Sport
Klinci, tko ste? Kozjača, Nigerija, Mlaka, Brazil, talent, ozljede i ponude koje stižu…
Pioniri HNK Gorice prvaci su Hrvatske, do povijesnog uspjega ovi su 15-godišnji dečki stigli pobjedom 4-3 u zadnjem kolu protiv Rijeke, na glavnom terenu Gradskog stadiona, a mi jutro poslije donosimo poneku rečenicu o svakome od njih…
Čiste, iskonske, dječačke emocije preplavile su ove rane nedjeljne večeri Gradski stadion. Sreća koja se čitala s lica pionira Gorice, novih prvaka Hrvatske, bila je zaraznija od bilo kojeg dosad poznatog virusa, osmijesi su išli od uha do uha, ponos je dominirao pod svjetlima upaljenih reflektora… Bila je to, ukratko, večer za pamćenje!
To su djeca, učenici osmog razreda, nije u njihovoj nogometnoj priči rezultat primarna stvar, ali zato je valjda i zadovoljstvo još veće. Zato što su bili zajedno cijele ove nezaboravne sezone, zato što su stajali jedan uz drugoga i zato što su zajedno ostvarili uspjeh kojeg će se sjećati do kraja života. U cijelom procesu ispisivanje povijesti puno su toga i naučili, upoznali se s pritiskom neke sasvim nove vrste, napredovali kao nogometaši, ali i kao mladi ljudi.
Čestitke stižu za svih strana i jutro poslije, društvene mreže “gore” povodom uspjeha za pamćenje, a sami dečki i nakon (ne)prospavane noći uživaju kao nikad. Zasluženo, bez ijedne mrlje, jer ovo je momčad koju će i trener Boris Trivunov opisati rečenicom “za njih je svaki trening kao finale Lige prvaka”. A u tome je vjerojatno i tajna uspjeha. Kad se spoje karakter, talent i zajedništvo, sve je moguće.
I idealan je ovo trenutak da kratko predstavimo ove sjajne klince, da svakome posvetimo rečenicu ili dvije, da za nijansu bolje upoznamo “Klasu 2009”, momčad koja je prošla različite faze, nekoliko selekcija i doselekcija, da bi izgledala ovako kako izgleda. I postigla ovo što je postigla.
Pioniri Gorice cijele ove sezone upisali su samo jedan poraz u 26 utakmica i zasluženo uzeli titulu… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pa, krenimo redom…
IVAN GRAHOVAC prvi je golman ove momčadi, dečko koji dolazi iz Kozjače, a u HNK Goricu došao je prije dvije godine iz NK Kurilovca. Odrastao je uz Brešku ligu, gledajući i tatu u dresu svoga sela, a to je škola koja se ne može platiti…
LUKA ČOLIĆ kapetan je ove momčadi, stoper visoke klase, hrvatski U-15 reprezentativac. U klubu je od svojih prvih nogometnih koraka, još od otvorene škole, a opisuju ga kao istinskog lidera, pravog vođu.
DARIO ŽUPETIĆ živi i raste u Velikoj Mlaki, a na nogometnom terenu se velikim koracima razvija u ozbiljnog veznog igrača. Također dijete kluba, na “radniku” od prvih dana.
JAKOV MIHOLIĆ je napadač, upravo je završio svoju treću sezonu u HNK Gorici, a dolazi iz Demerja, mjesta poznatog po graničnom prijelazu. Došao je iz Hrvatskog dragovoljca, zajedno s trenerom Trivunovim, kojem je ove sezone uzvratio na povjerenju sa sedam golova.
ZVONIMIR IVEC je Zagrepčanin, zadnji vezni, a u Goricu je došao iz NK Maksimira, nakon što je prošao probu, za koju ga je preporučio trener Trivunov. Ranije je bio i u HAŠK-u i u Dinamu, a ove sezone zabio je jedan gol.
JAN CINDRIĆ još je jedan član ove momčadi koji dolazi iz Velike Mlake. U samim počecima bio je u Dinamu, ali vrlo brzo je shvatio da je Gorica bolji put za njega, tu je već šest godina. Vezni igrač s velikim potencijalom, strijelac šest golova ove sezone, jedini u momčadi koji je nastupio u svih 26 utakmica u prvenstvu.
FRANCIS CHINEDU ECHUE dijete je Nigerijca i Zagrepčanke, bivše odbojkašice, što će reći da su geni sportski. Došao je iz škole nogometa Bubamara iz Prečkog prije tri godine, i to preko probe. A danas je napadač Gorice i – hrvatske reprezentacije! Ove sezone tresao je mreže 11 puta.
IVAN BILOBRK vrlo je perspektivan stoper, s 15 godina visok 193 centimetra, a dolazi iz Stupnika. U Goricu je stigao ove zime iz redova NK Lučkog, povremeni je reprezentativac i dečko koji zaslužuje pozornost.
JURAJ FRIGAN ponajbolji je igrač ove generacije Gorice, ali i U-15 reprezentacije. Vezni igrač, “osmica”, po stilu igre podsjeća na Marcela Brozovića s još malo boljom tehnikom, jer trčati može “do sutra”… A može i zabijati, učinio je to triput ove sezone, a kompletnim učinkom pokazao je da je njegovo dovođenje iz Dubrave prošlog ljeta bio pun pogodak. Već je sve dogovorio s Lokomotivom, pa se predomislio, došao u Goricu i – pogodio! Ponude za njega već stižu…
LUKA DRČELIĆ lijevi je bek koji dolazi iz Sesveta, iz doma koji je otprilike minutu i pol udaljen od stadiona u Sesvetama. Ipak, preko HAŠK-a, gdje je bio kapetan mlađih pionira, odlučio je doći u Goricu, što se pokazalo sjajnim odabirom. Već dvije godine je tu, već dvije godine je standardan, a uspio je zabiti i jedan gol ove sezone.
MIHAEL KELAVA kapetan je U-15 reprezentacije, autor hat-tricka u ključnoj pobjedi protiv Rijeke, već sad igrač za velike pozornice. Dolazi iz Stubice, a pokriva pozicije polušpice i lijevoga krila, što mu je možda i prirodnija pozicija. Počeo je u NK Stubici, odradio polusezonu u NK Zagorcu, pregovarao s Dinamom i Gorice, pa dobro odabrao… Izuzetno moćan igrač, sjajan u situacijama “1 na 1”, sjajnog šuta, pri čemu na trenutke podsjeća na Kristijana Lovrića. Sa 16 golova drugi strijelca lige ove sezone.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
MIROSLAV KARKAČOV rezervni je golman, Ukrajinac koji posljednje dvije godine živi u Hrvatskoj. Prvu sezonu odradio je u HAŠK-u pa ljetos došao u Goricu, gdje se brzo udomaćio. Tečno govori jezik, uklopio se, dobivao prilike…
FABIO ČAGALJ sin je Igor Čagalja, legendarnog kapetana Gorice, kojem je omiljeni igrač bio, pogađate, Fabio Cannavaro. Čagi Junior je desni bek i desni stoper, nešto viši od tate, s još boljim predispozicijama, a u sustavu Gorice je od prvih dana. Iz Gradića je, geni su tu, neka bude što više na oca…
ELISANDRO ARANHA KOŽINA PINHEIRO sin je djevojke iz Pušće i momka iz Brazila. Tata je bio igrač Vinogradara, igrao prvu ligu u BiH, drugu kod nas, a tu se i oženio, dobio dijete, ispalo je vrlo talentirano. Došao je iz Dinama, gdje je bio rezervni desni bek, a kroz Goricu je postao prvi stoper U-15 reprezentacije! Ogroman potencijal, dečko koji neprestano napreduje, a u svemu tome zabio je i tri gola ove sezone.
FRANO ANTOLIĆ je Zagrepčanin, ali već je odradio treću sezonu u dresu Gorice. Ljudi iz kluba vidjeli su ga i prepoznali dok je bio u NK Mladosti iz Buzina, pozvali su ga na probu, a on je došao i – ostao. Stoper koji može i u vezni red, spreman uskočiti gdje godo i kad god zatreba.
MARKO REZEK domaći je dečko, iz Novog Čiča, vezni igrač koji je dugo bio i kapetan ove momčadi. Međutim, u ovoj fazi životnog i nogometnog odrastanja usporili su ga zdravstveni problemi, prošao je tešku operaciju, pauzirao gotovo šest mjeseci, no sad se vratio i na njega također treba obratiti pozornost.
LUKA PETRAČIJA igrač je posebnoga kova, popunjava pozicije u sredini terena i na krilu, a njegov potencijal je – ogroman! Ističe se u ovom trenutku po tome što je najniži i najmanji u cijeloj generaciji, ali to je, kako kažu upućeniji, “dečko o kojem će se pričati”. S loptom može sve, pravi nogometni virtuoz, a iza sebe ima epizode u Dinamu i HAŠK-u, iz kojeg je i došao u Goricu.
STJEPAN PRAHIR sin je poznatog velikogoričkog zlatara Hrvoja Prahira, još jedan domaći dečko koji je u klubu od svojih prvih nogometnih dana. Napadač, fizički snažan, u tom smislu dominantan svojim vršnjacima, često se nalazi u prilikama, nazabijao bi se i ove sezone da je realizacija bila samo malo bolja. Zabio je jedan, ali vrlo vrijedan gol ove sezone, za pobjedu u derbiju s Dinamom, u posljednjim minutama.
DAVID ŠABARIĆ najmlađi je u ovoj momčadi, jedini koji je rođen 2010. godine, a u Gorici je posljednjih godinu dana. Došao je prošlog ljeta iz Dugog Sela, pokriva pozicije lijevog beka i lijevog stopera, nije nerealno očekivati da sljedeće godine i on bude dio U-15 reprezentacije…
EMANUEL HRANILOVIĆ nastavlja niz domaćih igrača, jer on je doma u Kurilovcu, a u klubu je već cijeli niz godina. Igra na poziciji ofenzivnog veznog, posjeduje iznimne tehničke kvalitete i ogroman potencijal da u godinama koje slijede bude još bolji, kad u fizičkom smislu još malo stasa. Ove sezone zabio je jedan gol.
GABRIJEL ŠEBEK vezni je igrač, domaći dečko, iz obitelji koja klubu daje čak trojicu mladih igrača, jer u sustavu su i mlađa braća Emanuel i Toma. Vrlo zanimljiv igrač, brz i motoričan, s ozbiljnom ulogom u ovoj momčadi. Iza njega je neugodna ozljeda pubične kosti, no vratio se i nastavio “gaziti”.
IVAN NOAH DORA također je domaće, velikogoričko dijete, s dugogodišnjim stažem u HNK Gorici. Pokriva poziciju desnog beka, a završnicu sezone morao je propustiti zbog loma ruke, pa je tako u nedjeljnom slavlju sudjelovao samo kao navijač.
MARO RADUJKOVIĆ još je jedan igrač koji je prije tri godine došao iz Hrvatskog dragovoljca zajedno s trenerom Trivunovom. Najviše može dati na poziciji desnog beka, no u nedjelju nije mogao pomoći zbog zdravstvenih problema tijekom prošlog tjedna. Važan dio ove momčad, dva puta i strijelac ove sezone.
JOSIP CEKOVIĆ dolazi s naših brega, iz Kravarskog, a u HNK Gorici je od svojim samih nogometnih početaka. Stoper koji je izazivao pozornost brojnih klubova imao je ove sezone nesreću da je slomio nogu na školskom košarkaškom natjecanju, zbog čega je propustio najveći dio sezone.
ANTE MILETIĆ stigao je u HNK Goricu iz najveće udaljenosti, čak iz Dubrovnika. Dečko koji se najbolje snalazi na lijevoj krilu stigao je iz Župe Dubrovačke, sve je posvetio nogometu, a u ovoj momčadi se bori za svoje mjesto pod suncem.
IVANO GVOZDENICA također je domaći igrač, od prvih nogometnih dana u klubu, no ove je sezone više prilika dobivao u “dvojci”, kroz koju se kao desni bek pokušavao izboriti za mjesto u šampionskoj momčadi.
FRAN FEKEŽA vezni je igrač, došao je iz Dinama, a živi u Bistri. Također je minute skupljao u drugoj momčadi goričkih pionira.
Sport
Cure iz Udarnika na državnom, II. dio: Prvi dan – dvije sjajne pobjede!
U četvrtak je u Poreču započela državna završnica za rukometašice rođene 2010. godine, na kojoj nastupaju i djevojke iz Udarnika. Prvog dana cure su dobile obje svoje utakmice, a u petak ih čekaju još dvije…
Nakon što su prije dva tjedna svojim nastupom na državnom završnici u Poreču oduševile djevojke iz Udarnikove generacije 2008., sedma ekipa u Hrvatskoj, od ovog četvrtka red je došao i na dvije godine mlađu generaciju. Mlade rukometašice predvođene trenericom Martinom Vugrinović otišle su na završni turnir prilično suvereno, bez previše drame, a to je dalo za pravo svima u klubu nadati se da će i u Poreču ova ekipa biti vrlo konkurentna za ozbiljan rezultat.
– Ovo je jedna jako dobra ekipa i vjerujem da ćemo imati što za reći na završnici – govorila je već u tim trenucima trenerica Vugrinović, koja već nekoliko godina vodi ovu talentiranu generaciju.
Da to nisu bile prazne priče, da su to bile najave s jakim argumentima, potvrđeno je već prvoga dana turnira u Poreču. U prvoj utakmici dana djevojke su pobijedile vršnjakinje iz Gospića 16-9, a dobar posao za otvaranje državne završnice potvrdile su pobjedom i u drugoj utakmici. U sudaru s djevojčicama iz Trogira slavile su 12-8, što znači da su uzele maksimalna četiri boda, a time i osigurale prolazak u osminu finala. Međutim, daleko od toga da je posao završen, jer u skupini će odigrati još dvije utakmice…
U petak točno u podne na rasporedu je ogled s Kokom iz Varaždina, koja je također upisala obje pobjede prvoga dana, pa je za pretpostaviti da će to biti i izravni okršaj za prvo mjesto i izbjegavanje jednoga koraka u eliminacijskom dijelu turnira. Posljednja utakmica u skupini igrat će se od 18.15 sati, a protivnik će biti Petason-Vranjic, ekipa koja je prvog dana izgubila obje svoje utakmice.
S obzirom na rasplet tih dviju utakmica, trenerica Martina i njezine djevojke doznat će raspored za subotnji program.
Udarnik u Poreču predstavljaju ove mlade rukometašice: Ema Markov, Petra Sečenj, Iva Markov, Jana Jurkić, Gita Konjar, Ema Jagodić, Ana Vlašić, Gabrijela Černetić, Jana Turković, Paula Polić, Paula Bilić Prcić, Luana Bigec Sabljak, Karla Miličević, Lucija Bižić, Tena Slojšek i Nives Juratović.
Priča iz kvarta
Klaf na odmoru: ‘Uživam među mostarskom rajom i živim nogomet 24 sata na dan’
Velikogorički trener Dean Klafurić iza sebe je ostavio sjajnu sezonu na klupi kultnog mostarskog Veleža, s kojim je nadmašio očekivanja i izborio Europu. Odmara se u svom gradu, a na posao se vraća nakon što oženi sin…
Kalendarsko je proljeće na izmaku, još malo pa će i službeno početi ljeto, a u svijetu nogometa to znači da je u tijeku famozna “sezona kiselih krastavaca”. Iz perspektive igrača i trenera, doba je to u kojem se treba odmoriti od prošle i pripremiti za novu sezone, a to je najbolje činiti u domaćem, obiteljskom okruženju. Takav tip predaha odabrao je i velikogorički trener Dean Klafurić (51), kojeg je uvijek lijepo sresti na ulicama njegova grada, a još je ljepše “privesti” ga na šalicu kave i čašicu razgovora.
Klaf je lokalna igračka legenda, nekoć plemeniti vezni sjajnog udarca, ali i tip koji će i godinama poslije priznati da bi “možda napravio i bolju igračku karijeru da već u to vrijeme nije razmišljao kao trener”. I sasvim je prirodno bilo da po završetku igrače priče sjedne na klupu, započne karijeru koja ga je u posljednja gotovo dva desetljeća vodila diljem Turopolja, Hrvatske, Europe i svijeta.
Cijela priča počela je u Kurilovcu, kojeg će uvijek nazvati svojim, obiteljskim klubom, nakon toga u juniorima Radnika, pa Poletu iz Buševca, ženskoj reprezentaciji, Gradićima, Vrbovcu, pa onda i u omladinskoj školi Dinama, u kojoj je ostavio dubok trag. Radio je i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji, zatim poveo Goricu u posljednju drugoligašku sezonu pa preselio u veliku Legiju iz Varšave, s kojom je uzeo prvenstvo i kup. Imao je i kratku i nesretnu epizodu s Hrvatskim dragovoljcem, pa radio na Cipru, u Slaven Belupu i mađarskom Honvedu.
Posljednja, i dalje aktualna postaja Klafove trenerske priče smjestila se u Mostar, u kultni Velež, kojeg je preuzeo u kolovozu prošle godine. I napravio sjajan posao. Rođeni, kako je nadimak ovoga kluba, završili su sezonu na trećemu mjestu BiH Premijer lige, time su izborili i izlazak u Europu, a Dean Klafurić potvrdio je da je riječ o itekako ozbiljnom treneru.
– Kako je živjeti u Mostaru? Jako lijepo! – kaže uvodno, između dva srka espressa.
– Grad je prekrasan, okružen sam ljudima koji imaju toplinu, koji imaju vremena jedni za druge. Sve mi odgovara, od ljepote grada, prepunog drvoreda, od prirode, Neretve, staroga grada, Starog mosta, sve do mostarske raje, fantastične hrane… Ukratko, to je način života koji me podsjeća na život 80-ih kod nas. Kad se još na to nasloni i dobar rezultat, sve je još bolje i ljepše. Da nije dobar rezultat, sve bi bilo bitno drukčije, jasno mi je to, ali ovako je sjajno – govori sa smiješkom, pa nastavlja s dojmovima iz jedne specifične sredine.
– Mostarci imaju specifičan smisao za humor, koji sam imao priliku upoznati i ranije, budući da mi supruga ima rodbinu u Mostaru, tako da sam povremeno dolazio tamo zadnjih 20-ak godina. To mi je i olakšalo, ubrzalo adaptaciju. Ljudi su široke ruke, vole počastiti i ćevapima i kavom, malo kad uspijem nešto sam platiti. A kava je čudo… Ja sam mislio da mi pijemo najviše kave, ali oni su daleko ispred nas, ha, ha…
Grad je to podijeljen na dva dijela, istočni i zapadni, a nogometno se dijeli na Velež i Zrinjski.
– Nemam nikakvih problema s navijačima. To je rivalstvo kao i svako drugo, iako je to u ovom slučaju pojačano i nekim drugim stvarima, ali ja se bavim nogometom, ponašam se kao profesionalac i apsolutno nema nikakvih problema. Prošao sam sve tribine Dinamovog stadiona, znam kako funkcionira taj svijet, ali ja se bavim isključivo nogometom, samo to me zanima – objašnjava odnose Klaf.
Nije odradio baš cijelu prošlu sezonu na klupi, ali nije puno ni propustio.
– Došli smo krajem kolovoza, prvu utakmicu vodili smo u petom kolu. Kod dolaska s upravom kluba sam komunicirao kako je cilj biti četvrti, pokušati izboriti Europu, kako bi to bilo lijepo, a na kraju smo završili na trećemu mjestu. Dakle, sezona se može opisati jedino kao izuzetno uspješna u svakom segmentu – govori Dean i dodaje:
– Ne samo da smo napravili dobar rezultat, nego smo i prezentirali jako dobar, prepoznatljiv nogomet. Velež u tom smislu ima bogatu tradiciju, ono što je taj klub nekad predstavljao po pitanju stila nogometa velikim se dijelom poklapa s onim što ja želim od svojih momčadi. Sjećaju se stariji ljubitelji nogometa igrača kao što su Baka Slišković, Džemal Hadžiabdić, Enver Marić, Duško Bajević, Semir Tuce, Franjo Vladić, pa još i Predrag i Goca Jurić, Kajtaz, Tuce… Imali su strašne igrače, sjajne generacije, a svi oni igrali su prepoznatljiv nogomet. Ja sam se kao trener dobro uklopio u tu filozofiju i Velež je napravio stvarno dobar rezultat, svakako iznad očekivanja.
Cijene ga izuzetno u Mostaru, uživa veliki ugled među navijačima i u samom klupskom okruženju, a i on cijeni sve što se događa oko njega.
– Osim u rezultatima, klub je rastao i u drugim segmentima, prije svega na polju infrastrukture. Gradi se četvrta tribina, s kojom će se stadion zaokružiti i biti vjerojatno najljepši u Bosni i Hercegovini. I sad je atmofera na stadionu uvijek sjajna, imamo najbolji teren u ligi, a sad će se to i poboljšati. Na utakmicama bude između tri i četiri tisuće ljudi, ponekad i više, ovisno o protivniku, a ponekad i manje, ovisno o vremenu. Tu su te čuvene mostarske kiše, a budući da stadion nije natkriven, vremenske prilike znaju dosta utjecati na broj gledatelja. Trenutačno stadion prima 7.000 ljudi, a s novom tribinom primat će 10.000. Ispod nove tribine bit će i moderne svlačionice, s VIP salonom i svim ostalim, pa će stadion biti potpuno spreman za europske utakmice, ali i za utakmice reprezentacije. Trebalo bi sve skupa uskoro biti gotovo, a uz to je napravljen i novi pomoćni teren za treninge. Uprava se jako angažira, pa je sve nekako lakše – priča Klaf i nastavlja:
– Uz građenje igre i momčadi, radili smo i na sistematizaciji radnih mjesta, strukturi kluba, što često dovodi do pada u rezultatima, što se nama nije dogodilo. A to je velika stvar, veliki uspjeh za Velež ove sezone.
Velikogorički stručnjak u Veležu nije samo trener, budući da je ujedno i na funkciji sportskog direktora, što je poprilično zahtjevno. Iako…
– Trenerski posao traži radni dan od 24 sata. Uostalom, uvijek kažem da to nije posao nego poziv. Treneri su obično fanatici nogometa, mi smo ljudi koji živimo takav život, posvećeni smo poslu maksimalno, i kad spavamo razmišljamo o igračima, o klubu, o tome kako unaprijediti igru i rezultate… Teoretski je to vrlo zahtjevno, ali meni osobno zapravo i nije. Puno mi je teže kad sam bez posla, kad nemam klub, kad ne znam gdje pripadam. U tim se trenucima ne osjećam dobro. Iskreno, koliko god mi je lijepo biti s obitelji, odmarati se i opuštati, sretniji sam kad radim nego kad sam na odmoru – priznaje Klaf.
Posljednjih desetak mjeseci radi s vrlo dobrom, prilično iskusnom momčadi, s igračima koji su u stanju slijediti njegove ideje, a među njima je i jedan Velikogoričanin.
– Da, s nama je i Vito Čaić, naš dečko, iz Velike Gorice. On je 2005. godište, došao je kao kapetan juniora Dinama, s kojim ima profesionalni ugovor. Došao je na posudbu, koja će se i nastaviti u sljedećoj sezoni, u kojoj će nam sigurno dati još više. U sezoni iza nas imao je problema sa sinusima i alergijom, tako da nije dao koliko se možda očekivalo, koliko je i sam očekivao, ali u svemu tome je dao vrlo solidan doprinos momčadi. U trenucima kad je bio zdrav, kad je uspio riješiti te probleme, bio nam je jedan od najboljih igrača. Pred operacijom je nosa, otkriveno je što je problem s alergijom i siguran sam da će biti samo još bolji – govori trener Veleža, u kojem je i još nekoliko igrača koje smo upoznali na hrvatskim travnjacima.
– Imamo Dubrovčanina Antu Oreča, koji je došao iz Kustošije prošlog ljeta, tu je i Dino Halilović, Alenov brat, kojeg sam trenirao još u kadetima Dinama, pa onda i Mihael Mlinarić, kojeg sam vodio u Hrvatskom dragovoljcu i Slaven Belupu, zatim golman Tomislav Duka, nekoć u Hajduku, Splitu i Istri… A sad smo doveli i dosadašnjega kapetana Cibalije Karla Išasegija – nabrojio je Klaf.
Na terenu uvijek mora biti barem jedan BiH igrač mlađi od 21 godine, a dozvoljena su tri stranca, pri čemu se igrači s prostora bivše Jugoslavije ne smatraju strancima. U Veležu su prošle sezone stranci bili Gruzijac u napadu, Brazilac u veznom redu i Iranac u obrani, a sve skupa je bilo dovoljno za vrlo uspješnu sezonu u okruženju jedne sve bolje lige.
– BiH ligu pratio sam posljednjih godina, budući da sam bio u pregovorima s nekoliko klubova u tom razdoblju, i mogu reći da je liga u ekspanziji. Kvaliteta terena sve je veća, situacija je po tom pitanju puno bolja nego ranije, jer događa se nešto slično što se događalo u HNL-u prije nekoliko godina, stalno se rade novi tereni. S druge strane, odluka da igrači s prostora bivše države ne budu stranci povećala je i kvalitetu same lige – istaknuo je Klafurić, koji nije mogao izbjeći ni pitanje o usporedbi HNL-a i BiH lige.
– Jako je teško to uspoređivati, ali možda bi najbolja usporedba BiH lige bila sa slovenskom. To je otprilike ta razina. Najbolji klubovi iz BiH, recimo to tako, bili bi negdje u sredini HNL-a. Ali opet kažem, teško je to uspoređivati, praktički nemoguće, znam samo da je HNL svakako viša razina, u prvom redu po obučenosti mladih igrača – procjenjuje Klaf.
Pomaže mu i cijelom procesu i njegov dugogodišnji suradnik Damir Milanović, poznatiji kao Milka, još jedan izdanak uspješne goričke trenerske ekipe koja radi po cijeloj Europi.
– On mi puno znači. Uvijek sam imao dobre suradnike, a Milka je već dugo sa mnom. Bili smo i suigrači, ja sam ga uveo u trenerski posao i jako sam sretan što je definitivno izrastao u pravog trenera. Posao koji radim u Veležu puno mi je lakše raditi uz njega, budući da je sazrio kao trener, da imamo istu filozofiju, da smo radili zajedno i u Gorici, i na Cipru, i u Mađarskoj – priča Klafurić o svom suradniku, pa se okreće HNL-u, kojeg je pratio s distance, jednako kao i Goricu, jedan od svojih klubova.
– Bilo je zanimljivo pratiti HNL kroz prizmu borbe za naslov, a na kraju je Dinamo prvi došao do cilja zahvaljujući i iskustvu i kvaliteti. Kao dinamovcu, naravno da mi je drago što je tako završilo. Gledajući cijelu ligu, žao mi je jedino što je sezona bila malo “mliječna” zbog Rudeša, jer nije bilo pravih tenzija u donjem domu – govori Klaf, pa se okreće Gorici.
– Pratio sam, naravno, uvijek i svugdje pratim Goricu. Dinko Jeličić mi je prijatelj i kolega kojeg jako cijenim, pod njim je Gorica u prvom dijelu sezone igrala jako dobro i žao mi je što na proljeće to nije bio slučaj, što je sve skupa otišlo u krivom smjeru. U svakom slučaju, želim sve najbolje Gorici u svemu što slijedi, nema dvojbe da je čeka izazovna sezona, ali svaka je takva…
Izazovna sezona čeka i Velež, kako u prvenstvu, tako i europskim natjecanjima. Rođeni kreću od prvoga pretkola Konferencijske lige.
– Rezultat u nogometu često je varljiv. Najvažnije je zadržati mirnoću u lošim razdobljima, ostati strpljiv, što je jako teško. S druge strane, kad se dođe blizu maksimuma, vrlo lako se poleti i postane nerealan. To su trenuci kad klubovi pokazuju koliko su ozbiljni, tu se vidi razlika između većih i manjih klubova. Mi smo u toj situaciji, kad smo došli blizu maksimumu i naravno da su očekivanja velika – kaže Klafurić i nastavlja:
– Logično je da mi u stožeru, zajedno s igračima, želimo najviše moguće, da ćemo dati sve od sebe da budemo što bolji, ali definitivno neće biti lako. Nismo nositelji, među klubovima koji su nam mogući protivnici ima svega i svačega, pa je jako teško i pripremiti te utakmice. Puno je tu igrača i momčadi koje su nepoznanica, za koje je teško procijeniti koja su razina, a to je novost i za naš klub. Svima će nam to biti novo iskustvo, puno je tu zahtjeva, moguća su i daleka putovanja, čime se gubi i vrijeme za trening… Ali dobro, to Europa nosi, treba biti spreman na sve. Moramo napraviti što bolje pripreme, pokušati proći to prvo pretkolo, pa ćemo dalje vidjeti – s obje noge na zemlji stoji Klafurić.
Neće još dugo uživati u Miru svoga grada, pripreme kreću već 17. lipnja, a dva dana prije toga trebat će odraditi i veliku feštu. Ženi se sin Marko, najstariji od trojice sinova, a samo dva dana poslije tata ide za svojim poslom.
– Sva tri sina su u nogometu, uživam s njima ovih dana. Supruga Maja često dolazi u Mostar, to je ok, a dečki su više dolazili u Budimpeštu, budući da je dosta bliže. Problem su i njihove obaveze, jer osim što igraju nogomet, Marko i Ivan rade i kao treneri, tako da su im vikendi ispunjeni. Marko ima 25 godina, Ivan 23, obojica igraju za NK Kralj Tomislav, a tamo i treniraju mlađe, odnosno i starije pionire. Bacili su se u trenerski posao, vole to, posvećeni su, već se vidi da je to i njihov poziv. Ne pitaju previše, ali te stvari su nam svakodnevna komunikacija. Idu svojim putem, što mi je jako drago, ali naravno da imamo sličan pogled na nogomet. Tu je i najmlađi Luka, on ima 17 godina i igra za kadete NK Kurilovca – završio je Klaf.
Telefon je tijekom razgovora zazvonio više od nekoliko puta, obaveza je koliko hoćeš, jer tako to ide kod ljudi s dvije funkcije. Ali dobro, za tipove poput njega, za nogometne fanatike ove kategorije, dvije funkcije puno su bolje od nijedne. Pogotovo kad ide ovako dobro, kad se kući na odmor vraća sretan, zadovoljan i ispunjen. Neka se tako i nastavi…
Sport
Stigao raspored: Gorica otvara s Varaždinom doma, s Dinamom i Hajdukom prvo u gostima
HNS je objavio raspored prvog dijela prvenstva nove sezone HNL-a, odnosno cijele sezone u četiri kruga. Nije nemoguće da Gorica i Varaždin 2. kolovoza i otvore novu sezonu na Gradskom stadionu
Turopoljac je u susretu 29. kola JŽNL-e pobijedio rezultatom 3:0 momčad Zrinskog iz Farkaševca rezultatom 3:0 golovima Tomislava Horvata (2) i Vjekoslava Lučića. Domaći su bolju igru u prvom poluvremenu uspjeli realizirati tek u završnici pogotkom Horvata u 42. minuti.
Kuče, 05.06.2024. JŽNL-29.kolo: Turopoljac-Farkaševec 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kuče, 05.06.2024. JŽNL-29.kolo: Turopoljac-Farkaševec 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Isti igrač je nakon odmora u 50. povisio na 2:0 golom iz opravdano dosuđenog kaznenog udarca, vratar se bacio na svoju lijevu stranu, a lopta je završila u donjem kutu na suprotnoj strani. Momčad gostiju sporadično je napadala, a ziheraškom igrom s čestim vraćanjem lopte prema svojim vratima te ”petljanjem” u sredini terena, činilo se, željeli su izbjeći veći poraz.
Kuče, 05.06.2024. JŽNL-29.kolo: Turopoljac-Farkaševec 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kuče, 05.06.2024. JŽNL-29.kolo: Turopoljac-Farkaševec 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su igrali na kontranapade, propustili su dvije velike šanse, a u 75. Lučić je bio brži od vratara, zaobišao ga i neometano pogodio prazna vrata za – 3:0.
Kuče, 05.06.2024. JŽNL-29.kolo: Turopoljac-Farkaševec 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kuče, 05.06.2024. JŽNL-29.kolo: Turopoljac-Farkaševec 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopoljac(-1) (29 18 2 9 74:36 55) je s 55 bodova na 2. mjestu u trenutačnom redoslijedu.
Galerija fotografija
Jedinstvena županijska nogometna liga 2023./2024., 29. kolo
NK Turopoljac – Zrinski (Farkaševec) 3:0 (1:0)
Kuče. Igralište: ŠRC Kuče. Gledatelja 70. Srijeda, 05.06.2024., 18 sati. Sudac: Marko Matijašec (Zaprešić). Pomoćni suci: Nikola Štibohar (Krapinske Toplice) i Tin Debogović (Bijela Gorica). Delegat: Saša Kunić (Obrezina). Strijelci: 1:0 – Horvat (42), 2:0 – Horvat (50-11m), 3:0 – V.Lučić (75).
TUROPOLJAC: Bolšec, Domić, Perić, Gogić (od 79. Markulin), Matasić, Čaić, Šutalo (od 79. Janković), Čunčić (cap.)(od 72. Antolčić), Horvat, Halilić, V.Lučić. Trener: Stiven Žitnik.
ZRINSKI: Radek, Koletić, Otmačić (od 75. Vrančić), Motočić, Ištuk (od 60. Mihelčić), Brdarić, Kupres, Anđelić, Škacan, Vrančić, Mataušić. Trener: Tihomir Čakanić.
Sport
Sedam medalja za goričke karatiste: Sara Banović i Marina Čale najuspješnije u Sisku
Uz turnir u Sisku, ekipa iz Karate kluba Velika Gorica nastupila je i na 2. kolu karate lige u Zagrebu
Ekipa Karate kluba Velika Gorica posljednja dva vikenda provela je na turnirima. Nastupili su na 2. kolu karate lige u Zagrebu te na turniru u Sisku.
– Zagrebačka karate liga je osnovana s ciljem pružanja što većeg broja mečeva mladim karatistima i karatisticama, što smo i mi prepoznali pa sudjelujemo na Zagrebačkoj karate ligi 2. godinu zaredom – ističu iz karate kluba te dodaju kako su nastupili s 24 natjecatelja od učenika U12 do juniora U18.
– Puno odličnih borbi su pružili naši puleni, te možemo reći da smo ponosni što smo nakon 2. kola na drugom mjestu u ukupnom poretku klubova po uspješnosti – dodaju iz kluba.
Foto: Karate klub Velika Gorica
Završno kolo bit će u listopadu, na kojem će ujedno biti proglašeni i pobjednici lige.
Na natjecanju u Sisku, ovaj gorički klub predstavljalo je pet natjecatelja koji su nastupili u 8 kategorija. Turnir je okupio 254 natjecatelja i 25 klubova, a goričke mlade nade osvojile su čak 7 medalja, od čega 2 zlata, 3 srebra i 2 bronce.
Najuspješnije su bile Sara Banović i Marina Čale osvojivši zlatne medalje u uzrastima učenica (U12) i ml. kadetkinja (U14).
Osim zlata, Sara je osvojila i srebro, a njezin klupski kolega Borna Miletović osvojio je također dvije medalje, srebro i broncu. Srebrni je bio još i Vito Miletović, a brončana Ena Lukačić.
Foto: Karate klub Velika Gorica
-
Sportprije 4 danaNajveće pojačanje povratak ozlijeđenog, mogu li pomoći i naši “Slovenci”?
-
Sportprije 4 danaČudesan vikend na Udarniku: Juniori i kadeti u drami svih drama otišli u viši rang!
-
Priča iz kvartaprije 11 satiKlaf na odmoru: ‘Uživam među mostarskom rajom i živim nogomet 24 sata na dan’
-
Priča iz kvartaprije 2 danaRenato zvani Gradsko Oko: ‘Ja živim Veliku Goricu! I pripremam vam izložbu…’
