Povežite se s nama

HOTNEWS

Kriza srednjih godina – spašavaj se tko može

Kako krizu proživljavaju muškarci, a kako žene?

Objavljeno

na

Kažu da je prosječna životna dob čovjeka 80-90 godina. To bi značilo da kriza srednjih godina počinje nakon 40. rođendana? Ma ne, ‘ajmo mi to prebaciti na nekih 45.

Dobro, dakle navršila sam 45 godina i do danas su se već trebale dogoditi neke stvari. Pa hajde da vidimo kako to izgleda kod njih – muškaraca, a kako kod nas – žena.

On. Navršio je 45. Škemba se otromboljila, ali srećom on još može udahnuti dovoljno duboko da remen stisne ispod trbuha. Jer kako se kaže: „Ispod svakog bureta je pipa“ pa uz dužno poštovanje vinoljupcima, slika je slatka. Bar meni. Ja sam uvijek imala neki čudni ukus za muške. Ali o tome ćemo kasnije. Možda. Uglavnom, njegova djeca su odrasla, odradio je sva razvažanja na dječje aktivnosti na koja ih je morao svaki tjedan vući, jer ONA nije mogla, htjela ili nije stigla. Nevažno. I sad je njemu ostalo puno slobodnog vremena, nešto novca viška i neispunjenih želja iz mladosti. I tako sjedi on jednu subotu ujutro na kavi s dečkima s kojima se nadjebava o „uspjesima“ i žali na „nju“ već godinama i shvati da je došlo vrijeme da učini nešto za sebe. Hm. Ajde da vidimo koje su najčešće odluke koje budu donesene u tom trenutku:

– Jebeš mi sve ako si neću napraviti tetovažu! Možda boli, ali ja sam si to zaslužil’ i platil’ bum svojim novcima, a ona nek’ veli kaj hoće!

foto: Pixabay – StockSnap1

Obično odustane jer shvati da tijelo više nije platno za pokazivanje, ali moram priznati poznajem i neke odvažne koji s ponosom pokazuju tetovažu koju su oduvijek htjeli. Bravo dečki! Osobno, svaka tetovaža ima priču iza sebe i te priče su češće jača poruka i pouka od samog crteža. Moja sljedeća je fenix…tamo negdje…

– Aaaaa. Dosta mi je ovog karavana!!! Ionak’ u njemu samo alat cukam i svi me tlače da im stalno nekaj razvažam. Kupil’ bum si sportski auto. To sam oduvijek htio.

Ovu „dijagnozu“ poznajem, jer eto, svaki dan se družim s ekipom koja juri po pistama, pa mi je taj „mind setup“ sasvim prihvatljiv. E sad, ima li se novaca za kupiti tako nešto, ima, ako si bio pametan i nisi spiskao baš sve novce u kladionici ili za šankom razmišljajući da će ta subota možda ipak doći jednom.

– Idem na put oko svijeta! SAM! Ima toliko destinacija koje nisam vidio i vrijeme je da svoj teško zarađeni novac ipak potrošim na sebe i vidim sve ono što stalno gledam online. Ok, osim pornića, to bu nešto skuplje za vidjeti.

Foto: Pixabay – Upcycletrend

Obično završi na skijanju u regiji ili ljetovanju u Turskoj jer ipak shvati da nije dovoljno organiziran da si složi čak i torbu bez „njezine“ pomoći za takav pothvat, pa mora i nju povesti sa sobom. Ono što se tiče pornjave ćemo uskoro.

– Bend! Osnoval’ bum si bend i svirali bumo mjuzu kakva baš fali na ovom području. Nešto nama za gušt, a drugima ak’ se svidi, dobro, a ako ne, ‘ko ih jebe.

Osobno poznam samo jednog koji je to napravio i za sad, dobro im ide. Ne košta puno, osim vremena, radiš što voliš i eto možda se nekom tvoji proizvodi svide. Glazba ionako spaja ljude.

I sad ona najavljivana:

– Probat ću svaku žensku koja mi se ponudi! Kaj? Pa s ovom sam već 100 godina i niš’ novo se ne dešava, a ja ne zna koliko dugo ću još moći, pa hajde da probam sve o čemu sam maštao od kad sam prvi put skužio za što mi ta cjevčica i jezik služe. Ok i prsti…i moj blesavi mozak. Ne mora ona to znati, a i ako sazna…djeca su već odrasla…

Foto: Pixabay – StockSnap

E, ta je opasna. Za oboje. Jer ne dešava se samo njemu, nego i njoj. Problem je što ni jedno nema muda reći onom drugome da su u situaciju o kojoj treba raspraviti. Partneri se često brzo zasite jedno drugog i zapravo tu kreću svi problemi, ali i započinje brakorazvodno putovanje. Žalosno je što nismo tako odgajani, nismo odgajani da komuniciramo o problemima. Mi smo odgajani da imamo jedan posao u jednoj firmi cijeli život, jednog partnera dok ne umremo, jednu najbolju prijateljicu. Sve ostalo je nedopustivo, sramota ili „što će ljudi reći?“. Ma zaboli me što će ljudi reći ako sam nesretna! Zar ne? Odgovaram samo onoj u ogledalu i nikome više, što se tiče mojih životnih odluka. Svakako se trudim da njima ne povrijedim nikoga putem, osim one koji meni čine isto. Onda brate udri svom snagom!

Primijetit ćete da smo prešli na ono što se NJOJ dešava kad krene kriza srednjih godina.

– Pun mi ga je nos! Pa daj ga gle! Nikam ne ide, samo na te kave subotom, usidrio se u fotelji, otromboljio se a meni prigovara za škembu nakon dvije trudnoće, a u krevetu samo hrče i prdi. Naći ću si servisera.. ma ne, neću… Razvest ću se.

Foto: pexels-cottonbro-studio

Primjećujete tok misli? Da. Analizu smo bacile s nizom konkretnih činjenica i donijele smo odluku koju PROVEDEMO U DJELO! Dugo nam treba. Čekamo da djeca odrastu i nadamo se promjeni, ali ona se na žalost ne dešava. Zašto? Jednostavno. Ne znamo komunicirati i izreći svoje frustracije na normalan način nego zanovijetamo, mrko gledamo i prigovaramo. Razočarane smo, preopterećene jer smo ih naučile na ono „daj makni se, ja ću“, i jednostavno smo svjesne da smo same sebe dovele u tu situaciju. Razvod nije kazna. Razvod je i kraj i početak, prilika, i najčešće spas. Rijetko bivši supružnici ostanu prijatelji, ali eto i ta čuda se događaju.

Ima još opcija koje nam se događaju, kao recimo:

– Vrijeme je da otkrijem svoj skriveni talent!

U ovoj fazi koja je puno bezopasnija od prethodne i puno se češće dešava, ona kreće s jednim ili dva od sljedeći pokušaja:

– učiti plesati standardne plesove ili upiše jogu. One hrabre upišu šipku, chair dance ili trbušni ples i tek tada shvate koliko su zapravo senzualne i zanemarivane kako od „njega“ tako i od sebe same.

– slikati ili izrađivati unikatni nakit ili tome nešto slično u što uloži hrpu novaca pri nabavci materijala i odustane nakon trećeg izrađenog komada nakita jer shvati da ni sama ne bi nosila nešto zbog čega su joj ruke izgrebane i nokti crni od boje.

– Otputovat ću sa svojim babama na neko putovanje po Europi koje ćemo pamtiti dok smo žive.

Foto: Pixabay – Whitedeamon

To putovanje bude toliko pomno isplanirano jer ne planiramo mi samo putovanje…ma ne, potrebno je istovremeno napisati i upute za upotrebu svakog aparat u kući. Da, sjećate se – „makni se, ja ću!“

I tako, na kraju da vas nešto zamolim. Ako ste već odlučili provesti život s nekime, prije nego li dođe ta subotnja kava, recite svom partneru sve što vam smeta. Ako ne znate razgovarati, napišite mu pismo, e-mail, poruku. Probajte sve prije nego li okončate nešto što se možda moglo spasiti, a nije zbog nedostatka komunikacije.

Do iduće srijede, voli vas vaša Nevena.

HOTNEWS

FOTO Betlehemsko svjetlo izviđači donijeli u “Goričku katedralu”

Objavljeno

na

Objavio/la

Članovi Turopoljske udruge skauta „Tur” donijeli su Betlehemsko svjetlo mira  u Veliku Goricu.

Nakon što su ga donijeli na Lucijsko izborno spravišće Plemenite opčine turopoljske, uz svečanu povorku od Muzeja Turopolja zajedno s brojnim građanima i Svetom Lucijom – zaštitnicom Grada Velike Gorice, donijeli su ga i u Crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije. 

 

Tradicionalno, Turovci su prenijeli svjetlost okupljenim vjernicima kako bi ga u lampionima ponijeli svojim kućama. 

Betlehemsko svjetlo mira simbol je nade, zajedništva i dobrote, u Hrvatsku stiže već više od tri desetljeća zahvaljujući Savezu izviđača Hrvatske, a evo i rasporeda gdje će biti nadalje doneseno:

U nedjelju, 14. prosinca: 

– u župnu crkvu Svetog Petra i Pavla u Velikoj Gorici na sv. misu u 9:00 sati; 

– u župnu crkvu Svetog Martina biskupa u Ščitarjevu na sv. misu u 10:30 sati; 

– u župnu crkvu Blaženog Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici na sv. misu u 18:30 sati; 

U nedjelju, 21. prosinca: 

– u župnu crkvu Svetog Ivana Krstitelja u Novom Čiču na jutarnju sv. misu u 8:00 sati; 

– u kapelu sv. Mihaela u Petrovini Turopoljskoj na jutarnju sv. misu u 8:00 sati; 

– u crkvu Sv. Antuna Padovanskog u Gradičima na jutarnju misu u 9:30 sati; 

– u župnu crkvu Sveta Tri Kralja, Donja Lomnica, na sv. misu u 11:00 sati; 

U utorak, 23.prosinca: 

– u župnu crkvu Presvetog Srca Isusova u Velikoj Mlaki na zornicu u 6:30 sati. 

Također, Betlehemsko svjetlo će biti doneseno u zgradu gradske uprave, a prema dogovoru sa župnikom i u Pokupsko, kao i prethodnih godina.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO “Trbuh grada” od danas i službeno otvoren

Gradska tržnica je dobila “krov nad glavom” ali i dodatni ulaz te javni toalet!

Objavljeno

na

Objavio/la

Simbolično, na sam Dan Grada Velike Gorice, gradonačelnik Krešimir Ačkar sa suradnicima danas je svečano otvorio Gradsku tržnicu u Školskoj ulici, iza koje je period rekonstrukcije nadstrešnice nad 600 metara kvadratnih površine, ali i dogradnja dodatnih elemenata za bolje funkcioniranje. 

 -Od sada naših 40 komitenata može uživati tijekom prodaje u novouređenom prostoru s novom nadstrešnicom koja ih štiti od kiše i snijega. Otvoren je i drugi ulaz s istočne strane gdje smo uredili novu prilaznu stazu i drugi javni wc za sugrađane – ispričao je predsjednik Uprave VG Komunalca Jurica Mihalj. 

Foto: Sanjin Vrbanus

A zadovoljan s projektom je i voditelj Gradske tržnice Krunoslav Češković. 

 -Naši komitenti koji ovdje prodaju namirnice žive od ovog posla i zaslužili su bolje uvjete u kojima svakodnevno mogu raditi. Kažu da su zadovoljni, nema više onog šatora, ne curi im više za vratom, a rasteretili smo i glavni ulaz još jednim dodatnim gdje s lakoćom mogu dostaviti robu, pogotovo za ribarnicu. Nadam se , danas-sutra i otvorenju mesnice – dodao je Češković. 

Foto: Sanjin Vrbanus

Bili smo svjesni problema Gradske tržnice od preuzimanja nadležnosti – istaknuo je gradonačelnik i podsjetio kako je projekt tržnice vrijedan nešto više od pola milijuna eura. 

 -U većini gradova je srce okupljanja tržnica – zato smo tražili najadekvatnije rješenje, jer je bilo neprihvatljivo da šesti grad po veličini nema adekvatne uvjete na zelenoj tržnici. Pregovarali smo i našli rješenje da na postojećem mjestu napravimo kvalitetnu nadstrešnicu,  a ono što me veseli da konačno imamo i javni toalet, koji smo izgradili na zahtjev sugrađana koji čekaju prijevoz na autobusnom kolodvoru ovdje u blizini – objasnio je Ačkar, a prema povratnim informacijama prodavača, OPG-ovaca s tržnice, zadovoljstvo je veliko – od funkcionalnosti, pristupačnosti i kvalitete boravka. 

FOTO galerija:

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Trgovište Gorycha – središte života turopoljskoga, postalo je pravom na sajam

Jedno od najstarijih naselja u Turopolju imalo je značajnu ulogu od 13. stoljeća do danas. 

Objavljeno

na

Da je Turopolje, odnosno Zagrebačko polje kako se nazivalo u prošlosti, bilo od davnina važno gospodarsko središte, pokazuju dokumentirani zapisi Emilija Laszowskog u kojima je prikupio zemljopis, narodopis i povijesni pregled Plemenite opčine Turopolja. 

Zahvaljujući njegovom svesku izdanom 1910. godine pronašli smo niz činjenica o životu stanovnika ovoga kraja, pa tako i najvećeg mjesta – Velike Gorice, a prebiranje po požutjelim stranicama uvijek donese čitatelju neki novi doživljaj prošlih vremena. 

Danas Velika Gorica obilježava 30.obljetnicu od dobivanja statusa grada, a iza ovog modernog doba u kojem uživa i status najprivlačnijeg grada za život, puno je minulih godina – tijekom kojih su, posebice turopoljski plemenitaši, ispisali početke napretka, organizaciju zajednice i običaje. 

Tako je Laszowski zapisao kako se Velika Gorica spominje u zapisima 1228. godine a kako Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije zasigurno tu stoji od 13. stoljeća. Naime, ime grada spominje se kao sjedište župe, što je čini jednim od najstarijih naselja u Turopolju koje je imalo značajnu ulogu u povijesti od tada do danas. 

 

Od gotovo 50 naselja koja su pripadala Plemenitoj opčini turopoljskoj, koja ove godine obilježava 800 godina postojanja, najveće je i nekoć bilo trgovište Velika Gorica. 

 

Procvat je grad dobio razvojem trgovine, no za to je trebalo čekati dozvolu kralja.

Povijesna građevina u srcu Velike Gorice u kojoj je danas smješten Muzej Turopolja, nekada se zvala Turopoljski grad a u gradnji su sudjelovala mnoga naselja.

Laszowski nadalje piše kako su se 1615. dovažale daske, a 1617. gradio se strop za koji su se šibe i drvena građa dovozili iz općinske šume. Kurilovec, Kobilić Ilovnjak i Rakarje trebali su dovesti najveći broj vozova šiblja – 12, a slama za klak vozila se iz Donje Lomnice, Kurilovca, Kobilića, Plesa, Rakarja…a tko nije dao – plaćao je globu.

Zanimljivo je kako se iste godine u Velikoj Gorici spominje škola (župna trivijalna škola, na mjestu današnje OŠ Eugena Kvaternika), a 50 godina kasnije Velika Gorica je brojila 17 kuća.

IZVOR: Povijest plemenite opčine turopoljske (Svezak I) 1910. godina, Emilij Laszowski

Materijale ustupila: Anita Ivanušić Hlopec, Donje Podotočje

Nastavite čitati

HOTNEWS

Dodijeljena javna priznanja – Povelju za životno djelo dobili Josip Zidar postumno, te Ivan Rožić

Svojim doprinosom ostavili su značajan trag u razvoju Velike Gorice.

Objavljeno

na

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana Grada dodijeljena su javna priznanja ovogodišnjim laureatima koji su svojim doprinosom ostavili značajan trag u razvoju grada. Nagrada Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dodijeljena je Aleksi Bjelišu prof. emer. dr.sc. i akademiku Ratku Cvetniću, Stjepanu Kovačeviću postumno, Dubravki Veliki i Veri Šebrek. 

Nagradu Krčka vrata dobila je Štefa Kos, a Nagradu Grada Velike Gorice s likom Nikole Škrlca Lomničkog dobio je Marijan Plodinec dok je Nagrada Zlatna turopoljska podgutnica pripala Ljiljani Haidar Diab. 

Dodijeljene su i tri Nagrade Turopoljsko srce i to: Miroslavu Grahovcu, Josipi Nuić i Slobodanu Mišćeviću Mići. 

Poveljom grada za životno djelo nagrađeni su Josip Zidar postumno, te Ivan Rožić. 

– Kada se dobiva ovako visoko priznanje čovjek si nehotice postavlja pitanje je li on baš ta osoba i čime je on baš to zaslužio. Iskreno govoreći, sve što sam u svojem poslovnom životu radio sam po vlastitom izboru i zadovoljstvu. Ako je rezultat moga rada zaslužio ovako visoko priznanje onda me to ispunjava posebnim ponosom. Drago mi je da se ovo priznanje dodjeljuje u godini kada slavimo 800. obljetnicu Plemenite općine turopoljske čijoj sam afirmaciji posljednjih godina posvetio najviše vremena – rekao je Rožić, koji je cijeli život posvetio je društvenom, kulturnom i prosvjetnom radu te očuvanju tradicijskih vrijednosti Turopolja.    

 FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Gorica slavi 30. rođendan – Plenković: Suradnja s Goricom je sjajna

“Imate jednu krasnu atmosferu u kojoj demografski trendovi djeluju”

Objavljeno

na

Svečanom akademijom u velikoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Grad Velika Gorica obilježio je Dan grada i 30. godišnjicu od kada je dobio status grada. 

U svojem je govoru predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorice Darko Bekić osvrnuo se na ustrojavanje Grada prije 30 godina i prvo Gradsko vijeće koje je donosilo odluke, no i podsjetio da je Velika Gorica grad s puno dužom tradicijom, budući da Plemenita opčina turopoljska ove godine obilježava 800 godina postojanja. 

– 2025. godina, po nekoliko događaja je bila posebna godina za naš grad. Održali su se lokalni izbori, u mnogo čemu možda najzanimljiviji jer je to bio praznih demokracije u našem gradu – podsjetio je Bekić. 

Brojnim uzvanicima u uvodnom obraćanju dobrodošlicu u metropolu i srce Turopolja, u najpoželjniji grad za život u Republici Hrvatskoj, zaželio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

-Ali to nije slučajnost. Zato što je to produkt rada Velikogoričanki i Velikogoričana koji su gradili i radili ovaj grad po mjeri čovjeka da bi on bio danas upravo onakav kakav jest i da bi se ponosili s njime na ovaj način. Hvala svima koji su prije 30 godina preuzeli inicijativu da Velika Gorica postane grad, koji su sudjelovali u njegovu ustrojavanju. Želim zahvaliti svim organizacijama, dječjim vrtićima, osnovnim školama, našim učiteljicama, nastavnicima, profesorima, koji su odgojili generacije naših Velikogoričana, našim komunalnim djelatnicima, od čistača ulice do predsjednika uprave koji su uređivali i čistili, našoj policiji, civilnoj zaštiti kao i onima koje danas nagrađujemo priznanjima, jer upravo vi simbolizirate sve ono što Gorica jest -identitet, duh, zajedništvo, plemenitost – rekao je gradonačelnik i posebno zahvalio Vladi Republike Hrvatske i premijeru Andreju Plenkoviću na realizaciji zajedničkih projekata. 

-Naša suradnja je sjajna. Grad se izvrsno razvija i sjećam se svoje srednjoškolske dobi kada sam igrao košarku, u Gorici je bio nogometni klub Radnik a u Kurilovcu Udarnik, a vi ovdje toliko radite kao da se Gorica i Kurilovec zovu Udarnik i Radnik – našalio se premijer u obraćanju i dobio veliki aplauz prisutnih. 

Nadalje, pohvalio je Grad po pitanju praćenja reformi, brojnih logističkih projekata, poduzetničkim centrima, brojnim obrazovnim projektima te obećao daljnju otporu Vlade.  

– Gorica ima jednu krasnu atmosferu u kojoj demografski trendovi djeluju i nije ni čudo da ste nedavno u Šibeniku dobili potvrdu najpoželjnijeg grada za život – rekao je Plenković. 

U ime Zagrebačke županije čestitke u povodu Dana grada uputio je zamjenik župana Ervin Kolarec, također Velikogoričanin. 

-Zagrebačka županija daje snažnu podršku na svim projektima na području grada, kako što je nedavno završeni projekt Regionalnog centra kompetentnosti u strukovnom obrazovanju vrijedan 15,5 milijuna eura, zatim financijska pomoć nakon potresa za obnovu objekata vrijedna 6,5 milijuna eura. Sada dajemo podršku za izgradnju Centra za starije osobe u Velikoj Gorici gdje ćemo izdvojiti 6 milijuna eura proračunskih sredstava, kreće i energetska obnova Doma zdravlja, a sufinancirat ćemo i novu školsku sportsku dvoranu za buduću školu u Kurilovcu – najavio je Kolarec. 

Tradicionalno, svečanost koje bila prilika za uručivanje javnih priznanja zaslužnim Velikogoričanima i Velikogoričankama

FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

 

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno