i sve je bilo puno pozitivne energije. Usprkos toj gužvetini, gdje smo svi bili nagurani, ta vožnja će vjerujem i drugima ostati u lijepom sjećanju. Super mi je i teorija koja se u ovom slučaju pokazala istinitom je ta da je pozitiva zarazna i kako ljudima stvarno treba baš malo, malo za sreću – zaključuje Gianna.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Hit izložba: U svijetu legendarnih ‘legića’ i tate nasljeđuju kockice od djece

Izložba LEGO modela i ove je godine privukla više od dvije tisuće ljudi, a evo što su nam o svom zanimljivom hobiju ispričali najstariji i najmlađi član udruge Kockice.

Objavljeno

na

Objavio/la

Srednjovjekovni dvorci i sela, piratski brodovi, razni roboti i herojski likovi, retro vozila, ali i ona ‘svemirska’, neizostavne Harry Potter scene, sveukupno oko tridesetak čudesnih kreacija dočekalo vas je i ove godine na izložbi modela od LEGO kockica koju u naš grad drugu godinu zaredom dovodi udruga Kockice. Posjetitelja, i to svih dobi, nije manjkalo ni ove godine u Galeriji Trumbetaš, a organizatori nam otkrivaju kako je odaziv publike čak i veći od prošlogodišnje koju je posjetilo više od dvije tisuće ljudi.

Foto: Izložba kreacija od popularnih ‘legića’ u organizaciji udruge Kockice i ove je godine oduševila posjetitelje/G.Kiš, Cityportal.hr

Za najmlađe je bila organizirana i igraonica, brojni su okušali sreću i na prigodnoj tomboli, a kako je ulaz i ove godine bio slobodan nemali broj posjetitelja je ostavio i koji euro u vidu donacije za rad  udruge ljubitelja LEGO kockica u Hrvatskoj. Članstvo im je, kažu, u stalnom porastu, a okupljaju sve dobne skupine, a što ih je odvelo u svijet ovog hobija otkrili su nam najmlađi i najstariji član udruge Kockice.

Foto: Goran se na izložbi predstavio sjajnim prikazom srednjovjekovnog sela/G.Kiš, Cityportal.hr

Zagrepčanin Goran ima 50 godina, član je udruge zadnjih pet godina i aktivno sudjeluje na svim izložbama. U našem se gradu predstavio s vrlo detaljnim prikazom srednjovjekovnog sela.

– Od malih nogu sam volio tematiku tog doba, Robin Hood mi je bio omiljeni junak filmova i stripova i sve je nekako krenulo od njega. A s legićima je sve krenulo kad mi je dijete s kockica prešlo na video igrice, ja sam se počeo baviti izradom raznih Lego kreacija, a njemu sam prepustio svoj joystick! Nadam se kako će se i on jednog dana vratiti legićima, jer sad sam već stvorio prilično veliku kolekciju i puno toga bih želio izgraditi. I te kockice su samo igračke sve do trenutka kad postanu istinska hobistička strast – otkrio nam je Goran iz Zagreba.

Foto: Jedan od detalja Goranovog srednjovjekovnog sela/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Gabriel nam je otkrio kako mu je hobi odredio i odabir srednje škole/G.Kiš, Cityportal.hr

16-godišnji Gabriel Fuček iz Zagreba, učenik je srednje Elektrotehničke škole iz Zagreba, a u udrugu Kockice se učlanio prije godinu dana, pa se goričkoj publici predstavio prvi put.

– Odmalena mi se to svidjelo, slažem  legiće od svoje treće godine života i to mi je obilježilo čitavo djetinjstvo. Posebno mi se sviđa taj aspekt kreativnosti i sloboda da s dijelovima mogu napraviti što hoću, neki svoj vlastiti model. Kao malog me fascinirala tema Lego Factory sa specifičnim sistemom, koji se sad više ne koristi, a super je jednostavan i lakši od klasičnih Lego kockica, pa uglavnom slažem razne likove, ali i neka vozila, dodatnu opremu – ispričao nam je Gabriel i otkrio kako ga je upravo njegov hobi doveo i do izbora srednje škole!

– Još ne znam čime bi se točno želio baviti u životu, ali svakako bi trebalo imati veze sa sklapanjem mehanizama – kaže.

Foto: Gabriel Fuček prvi put je izložio svoje Lego kreacije u Velikoj Gorici/G.Kiš, Cityportal.hr

Iz udruge Kockice za kraj su nam otkrili i kako će dati sve od sebe da treća izložba njihovih fantastičnih modela bude još bolja.

– I na ovoj izložbi smo imali puno novih izlagača, odazivom smo prezadovoljni i svakako se nadamo kako se vidimo i iduće godine, a želja nam je da to bude u nešto većem prostoru kako bismo mogli izložiti što više naših kreacija, i privukli još više posjetitelja – rekla nam je Lucija Palac iz udruge.

Foto: Udruga Kockice predstavila je 30 Lego kreacija svojih članova/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Izložba kreacija od popularnih ‘legića’ u organizaciji udruge Kockice i ove je godine oduševila posjetitelje/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Brojni su sudjelovali i u tomboli Udruge Kockice/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: U sklopu izložbe i ove se godine našao veliki prodajni štand/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Izložba kreacija od Lego kockica u Galeriji Trumbetaš održana je u sklopu Tjedna bajki/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Udruga Kockice ponovo je oduševila Veliku Goricu izložbom vlastitih kreacija od LEGO kockica/G.Kiš, Cityportal.hr

 

Nastavite čitati

Reporter 434 - 29.02.2024.

Facebook

Izdvojeno